Povežite se sa nama

FOKUS

Zapisi iz podzemlja

Objavljeno prije

na

Tek sad saznajemo: još 2005. godine neko iz sistema, formalno i zvanično, je označio Nikšićanina Branislava Brana Mićunovića kao vođu kriminalnog kartela!

 

Učinio je to policijski inspektor iz Budve Vukota Kartal, u službenoj zabilješci (vjerodostojnost dokumenta koji je objavio Dan do danas nije osporena) upućenoj tadašnjem ministru unutrašnjih poslova Draganu Đuroviću. Kartal je u istom zapisu direktno optužio Mićunovića da stoji iza tri bombaška napada na hotel Splendid, zbog dugova vlasnika hotela prema njemu. Samo dva mjeseca nakon tih diverzija, Slavoljub Šćekić, inspektor koji je bio na čelu istrage, likvidiran je iz heklera sa 19 hitaca ispaljenih u leđa, na pragu kuće. Nakon otkrivene službene zabilješke, zlokobnije zvuče riječi: nalogodavci nikada nijesu otkriveni.

Da li bi Kartal doživio Šćekićevu sudbinu da, kojim slučajem, nije skinut sa predmeta Splendid, ne može se utvrditi. On, pak, bilježi – u dokumentu poslatom 26. jula 2005. godine, zavedenom u Ministarstvu unutrašnjih poslova (djelovodni broj 26–995) – da mu je nadređeni, tadašnji šef Odjeljenja bezbjednosti Budva Željko Vorotović, opstruirajući njegovu istragu, poručio da ,,ne spominje Mićunovića jer je on mnogo dobar sa šefovima Milom i Svetom”, te, ,,da zbog ovoga može da bude likvidiran i on i njegova porodica ako bi Mićunović saznao.”

Da li je Mićunović saznao da Kartal ,,posjeduje relevantnu dokumentaciju ne samo za slučaj Splendid, već i za ostala krivična djela ove kriminalne družine, koja su mnogo teža”, nije poznato. Da li je Mićunović saznao da je Šćekić, takođe, bio na istom tragu, takođe nije poznato. Nesumljivo je: Kartal je ućutao,  Šćekić je pod zemljom a, prema još nepravosnažnim presudama, ista družina (Saša Boreta, Ljubo Bigović) koja je podstrekivala na postavljanje ekspoloziva (Alan Kožar), osuđena je i za podstrekivanje na ubistvo inspektora (Milan Čila Šćekić, Ljubo Vujadinović)!

Branislav Mićunović čovjek čije se ime nalazi na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, osam godina od tada, uz svekoliku pomoć države, samo je uvećao svoju imperiju nekontrolisane moći: od nekretnina i biznisa, do sporta i medija.

Zbog njega se, po potrebi, mijenjaju važeći propisi. Septembra 2011. godine,  na adresu Vrhovnog državnog tužioca stigla je krivična prijava (MANS) protiv tadašnjeg ministra održivog razvoja i turizma Predraga Sekulića i bivšeg ministra uređenja prostora Branimira Gvozdenovića, zbog sumnje da su zloupotrijebili položaj u postupku donošenja planskih dokumenata kojima je protivpravno legalizovano više objekata na Mićunovićevoj parceli u Budvi.

Objekat je započet na zemljištu koje je Prostornim planom bilo definisano kao maslinjak. Ipak izgradnja dvije zgrade nije ometana. Naprotiv: Gvozdenović je dao saglasnost na izmjene plana, gdje se za tu parcelu „predviđa” izgradnja turističkih kapaciteta. To je predstavljalo prvi korak ka legalizaciji objekata. Nakon Gvozdenovića, štafetu legalizovanja Mićunovićevih višespratnica preuzima njegov nasljednik, Sekulić.

Ima još. Prije par godina Ministarstvo finansija nacrtom o izmjenama zakona o igrama na sreću favorizovalo je firme povezane sa Mićunovićem. Na čelu Lutrije Crne Gore, rudnika novca, nalazi se njegov najbliži saradnik Sava Grbović Džigi, dok je u Upravnom odboru  Andrea Mićunović, njegova kćerka. Iako su Lutrije, u principu, državne firme, kod nas je zakonom dozvoljeno da taj monopol padne u privatne ruke. Mićunovićeve. On je sa Grbovićem (pola-pola) ujedno i vlasnik firme Džek pot, koja po Crnoj Gori drži kazina, kakav je onaj na desetom spratu luksuznog hotela Splendid, u kome je Mićunović posljednjih godina boravio.

Sredinom prošle godine u javnost je procurila informacija da Džek pot za kazino u bečićkom hotelu Splendid (u njemu posluje od 2010) nije platio propisanu koncesionu naknadu u iznosu od dva miliona eura. Još detalj: Prva banka premijerovog brata Aca Đukanovića prije nekoliko godina dala je Džek potu garanciju od 200 hiljada eura bez ikakvog obezbjeđenja. To je utvrdila Centralna banka Crne Gore.

No, nije Prva, tu samo za Branislava. Već i za njegove: Mićunovićeva supruga Svetlana decembra 2009. godine podigla je 1.439.068 eura kredita od Prve za potrebe kupovine placa pod Branicom, blizu Rijeke Reževića. Uzela je pomenuti novac iako je u tom periodu CBCG Prvoj banci zabranila davanja kredita.

Za vrijeme iste zabrane Prva je i firmi Mat company u vlasništvu Darka i Duška Šarića (za jednim juri Interpol, drugi je u zatvoru u Bijelom Polju) dala kredit u iznosu od 5,3 miliona. Nije samo kredit kod Prve zajednički Šarićima i Mićunovićima. Ispostavilo se da je tužilaštvo za organizovani kriminal Srbije, u zahtjevu kojim je od suda tražilo dozvolu za prisluškivanje odbjeglog narko bosa Darka Šarića, navelo da je Šarić  u bliskim odnosima sa Mićunovićem, koji je u tom dokumentu označen kao organizator šverca droge i cigareta u međunarodnim razmjerama. Odbrana je uspjela da u sudskim spisima Mićunovićevo ime bude zatamnjeno.

Na putu do potpune kontrole društva i legalizacije nelegalno stečene moći, shvatio je to Mićunović, bilo je neophodno zakoračiti u sferu medija. Prema dokumentima Agencije za radio difuziju, Grbović, Mićunovićeva desna ruka, registrovao je Televiziju Lutrije Crne Gore. TV 777 postala je jedan od potpornih stubova medijske režimske kampanje, specijalizovana za napade na Đukanovićeve neistomišljenike: glasila, NVO-e, pojedince.

Odakle Mićunoviću tolika (a navedeno je tek kroki) moć? Djelić odgovora mogao se naslutiti novembra 2008. godine na cetinjskom Novom groblju. Kao iz Kuma, Marija Puca: na saučešće antikomunisti i višestrukom atentatoru na Josipa Broza Tita, jednom od osnivača Srpskog oslobodilačkog pokreta Otadžbina (SOPO), Nikoli Kavaji, Branislav Mićunović stigao je zajedno sa Boškom Radonjićem, u pratnji desetine tjelohranitelja (pogledati YouTube). Radonjić, poslednji srpski don, (porijeklom iz Crne Gore), koji je umro pretprošle godine, bio je jedan od najkontroverznijih ličnosti srpske emigracije u SAD, sedamdesetih i osamdesetih. Kum irske mafije u Njujorku i prijatelj Džona Gotija, posljednjeg dona Koza Nostre u Americi.

Gotovo istovremeno, dok Radonjić i Goti haraju Sjedinjenim Američkim Državama, Mićunović, nakon Nikšića i Novog Sada (gdje je studirao ekonomiju, drugovao sa Ratkom Buturovićem), sa grupom momaka – često uz amin Službe državne bezbjednosti nekadašnje SFRJ, otisnuo se u Evropu. Tu su, u ekipi: Vlasta Petrović, Đorđe Božović Giška (Mićunovićev kum), Ljubomir Magaš Zemunac, Darko Ašanin, Željko Ražnatović Arkan, Vojislav Vojo Amerikanac Raičević, Ratko Đokić, Dragan Joksović Jokso, Dado Cerović…

Mićunovićevo ime (trenirao boks, bio u elitnoj 63. padobranskoj brigadi JNA), prvi put se dovodi u vezu sa krivičnim djelom 1983. godine. Mediji su pisali više puta: tada je u Njemačkoj ubijen Stjepan Đureković, bivši direktor marketinga INE, izbjegao u ustašku emigraciju. Likvidaciju je, prema tim navodima, organizovao Stane Dolanc, major KOS-a. Nikada nije dokazano, iako se naveliko spekuliše: iza likvidacije su stajali ovdašnji momci iz podzemlja.

Onda su došle devedesete. Mićunović je djelovao i neformalno-politički, pa je 1992. godine, kada je radikal Vojislav Šešelj kanio održati stranački skup u Nikšiću, sa svojim snagama čekajući na prilazu gradu, osujetio vojvodin dolazak. Monitor je pisao: Šešelja su na Mićunovićevu čeku, povjerio se kasnije radikal, upozorili Neđo Bošković, nekadašnji načelnik KOS-a i Nikola Pejaković, ministar crnogorske policije. Nekoliko godina kasnije, 1996., prema izvorima našeg nedjeljnika, Mićunović je bio jedan od glavnih karika i u Đukanovićevoj pobjedi na njegovim najvažnijim i najneizvjesnijim, predsjedničkim izborima.

Negdje u isto to vrijeme, Đukanović i Mićunović, počinju šverc duvana (vole eufemistički reći – tranzit), koji će ih godinama kasnije spojiti i na italijanskoj (Đukanovićevo ime kasnije arhivirano) ali i na švajcarskoj optužnici.

Mićunović je, navodno, bio zadužen i za bliske kontakte sa Frančeskom Prudentinom iz Brindizija, za koga je svojevremeno italijanski ministar i šef državne Agencije za borbu protiv mafije Otavijano del Turko kazao: „Bez Đukanovića ne bi bilo Prudentina, najmoćnijeg, najbogatijeg i najopasnijeg švercera na Mediteranu. S druge strane, bez Prudentina ne bi bilo Đukanovića.” Enormni šverc preko Jadrana, podsjetimo, funkcionisao je od polovine devedesetih do prvih godina dvijehiljaditih.

Onda, septembra 2000. godine, slijedi priča o kojoj se, uglavnom, ćuti. Prema navodima optužnice – koja je kasnije, usljed nedostatka dokaza (svi svjedoci odustaju od svjedočenja) završena oslobađajućom presudom – Mićunović je ispred urgentnog bloka Kliničkog centra Crne Gore hicima iz pištolja likvidirao teško ranjenog Radovana Kovačevića, dok su ga unosili u bolnicu, na nosilima! Kovačević je, neposredno prije toga, ranjen u obračunu u hotelu Podgorica (gdje je Mićunović držao kazino), tokom sukoba u kojem je ubijen Mićunovićev prijatelj Petko Pešukić.

U evidencijama osuđenih za krivična djela nema Mićunovićevog imena; Facebook stranica Brano Mićunović ponos Crne Gore sve je popularnija – ima preko 2.500 članova, među kojima ima i novinara; ministar pravde Duško Marković, uprkos insistiranjima nevladinog sektora, izbjegava da u okviru Komisije za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala sasluša Mićunovića.

Zapisi iz podzemlja.

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo