REGION
BEOGRADSKI SAJAM KNJIGA: SATISFAKCIJA RATNIM ZLOČINCIMA: Prodavanje lažnog patriotizma

Rijaliti. Tako je atmosferu na nedavnom Sajmu knjiga u Beogradu opisao pisac Vladimir Arsenijević. Pored ,,prvijenca” knjige Moj potpis Kristine Kije Kockar, pobjednice rijalitija Zadruga na TV Pink, mnogo oprečnih mišljenja, izazvali su izloženi djelo i lik dvojice haških osuđenika, nekadašnjeg načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije general-pukovnika Nebojše Pavkovića i vođe parlamentarne Srpske radikalne stranke (SRS) Vojislava Šešelja.
U okviru edicije Ratnik Medija centra Odbrana, predstavljen je ratni dnevnik Pavkovića, komandanta 3. armije VJ tokom NATO bombardovanja 1999. kojeg je Haški tribunal osudio na 22 godine zatvora. Pavković je osuđen za zločine protiv čovječnosti – deportaciju, prisilno preseljavanje, ubijanje i progon kosovskih Albanaca tokom sukoba na Kosovu 1999. godine.
Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) izručen je 2005. godine, a 2009. proglašen je krivim po svim tačkama optužnice. Kaznu služi u Finskoj.
Četiri toma dnevnika pod nazivom “Treća armija 78 dana u zagrljaju ‘Milosrdnog anđela'” dio su edicije “Ratnik” od sedam knjiga Medija centra Odbrana iz sastava Ministarstva odbrane Srbije. Na štandu Odbrane uslijedile su knjige “Prištinski korpus 1998-1999. – svjedočenja ratnih komandanata”, kao i “Bitka na Košarama” te “Bitka za Paštrik”.
Knjige predstavljaju sjećanja učesnika ratnih događanja na Kosovu 1999. godine, saopštilo je Ministarstvo odbrane. Prema podacima nevladinih organizacija Fond za humanitarno pravo i (FHP) i Fond za humanitarno pravo Kosovo, u periodu od 20. marta do 14. juna 1999. godine, srpske vojne i policijske snage su, tvrdeći da brane srpsku teritoriju od napada Sjevernoatlantske alijanse i “albanskih terorista”, ubile 6.901 Albanca koji nisu učestvovali u neprijateljstvima.
Urednica Izdavačke djelatnosti Medija centra Odbrana i urednica Pavkovićeve knjige Dragana Marković istakla je da taj ratni dnevnik i edicija Ratnik “predstavljaju doprinos očuvanju znanja o primenjenoj ratnoj vještini, koja je pomogla da se odbrani zemlja i maksimalno sačuvaju resursi u gotovo nemogućim uslovima”. Admiral u penziji Boško Antić, jedan od priređivača knjige, ocijenio je da je riječ o “kapitalnom djelu bez koga ozbiljna istoriografija neće moći da sagledava te događaje”. “Dobro je da je napisana, jer ako mi ne pišemo o događajima, pisaće drugi umjesto nas, a to znamo kako izgleda”, rekao je Antić.
Prve strane knjige Pavković, posvećuje, između ostalog, poginulim, ranjenim i preživjelim pripadnicima Treće armije nekadašnje Vojske Jugoslavije, koju označava herojskom. Odmah iza slijede stihovi Himne kosovskih junaka, koju je jedinica Crvenih beretki – u nekoliko optužnica Haškog tužilaštva označena odgovornom za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije- koristila kao internu himnu.
Praksa objavljivanja knjiga ratnih zločinaca, kao što je to slučaj s Vojislavom Šešeljem ili Nebojšom Pavkovićem, ili osobama osuđenim za ubistvo premijera Zorana Đinđića, treba shvatiti kao “besramno trgovanje tragedijom ovog prostora, ove zemlje i ljudi koji ovdje žive”, ocijenio je predsjednik Odbora za evropske integracije i poslenik opozicione Lige socijaldemokrata Vojvodine u Skupštini Srbije Nenad Čanak.
“To je takva svinjarija da je to, na žalost, neumitno da se dogodi u potpunom odsustvu lustracije poslije 2000. godine. U potpunom odsustvu suočavanja s prošlošću, suočavanja s realitetom tragedije koja nas je zadesila devedesetih. Mislim da je čitav koncept prodavanja lažnog patriotizma, a suštinski najprimitivnijeg mogućeg merkantilnog otrova kojim se služe Šešelj i njemu slični nešto što ne služi, ne na čast, neko bi trebalo dobro da zapita svakog ko se trgovinom toga bavi, čime on truje svakoga ko bilo koje takvo štivo takne”, ističe Čanak.
Upitan da li se zato što je Ministarstvo odbrane objavilo Pavkovićeve dnevničke ratne bilješke može postaviti pitanje zloupotrebe novca građana Srbije, Čanak je odgovorio da o upotrebi budžetskih sredstava odlučuju narodni poslanici u Skupštini Srbije. No, on je uvjeren kako “poslanici u tom smislu ne bi utvrdili nikakve nepravilnosti.”
“Pri čemu mislim na većinski korpus u Narodnoj skupštini. Što ne znači da to nije anticivilizacijsko sračunato nesuočavanje s prošlošću. Tu već ne mislim ni samo na prošlost vezanu za Slobodana Miloševića i devedesete, nego i za samu radikalsku prošlost najvećeg dijela članova Srpske napredne stranke”, zaključio je Čanak.
Očigledno je procijenjeno da štete od objavljivanja ovih knjiga neće biti, navodi vojni analitičar Ljubodrag Stojadinović u izjavi za RSE. Treba podsjetiti da je Ministarstvo odbrane u posljednjih nekoliko godina imalo bliske kontakte s ljudima koji su već bili osuđivani”, tvrdi Stojadinović.
U ediciji Ratnik objavljeno je i sjećanje još jednog haškog osuđenika koji je odležao kaznu – generala Vladimira Lazarevića. Stojadinović podsjeća da je Lazarević, bivši komandant Prištinskog korpusa VJ, kao pomagač udruženog zločinačkog poduhvata, te zbog deportacija i prisilnog premještanja albanskog stanovništva sa Kosova, odležao 14. godišnju zatvorsku kaznu odlukom Tribunala u Hagu. Krajem 2015. pušten je iz zatvora, u Srbiji ga su ga dočekali visoki vojni i državni predstavnici, a u 2017. angažovan je kao predavač na Vojnoj akademiji.
Srpske vlasti su dočekale i druge oslobođene ratne zločince i pomogle im da postanu aktivni učesnici u javnom i političkom životu. Među njima i bivši pukovnik Veselin Šljivančanin, koji je u zatvoru služio kaznu zbog ratnih zločina u borbama oko Vukovara a koji je čest gost na događajima Srpske napredne stranke predsjednika Aleksandra Vučića.
Na promociji Pavkovićevog ratnog dnevnika na Sajmu knjiga, osim predstavnika Generalštaba Vojske Srbije, bio je i Nikola Šainović, bivši premijer Srbije i potpredsjednik vlade Jugoslavije. Haški tribunal je februara 2009. osudio Šainovića na 22 godine zatvora, na osnovu optužnice koja ga je teretila za ratne zločine na Kosovu tokom 1999. Kazna mu je u januaru 2014. smanjena na 18 godina, da bi u avgustu 2015. bio pušten na slobodu. Svega desetak dana kasnije, imenovan je u Glavni odbor Socijalističke partije Srbije, glavnog koalicionog partnera vadajuće Srpske napredne stranke (SNS).
Inicijativa mladih za ljudska prava zatražila je da budu obustavljeni promocija i štampanje knjige ratnog zločinca Pavkovića. Inicijativa je uputila pismo predsjednici vlade Srbije Ani Brnabić u kojem negoduje zbog promocije Nebojše Pavkovića, koji je osuđen za zločine protiv čovječnosti pred Međunarodnim krivičnim tribunalom u Hagu. Ta organizacija ocijenila je promociju te knjige na Sajmu knjiga u Beogradu kao “najotvoreniji oblik podrške državnih organa osuđenim ratnim zločincima” za vrijeme mandata Ane Brnabić.
“Teško je reći naglas da postoje ljudi koji su u naše ime činili zločine, s grbom te naše vojske, to je teško reći, ja to znam, ali to je neophodan uslov da bismo postali normalno društvo, da bismo poslali evropska država i da bismo morali da živimo u miru sa susjedima. Ne možemo graditi mir, ako slavimo ljude koji su ubijali civile sa te druge strane, tu nema pomirenja”, smatra Ivan Đurić, iz Inicijative mladih za ljudska prava.
U Inicijativi mladih za ljudska prava primjećuju da i Vlada i premijerka na sve ćute. Ne i Aleksandar Vulin, ministar odbrane.
“Pravo čudo da nikom ne smeta ona knjiga u kojoj Haradinaj govori kako je ubio vojnika ili policajca i onda, kako kaže, nastavio da mirno jede pljeskavicu, hamburger… zapamtio sam taj izraz. To nikom nije smetalo. Ali ako Srbi progovore svoju istinu, ako se oni usude da se sakupe pa kažu nešto o tome – to je za svaku osudu i to treba spriječiti”, poručio je član Vlade zadužen za odbranu.
Ponosno Ministarstvo odbrane u odbrani svojih književnika ide i korak dalje. Tvrde – nema tog Ministarstva odbrane koje bi propustilo priliku da tako važna svjedočenja ne sačuva i ne prikaže. Vrijedna je to građa, kažu, i za istoričare, a već sada knjige su toliko tražene da su, navode, strani vojni atašei tražili da se prevedu na engleski i druge jezike. Najbolji dokaz važnosti i neophodnosti da se objavi edicija Ratnik, je to što je celokupan tiraž namijenjen Sajmu knjiga rasprodat u prva tri dana, zbog čega je Vojna štamparija morala dodatno da štampa knjige.
Direktor Centra za regionalizam Aleksandar Popov smatra da je krajnje neprimjereno da Ministarstvo odbrane promoviše knjigu osuđenog ratnog zločinca. “Na ovaj način pokazujemo da nismo spremni da težimo pomirenju u regionu i da se suočimo sa prošlošću. Ovo je dokaz da nismo raskrstili s ratnim devedesetim niti smo spremni da priznamo naše ratne zločine, a istovremeno insistiramo da drugi to učine. Kad veličamo svoje ratne zločince, onda ne treba da se ljutimo kada drugi u okruženju to rade” – naglašava Popov.
Književnik Filip David ističe da je sramotno da država daje satisfakciju haškim osuđenicima. “To je pokazatelj da je opšta atmosfera u društvu loša. Ne možemo naprijed, putem reformi i EU kad se aveti prošlosti stalno vraćaju. Pored materijalne, mnogo je gora moralna bijeda u koju smo zapali i zbog koje tapkamo u mjestu i čak idemo unazad”, tvrdi David.
Ovogodišnji sajam knjiga obilježile su kontroverze zbog dodjeljivanja centralne pozicije za štand u glavnoj hali ovogodišnjeg oktobarskog Sajma knjiga izdavačkoj kući Velika Srbija, Vojislava Šešelja, osuđenog ratnog zločinca i poslanika opozicione SRS. To je po nekim mišljenjima potvrda da se vlast u Srbiji, uprkos nominalnom razlazu s njim, nije suštinski distancirala od Šešeljevog nacionalizma i njegovih ratnih zločina.
Prilika
Momir Bulatović, predsjednik vlade Savezne Repoublike Jugoslavije u vrijeme NATO intervencije ocijenio je kako je Pavkovićeva knjiga „prilika svima koji žele da problem Kosova i Metohije sagledaju potpunije i na bazi pravih istina i činjenica”. “Ona predstavlja, kako je u inspirativnom predgovoru napisao Nikola Šainović, njegov saborac i haški sapatnik, ‘kondenzovani rat’. Napisana je vojnički precizno, generalski umno i patriotski neupitno”, naveo je Bulatović.
Milan BOŠKOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
KOSOVO, NOVA GODINA STARI IZAZOVI: Kako doskočiti kriminalu zamotanom u nacionalne zastave

Mnogi posmatrači su bezumne napade na građane srpske nacionalnosti tokom božićnih praznika ocijenili kao zlokobni znak da se situacija na Kosovu neće lako smiriti uprkos nedavnom uklanjanjanju barikada na sjeveru
Početkom ove godine kosovski premijer Albin Kurti je u Facebook objavi sumirao rezultate svoje Vlade u prethodnoj godini dajući naglasak na vladavinu zakona na čitavoj teritoriji zemlje. Da će i ova godina biti puna izazova vidjelo se na Badnji dan i Božić po julijanskom kalendaru. Prvo su u selu Gotovuši kod Štrpca ranjeni 11- godišnji Stefan Stojanović i 21-godišnji Milan Stojanović dok su se vraćali kući sa badnjakom. Srbijanski mediji su javili da je na njih iz vozila u pokretu pucao 33-godišnji Albanac pripadnik Kosovske bezbjedonosne službe (KBS). Napadač je brzo uhapšen od strane kosovske policije, a zvaničnici Kosova su osudili napad. Napad su osudili i predstavnici EU i okolnih zemalja uključujući i crnogorskog ministra pravde Marka Kovača. Nepuni dan kasnije je napadnut od strane albanskih mladića Stefan Tomić iz sela Klokote koji se vraćao kući sa ponoćne božićne liturgije. Sjutradan je u Štrpcima došlo do protesta a put Štrpci – Uroševac je blokiran. Srbijanski državni mediji su orkestarski napali kosovske institucije i označili napad kao sistematski teror nad Srbima. Kancelarija za Kosovo i Metohiju Vlade Srbije je izdala zapaljivo saopštenje u kojem iznosi da je „napad direktna posledica antisrpske politike Aljbina Kurtija koji svojim ponašanjem i potezima ohrabruje sve one koji žele srpsku krv, čak i na Božić“.
Medijsku salvu iz Srbije je donekle poremetila majka ranjenog dječaka Zorica Stojanović koja je izjavila na N1 televiziji da napadač nije zapravo ciljao u njenog sina i rođaka već je pucao u asfalt i onda se metak odbio i prošao kroz šaku njenog sina i rame drugog mladića. Ovo objašnjenje je izostalo iz državnih medija u Srbiji, a ona se našla na meti kritika na pojedinim društvenim mrežama. Mnogi posmatrači su ove bezumne napade ocijenili kao zlokobni znak da se situacija na Kosovu neće lako smiriti uprkos nedavnom uklanjanjanju barikada na sjeveru koje je uslijedilo nakon hapšenja dvojice Srba, bivših policajaca kosovske policije koji su osumnjičeni za napad na prostorije izborne komisije na sjeveru. Prije toga je dugo vladala napetost i blokade zbog odluke Kurtijeve Vlade da nametne RKS (Republika Kosovo) tablice vlasnicima vozila na dominantno srpskom sjeveru što je dovelo do napuštanja kosovskih institucija svih Srba lojalnih Beogradu i lokalnih Srpskoj listi. Spor oko tablica za auta je krajem novembra privremeno riješen u Briselu uz aktivnu medijaciju Evropske komisije. Kao veliki izazov preostaje rješavanje pitanja Zajednice srpskih opština (ZSO) kako je dogovoreno Briselskim sporazumom iz 2013. godine. Sadašnja kosovska Vlada uporno odbija formiranje ZSO uprkos zahtjevima Amerike i EU, jer se navodno krši time Ustav zemlje koji ne dozvoljava udruživanje po etničkoj osnovi. Analitičari smatraju da se Kurti plaši formiranja nove Republike Srpske na sjeveru zemlje iako Briselski sporazum predviđa daleko manje ingerencije ZSO nego što to ima Dodikov entitet u Bosni i Hercegovini. Kurti insistira da prije bilo kakvog razgovora o srpskoj autonomiji mora doći do priznanja Kosova od strane Srbije i sprovođenje zakona zemlje na čitavoj teritoriji Kosova, što Beograd decidno odbija.
U Facebook objavi poslije Nove godine premijer Kosova je potencirao da će izgradnja vladavine zakona i institucija ostati prioritet njegove Vlade. Naveo je da su izgrađena 4 policijska objekta (stanice) na problematičnom sjeveru Kosova. Akcijama državnih organa je zatvoreno 16 „ilegalnih puteva“ koji su koristile kriminalne grupe za šverc svega i svačega preko Srbije. Zatvoreno je i 5 laboratorija za preradu droge čija vrijednost sa opremom se mjeri „stotinama miliona“ eura.
Osim narko- nfrastukture pale su i 3 laboratorije za „rudarenje“ kriptovaluta po čemu se sjever „proslavio“ u zapadnim medijima proteklih godina. Elektronski uređaji koji stvaraju kriptovalute, prvenstveno bitkoine, troše ogromne količine električne energije koju je na sjeveru, do prošle godine, slabo ko plaćao. Vlada Kosova je još ranije uvela zabranu proizvodnje ovog digitalnog novca kao mjeru za smanjenje potrošnje električne energije. Zbog krize na svjetskom tržištu, Kosovo se našlo pred velikim izazovima da osigura redovno snabdijevanje strujom, zbog čega su na snagu stupile znatno skuplje tarife koje su uništile ekonomsku rentabilnost proizvodnje bitcoina u ostatku zemlje. Posao je ostao isplativ jedino na sjeveru. Međutim, osim policijskih akcija, česti nestanci struje početkom prošle godine su dovodili do prekida „rudarenja“ na sjeveru Kosova gdje su mnoge porodice rentirale nekretnine za prilično visoke sume kriminalnim klanovima koji bi u njima smještali neophodnu elektroniku za proizvodnju digitalnog novca.
Ovakve policijske akcije su od strane zvaničnog Beograda i njemu lojalne i lokalne Srpske liste (SL) proglašavane „napadima na Srbe“ i „željom prištinskih institucija da se sever očisti od Srba“. Potpredsjednik SL-a Milan Radoičić zajedno sa njegovim kumom i kontroverznim biznismenom Zvonkom Veselivocićem i još 11 Srba su stavljeni na crnu listu američkog Ministarstva finansija u decembru 2021. Navodi se da su „upleteni u široku mrežu podmićivanja kosovskih i srpskih zvaničnika iz bezbjedonosnog sektora koji su im omogućili nedozvoljeni promet roba, novca, narkotika i oružja između Kosova i Srbije”. SL je odgovorila da se radi o „klevetama“ zato što je Radoičić „dokazani patriota i nosilac otpora okupaciji severa Kosova“.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić tada je izjavio da „ako ima ozbiljnih optužbi, biće ispitane“ i negirao da on i Srpska napredna stranka imaju ikakve veze sa njima. Procurele fotografije njegovog brata Andreja sa Veselinovićem je okarakterisao kao „pokušaj kriminalizacije“ njegove porodice i da „ne vidi problem“ u tome što se njegov brat sreo sa Veselinovićem dva ili tri puta. Međutim, novinari KRIK-a i OCCRP-ja su još početkom 2019, došli do izvještaja srpske policije i bezbjedonosnih službi u kojima je Veselinović označen kao vođa grupe koja se bavi švercom droge, oružja i nafte, zelenašenjem i pranjem novca. Ubijeni srpski političar iz Kosovske Mitrovice Oliver Ivanović je bio česti kritičar razgranatog kriminala na sjeveru Kosova. Radoičić je među osumnjičenima za organizaciju Ivanovićevog ubistva.
Akcije policije i zatvaranje laboratorija za drogu i za „rudarenje“ bitcoina u dijelu Kosova sa albanskom većinom su takođe dočekane na nož od strane opozicionih partija čiji šefovi su bili u rukovodećoj strukturi Osbodilačke vojske Kosova (UCK) tokom rata za nezavisnost 1998 -1999. Alijansa za budućnost Kosova (AAK) bivšeg premijera Ramuša Haradinaja i Demokratska partija Kosova (PDK) bivšeg predsjednika države Hašima Tačija koji se nalazi u pritvoru suda u Hagu zbog optužbi za ratne zločine, su kritičari svega što nova Vlada radi. Liderstva ovih partija su tokom duge vlasti često optuživana za organizovani kriminal i korupciju, i njihovi poslovi sa drogom, cigaretama, trafikingom ljudi i teška korupcija su dobro dokumentirani u procurelim izvještajima obavještajnih službi NATO-a i njihovih trupa na Kosovu. Većina tih optužbi, osim onih za ratne zločine, nikada nije procesuirana radi „stabilnosti i mira u regionu“ pa je samo nekoliko ljudi u okruženju Tačija i Haradinaja odgovaralo. Optužbe i istrage za kriminal protiv ključnih ljudi Oslobodilačke vojske Kosova bivaju automatski proglašene za napad na Kosovo i njegovu borbu za slobodu i nezavisnost.
Interesantno, nekadašnji specijalni savjetnik premijera Ramuša Haradinaja i vlasnik Exclusive grupe iz Gnjilana koja se bavi proizvodnjom i distribucijom cigareta Gazmend Abraši je počasni konzul Crne Gore na Kosovu. Abraši je ostao počasni konzul i nakon izbora nove ne-DPS Vlade u decembru 2020. Kada je Albin Kurti prvi put izabran za premijera Kosova u februaru 2020. godine jedan od njegovih prvih poteza je bio ukidanje povlastica Abrašiju u prometu cigareta koje mu je darovao Haradinaj. Taj Kurtijev potez je izazvao bijes u duvanskim krugovima u regionu, a navodno i u DPS-u. U maju prošle godine Abraši je bio domaćin na biznis forumu koji je organizovao za predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića prilikom njegove posjete Kosovu. Đukanović se, kako su mediji javili, sreo i sa predsjednicom Kosova Vjosom Osmani (koja ima protokolarna ovlašćenje), ali ne i sa premijerom Kurtijem.
Kurti i njegov Pokret Samoopredjeljenje (LV) su dolaskom na vlast u proljeće 2021. godine takođe naslijedili i impotentno „nezavisno pravosuđe“ kao što je bio i slučaj sa Crnom Gorom nakon izbora 30. avgusta 2020. Promjene u pravosuđu su teške i zahtijevaju puno vremena dok većina građana svih nacionalnosti očekuju promjene i bolji život umjesto nacionalističkih histerija i barikada.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
BARIKADE NA KOSOVU: Vučićev kec u rukavu i izgovor za sve

Na sjeveru Kosova postavljene su barikade na više lokacija 10. decembra i blokirani granični prijelazi Jarinje i Brnjak. Razlog za blokade je hapšenje bivšeg kosovskog policajca Dejana Pantića. Ministar unutrašnjih poslova Kosova Dželjalj Svečlja je kazao da je Pantić priveden zbog „organizovanja terorističkog napada u Sjevernoj Mitrovici i Zubinom Potoku na prostorije Centralne izborne komisije“ koje su demolirane uz upotrebu oružja i eksplozivnih naprava
„U srijedu je na sjeveru Kosova kod sela Rudare, u blizini Zvečana, održan veliki mirni protest Srba zbog jednostranog ponašanja prištinskih vlasti“. Tako izvještavaju državni srbijanski mediji. Na skupu na kom je razvijena srpska zastava dugačka 250 metara je poručeno da im „niko ne može oduzeti Kosovo i Metohiju, jer je ono srce Srbije“.
Na sjeveru Kosova, u opštinama Zvečan, Leposavić i Zubin Potok gde većinski živi srpsko stanovništvo, postavljene su barikade na više lokacija 10. decembra u popodnevnim časovima i blokirani granični prijelazi Jarinje i Brnjak koje su vlasti privremeno zatvorile zbog loših sigurnosnih procjena. Razlog za blokade je hapšenje bivšeg kosovskog policajca Dejana Pantića koji je skinuo policijsku uniformu 5. novembra sa drugim Srbima koji su počeli bojkot kosovskih institucija po očiglednom nalogu beogradskih vlasti. Prije dva dana, predsjednica Vlade Srbije Ana Brnabić je poručila da su Srbija i Kosovo „na ivici oružanog sukoba zahvaljujući jednostranim potezima Prištine“ i pozvala je civilni sektor da se oglasi „povodom torture koju proživljavaju Srbi na KiM“.
Ministar unutrašnjih poslova Kosova Dželjalj Svečlja je potvrdio da je Pantić priveden zbog kako je naveo „organizovanja terorističkog napada u Sjevernoj Mitrovici i Zubinom Potoku na prostorije Centralne izborne komisije“ koje su demolirane 6. decembra uz upotrebu oružja i eksplozivnih naprava.
Kosovske vlasti su pokušale raspisati vanredne izbore u sjevernim opštinama za 18. decembar, nakon bojkota institucija i ostavki gradonačelnika, ali su kasnijom odlukom odgođeni za april 2023. godine, dijelom i zbog pritiska međunarodne zajednice. Izborima se protivi Srpska lista koja ima podršku Beograda ali i jake veze sa organizovanim kriminalom i švercom na sjeveru. Srpska lista (SL) je formirana 2013. godine uz podršku Beograda i od tada je na gotovo svim lokalnim ili parlamentarnim izborima dobijala i do 99 odsto glasova što je rezultat kojim se još Sjeverna Koreja može hvaliti. EU posmatračka misija je tada objavila da je Srpska lista „uvela monopol na politički život među Srbima“ i da su zabilježeni slučajevi zastrašivanja i pritiska na birače. Potpredsjednik SL-a Milan Radoičić je na crnim američkim i britanskim listama zbog sumnji u umiješanost u međunarodni kriminal i korupciju. SL je odgovorila da se radi o „klevetama“ zato što je Radoičić „dokazani patriota i nosilac otpora okupaciji severa Kosova“. Ubijeni srpski političar Oliver Ivanović je slao česte kritike i upozorenja na razgranati kriminalni švercerski sistem koji je na sjeveru organizovala beogradska vlast uz pomoć lokalnih mafijaško-udbaških struktura. Radoičić je među osumnjičenima za organizaciju Ivanovićevog ubistva. Ivanović je tada primijetio da takve strukture imaju odlične prijateljske i poslovne odnose sa Kosovskim političarima proizašlim iz ratne Oslobodilačke vojske Kosova (UCK) koju Srbija deklarativno smatra „terorističkom organizacijom“.
Formalni povod za sadašnju pobunu protiv kosovskih institucija je bila ranija odluka Vlade u Prištini da pokrene proces preregistracije automobila sa tablicama koje za gradove na Kosovu izdaje Srbija. Kosovske vlasti smatraju takve poteze Beograda nelegalnim i premijer Albin Kurti je ljetos najavio politiku reciprociteta prema Beogradu jer Srbija sa druge strane ne dozvoljava vozilima sa kosovskim tablicama da uđu na njenu teritoriju već izdaje privremene tablice kojima se prekrivaju simboli RKS (Republika Kosovo). Takođe kosovski državljani koji ulaze u Srbiju sa RKS dokumentima imaju konstantne probleme suprotno Briselskom sporazumu, pa je i tu Vlada Kosova namjeravala uvesti reciprocitet. Kompromis je uz medijaciju Brisela postignut krajem novembra kada je komesar za vanjsku politiku EU Žozep Borelj obznanio postignuti dogovor. Kosovo neće kažnjavati vlasnike auta sa tablicama koje je Srbija izdala, a Srbija će prestati sa izdavanjem takvih tablica i neće više izdavati privremene tablice za kosovska vozila koja ulaze u Srbiju.
Nakon dogovora u Briselu premijer Kurti je na upražnjena mjesta u kosovskoj Vladi postavio Srbe koji nisu po volji Beograda čime je izazvao gnjev srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića. Vučić je na presu izuzetno oštro kritizirao odluku Kurtija da za kosovskog ministra za zajednice i povratak postavi Nenada Rašića. „Izabrali su najgori srpski ološ, sa dna kace, Rašića i Radu Trajković, ne postoje gori, koji ničije poverenje u Srbiji nemaju, ali imaju povjerenje Aljbina Kurtija i zapadnih agentura… oni žele progon, protjerivanje i nestanak Srba na KiM“. Za Kurtija je rekao da je „teroristički ološ“ a da je EU pokazala „jedan antisrpski odnos“. Vučić je u znak protesta objavio da neće ići na samit EU- Zapadni Balkan u Tiranu jer će se tamo „pričati gluposti i lupetati“.
Kurti nikada nije bio član za Srbiju „terorističke“ UCK i bio je sve vrijeme bavljenja politikom ogorčeni protivnik mafijaških struktura UCK kao i njihove saradnje sa srbijanskim državnim organizovanim kriminalom. Sud Slobodana Miloševića je u političkom procesu osudio Kurtija na 15 godina zatvora „zbog ugrožavanja teritorijalnog integriteta Jugoslavije i zavere da se počine neprijateljske aktivnosti povezane sa terorizmom. Oslobođen je iz srbijanskog zatvora u decembru 2001. zahvaljujući pritisku međunarodne zajednice na tadašnjeg predsjednika Vojislava Koštunicu koji je potpisao pomilovanje.
Otkako je po drugi put izabran za premijera Kosova krajem marta 2021. godine mladi građanski aktivista Albin Kurti je naletio na još uzburkanije more političkih izazova nego prvi put kada je postao premijer u februaru 2020. god. Tada je njegova Vlada opstala samo 4 mjeseca nakon što je koalicioni partner Demokratska liga Kosova (LDK) promijenila stranu pod pritiskom administracije Donalda Trampa i oborila Vladu zajedno sa Demokratskom partijom Kosova (PDK) tadašnjeg predsjednika države Hašima Tačija. Nakon što je Tači završio u pritvoru u Hagu zbog optužbi za ratne zločine i nakon što su opet održani izbori na kojima je Kurtijev Pokret Samoopredjeljenje (LVV) osvojio preko 50 odsto glasova, izgledalo je da će Kurti imati lakšu situaciju da sprovede obećane reforme. To se prije svega odnosilo na demontažu korumpiranog sistema za koji je optuživao bivše šefove Oslobodilačke vojske Kosova (UCK). Stagnacija zemlje u maltene svim oblastima i ogromno nezadovoljstvo naroda mu je dalo vjetar u leđa.
Međutim, ingerencije Vlade i Skupštine Kosova da razmontira korumpirani sudski sistem su ispale puno veća prepreka nego što je njegova partija očekivala. Akcije prekida šverca droge, cigareta i energenata na sjeveru donijeli su mu neprijateljstvo bivših komandanata UCK i srpskih političara koji su ga optužili da želi da „protera sve Srbe“. Na vanjsko političkom planu Kurti je naišao na sporu briselsku tehnokratiju u sprovođenju institucionalnih reformi. Njegovi nekad izrazito ljevičarski ali i istovremeno nacionalistički stavovi o ujedinjenju sa Albanijom i slikanje pored karti Velike Albanije mu sigurno nisu donijele simpatije ni u Briselu ni u Vašingtonu. Kosovo je nedavno predalo aplikaciju za članstvo u EU. Međutim, ostalo je još 5 članica EU koje ne priznaju Kosovo kao samostalnu državu a Španija je odmah objavila da će blokirati i sami razgovor o aplikaciji Kosova za članstvo. Sa druge strane, Srbija je ubrzo nakon kosovske aplikacije odlučila opet pokazati mišice i zatražila je povratak hiljadu pripadnika srbijanskih snaga bezbjednosti na Kosovo shodno rezoluciji 1244 UN-a iz 1999. godine. Iako Beograd zna i javno je priznao da nema šanse da se ijedan vojnik vrati na Kosovo, sami zahtjev za povratak je bio gest kuražnosti i rastućeg samopouzdanja srbijanskog rukovodstva koje računa da na stratešku poziciju Srbije na Balkanu i dobre odnose i sa Briselom i sa Moskvom.
Na kraju, građani Kosova su sada jedina zemlja u Evropi čiji građani ne mogu putovati u EU bez viza. Brisel je obećao ukidanje viznog režima do početka 2024. godine, ali obični građani kažu da je to ko zna koje obećanje do sada.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
REGION
USTANAK ZELENIH U SRBIJI: O bagerima, rijekama i ljudima

Zatrovanost vode, vazduha, zemlje i javnog prostora, krajem novembra dovela je u Srbiji atmosferu do usijanja. Vladine taktike motke, čekića i spinova su učinile da ni decembarski mraz neće moći da je ohladi. Proljeće donosi izbore i nove slojeve problema
„Blokada, blokada! Do sudnjega dana! ”, poziva se sa veb adresa organizacije Ekološki ustanak koja je prethodnog vikenda na ulice gradova Srbije okupila rijeke ljudi.
Zatrovanost vode, vazduha, zemlje i javnog prostora, krajem novembra dovela je u Srbiji atmosferu do usijanja. Vladine taktike motke, čekića i spinova su učinile da ni decembarski mraz neće moći da je ohladi. Narod je još jednom svoje nezadovoljstvo izlio na ulice gradova u Srbiji. A proljeće donosi izbore i nove slojeve problema.
Novu epizodu u igri sa svojim građanima, Vlada Srbije je započela 25. novembra kada je izglasan Zakon o referendumu i narodnoj inicijativi koji je u paketu sa predlogom izmjena Zakona o eksproprijaciji zemljišta izazvao nezadovoljstvo velikog broja građana.
„Zakon o referendumu daje pravo manjini da upravlja imovinom većine. Neće više građani Srbije imati mogućnost da utvrđuju pravičnu naknadu prilikom suda, jer se sada kao razlog za eksproprijaciju navodi bukvalno sve što je njima (vlasti) palo na pamet”, rekao je advokat Božo Prelević.
Ekolozi sumnjaju da su izmjene zakona povezane sa projektima Rio Tinta i sličnih kompanija, kako bi im se olakšalo uzimanje privatnog zemljišta. Iz Vlade negiraju ovakve navode.
Jedan od organizatora protestnih skupova i dugogodišnji eko-aktivista Aleksandar Jovanović – Ćuta za naš nedjeljnik dao je komentar na situaciju iz prvih redova ove borbe. „Oni su se jako opustili, jer im je prolazilo sve. Radi se o ljudskom besnilu i pohlepi. E, sad imaju pobunu“. Po njegovom mišljenju digli su se svi koji imaju problem, a problema je na stotine. „Pobuna jača, a pohlepa ne može da prestane. Mislili su da bez problema mogu da smisle zakon, koji nije zakon, već bazakonje – otimanje zemlje. Tu je kulminiralo“, kaže Aleksandar Jovanović – Ćuta.
Nakon čekića i bagera, masa nezadovoljnih je narasla. Podršku daju glumci, sportisti, naučni radnici…
Znaju SNS-ovci, to manjina teroriše većinu. Istaknuti vladini medijski kerberi govorili su o dvadesetak bahatih protestanata. Premijerka Ana Brnabić je tugovala za bakicama koje ne mogu doći do terapije, a Aleksandar Vulin objašnjavao javnosti koliko protest šteti državnoj kasi.
Kada taktike koje vlasti u Srbiji baštine još iz 90-ih nijesu uspjele i kada je slika masovnih protesta otišla u svijet, došlo je vrijeme je za prestrojavanje. Vlada Srbije je na sjednici 8. decembra donijela odluku da iz skupštinske procedure povuče Zakon o eksproprijaciji.
To je rezultat Vučićevoog shvatanja da je vrag odnio šalu. To je mogao da primijeti i kada je 4. decembra tokom protesta otišao da obiđe ugroženu dolinu Jadra. Iz dostupnih videa sa susreta sa mještanima saznaje da su brojne njihove nevolje. Sportski tereni, zapošljavanje… ali i rudnik litijuma. „Nikada nismo dobili odgovor na kojoj smo udaljenosti bezbedni. Treba ekološka struka da kaže da nismo ugroženi i ekonomska struka da kaže kakva je korist od tog rudnika”, rekao je tokom Vučićeve posjete jedan mještanin.
Dio odgovora na pitanje tog mještanina se može naći u tekstu peticije STOP rudniku litijuma. „Proces proizvodnje bi se odvijao na 20 km od Drine i koristio bi 300 kubnih metara vode svakog sata, dok bi se zagađena voda vraćala u reku Jadar. Izlivanje neizbežno zagađene vode, kao i podzemni tokovi vode u prisustvu arsena, žive i olova, kontaminirali bi čitave rečne slivove i nastavili put preko Jadra u Drinu i Savu, zagađujući ne samo Srbiju već i druge zemlje. Tretman agresivnim kiselinama proizvodi otrovne gasove koji se mogu širiti u radijusu od preko 10 km“, stoji u peticiji ekoloških organizacija.
U međuvremenu, protestanti su izašli sa novim zahtjevima. Od Skupštine traže da zabrani Rio Tintu i drugim kompanijama da prave rudnik litijuma u dolini Jadra i da predsjednica Olivera Zekić i svi članovi Regulatornog tela za elektronske medije podnesu ostavku. Jedan od organizatora protesta iz Ekološkog ustanka Đorđe Miketić smatra da je ona time što je ljude koji su protestovali nazvala „batinašima“ izabrala stranu, te da ne može biti na toj funkciji.
„Povlačenje Zakona o eksproprijaciji i najavljene izmene i dopune Zakona o referendumu i narodnoj inicijativi predstavljaju veliki uspeh građana, ali ovo nikako ne znači da je bitka protiv Rio Tinta i drugih štetnih projekata, gotova i dobijena”, slavili su iz inicijative Ne davimo Beograd uz potrebnu dozu opreza.
Književnik Marko Vidojković za Monitor kaže da svaki protest, pa i ekološki, u Srbiji ima političku dimenziju, jer Srbija nije demokratsko društvo. „Srbija je hibridni autokratski sistem, u kom se Aleksandar Vučić prihvatio uloge Čarobnjaka iz Oza, koji se pita za bukvalno sve, gazeći po svim ustavnim ovlašćenjima, a zapravo je na čelu bande pljačkaša, švercera i ubica. Tako je borba protiv pretvaranja cele zemlje u veliki prljavi rudnik, paralelno i borba za vraćanje demokratije građanima Srbije”, smatra Vidojković. „Ako na svaku blokadu režim šalje bandu svojih članova, naoružanih motkama, čekićima, spremnih na obračun, šta li će tek biti kada budu krenuli protesti protiv izborne krađe u aprilu”, pita se Vidojković.
Mnogi smatraju da je zakonima i reakcijom na njih počela izborna kampanja. Srbiju u aprilu očekuju predsjednički, parlamentarni i izbori u Beogradu. Protesti bi mogli dati prijeko potrebnu dozu svježe krvi opozicionoj sceni u Srbiji.
ALEKSANDAR JOVANOVIĆ ĆUTA, EKOLOŠKI USTANAK:
Pobuna zdravog razuma
MONITOR: Nakon godina borbe za čistu vodu i vazduh, kako posljednji događaji izgledaju iz Vašeg ugla?
JOVANOVIĆ: Počelo je pre četiri godine na Staroj planini. Ta energija se kasnije prosula svuda po Srbiji. Srbija je tempirana bomba, švedski sto, gde je Vučić konobar. Svi koji su bili na vlasti, a pogotovo poslednja vlast, svakome ko je naišao sve je dala na izvol'te. Izgubili smo sve, i na kraju smo došli do osnovnih elemenata: vode, zemlje i vazduha. To je ono bez čega elementarno ne možemo da opstanemo, jer je sve prodato multikompanijama u saradnji sa domaćim investitorima, bankama i vlašću… Rio Tinto, koji je tu od 2004, je napipao sve što je ispod zemlje. Ne samo Rio Tinto, nego i druge rudarske kompanije. Mi pojma nismo imali šta su istražna prava, šta je zakon o rudarenju… Kao i kod mHe, sve se završi tako što se jedan dan pojavi bager i nekakvi likovi sa papirima i građevinskim dozvolama kažu mi smo to dobili, a vi da se selite ili da ostanete bez vode. Biće zatrovano sve živo.
MONITOR: Kakve promjene čekaju Srbiju sa ovom pozicijom i opozicijom?
JOVANOVIĆ: Retko ćete naći na ovim prostorima ljude koji dođu na vlast, a da već nisu bili na vlasti. Znam da ljudi koji su se okupili oko pokreta kome pripadam nisu nikad bili u politici. Mi sebe vidimo kao neke narodne tribune koji imaju mesto u skupštini i koji će sa terena dolaziti da ukazuju gde su problemi. To je i struka i motika.
Neki koje koaliciono biram, jesu bili u politici. Mislim na Zelenovića, koji je bio gradonačelnik Šapca. Zašto biram njega? Zato što je pre svega pristojan i zato što čovek ima rezultat.
MONITOR: Može li se u Srbiji prepisati zagrebački scenario?
JOVANOVIĆ: To je prirodno. Poslije 30 godina, uglavnom užasa, ljudi su umorni. Zato ne izlaze na izbore. Nude im se isti ljudi. Sada se pojavila voda, zemlja i vazduh. Ako će se oko nečega okupljati, to su ti osnovni elementi. Onima koji im budu pokazali da iskreno žele da se bore da zakoni prirode budu iznad svih zakona, dakle prvo zaštita prirode, pa onda građevinarstvo i energetika, ljudi će verovati.
MONITOR: Jeste li očekivali ovoliki odziv građana?
JOVANOVIĆ: Znao sam da će biti sveopšta pobuna. Pobuna zdravog razuma. Ono što gledamo i živimo zadnjih 30 godina je sve, samo ne zdrav razum. Čuvamo ono što nam je preostalo. Oni to otimaju, slepi od besa i pohlepe. No što je opasnost veća, to je pobuna jača.
Treba da se dozovemo pameti, da kada dođe do smene režima, na mestima koja su ključna za život konačno da dođu stručni ljudi sa dobrim namerama. To nismo videli 30 godina. Uvek su na ta mesta postavljani ljudi iz čistih interesa i pohlepe. Ako se ikada bude desilo da ja o tome odlučujem, ljudi koji imaju znanje će morati da budu na funkcijama gde se to znanje traži. Vreme je da se u javnom prostoru počnu pojavljivati neki normalni ljudi.
MONITOR: Očekivanja od narednih okupljanja?
JOVANOVIĆ: Predsednik je već šokiran i blokiran. Nastavićemo do ispunjenja oba glavna zahteva, a onda su tu novi zahtevi. Rio Tinto i druge predatore iz Srbije možemo oterati samo zakonom. Izmenama zakona o zaštiti prirode, zakona o rudarstvu, uredbom ili novim zakonom o zabrani eksploatacije litijuma na čitavoj teritoriji Srbije.
Pa gde žurimo sa tim litijumom? Ajde da sačekamo, možda će neko smisliti naprednu tehnologiju, pa da to može da se eksploatiše, a da i dalje zuje pčele, vrca med, pasu krave… Kad to budemo videli, e onda to da uradimo. Do tad – moratorijum!
Rio Tinto – svjetsko, a srpsko
„Rio Tinto, od svog osnivanja 1930, ima istoriju uništavanja životne sredine, saradnje sa profašističkim režimom generala Franka, podržavanje aparthejda… ”, navodi se u peticiji inicijative Kreni – promeni.
Pravni centar za ljudska prava sa sjedištem u Melburnu naveo je da je kompanija kriva za višestruka kršenja ljudskih prava u Papui Novoj Gvineji. Rudnik kojim su upravljali zagadio je vodu, polja, uništio rječnu dolinu.
Gotovo da nema meridijana gdje nije stigla ova kompanija. Mongolija, Mozambik, Madagaskar ili Australija u kojoj su uništili stotine drevnih aboridžinskih artefakata. Rio Tinto je ispisao redove i u Pandora papirima.
U Srbiji kompanija sprovodi geološka istraživanja od 2004. godine. Procijenili su da se u ležištu Jadra nalazi blizu 10 odsto istraženih resursa litijuma u svijetu.
Prema pisanju CINS, firma je već otkupila više od 40 odsto zemlje na kojoj će se nalaziti rudnik.
Ova i druge kompanije u potrazi za litijumom targetiraju i druge gradove Srbije poput Požege i Valjeva.
Dragan LUČIĆ
Komentari
-
FOKUS4 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS3 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS2 sedmice
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO4 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
DRUŠTVO3 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
INTERVJU3 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO4 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU4 sedmice
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično