Povežite se sa nama

REGION

BEOGRADSKI SAJAM KNJIGA: SATISFAKCIJA RATNIM ZLOČINCIMA: Prodavanje lažnog patriotizma

Objavljeno prije

na

pavkovic

Rijaliti. Tako je atmosferu na nedavnom Sajmu knjiga u Beogradu opisao pisac Vladimir Arsenijević. Pored ,,prvijenca” knjige Moj potpis Kristine Kije Kockar, pobjednice rijalitija Zadruga na TV Pink, mnogo oprečnih mišljenja, izazvali su izloženi djelo i lik dvojice haških osuđenika, nekadašnjeg načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije general-pukovnika Nebojše Pavkovića i vođe parlamentarne Srpske radikalne stranke (SRS) Vojislava Šešelja.

U okviru edicije Ratnik Medija centra Odbrana, predstavljen je ratni dnevnik Pavkovića, komandanta 3. armije VJ tokom NATO bombardovanja 1999. kojeg je Haški tribunal osudio na 22 godine zatvora. Pavković je osuđen za zločine protiv čovječnosti – deportaciju, prisilno preseljavanje, ubijanje i progon kosovskih Albanaca tokom sukoba na Kosovu 1999. godine.

Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) izručen je 2005. godine, a 2009. proglašen je krivim po svim tačkama optužnice. Kaznu služi u Finskoj.

Četiri toma dnevnika pod nazivom “Treća armija 78 dana u zagrljaju ‘Milosrdnog anđela'” dio su edicije “Ratnik” od sedam knjiga Medija centra Odbrana iz sastava Ministarstva odbrane Srbije. Na štandu Odbrane uslijedile su knjige “Prištinski korpus 1998-1999. – svjedočenja ratnih komandanata”, kao i “Bitka na Košarama” te “Bitka za Paštrik”.

Knjige predstavljaju sjećanja učesnika ratnih događanja na Kosovu 1999. godine, saopštilo je Ministarstvo odbrane. Prema podacima nevladinih organizacija Fond za humanitarno pravo i (FHP) i Fond za humanitarno pravo Kosovo, u periodu od 20. marta do 14. juna 1999. godine, srpske vojne i policijske snage su, tvrdeći da brane srpsku teritoriju od napada Sjevernoatlantske alijanse i “albanskih terorista”, ubile 6.901 Albanca koji nisu učestvovali u neprijateljstvima.

Urednica Izdavačke djelatnosti Medija centra Odbrana i urednica Pavkovićeve knjige Dragana Marković istakla je da taj ratni dnevnik i edicija Ratnik “predstavljaju doprinos očuvanju znanja o primenjenoj ratnoj vještini, koja je pomogla da se odbrani zemlja i maksimalno sačuvaju resursi u gotovo nemogućim uslovima”. Admiral u penziji Boško Antić, jedan od priređivača knjige, ocijenio je da je riječ o “kapitalnom djelu bez koga ozbiljna istoriografija neće moći da sagledava te događaje”. “Dobro je da je napisana, jer ako mi ne pišemo o događajima, pisaće drugi umjesto nas, a to znamo kako izgleda”, rekao je Antić.

Prve strane knjige Pavković, posvećuje, između ostalog, poginulim, ranjenim i preživjelim pripadnicima Treće armije nekadašnje Vojske Jugoslavije, koju označava herojskom. Odmah iza slijede stihovi Himne kosovskih junaka, koju je jedinica Crvenih beretki – u nekoliko optužnica Haškog tužilaštva označena odgovornom za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije- koristila kao internu himnu.

Praksa objavljivanja knjiga ratnih zločinaca, kao što je to slučaj s Vojislavom Šešeljem ili Nebojšom Pavkovićem, ili osobama osuđenim za ubistvo premijera Zorana Đinđića, treba shvatiti kao “besramno trgovanje tragedijom ovog prostora, ove zemlje i ljudi koji ovdje žive”, ocijenio je predsjednik Odbora za evropske integracije i poslenik opozicione Lige socijaldemokrata Vojvodine u Skupštini Srbije Nenad Čanak.

“To je takva svinjarija da je to, na žalost, neumitno da se dogodi u potpunom odsustvu lustracije poslije 2000. godine. U potpunom odsustvu suočavanja s prošlošću, suočavanja s realitetom tragedije koja nas je zadesila devedesetih. Mislim da je čitav koncept prodavanja lažnog patriotizma, a suštinski najprimitivnijeg mogućeg merkantilnog otrova kojim se služe Šešelj i njemu slični nešto što ne služi, ne na čast, neko bi trebalo dobro da zapita svakog ko se trgovinom toga bavi, čime on truje svakoga ko bilo koje takvo štivo takne”, ističe Čanak.

Upitan da li se zato što je Ministarstvo odbrane objavilo Pavkovićeve dnevničke ratne bilješke može postaviti pitanje zloupotrebe novca građana Srbije, Čanak je odgovorio da o upotrebi budžetskih sredstava odlučuju narodni poslanici u Skupštini Srbije. No, on je uvjeren kako “poslanici u tom smislu ne bi utvrdili nikakve nepravilnosti.”

“Pri čemu mislim na većinski korpus u Narodnoj skupštini. Što ne znači da to nije anticivilizacijsko sračunato nesuočavanje s prošlošću. Tu već ne mislim ni samo na prošlost vezanu za Slobodana Miloševića i devedesete, nego i za samu radikalsku prošlost najvećeg dijela članova Srpske napredne stranke”, zaključio je Čanak.

Očigledno je procijenjeno da štete od objavljivanja ovih knjiga neće biti, navodi vojni analitičar Ljubodrag Stojadinović u izjavi za RSE. Treba podsjetiti da je Ministarstvo odbrane u posljednjih nekoliko godina imalo bliske kontakte s ljudima koji su već bili osuđivani”, tvrdi Stojadinović.

U ediciji Ratnik objavljeno je i sjećanje još jednog haškog osuđenika koji je odležao kaznu – generala Vladimira Lazarevića. Stojadinović podsjeća da je Lazarević, bivši komandant Prištinskog korpusa VJ, kao pomagač udruženog zločinačkog poduhvata, te zbog deportacija i prisilnog premještanja albanskog stanovništva sa Kosova, odležao 14. godišnju zatvorsku kaznu odlukom Tribunala u Hagu. Krajem 2015. pušten je iz zatvora, u Srbiji ga su ga dočekali visoki vojni i državni predstavnici, a u 2017. angažovan je kao predavač na Vojnoj akademiji.

Srpske vlasti su dočekale i druge oslobođene ratne zločince i pomogle im da postanu aktivni učesnici u javnom i političkom životu. Među njima i bivši pukovnik Veselin Šljivančanin, koji je u zatvoru služio kaznu zbog ratnih zločina u borbama oko Vukovara a koji je čest gost na događajima Srpske napredne stranke predsjednika Aleksandra Vučića.

Na promociji Pavkovićevog ratnog dnevnika na Sajmu knjiga, osim predstavnika Generalštaba Vojske Srbije, bio je i Nikola Šainović, bivši premijer Srbije i potpredsjednik vlade Jugoslavije. Haški tribunal je februara 2009. osudio Šainovića na 22 godine zatvora, na osnovu optužnice koja ga je teretila za ratne zločine na Kosovu tokom 1999. Kazna mu je u januaru 2014. smanjena na 18 godina, da bi u avgustu 2015. bio pušten na slobodu. Svega desetak dana kasnije, imenovan je u Glavni odbor Socijalističke partije Srbije, glavnog koalicionog partnera vadajuće Srpske napredne stranke (SNS).

Inicijativa mladih za ljudska prava zatražila je da budu obustavljeni promocija i štampanje knjige ratnog zločinca Pavkovića. Inicijativa je uputila pismo predsjednici vlade Srbije Ani Brnabić u kojem negoduje zbog promocije Nebojše Pavkovića, koji je osuđen za zločine protiv čovječnosti pred Međunarodnim krivičnim tribunalom u Hagu. Ta organizacija ocijenila je promociju te knjige na Sajmu knjiga u Beogradu kao “najotvoreniji oblik podrške državnih organa osuđenim ratnim zločincima” za vrijeme mandata Ane Brnabić.

“Teško je reći naglas da postoje ljudi koji su u naše ime činili zločine, s grbom te naše vojske, to je teško reći, ja to znam, ali to je neophodan uslov da bismo postali normalno društvo, da bismo poslali evropska država i da bismo morali da živimo u miru sa susjedima. Ne možemo graditi mir, ako slavimo ljude koji su ubijali civile sa te druge strane, tu nema pomirenja”, smatra Ivan Đurić, iz Inicijative mladih za ljudska prava.

U Inicijativi mladih za ljudska prava primjećuju da i Vlada i premijerka na sve ćute. Ne i Aleksandar Vulin, ministar odbrane.

“Pravo čudo da nikom ne smeta ona knjiga u kojoj Haradinaj govori kako je ubio vojnika ili policajca i onda, kako kaže, nastavio da mirno jede pljeskavicu, hamburger… zapamtio sam taj izraz. To nikom nije smetalo. Ali ako Srbi progovore svoju istinu, ako se oni usude da se sakupe pa kažu nešto o tome – to je za svaku osudu i to treba spriječiti”, poručio je član Vlade zadužen za odbranu.

Ponosno Ministarstvo odbrane u odbrani svojih književnika ide i korak dalje. Tvrde – nema tog Ministarstva odbrane koje bi propustilo priliku da tako važna svjedočenja ne sačuva i ne prikaže. Vrijedna je to građa, kažu, i za istoričare, a već sada knjige su toliko tražene da su, navode, strani vojni atašei tražili da se prevedu na engleski i druge jezike. Najbolji dokaz važnosti i neophodnosti da se objavi edicija Ratnik, je to što je celokupan tiraž namijenjen Sajmu knjiga rasprodat u prva tri dana, zbog čega je Vojna štamparija morala dodatno da štampa knjige.

Direktor Centra za regionalizam Aleksandar Popov smatra da je krajnje neprimjereno da Ministarstvo odbrane promoviše knjigu osuđenog ratnog zločinca. “Na ovaj način pokazujemo da nismo spremni da težimo pomirenju u regionu i da se suočimo sa prošlošću. Ovo je dokaz da nismo raskrstili s ratnim devedesetim niti smo spremni da priznamo naše ratne zločine, a istovremeno insistiramo da drugi to učine. Kad veličamo svoje ratne zločince, onda ne treba da se ljutimo kada drugi u okruženju to rade” – naglašava Popov.

Književnik Filip David ističe da je sramotno da država daje satisfakciju haškim osuđenicima. “To je pokazatelj da je opšta atmosfera u društvu loša. Ne možemo naprijed, putem reformi i EU kad se aveti prošlosti stalno vraćaju. Pored materijalne, mnogo je gora moralna bijeda u koju smo zapali i zbog koje tapkamo u mjestu i čak idemo unazad”, tvrdi David.

Ovogodišnji sajam knjiga obilježile su kontroverze zbog dodjeljivanja centralne pozicije za štand u glavnoj hali ovogodišnjeg oktobarskog Sajma knjiga izdavačkoj kući Velika Srbija, Vojislava Šešelja, osuđenog ratnog zločinca i poslanika opozicione SRS. To je po nekim mišljenjima potvrda da se vlast u Srbiji, uprkos nominalnom razlazu s njim, nije suštinski distancirala od Šešeljevog nacionalizma i njegovih ratnih zločina.

Prilika

Momir Bulatović, predsjednik vlade Savezne Repoublike Jugoslavije u vrijeme NATO intervencije ocijenio je kako je Pavkovićeva knjiga „prilika svima koji žele da problem Kosova i Metohije sagledaju potpunije i na bazi pravih istina i činjenica”. “Ona predstavlja, kako je u inspirativnom predgovoru napisao Nikola Šainović, njegov saborac i haški sapatnik, ‘kondenzovani rat’. Napisana je vojnički precizno, generalski umno i patriotski neupitno”, naveo je Bulatović.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

REGION

ISPITIVANJE  RAMUŠA HARADINAJA U HAGU: Umjetnik političkog preživljavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kosovski premijer u ostavci Ramuš Haradinaj branio se u srijedu ćutnjom i tako završio ispitivanje pred Specijalizovanim tužilaštvom u Hagu u svojstvu osumnjičenog. Kazao je da ne očekuje optužnicu

 

Ramuš Haradinaj, koga je Specijalni sud za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije u Hagu proteklih godina  dva puta oslobodio zbog nedostatka dokaza, istakao je da nije upoznat o čemu se radi u njegovom slučaju. “Tražili smo objašnjenje zašto je pozvan, ali nismo ga dobili, Radi se o mojoj ulozi u Oslobodilačkoj vojsci Kosova, ali ne nešto konkretno. Ne očekujem optužnicu, jer znam svoje zakonsko stanje”, kazao je Haradinaj.

Specijalizovano tužilaštvo, odnosno Specijalni sud, je kosovski sud sa sjedištem u Hagu koji sprovodi istragu zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i drugih krivičnih zločina u vezi navoda iz Izvještaja Savjeta Evrope 2011. godine. U tom izvještaju piše da su zločine  počinili pripadnici OVK-a od 1998. do 2000. Ovaj sud ima nadležnost nad krivičnim djelima izvršenim na Kosovu između 1. januara 1998. i 31. decembra 2000. godine.

Iako kosovski, sud finansira Evropska unija i u njemu radi međunarodno osoblje. Sjedište mu je u Hagu. Između ostalog zbog bojazni od zastrašivanja svjedoka. “Budući da se radi o osjetljivom pitanju i tome da se mogući osumnjičeni od pojedinih djelova kosovskog društva mogu smatrati borcima za slobodu”, saopštila je Vlada Holandije još 2016. godine kada je odlučila da udomi ovaj sud. Pojedini na Kosovu ovaj sud smatraju nepravednim jer će, kako kažu, suditi samo jednoj etničkoj grupi, dok će navodni zločini kosovskih Srba ostati nekažnjeni.

Haradinaj je 19. jula podnio ostavku na premijersku poziciju  zbog poziva iz Haga. Kako je rekao, time je želio da zaštiti Kosovo.

Haradinaj je ostavku sa premijerske pozicije podnio i 2005. kada se prvi put dobrovoljno predao Haškom tribunalu gdje je bio optužen za ratne zločine. Haradinaja, bivšeg komandanta OVK-a u zoni pod nazivom Dugađini, prva optužnica je teretila za okrutno postupanje, torturu i ubistva ljudi zatočenih u improvizovanim logorima.

Sud je 2008. donio oslobađajuću presudu po optužbama u vezi kršenja ratnih zakona. Takođe je 2012. oslobođen svih optužbi na ponovljenom suđenju pred istim tribunalom.

Nakon Haradinajevog oslobađanja usljed nedostatka dokaza ostala je sumnja da su svjedoci zastrašivani i ubijani. Haradinaj je u Prištini dočekan kao nacionalni heroj.

Haradinaj je uoči odlaska u Hag saopštio da su čelnici svih institucija i političkih partija u ponjedeljak i zvanično obaviješteni o njegovoj neopozivoj ostavci, te ih je pozvao na preduzimanje potrebnih koraka za raspisivanje opštih nacionalnih izbora, “kako bi se pravo izbora vratilo narodu”. Najavio je da buduće rukovodstvo Kosova treba da bira narod i da će se, po povratku iz Haga, angažovati unutar svoje partije Alijanse za budućnost Kosova i spremati za nove izbore.

Od početka rada ove vlade prije dvije godine, Haradinajeva takozvana „ratna koalicija“ bila je veoma trusna, a izazovi ogromni: teški odnosi sa Srbijom, korupcija, visoka nezaposlenost i Damoklov mač Specijalnog suda. Otuda se mogao predvidjeti prevremeni kraj ove vlasti.

Početkom jula Ustavni sud Kosova proglasio je neustavnim tzv. „zakon o dijalogu“ – čime je praktično sahranjena Haradinajeva ideja. On je krajem prošle godine insistirao na novom pregovaračkom timu za dijalog sa Beogradom koji bi bio sastavljen od predstavnika raznih partija i vodio pregovore umjesto predsjednika Hašima Tačija. Prebacujući pregovore sa Beogradom na poseban državni tim, Haradinaj je razvlastio predsjednika Tačija.

Na osnovu istog zakona usvojena je i „platforma o dijalogu“ koja je izazvala bujice negativnih reakcija u Beogradu. Tim dokumentom bilo je predviđeno priznanje nezavisnosti Kosova u sadašnjim granicama, ali odlukom Ustavnog suda ni ta platforma više ne važi. Sud je ocijenio neustavnim široka ovlašćenja državnog tima koji bi imao isključivu nadležnost da pregovara. To je sud u Prištini vidio kao narušavanje sadašnjeg načela podjele vlasti.  Platforma je na kraju usvojena minimalnom većinom od 61 poslanika u parlamentu.

Opozicione partije DLK, Socijaldemokratska partija i Samoopredjeljenje su mogle da obore Haradinajevu vladu da su im se pridružili glasovi srpskih predstavnika koji su dio Haradinajeve vladajuće koalicije. Međutim, iako je Srpska lista nagovijestila tu mogućnost, tri albanske partije su odbijale da ruše vladu u Prištini pomoću srpskih glasova.

U kosovskoj javnosti se formiranje (neustavnog) pregovaračkog tima tumačilo kao dio sukoba Tačija i Haradinaja. Prema tom tumačenju, premijer je pokušao da razvlasti predsjednika i tako spriječi priče o „korekciji granica“ ili „razgraničenju“ koje su u igru uveli Tači i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Lider pokreta Samoopredeljenje Aljbin Kurti tvrdi da je zakon o dijalogu i pisan kako bi bio osporen, to jest da su Haradinaj i Tači u istom timu.

Dijalog Beograda i Prištine već mjesecima se ne pomjera sa mrtve tačke. Haradinajeva vlada odbija da ukine carine od sto odsto na srpsku robu koje je uvela prošlog novembra, a to je uslov Beograda za nastavak razgovora. Sastanak koji je ovih dana trebalo da bude održan u Parizu, uz prisustvo francuskog predsjednika Emanuela Makrona i njemačke kancelarke Angele Merkel, otkazan je jer je bilo slabih izgleda na uspjeh.

Pojedini analitičari razmišljaju da bi nova ostavka Haradinaja mogla da ima dalekosežne posljedice po Kosovo. Odlaskom glavnog igrača pomjera se klatno moći. Posebno u dijalogu sa Beogradom sada u Prištini nastaje novi odnos snaga: Haradinaj se odlučno zalagao za dijalog na čijem će kraju biti priznanje Kosova i suprotstavljao se izmjeni granice, što su kao mogućnost nabacili Tači i Vučić.

Svojim držanjem oko ovog pitanja Haradinaj je osvajao političke poene na Kosovu i u inostranstvu. Mnoge članice EU – prije svih Njemačka – izjasnile su se protiv pomjeranja granica u Evropi.

Neki analitičari smatraju da bi Haradinaj tvrdoglavost prije ili kasnije politički došla glave. Hag je samo ubrzao odlazak.

Aleksandar Vučić je nazvao ostavku Ramuša Haradinaja “politički trik”, uz prognozu da će se on kao heroj vratiti sa saslušanja iz Haga i udvostručiti  popularnost. „Vučićeve pretpostavke nisu daleko od istine“, ocijenjeno je u berlinskom liberalnom dnevniku Tagescajtung.

Pojedini strani analitičari smatraju da je pozitivne poene u većinskom albanskom stanovništvu Haradinaj osvojio kada je uveo carine od sto odsto na srpsku robu.

„Na tom talasu Haradinaj sada ide na sve ili ništa. Ukoliko predsjednik Tači u roku od 45 dana ne nađe novu funkcionalnu vladajuću većinu, Haradinaj će dobiti šta je htio: nove izbore“, zaključak je Tagescajtnunga.

„Ramuš Haradinaj je umjetnik političkog preživljavanja“, piše berlinski Tagesšpigel. „Bez obzira na to da li su u pitanju ratni zločini ili mafijaške aktivnosti – nekadašnjem komandantu UČK nikada ništa nije dokazano. Za sada.“

 

Novi tribunal cilja na vrh UČK

 

Pozivanjem premijera Haradinaja novi tribunal odmah cilja na sam vrh UČK.

U srijedu je bivši predsjednik Skupštine Kosova Jakup Krasnići, takođe, stigao u zgradu Specijalizovanog tužilaštva u Hagu. Krasnići je tokom rata na Kosovu bio portparol i član Štaba OVK.

Švajcarski dnevnik Noje cirher cajtung podsjeća da se bivša glavna tužiteljska Tribunala Karla del Ponte i u svojoj biografiji žalila na masovno zastrašivanje svjedoka koje je onemogućilo valjano izvođenje dokaza. „Otvoreno je pitanje da li će novi sud bolje izaći na kraj sa ovim problemom. Dvadeset godina nakon događaja svaka optužnica počiva skoro isključivo na iskazima svjedoka. Skepsu budi to što mlada institucija ima već trećeg glavnog tužioca, ali još nijednu optužnicu“, zaključuje list.

Portal hamburškog nedeljnika Cajt podsjeća da su bivši komandanti UČK Rustem Mustafa Remi i Sami Luštaku u januaru već morali da se pojave u Hagu. „Kosovski mediji izvještavaju da bi već tokom godine mogle da budu podignute prve optužnice. Ima spekulacija da bi Haradinaj kao i predsjednik Hašim Tači i predsjednik parlamenta Kadri Veselji mogli biti optuženi.“

 

Najstroža kazna doživotni zatvor

 

Kosovski zakon o Specijalizovanim vijećima i tužilaštvu na osnovu kojeg funkcioniše ovaj sud predviđa da se nikome neće suditi pred drugim sudom na Kosovu za djela za koja mu je već suđeno pred nekim sudom ili pred Međunarodnim sudom za krivično gonjenje. Zakon inače ovlašćuje tužioce da ispitaju potencijalne osumnjičene i prikupljaju dokaze.

Ova institucija, formirana nakon što je Skupština Kosova usvojila potrebno zakonodavstvo, postala je  funkcionalna jula 2017. kada je usvojen Pravilnik o postupku i dokazima za vođenje krivičnog postupka. Da bi bila podignuta optužnica, Specijalizovani tužilac mora da se uvjeri da postoji dobro utemeljena sumnja da je osumnjičeni izvršio ili da je učestvovao u izvršenju krivičnog djela iz nadležnosti Specijalizovanih vijeća, na osnovu Pravilnika o postupku.

Ispitivanja visoko rangiranih osoba iz nekadašnje OVK u Specijalizovanom tužilaštvu Kosova sa sjedištem u Hagu traju od januara ove godine. Iz organizacije ratnih vetarana Kosova su saopštili da je na razgovor do sada pozvano više od 40 osoba.

Na istrazi navodnih zločina, trenutno radi treći po redu tužilac – Džek Smit. Prvi tužilac Specijalnog istražnog tima Amerikanac Klint Vilijamson je nakon istrage 2014. saopštio da je došao do dokaza koji su dovoljni za podizanje optužnice. Nakon formiranja suda, istragu navoda o zločinima nastavlja tužilac Dejvid Švendimen, takođe Amerikanac, ali on je u martu 2018. godine, umjesto 2020, otišao sa te pozicije nakon isteka mandata u američkoj diplomatskoj službi.

Specijalni sud je četvrti po redu koji se bavi istragom navodnih zločina pripadnika OVK. Prije njega, ovim pitanjem bavio se i UNMIK, (misija Ujedinjenih nacija na Kosovu) Haški tribunal i EULEX (Misija Evropske unije za vladavinu zakona).

Najstroža kazna koju Specijalni sud može izreći osuđenoj osobi je kazna doživotnog zatvora. Zatvorska kazna će se izdržavati u državi koju odredi predsjednik Specijalnog suda, a iz spiska država koje izraze spremnost da prihvate osuđene osobe.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

REGION

ISPITIVANJE RAMUŠA HARADINAJA U HAGU: Umjetnik političkog preživljavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kosovski premijer u ostavci Ramuš Haradinaj branio se u srijedu ćutnjom i tako završio ispitivanje pred Specijalizovanim tužilaštvom u Hagu u svojstvu osumnjičenog. Kazao je da ne očekuje optužnicu

 

Ramuš Haradinaj, koga je Specijalni sud za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije u Hagu proteklih godina  dva puta oslobodio zbog nedostatka dokaza, istakao je da nije upoznat o čemu se radi u njegovom slučaju. “Tražili smo objašnjenje zašto je pozvan, ali nismo ga dobili, Radi se o mojoj ulozi u Oslobodilačkoj vojsci Kosova, ali ne nešto konkretno. Ne očekujem optužnicu, jer znam svoje zakonsko stanje”, kazao je Haradinaj.

Specijalizovano tužilaštvo, odnosno Specijalni sud, je kosovski sud sa sjedištem u Hagu koji sprovodi istragu zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i drugih krivičnih zločina u vezi navoda iz Izvještaja Savjeta Evrope 2011. godine. U tom izvještaju piše da su zločine  počinili pripadnici OVK-a od 1998. do 2000. Ovaj sud ima nadležnost nad krivičnim djelima izvršenim na Kosovu između 1. januara 1998. i 31. decembra 2000. godine.

Iako kosovski, sud finansira Evropska unija i u njemu radi međunarodno osoblje. Sjedište mu je u Hagu. Između ostalog zbog bojazni od zastrašivanja svjedoka. “Budući da se radi o osjetljivom pitanju i tome da se mogući osumnjičeni od pojedinih djelova kosovskog društva mogu smatrati borcima za slobodu”, saopštila je Vlada Holandije još 2016. godine kada je odlučila da udomi ovaj sud. Pojedini na Kosovu ovaj sud smatraju nepravednim jer će, kako kažu, suditi samo jednoj etničkoj grupi, dok će navodni zločini kosovskih Srba ostati nekažnjeni.

Haradinaj je 19. jula podnio ostavku na premijersku poziciju  zbog poziva iz Haga. Kako je rekao, time je želio da zaštiti Kosovo.

Haradinaj je ostavku sa premijerske pozicije podnio i 2005. kada se prvi put dobrovoljno predao Haškom tribunalu gdje je bio optužen za ratne zločine. Haradinaja, bivšeg komandanta OVK-a u zoni pod nazivom Dugađini, prva optužnica je teretila za okrutno postupanje, torturu i ubistva ljudi zatočenih u improvizovanim logorima.

Sud je 2008. donio oslobađajuću presudu po optužbama u vezi kršenja ratnih zakona. Takođe je 2012. oslobođen svih optužbi na ponovljenom suđenju pred istim tribunalom.

Nakon Haradinajevog oslobađanja usljed nedostatka dokaza ostala je sumnja da su svjedoci zastrašivani i ubijani. Haradinaj je u Prištini dočekan kao nacionalni heroj.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 26. JULA

Komentari

nastavi čitati

REGION

HORIZONTi: Prerada prošlosti  

Objavljeno prije

na

Objavio:

U posljednje  dvije godine  bivše jugoslovenske republike napuštaju  stotine hiljada mahom mladih i obrazovanih,  ljudi primorani beznađem i krizom,  dok političke vrhuške podstiču i zaoštravaju nacionalističke retorike i iznova revidiraju događaje iz skorije i dalje prošlosti

 

Istoriju uvijek pišu pobjednici.  Ali u regionu gdje se pobjednici smjenjuju  često, za očekivati je nekoliko istorija u opticaju koje negiraju jedna drugu, po potrebi političkog trenutka i skretanja sa tekućih gorućih problema. U posljednje  dvije godine Hrvatsku i Srbiju (i ostale ex YU zemlje) napuštaju na stotine hiljada mahom mladih i obrazovanih ljudi primorani beznađem i krizom,  dok političke vrhuške podstiču i zaoštravaju nacionalističke retorike i iznova revidiraju događaje iz skorije i dalje prošlosti. Puno je lakše potezima pera    baviti se  revizijom istorije, otkriti zavjeru, optuživati druge za sve sadašnje probleme koji su proistekli iz te, po njima, krivotvorene prošlosti, nego stvarno rješavati ogromne ekonomske probleme i uvesti red u nazovi državama.

Hrvatska koja je formalno članica EU i za koju bi se očekivalo da nakon ulaska uplovi u mirnije vode je u skorije vrijeme predvodnik nakaradnih revizionističkih ideja. Nedavno su tamo iz štampe izašle tri nevjerovatne knjige: Radni logor Jasenovac Igora Vukića, Ideologija i propaganda genocida nad Hrvatima, projekat homogena Srbija 1941Stjepana Loza i Život Vjekoslava Maksa Luburića- Generala Drinjanina Vlade Vladića. Knjige su veliki pomak udesno koji bi bio nezamisliv i u vrijeme Tuđmana u jeku rata za nezavisnost Hrvatske. Tuđman koji je i sam bio istoričar i partizan bi se ipak  zgrozio sa nedavnim valom apologetike o dešavanjima iz vremena NDH i ustaškog režima.

Igor Vukić u svojoj apologetici koncentracionog logora Jasenovac je otišao dalje od bilo koga prethodnika ,,znanstveno utvrdivši” da je Jasenovac bio samo radni logor gdje su zatvorenici podsticani na radnu kreativnost u pauzama između sportskih utakmica, pozorišnih predstava i drugih zabava kojima ih je obdarila zatvorska uprava konc logora predvođena Vjekoslavom Maksom Luburićem, predratnim sitnim kriminalcem koji se tokom rata ,,proslavio” pokoljima srpskog stanovništva u Lici, Baniji i kasnije u samom Jasenovcu.

Njemački Wehrmacht ga je opisao u izvještajima kao ,,neurotičnu, patološku osobu” i tražili su od ustaškog lidera Anta Pavelića da ga se riješi (što je ovaj morao učiniti privremeno) jer su njegovi pokolji srpskih civila izazvali ustanke koje malobrojne njemačke jedinice na terenu nisu mogle držati pod kontrolom.

Ovakvom ,,hrvatskom vitezu” je Vlade Vladić posvetio 1232 strane svetačkog žitija a promocije knjige su održane i u crkvenim zgradama i splitskom Dominikanskom samostanu. Inače dotični ,,vitez” je ubijen u Španiji od strane UDBE 1969. godine nakon što je odlučio preći na stranu KGB-a i ponuditi Hrvatsku kao koloniju Sovjetskom Savezu u zamjenu za podršku hrvatskoj samostalnosti. Sličan aranžman je uradio njegov bivši šef Pavelić sa Musolinijevom Italijom. U knjizi Stjepana Loza se ide dalje i tvrdi se da ustaše nisu počinile genocid nad Srbima u NDH već su zapravo Srbi počinili genocid nad Hrvatima, ne sjetivši se da to urade tokom 20 godina Kraljevine Jugoslavije kojom su potpuno dominirali nego su čekali da ih Njemačka porazi, porobi, da se proglasi NDH pa su onda krenuli u genocid.

U normalnim zemljama bi ovakve knjige brzo izazvale reakciju države i sudskih vlasti (a možda i psihijatrije) ali u Hrvatskoj su one samo dodatak opštoj nezdravoj klimi u kojoj se mjesecima javno raspravlja da li je Za dom spremni stari hrvatski pozdrav ili samo ustaški iz doba Drugog svjetskog rata- ekvivalent nacističkom Sieg Heil zakonski zabranjenom u današnjoj Njemačkoj. Sve to ide i uz ,,domoljubnu” muzičku podlogu Marka Perkovića Tompsona koji godinama veliča NDH i Maksa Luburića zbog čega mu je u brojnim zapadnim zemljama zabranjen javni nastup. U Hrvatskoj su mu vrata a širom otvorena, pa i na dočeku hrvatske fudbalske reprezentacije nakon osvajanja srebra na svjetskom prvenstvu. Vladajuća HDZ i premijer kao da ispunjavaju ponudu Luburića Rusima i ponovo široko otvaraju vrata malignom sovjetskom uticaju kroz ,,strateška partnerstva” u ekonomiji. To za sada nikome od ,,domoljuba” ne smeta.

I znatan dio Crkve u Hrvata daje zdušnu podršku revizionizmu. Sa istovremenim maksimalnim minimiziranjem ili čak negiranjem srpskih, romskih i jevrejskih žrtava NDH režima, višestruko se multiplicira broj ,,stradalih Hrvata” u ustaškim i domobranskih odorama zarobljenim i likvidiranim nakon završetka rata. Tako se do sada opšte prihvaćena brojka do 50,000 likvidiranih ustaša, domobrana ali i četnika (kao i civila koji su ih pratili u bijegu ka Austriji) isporučenih Jugoslaviji od strane britanske vojske podiže do brojke od čak 600,000 dok se Jasenovačke žrtve spuštaju sa nekih 80,000 na ,,tričavih 2-3,000” od kojih je većina, po revizionistima, pomrla od tifusa i drugih bolesti.

Mnoge ulice u Hrvatskoj i djelovima BH sa hrvatskom većinom nose imena ustaških ratnih zločinaca za koje se redovno održavaju mise dok je preko 3,000 spomenika antifašistima i partizanima porušeno za šta ne postoji bilo kakva zakonska odgovornost. Posljednji primjer  je nedavno rušenje biste Radu Končaru u Splitu gdje je kamena bista pala na vandala i slomila mu nogu. Sveštenik iz Dominikanskog samostana u Splitu gdje je predstavljana knjiga Stjepana Loze o srpskoj genocidnosti prema NDH na sve ovo ima jednostavan odgovor koji nema nikakve veze ni sa vjerom Sv. Dominika ni sa vjerom crkve kojoj formalno pripada. On tvrdi da Hrvati imaju pravo na to kad već četnici rehabilitiraju Dražu Mihailovića.

Da je Draža rehabilitovan  je nesporno. Vrhovni kasacioni sud u Beogradu je u maju 2015. presudio da je Draža imao politički i ideološki motivirano suđenje. Mada se isto može tvrditi maltene za svaku osobu kojoj je sudio poslijeratni komunistički sud a takvih je bilo na desetine hiljada. Takođe bivši borci pod njegovom komandom odavno imaju pravo na srbijanske državne penzije i zvanično su stavljeni u istu ravan sa partizanima kao antifašistički borci odlukom srbijanske skupštine iz maja 2004. SUBNOR i druga antifašistička udruženja u Srbiji su žestoko osudila državni revizionizam prvi takve vrste u Evropi koji kvislinge izjednačava sa onima protiv kojih su se borili.

Ipak paralela hrvatskog sveštenika nije skroz na mjestu.  Draža nije imao ,,državu” kao što su Pavelićeve ustaše imale NDH tako da nisu bili u stanju da siju smrt organizovano i na industrijskoj skali kao ustaše. Drugo, đeneral Mihailović nikada nije imao faktičku kontrolu nad mnogim četničkim jedinicama u NDH gdje su mnogi komandanti bili potpuno samostalni a neki čak sarađivali sa ustašama i bili na platnom spisku NDH. Ono što je nesporno, i pored četničke borbe protiv Njemačke okupacije na početku rata, je četnička velikosrpska ideologija i brojni zločini protiv nesrpskog stanovništva koje su počinili kada god bi se ukazala prilika. Četnička ideologija i zaostavština je i te kako zastupljena u javnom životu Srbije gdje mnoge ulice i bulevari nose imena zločinaca iz Drugog svjetskog rata. Takođe i srbijanska crkva se pridružila svojim hrvatskim ,,kolegama” u slavljenju i molitvama za njihove ,,rodoljube” a četnički komandanti kao ,,mučenici za veru” krase i freskopise nekih srbijanskih crkava.

U Hrvatskoj znatan dio javnosti nikako ne može izaći, ne samo iz Domovinskog rata za nezavisnost, već i iz Drugog svjetskog rata, dok se autori  navedenih knjiga i promoteri novoverziranih povijesti ugošćavaju na udarnim terminima hrvatske državne televizije i dobijaju prostor u glavnim dnevnim listovima (kao i sponzore).

U Srbiji (i Republici Srpskoj) se ide još dalje u prošlost ka ,,zlatnom dobu svetorodne dinastije Nemanjića” i često se ističe kako su Srbi u tom dobu bili ispred Engleza jer su Englezi jeli rukama, a Srbi viljuškama, a bilo ih je isto koliko i Engleza. Nema veze što sad mnogi Srbi i Hrvati hrle u Englesku i druge zapadne zemlje da peru viljuške mrskim zapadnjacima koji su im stalno radili o glavi (Englezi Hrvatima a Njemci Srbima) jer im sadašnji Nemanjići na vlasti ne omogućavaju elementarno preživljavanje od svog rada. Bitno je da se održi atmosfera zavjera i stradanja kako bi se opravdali svi dosadašnji neuspjesi i posrnuća. Eto ustaše su pobile milion i po Srba u NDH (iako je sva Jugoslavija izgubila nešto malo preko milion ljudi uključujući i poslijeratne egzekucije nacionalista i klasnih neprijatelja) a četnici i jugokomunisti su poklali 600 tisuća Hrvata i tako u nedogled.

Srpska strana je nedavno ponovo otvorila i priču o Jasenovcu u kontekstu njihovog protivljenja kanonizaciji zagrebačkog nadbiskupa Stepinca iz doba NDH. Brojni akademici sa njihove strane pokušavaju vratiti zadnju nulu broju žrtava da bi sve izgledalo gore i konspiratornije dok njihove ,,kolege” sa hrvatske strane pokušavaju skinuti jednu nulu sa iste brojke.

U Makedoniji su pod novom vladom konačno malo predahnuli od ranijih nacionalističkih busanja korumpirane vrhuške u slavnu prošlost Aleksandra Makedonskog i ostalih grčkih velikana potpisavši sporazum oko imena koje je bilo teg na vratu te zemlje od sticanja nezavisnosti 1991.

Od svih zemalja ne samo Jugoslavije nego i bivšeg socijalističkog bloka zvanična Crna Gora je ostala najimunija na revizionističke ideologije iz Drugog svjetskog rata jer je ista partija neprekidno na vlasti od 1945. To je sigurno jedinstven primjer u Evropi. Nedovno je i maršal Tito ponovo dobio spomenik u glavnom gradu koji je nekada nosio njegovo ime.

Dok traju bitke oko uloge četnika, ustaša i partizana u prošlosti egzodus običnog naroda samo dobija na intenzitetu.

 

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo