Povežite se sa nama

REGION

BEOGRADSKI SAJAM KNJIGA: SATISFAKCIJA RATNIM ZLOČINCIMA: Prodavanje lažnog patriotizma

Objavljeno prije

na

pavkovic

Rijaliti. Tako je atmosferu na nedavnom Sajmu knjiga u Beogradu opisao pisac Vladimir Arsenijević. Pored ,,prvijenca” knjige Moj potpis Kristine Kije Kockar, pobjednice rijalitija Zadruga na TV Pink, mnogo oprečnih mišljenja, izazvali su izloženi djelo i lik dvojice haških osuđenika, nekadašnjeg načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije general-pukovnika Nebojše Pavkovića i vođe parlamentarne Srpske radikalne stranke (SRS) Vojislava Šešelja.

U okviru edicije Ratnik Medija centra Odbrana, predstavljen je ratni dnevnik Pavkovića, komandanta 3. armije VJ tokom NATO bombardovanja 1999. kojeg je Haški tribunal osudio na 22 godine zatvora. Pavković je osuđen za zločine protiv čovječnosti – deportaciju, prisilno preseljavanje, ubijanje i progon kosovskih Albanaca tokom sukoba na Kosovu 1999. godine.

Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) izručen je 2005. godine, a 2009. proglašen je krivim po svim tačkama optužnice. Kaznu služi u Finskoj.

Četiri toma dnevnika pod nazivom “Treća armija 78 dana u zagrljaju ‘Milosrdnog anđela'” dio su edicije “Ratnik” od sedam knjiga Medija centra Odbrana iz sastava Ministarstva odbrane Srbije. Na štandu Odbrane uslijedile su knjige “Prištinski korpus 1998-1999. – svjedočenja ratnih komandanata”, kao i “Bitka na Košarama” te “Bitka za Paštrik”.

Knjige predstavljaju sjećanja učesnika ratnih događanja na Kosovu 1999. godine, saopštilo je Ministarstvo odbrane. Prema podacima nevladinih organizacija Fond za humanitarno pravo i (FHP) i Fond za humanitarno pravo Kosovo, u periodu od 20. marta do 14. juna 1999. godine, srpske vojne i policijske snage su, tvrdeći da brane srpsku teritoriju od napada Sjevernoatlantske alijanse i “albanskih terorista”, ubile 6.901 Albanca koji nisu učestvovali u neprijateljstvima.

Urednica Izdavačke djelatnosti Medija centra Odbrana i urednica Pavkovićeve knjige Dragana Marković istakla je da taj ratni dnevnik i edicija Ratnik “predstavljaju doprinos očuvanju znanja o primenjenoj ratnoj vještini, koja je pomogla da se odbrani zemlja i maksimalno sačuvaju resursi u gotovo nemogućim uslovima”. Admiral u penziji Boško Antić, jedan od priređivača knjige, ocijenio je da je riječ o “kapitalnom djelu bez koga ozbiljna istoriografija neće moći da sagledava te događaje”. “Dobro je da je napisana, jer ako mi ne pišemo o događajima, pisaće drugi umjesto nas, a to znamo kako izgleda”, rekao je Antić.

Prve strane knjige Pavković, posvećuje, između ostalog, poginulim, ranjenim i preživjelim pripadnicima Treće armije nekadašnje Vojske Jugoslavije, koju označava herojskom. Odmah iza slijede stihovi Himne kosovskih junaka, koju je jedinica Crvenih beretki – u nekoliko optužnica Haškog tužilaštva označena odgovornom za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije- koristila kao internu himnu.

Praksa objavljivanja knjiga ratnih zločinaca, kao što je to slučaj s Vojislavom Šešeljem ili Nebojšom Pavkovićem, ili osobama osuđenim za ubistvo premijera Zorana Đinđića, treba shvatiti kao “besramno trgovanje tragedijom ovog prostora, ove zemlje i ljudi koji ovdje žive”, ocijenio je predsjednik Odbora za evropske integracije i poslenik opozicione Lige socijaldemokrata Vojvodine u Skupštini Srbije Nenad Čanak.

“To je takva svinjarija da je to, na žalost, neumitno da se dogodi u potpunom odsustvu lustracije poslije 2000. godine. U potpunom odsustvu suočavanja s prošlošću, suočavanja s realitetom tragedije koja nas je zadesila devedesetih. Mislim da je čitav koncept prodavanja lažnog patriotizma, a suštinski najprimitivnijeg mogućeg merkantilnog otrova kojim se služe Šešelj i njemu slični nešto što ne služi, ne na čast, neko bi trebalo dobro da zapita svakog ko se trgovinom toga bavi, čime on truje svakoga ko bilo koje takvo štivo takne”, ističe Čanak.

Upitan da li se zato što je Ministarstvo odbrane objavilo Pavkovićeve dnevničke ratne bilješke može postaviti pitanje zloupotrebe novca građana Srbije, Čanak je odgovorio da o upotrebi budžetskih sredstava odlučuju narodni poslanici u Skupštini Srbije. No, on je uvjeren kako “poslanici u tom smislu ne bi utvrdili nikakve nepravilnosti.”

“Pri čemu mislim na većinski korpus u Narodnoj skupštini. Što ne znači da to nije anticivilizacijsko sračunato nesuočavanje s prošlošću. Tu već ne mislim ni samo na prošlost vezanu za Slobodana Miloševića i devedesete, nego i za samu radikalsku prošlost najvećeg dijela članova Srpske napredne stranke”, zaključio je Čanak.

Očigledno je procijenjeno da štete od objavljivanja ovih knjiga neće biti, navodi vojni analitičar Ljubodrag Stojadinović u izjavi za RSE. Treba podsjetiti da je Ministarstvo odbrane u posljednjih nekoliko godina imalo bliske kontakte s ljudima koji su već bili osuđivani”, tvrdi Stojadinović.

U ediciji Ratnik objavljeno je i sjećanje još jednog haškog osuđenika koji je odležao kaznu – generala Vladimira Lazarevića. Stojadinović podsjeća da je Lazarević, bivši komandant Prištinskog korpusa VJ, kao pomagač udruženog zločinačkog poduhvata, te zbog deportacija i prisilnog premještanja albanskog stanovništva sa Kosova, odležao 14. godišnju zatvorsku kaznu odlukom Tribunala u Hagu. Krajem 2015. pušten je iz zatvora, u Srbiji ga su ga dočekali visoki vojni i državni predstavnici, a u 2017. angažovan je kao predavač na Vojnoj akademiji.

Srpske vlasti su dočekale i druge oslobođene ratne zločince i pomogle im da postanu aktivni učesnici u javnom i političkom životu. Među njima i bivši pukovnik Veselin Šljivančanin, koji je u zatvoru služio kaznu zbog ratnih zločina u borbama oko Vukovara a koji je čest gost na događajima Srpske napredne stranke predsjednika Aleksandra Vučića.

Na promociji Pavkovićevog ratnog dnevnika na Sajmu knjiga, osim predstavnika Generalštaba Vojske Srbije, bio je i Nikola Šainović, bivši premijer Srbije i potpredsjednik vlade Jugoslavije. Haški tribunal je februara 2009. osudio Šainovića na 22 godine zatvora, na osnovu optužnice koja ga je teretila za ratne zločine na Kosovu tokom 1999. Kazna mu je u januaru 2014. smanjena na 18 godina, da bi u avgustu 2015. bio pušten na slobodu. Svega desetak dana kasnije, imenovan je u Glavni odbor Socijalističke partije Srbije, glavnog koalicionog partnera vadajuće Srpske napredne stranke (SNS).

Inicijativa mladih za ljudska prava zatražila je da budu obustavljeni promocija i štampanje knjige ratnog zločinca Pavkovića. Inicijativa je uputila pismo predsjednici vlade Srbije Ani Brnabić u kojem negoduje zbog promocije Nebojše Pavkovića, koji je osuđen za zločine protiv čovječnosti pred Međunarodnim krivičnim tribunalom u Hagu. Ta organizacija ocijenila je promociju te knjige na Sajmu knjiga u Beogradu kao “najotvoreniji oblik podrške državnih organa osuđenim ratnim zločincima” za vrijeme mandata Ane Brnabić.

“Teško je reći naglas da postoje ljudi koji su u naše ime činili zločine, s grbom te naše vojske, to je teško reći, ja to znam, ali to je neophodan uslov da bismo postali normalno društvo, da bismo poslali evropska država i da bismo morali da živimo u miru sa susjedima. Ne možemo graditi mir, ako slavimo ljude koji su ubijali civile sa te druge strane, tu nema pomirenja”, smatra Ivan Đurić, iz Inicijative mladih za ljudska prava.

U Inicijativi mladih za ljudska prava primjećuju da i Vlada i premijerka na sve ćute. Ne i Aleksandar Vulin, ministar odbrane.

“Pravo čudo da nikom ne smeta ona knjiga u kojoj Haradinaj govori kako je ubio vojnika ili policajca i onda, kako kaže, nastavio da mirno jede pljeskavicu, hamburger… zapamtio sam taj izraz. To nikom nije smetalo. Ali ako Srbi progovore svoju istinu, ako se oni usude da se sakupe pa kažu nešto o tome – to je za svaku osudu i to treba spriječiti”, poručio je član Vlade zadužen za odbranu.

Ponosno Ministarstvo odbrane u odbrani svojih književnika ide i korak dalje. Tvrde – nema tog Ministarstva odbrane koje bi propustilo priliku da tako važna svjedočenja ne sačuva i ne prikaže. Vrijedna je to građa, kažu, i za istoričare, a već sada knjige su toliko tražene da su, navode, strani vojni atašei tražili da se prevedu na engleski i druge jezike. Najbolji dokaz važnosti i neophodnosti da se objavi edicija Ratnik, je to što je celokupan tiraž namijenjen Sajmu knjiga rasprodat u prva tri dana, zbog čega je Vojna štamparija morala dodatno da štampa knjige.

Direktor Centra za regionalizam Aleksandar Popov smatra da je krajnje neprimjereno da Ministarstvo odbrane promoviše knjigu osuđenog ratnog zločinca. “Na ovaj način pokazujemo da nismo spremni da težimo pomirenju u regionu i da se suočimo sa prošlošću. Ovo je dokaz da nismo raskrstili s ratnim devedesetim niti smo spremni da priznamo naše ratne zločine, a istovremeno insistiramo da drugi to učine. Kad veličamo svoje ratne zločince, onda ne treba da se ljutimo kada drugi u okruženju to rade” – naglašava Popov.

Književnik Filip David ističe da je sramotno da država daje satisfakciju haškim osuđenicima. “To je pokazatelj da je opšta atmosfera u društvu loša. Ne možemo naprijed, putem reformi i EU kad se aveti prošlosti stalno vraćaju. Pored materijalne, mnogo je gora moralna bijeda u koju smo zapali i zbog koje tapkamo u mjestu i čak idemo unazad”, tvrdi David.

Ovogodišnji sajam knjiga obilježile su kontroverze zbog dodjeljivanja centralne pozicije za štand u glavnoj hali ovogodišnjeg oktobarskog Sajma knjiga izdavačkoj kući Velika Srbija, Vojislava Šešelja, osuđenog ratnog zločinca i poslanika opozicione SRS. To je po nekim mišljenjima potvrda da se vlast u Srbiji, uprkos nominalnom razlazu s njim, nije suštinski distancirala od Šešeljevog nacionalizma i njegovih ratnih zločina.

Prilika

Momir Bulatović, predsjednik vlade Savezne Repoublike Jugoslavije u vrijeme NATO intervencije ocijenio je kako je Pavkovićeva knjiga „prilika svima koji žele da problem Kosova i Metohije sagledaju potpunije i na bazi pravih istina i činjenica”. “Ona predstavlja, kako je u inspirativnom predgovoru napisao Nikola Šainović, njegov saborac i haški sapatnik, ‘kondenzovani rat’. Napisana je vojnički precizno, generalski umno i patriotski neupitno”, naveo je Bulatović.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

REGION

ŠPIJUNSKA AFERA TRESE SRBIJU: Mnogo buke, malo detalja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Snimak špijunskog djelovanja ruskih službi u Srbiji je nametnuo pitanje budućih odnosa Srbije sa Rusijom. Vučić uvjerava javnost da se ti odnosi neće mijenjati i da Srbija ne želi “novu 1948.”. No, neki anlitičari ukazuju da su odnosi Beograda I Moskve ozbiljnije poremećeni nego što se to na prvi pogled čini

 

Nova špijunska afera trese Srbiju. Aferi Krušik, fabrike iz namjenske industrije Srbije, navodnoj prodaji srpskog oružja Ukrajini, pridružio se snimak objavljen na Youtube prema kojem ruski obavještajac razmjenjuje sa penzionisanim potpukovnikom Vojske Srbije plastične kese nalik onima iz samoposluga. Potonji potom u automobilu prebira pare koje je, izgleda, dobio od stranog obavještajca.

Srpske vlasti se ne odlikuju transparentnošću kada su ovakvi slučajevi u pitanju, pa je iznenađujuća brzina kojom je potvrđena autentičnost snimka i još otkriven identitet ruskog obavještajca. „Snimak je autentičan i na njemu se nalazi ruski obavještajac Georgij Kleban“, kazao je medijima Relja Željski, načelnik analitike Bezbednosno informativne agencije (BIA).

Upitan o uticaju špijunske afere na odnose Srbije i Rusije, predsjednik Aleksandar Vučić, koji treba da se 4. decembra sretne u Moskvi sa Vladimirom Putinom je rekao kako mu nije jasna logika u čitavom špijunskom događanju. Naveo je da Srbija ničim nije ugrozila ruske interese i da se nada kako šef ruske države nije bio obavješten o tom djelovanju. „Sve će nas ovo natjerati da još snažnije radimo na vojnoj neutralnosti Srbije, i Srbija se neće okretati ka NATO“, naglasio je Vučić. Javnost je uvjeravao da se odnosi sa Rusijom neće mijenjati i da Srbija ne želi „novu 1948”.

Mnogo je buke ali mnogi detalji o aferi nijesu poznati ni nakon Vučićevog obraćanja. Kako je primjetio Predrag Petrović, izvršni direktor nevladinog Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku, ne zna se čak ni da li je i šta je dato za novac koji ruski obavještajac na snimku daje penzionisanom potpukovniku Vojske Srbije Z.K.

Ljubodrag Stojadinović, penzionisani pukovnik, kolumnista portala Peščanik, smatra kako snimak ostavlja upečatljiv utisak o špijunskom amaterizmu. „Zašto bi ti ljudi, upleteni u naivni dramolet, uopšte nosili kese? Zbog čega bi potpukovnik u kolima brojao pare?” upitao se Stojadinović. On smatra da je tek neozbiljno ukoliko je srpski potpuknovnik predao papire koji bi mogli da budu dio ratnog plana. Nije vjerovatno da postoji bilo šta iz te oblasti što Rusi ne znaju, a i ako postoji, takvi papiri se mijenjaju istog trenutka kad se sazna da više nijesu tajna.

Predrag Petrović postavlja i pitanje zašto se čekalo gotovo godinu da snimak bude objavljen i zašto je Savet za nacionalnu bezbednost zasijedao četiri dana po objavljivanju snimka. „Meni to sve izgleda kao odlična prilika da afere koje pogađaju Srpsku naprednu stranku, pokušaju da se skrajnu i zataškaju – afera Krušik, plagirani doktorat Siniše Malog …”, rekao je Petrović.

Vučić je aferu stavio i u kontekst napada na srpsku namjensku industriju. Kako je fabrika Krušik važan dio te industrije, najnovija afera tvrdi on, dio je koordinisanih napora stranih službi da u Srbiji bude uništena proizvodnja naoružanja.

Petrović je podsjetio kako su se na račun Krušika bogatile privatne firme, prije svega GIM, koja je u vezi sa Brankom Stefanovićem, ocem ministra policije Nebojše Stefanovića. „Ukoliko moramo da razmišljamo o nasrtajima na namjensku industriju, onda su to korupcija i kriminal unutar Srbije, a ne niko spolja“, naglašava Petrović.

Petrović ne vjeruje da bi afera, sudeći po dostupnim inormacijama mogla uzdrmati odnose Moskve i Beograda. „Odnose Rusije i Srbije može da poremeti izbor – da li Srbija želi da se približava Zapadu ili Rusiji. Ukoliko je strateški interes Srbije da ulazi u EU i da pripada zajednici zapadnih država, onda će morati i da na drugačiji način reguliše odnose i interese sa Ruskom Federacijom”, navodi Petrović.

Vučić je ruskom ambasadoru u Beogradu, uputio pitanje – „Zašto?” Upitan da li će to isto pitati i Putina, Vučić je uzvratio „Šta ću da razgovaram sa predsednikom Putinom, to je za nas dvojicu. U četiri oka ćemo da razgovaramo.”

U Kremlju vjeruju da ništa neće baciti sijenku na Vučićevu posjetu, izjavio je portparol ruskog predsjednika Dmitrij Peskov. „Svjesni smo činjenice da postoje određene strane koje bi voljele unaprijed da prekinu tu posjetu i ubijeđeni smo da to neće moći da učine”.

Marija Zaharova, portparolka Ministarstva spoljnih poslova Ruske Federacije, objavljivanje snimka je nazvala „provokacijom uoči sastanka na najvišem nivou”. No, istovremeno je rekla i da „ne razumije saopštenje srpske vlade da je situacija veoma ozbiljna”.

Novinar iz Moskve Roman Dobrokhotov ukazuje pak da GU, Glavna uprava Generalštaba Oružanih snaga Ruske Federacije ne može da izvodi operacije bez znanja vrhovnog komandanta, u ovom slučaju Putina. „Specijalne službe Srbije ponijele su se profesionalno, a političko rukovodstvo je uplašeno… Vučiću je glavni zadatak bio da pokuša da nekako riješi situaciju, a da se ne svađa sa Moskvom”, ocijenio je Dobrokhotov.

Dobrokhotov, urednik ruskog sajta Insajder koji je uradio više istraživanja vezanih za GU, smatra da Rusija odavno i otvoreno u balkanskim zemljama vodi „informacioni rat”. Ona želi da oduzme suverenitet Srbiji i drugim balkanskim zemljama i da učini sve kako ne bi dospjele pod okrilje NATO.

Othon Anastasakis, britanski ekspert za jugoistočnu Evropu, smatra da je Srbija jedna od zemalja gdje se odvija takmičenje obaveštajnih službi – istočnih i zapadnih u geopolitičkim igrama. „Podjele unutar zemlje olakšavaju tu vrstu takmičenja obavještajnih sektora Istoka i Zapada na tlu Srbije.” On ukazuje da Moskva izaziva unutrašnje podjele u državama-kandidatima za članstvo u EU koje su najranjivije, kako bi imala saveznika. „Srbija je u tom smislu najpogodnija, zato što postoji podrška u srpskom narodu za Rusiju, kao i za Putina lično.”

 Relativno skromna špijunska afera mogla bi da bude iskorišćena za niz još teško čitljivih političkih poteza. U Srbiji najavljuju donošenje deklaracije o „političkoj nezavisnosti i vojnoj neutralnosti“. Puštanje u opticaj „političke nezavisnosti“ za vojno-političkog komentatora Aleksandra Radića je povezano sa izborima. „Ukoliko nemate neke velike uspjehe kojima možete da se pohvalite pred građanima Srbije, onda dobro zvuči da je Srbija drugačija od ostalih zemalja, i da smo samostalni u odnosu na sve ostale. Nakon loših vijesti koje su stigle iz EU, čini mi se da Vučić prepoznaje momenat da ponudi naciji sliku neke alternative. To je donekle i poruka EU: „učinite nešto oko ubrzanja evropskog puta Srbije ili ćemo biti prinuđeni da tražimo neki drugi put“, kaže Radić.

Spoljnopolitički komentator Boško Jakšić je za Dojče vele kazao kako smatra da su odnosi sa Rusijom ozbiljnije poremećeni nego što se to na prvi pogled čini”.  Vučića čeka veoma težak razgovor sa Putinom i mislim da Rusija neće lako odustati od Srbije kao posljednjeg uporišta svojih interesa na Zapadnom Balkanu“.

Aleksandar Radić procjenjuje da će afera neminovno umanjiti autoritet ruskog političkog i vojnog uticaja u Srbiji. On zaključuje: „Stvorena je slika o tome da saradnja nije toliko iskrena s ruske strane. Bar ne onoliko iskrena koliko to očekuje veći dio srpskog javnog mnjenja“.

 

Zabrinutost Stejt departmenta

U prvoj reakciji, Stejt department je izrazio zabrinutost zbog izveštaja o ruskom uplitanju u Srbiji. „Sjedinjene Države podržavaju napore Srbije da istraži ovaj incident i podstiču Vladu da odgovorne za ove nezakonite aktivnosti smatra odgovornim, u skladu sa vladavinom zakona”, rekao je portparol Stejt departmenta.

RFE je imao uvid u izvještaj Ministarstva odbrane SAD od maja ove godine prema kome je na Zapadnom Balkanu Srbija najpopustljivije okruženje za ruski uticaj. Navodi se da su bilateralni odnosi Srbije i Rusije bili na znatno nižem nivou prije dolaska na vlast SNS, na čelu sa Vučićem 2012. Ministarstvo ocjenjuje da je ta saradnja rezultirala potpisivanjem ugovora o strateškoj saradnji u novembru 2013, kao i da jedino Srbija na Zapadnom Balkanu ima potpisane ugovore o saradnji u oblasti bezbjednosti. Naglašava se da jedino Srbija učestvuje u zajedničkim vojnim vježbama s Rusijom, najmanje dva puta godišnje od 2014, kao i da blagonaklono gleda na pomoć prilikom nabavke vojne opreme.

Navodi se da Srbija odbija da ide ka članstvu u NATO-u, ali je članica programa Partnerstva za mir i da su SAD njen najaktivniji vojni partner. „Srbija ima više nego dvostruki broj angažmana sa SAD-om nego s bilo kojom drugom državom. Međutim, manjak transparentnosti u strateškim i operativnim prioritetima Srbije komplikuje saradnju u oblasti odbrane”, navodi se u izvještaju.

Ministarstvo navodi kako postoje dokazi da Rusija podržava separatistički pokret bosanskih Srba, na čelu s Miloradom Dodikom, s ciljem da spriječi ulazak BiH u NATO i EU.

Američko ministarstvo odbrane smatra da je Rusija na Zapadnom Balkanu odlučna da odbije uticaj Evropske unije i SAD i umanji djelovanje NATO. SAD i EU ne mogu sebi priuštiti ambivalentnost na Zapadnom Balkanu, jer takav pristup otvara vrata „ruskom malignom uticaju”, zaključuje Ministarstvo odbrane SAD.

 

Kosovo i ostale igre

Rusija Srbiji neće biti toliko privlačna kada bude riješeno pitanje Kosova, smatra Maksim Samorukov, zamjenik glavnog urednika moskovskog Karnegi centra. Zato Rusija smatra kako je njen interes da pitanje Kosova ne bude riješeno, tvrdi ovaj analitičar. Po Samorukovu Srbiji je potrebna Rusija na međunarodnom nivou i njena moć u UN kako bi spriječila potpuno priznanje Kosova.

„Zapadni Balkan nije prioritet za Rusiju i ona nije spremna da u region uloži mnogo novca ili napora, ali ne želi ni Zapad na Balkanu,” kaže Samorukov. „Geopolitički limbo u kome se region trenutno nalazi je idealan za Rusiju. Ni potpuna stabilizacija, ni potpuna destabilizaciju, već nešto između. Rusija ne želi da zamrznuti konflikti na Balkanu budu riješeni, jer oni drže Zapadni Balkan dalje od NATO i EU. No, Rusija ne želi ni da ti konflikti postanu aktivni, jer i ona ima svoju crvenu liniju.”

Samorukov ilustruje: „Rusija želi da Milorad Dodik uspori saradnju Bosne i Hercegovine sa NATO i EU. No, ne i da Dodik proglasi nezavisnost RS, jer bi to Rusiju stavilo u veoma neugodan položaj da mora da bira – da li da nastavi da podržava Dodika ili ne, te da postane aktivnija u regionu.”

Samorukov smatra kako Srbija ne zauzima tako važno mjesto u Rusiji, kao što Rusija zauzima u Srbiji. No on misli a da je vladajuća elita u Srbiji, uprkos iskazivanju prijateljstva sa Rusijom, ipak prozapadna. „Niko više u Srbiji nije spreman da se bori za Kosovo, ono je za njih adut u pregovorima sa EU. Mislim da je glavni prioritet aktuelne vladajuće elite u Srbiji prozapadna orijentacija, koja treba da im pomogne u drugom prioritetu – da ostanu na vlasti što je duže moguće.”

 

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

REGION

POMUĆENA EVROPSKA PERSPEKTIVA BALKANA: Veto igrači i brzina puža

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odluka Evropskog savjeta da se ne otvore pregovori o članstvu Sjeverne Makedonije i Albanije imaće veoma loše posljedice po  region.  Vjerodostojnost EU na Balkanu je na istorijskom minimumu

 

Tužno i kratkovido. To su riječi koje najčešće koriste evropski analitičari kada komentarišu odluku Savjeta EU da odloži otvaranje pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom. Te zemlje su preduzele niz mjera kako bi ispunile sve što je od njih Brisel tražio.

Skoplje je čak postiglo dogovor sa Atinom oko promjene imena te države, pa su Makedonci vjerovali da će na samitu EU konačno dobiti zeleno svijetlo za početak pregovora. Vlada premijera Zorana Zaeva je, protivno svim obećanjima, ostavljena na vjetrometini. Da bi sačuvao lični kredibilitet, razočarani Zaev je kazao da će mandat vratiti narodu. Vanredni izbori u toj državi biće održani u aprilu naredne godine.

Iako se i Evropska komisija založila za otvaranje pregovora, veto je pritisla Francuska, tačnije njezin predsjednik Emanuel Makron. U strahu od opozicije koja mu duva za vratom, odnosno ishoda lokalnih izbora u toj zemlji, koji se trebaju održati na proljeće naredne godine, on se odlučio da blokira evropske aspiracije Skoplja, dok su u slučaju Albanije, takođe iz unutarpolitičkih razloga, suzdržane bile još i Holandija i Danska.

„Francuska je pokazala spremnost da drži ostatak EU, ali i zemlje van Unije, za taoce svoje političke agende. To nije novina, ali ovako radikalan način svakako nije dobar signal za budućnost proširenja“, rekao je profesor Univerziteta u Gracu Florijan Biber.

U pauzi mučne debate oko izlaska Velike Britanije iz EU, evropski čelnici su se tek dogovorili o da početak pregovora sa ove dvije zemlje razmotre iduće godine, u maju, kada će u Zagrebu, tokom predsjedavanja Hrvatske, biti održan novi samit.

Možda za Sjevernu Makedoniju bude nova prilika do kraja 2019., jer je predstavnik Finske, koja u ovom šestomjesečju predsjedava Unijom, u izvještaju o sastanku Evropskog saveta naveo da će se do kraja godine ponovo raspravljati o otvaranju pregovora sa Skopljem.

Na tome posebno insistira tzv. Višegradska grupa koju čine Mađarska, Poljska, Češka i Slovačka. “Novo, treće po redu odgađanje početka pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom destabilizovaće cijelu regiju, a negativno će se odraziti i na budući kredibilitet i uticaj EU u državama Zapadnog Balkana”, upozorili su zvaničnici tih zemalja.

EU su u ovom slučaju  pokazala kao nevjerodostojna zajednica koja gazi vlastita obećanja što će u ovom regionu uzrokovati frustriranost i pad motivacije i spremnosti za reforme.

“Nijeste vi krivi, mi smo. Vi ste obavili svoj posao, mi svoj nijesmo”, poručio je građanima Albanije i Sjeverne Makedonije predsjednik Evropskog savjeta Donald Tusk. Odlazeći predsjednik Evropske komisije Žan Klod Junker ocijenio je da je riječ o “istorijskoj greški”. Tim prije što odluka o početku pregovora o članstvu ne znači  članstvo, nego u prvom redu ima  simbolično značenje kako bi se iskazalo priznanje za postignuto i kako bi se podstakle te zemlje na dug i naporan proces pristupanja država kandidata EU.

Prema riječima Aleksandre Štiglmajer iz Evropske inicijative za stabilnost, vjerodostojnost EU je na Zapadnom Balkanu na – istorijskom minimumu. „Ovo je apsolutno najniža tačka na kojoj smo se našli u posljednjih 20 godina kada je u pitanju politika proširenja“, kazala je ona za DW.

Makronov nerazumni veto uvalio je EU u dvostruku krizu vjerodostojnosti – jednu na Balkanu, drugu u samom Briselu. Razumijevajući da se na taj način opasno potkopava zajednička politika EU, Evropski parlament je usvojio rezoluciju kojom je osudio odlaganje pristupnih pregovora Albanije i Sjeverne Makedonije i podržao nastavak politike proširenja na Zapadni Balkan.

“EU je još  otvoren projekt koji ne može biti upotpunjen kao projekt mira i prosperiteta za sve dok god zapadni Balkan, kao jedna od ključnih regija za funkcionisanje EU i mira na kontinentu, ostaje izvan toga”, kaže novi izvjestilac EP za Crnu Goru, Tonino Picula, raniji hrvatski minsitar vanjskih poslova, kaže.

Ako se ima u vidu činjenica da je EP jedina evropska institucija koja ima direktan legitimitet građana, a da su poslanici izabrani u maju ove godine, odluka Evropskog savjeta bi paradoksalno mogla vratiti pitanje Balkana opet na čelu agende EU. Tačnije, pokrenuti praktično zaustavljeni proces integracija, uključujući tu i Crnu Goru.

Tako je, nakon četiri godine, Evropska komisija u utorak potvrdila da je Hrvatska ispunila sve tehničke kriterijume da postane članica Šengen zone.

Nakon glasanja u utorak u Američkom senatu izvjesno je da će Sjeverna Makedonija krajem decembra postati članica Sjeverno-atlantske alijanse (NATO). Parlament te države je, još u jeku krvavih sukoba na području bivše Jugoslavije, 1993. godine, izglasao Deklaraciju o ulasku u NATO.

”Moramo sada snažno podržati i blisko sarađavati sa ovim zemljama kako bi se što je više moguće umanjio ovaj udarac”, navodi njemačka kancelarka Angela Merkel, pa u crnogorskoj vlasti očekuju da bi, na ovom valu, u ovoj godini, mogli da otvore posljednje pregovaračko poglavlje (8- konkurencija).

Izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević ističe da je Crna Gora već sedam godina u pristupnim pregovorima, ima svoje domaće zadatke koje vlasti sporo i nevoljno ispunjavaju, a neke i ignorišu.

“Naša država posljednjih godina u oblastima 23 i 24 bilježi i ozbiljnu regresiju. To nije pitanje učinka onih u Vladi koji vode ovaj proces tehnički i na stručnom nivou, već se radi o odgovornosti onih koji donose političke odluke na najvišem nivou”‚ rekla je Uljarević. On aje precizirala da su domaći “veto igrači” iz struktura vlasti i njima bliskih krugova za sada jedini krivci što Crna Gora ide “puževom brzinom” ka EU.

U situaciji kada evropske političke dionice padaju na svim tržištima, jedino ko od nje još  nešto traži je jugoistok Evrope. Zato je prihvatanje tog političkog izazova i šanse, koliko god od toga bježali, nužnost za države EU. „Proširenje EU nije mrtvo, ali će zahtjevati više vremena i biti više frustracija nego što smo očekivali”, zaključuje profesor Biber.

                                                                                                                       Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

REGION

ISPITIVANJE  RAMUŠA HARADINAJA U HAGU: Umjetnik političkog preživljavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kosovski premijer u ostavci Ramuš Haradinaj branio se u srijedu ćutnjom i tako završio ispitivanje pred Specijalizovanim tužilaštvom u Hagu u svojstvu osumnjičenog. Kazao je da ne očekuje optužnicu

 

Ramuš Haradinaj, koga je Specijalni sud za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije u Hagu proteklih godina  dva puta oslobodio zbog nedostatka dokaza, istakao je da nije upoznat o čemu se radi u njegovom slučaju. “Tražili smo objašnjenje zašto je pozvan, ali nismo ga dobili, Radi se o mojoj ulozi u Oslobodilačkoj vojsci Kosova, ali ne nešto konkretno. Ne očekujem optužnicu, jer znam svoje zakonsko stanje”, kazao je Haradinaj.

Specijalizovano tužilaštvo, odnosno Specijalni sud, je kosovski sud sa sjedištem u Hagu koji sprovodi istragu zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i drugih krivičnih zločina u vezi navoda iz Izvještaja Savjeta Evrope 2011. godine. U tom izvještaju piše da su zločine  počinili pripadnici OVK-a od 1998. do 2000. Ovaj sud ima nadležnost nad krivičnim djelima izvršenim na Kosovu između 1. januara 1998. i 31. decembra 2000. godine.

Iako kosovski, sud finansira Evropska unija i u njemu radi međunarodno osoblje. Sjedište mu je u Hagu. Između ostalog zbog bojazni od zastrašivanja svjedoka. “Budući da se radi o osjetljivom pitanju i tome da se mogući osumnjičeni od pojedinih djelova kosovskog društva mogu smatrati borcima za slobodu”, saopštila je Vlada Holandije još 2016. godine kada je odlučila da udomi ovaj sud. Pojedini na Kosovu ovaj sud smatraju nepravednim jer će, kako kažu, suditi samo jednoj etničkoj grupi, dok će navodni zločini kosovskih Srba ostati nekažnjeni.

Haradinaj je 19. jula podnio ostavku na premijersku poziciju  zbog poziva iz Haga. Kako je rekao, time je želio da zaštiti Kosovo.

Haradinaj je ostavku sa premijerske pozicije podnio i 2005. kada se prvi put dobrovoljno predao Haškom tribunalu gdje je bio optužen za ratne zločine. Haradinaja, bivšeg komandanta OVK-a u zoni pod nazivom Dugađini, prva optužnica je teretila za okrutno postupanje, torturu i ubistva ljudi zatočenih u improvizovanim logorima.

Sud je 2008. donio oslobađajuću presudu po optužbama u vezi kršenja ratnih zakona. Takođe je 2012. oslobođen svih optužbi na ponovljenom suđenju pred istim tribunalom.

Nakon Haradinajevog oslobađanja usljed nedostatka dokaza ostala je sumnja da su svjedoci zastrašivani i ubijani. Haradinaj je u Prištini dočekan kao nacionalni heroj.

Haradinaj je uoči odlaska u Hag saopštio da su čelnici svih institucija i političkih partija u ponjedeljak i zvanično obaviješteni o njegovoj neopozivoj ostavci, te ih je pozvao na preduzimanje potrebnih koraka za raspisivanje opštih nacionalnih izbora, “kako bi se pravo izbora vratilo narodu”. Najavio je da buduće rukovodstvo Kosova treba da bira narod i da će se, po povratku iz Haga, angažovati unutar svoje partije Alijanse za budućnost Kosova i spremati za nove izbore.

Od početka rada ove vlade prije dvije godine, Haradinajeva takozvana „ratna koalicija“ bila je veoma trusna, a izazovi ogromni: teški odnosi sa Srbijom, korupcija, visoka nezaposlenost i Damoklov mač Specijalnog suda. Otuda se mogao predvidjeti prevremeni kraj ove vlasti.

Početkom jula Ustavni sud Kosova proglasio je neustavnim tzv. „zakon o dijalogu“ – čime je praktično sahranjena Haradinajeva ideja. On je krajem prošle godine insistirao na novom pregovaračkom timu za dijalog sa Beogradom koji bi bio sastavljen od predstavnika raznih partija i vodio pregovore umjesto predsjednika Hašima Tačija. Prebacujući pregovore sa Beogradom na poseban državni tim, Haradinaj je razvlastio predsjednika Tačija.

Na osnovu istog zakona usvojena je i „platforma o dijalogu“ koja je izazvala bujice negativnih reakcija u Beogradu. Tim dokumentom bilo je predviđeno priznanje nezavisnosti Kosova u sadašnjim granicama, ali odlukom Ustavnog suda ni ta platforma više ne važi. Sud je ocijenio neustavnim široka ovlašćenja državnog tima koji bi imao isključivu nadležnost da pregovara. To je sud u Prištini vidio kao narušavanje sadašnjeg načela podjele vlasti.  Platforma je na kraju usvojena minimalnom većinom od 61 poslanika u parlamentu.

Opozicione partije DLK, Socijaldemokratska partija i Samoopredjeljenje su mogle da obore Haradinajevu vladu da su im se pridružili glasovi srpskih predstavnika koji su dio Haradinajeve vladajuće koalicije. Međutim, iako je Srpska lista nagovijestila tu mogućnost, tri albanske partije su odbijale da ruše vladu u Prištini pomoću srpskih glasova.

U kosovskoj javnosti se formiranje (neustavnog) pregovaračkog tima tumačilo kao dio sukoba Tačija i Haradinaja. Prema tom tumačenju, premijer je pokušao da razvlasti predsjednika i tako spriječi priče o „korekciji granica“ ili „razgraničenju“ koje su u igru uveli Tači i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Lider pokreta Samoopredeljenje Aljbin Kurti tvrdi da je zakon o dijalogu i pisan kako bi bio osporen, to jest da su Haradinaj i Tači u istom timu.

Dijalog Beograda i Prištine već mjesecima se ne pomjera sa mrtve tačke. Haradinajeva vlada odbija da ukine carine od sto odsto na srpsku robu koje je uvela prošlog novembra, a to je uslov Beograda za nastavak razgovora. Sastanak koji je ovih dana trebalo da bude održan u Parizu, uz prisustvo francuskog predsjednika Emanuela Makrona i njemačke kancelarke Angele Merkel, otkazan je jer je bilo slabih izgleda na uspjeh.

Pojedini analitičari razmišljaju da bi nova ostavka Haradinaja mogla da ima dalekosežne posljedice po Kosovo. Odlaskom glavnog igrača pomjera se klatno moći. Posebno u dijalogu sa Beogradom sada u Prištini nastaje novi odnos snaga: Haradinaj se odlučno zalagao za dijalog na čijem će kraju biti priznanje Kosova i suprotstavljao se izmjeni granice, što su kao mogućnost nabacili Tači i Vučić.

Svojim držanjem oko ovog pitanja Haradinaj je osvajao političke poene na Kosovu i u inostranstvu. Mnoge članice EU – prije svih Njemačka – izjasnile su se protiv pomjeranja granica u Evropi.

Neki analitičari smatraju da bi Haradinaj tvrdoglavost prije ili kasnije politički došla glave. Hag je samo ubrzao odlazak.

Aleksandar Vučić je nazvao ostavku Ramuša Haradinaja “politički trik”, uz prognozu da će se on kao heroj vratiti sa saslušanja iz Haga i udvostručiti  popularnost. „Vučićeve pretpostavke nisu daleko od istine“, ocijenjeno je u berlinskom liberalnom dnevniku Tagescajtung.

Pojedini strani analitičari smatraju da je pozitivne poene u većinskom albanskom stanovništvu Haradinaj osvojio kada je uveo carine od sto odsto na srpsku robu.

„Na tom talasu Haradinaj sada ide na sve ili ništa. Ukoliko predsjednik Tači u roku od 45 dana ne nađe novu funkcionalnu vladajuću većinu, Haradinaj će dobiti šta je htio: nove izbore“, zaključak je Tagescajtnunga.

„Ramuš Haradinaj je umjetnik političkog preživljavanja“, piše berlinski Tagesšpigel. „Bez obzira na to da li su u pitanju ratni zločini ili mafijaške aktivnosti – nekadašnjem komandantu UČK nikada ništa nije dokazano. Za sada.“

 

Novi tribunal cilja na vrh UČK

 

Pozivanjem premijera Haradinaja novi tribunal odmah cilja na sam vrh UČK.

U srijedu je bivši predsjednik Skupštine Kosova Jakup Krasnići, takođe, stigao u zgradu Specijalizovanog tužilaštva u Hagu. Krasnići je tokom rata na Kosovu bio portparol i član Štaba OVK.

Švajcarski dnevnik Noje cirher cajtung podsjeća da se bivša glavna tužiteljska Tribunala Karla del Ponte i u svojoj biografiji žalila na masovno zastrašivanje svjedoka koje je onemogućilo valjano izvođenje dokaza. „Otvoreno je pitanje da li će novi sud bolje izaći na kraj sa ovim problemom. Dvadeset godina nakon događaja svaka optužnica počiva skoro isključivo na iskazima svjedoka. Skepsu budi to što mlada institucija ima već trećeg glavnog tužioca, ali još nijednu optužnicu“, zaključuje list.

Portal hamburškog nedeljnika Cajt podsjeća da su bivši komandanti UČK Rustem Mustafa Remi i Sami Luštaku u januaru već morali da se pojave u Hagu. „Kosovski mediji izvještavaju da bi već tokom godine mogle da budu podignute prve optužnice. Ima spekulacija da bi Haradinaj kao i predsjednik Hašim Tači i predsjednik parlamenta Kadri Veselji mogli biti optuženi.“

 

Najstroža kazna doživotni zatvor

 

Kosovski zakon o Specijalizovanim vijećima i tužilaštvu na osnovu kojeg funkcioniše ovaj sud predviđa da se nikome neće suditi pred drugim sudom na Kosovu za djela za koja mu je već suđeno pred nekim sudom ili pred Međunarodnim sudom za krivično gonjenje. Zakon inače ovlašćuje tužioce da ispitaju potencijalne osumnjičene i prikupljaju dokaze.

Ova institucija, formirana nakon što je Skupština Kosova usvojila potrebno zakonodavstvo, postala je  funkcionalna jula 2017. kada je usvojen Pravilnik o postupku i dokazima za vođenje krivičnog postupka. Da bi bila podignuta optužnica, Specijalizovani tužilac mora da se uvjeri da postoji dobro utemeljena sumnja da je osumnjičeni izvršio ili da je učestvovao u izvršenju krivičnog djela iz nadležnosti Specijalizovanih vijeća, na osnovu Pravilnika o postupku.

Ispitivanja visoko rangiranih osoba iz nekadašnje OVK u Specijalizovanom tužilaštvu Kosova sa sjedištem u Hagu traju od januara ove godine. Iz organizacije ratnih vetarana Kosova su saopštili da je na razgovor do sada pozvano više od 40 osoba.

Na istrazi navodnih zločina, trenutno radi treći po redu tužilac – Džek Smit. Prvi tužilac Specijalnog istražnog tima Amerikanac Klint Vilijamson je nakon istrage 2014. saopštio da je došao do dokaza koji su dovoljni za podizanje optužnice. Nakon formiranja suda, istragu navoda o zločinima nastavlja tužilac Dejvid Švendimen, takođe Amerikanac, ali on je u martu 2018. godine, umjesto 2020, otišao sa te pozicije nakon isteka mandata u američkoj diplomatskoj službi.

Specijalni sud je četvrti po redu koji se bavi istragom navodnih zločina pripadnika OVK. Prije njega, ovim pitanjem bavio se i UNMIK, (misija Ujedinjenih nacija na Kosovu) Haški tribunal i EULEX (Misija Evropske unije za vladavinu zakona).

Najstroža kazna koju Specijalni sud može izreći osuđenoj osobi je kazna doživotnog zatvora. Zatvorska kazna će se izdržavati u državi koju odredi predsjednik Specijalnog suda, a iz spiska država koje izraze spremnost da prihvate osuđene osobe.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo