Povežite se sa nama

FOKUS

Mafija, politika i KGB na zajedničkom poslu

Objavljeno prije

na

Hotel_Splendid_01

Muk. Kao da se nije desilo ništa. Kao da policijski inspektor Predrag Vučinić nije na svom FB profilu objavio policijsku zabilješku – svojevrsno svjedočanstvo o tome kako organizovani kriminal kontroliše vrh države i institucije sistema. Taj dokument, ali i svjedočenje Vučinića, ne samo da mogu biti važan dokaz u rasvjetljavanju motiva i nalogodavaca ubistva inspektora Slavoljuba Šćekića i saučesnika tog zločina u vrhu politike i institucijama sistema, već i važan prilog u rasvjetljavanju misteriozne priče o hotelu Splendid, poslu koji je spojio domaće i tajne službe, podzemlje i nadzemlje.

Vučinić je na svom FB profilu početkom decembra objavio policijsku zabilješku budvanskog inspektora Vukote Kartala iz jula 2005. godine, u vrijeme dok su trajali bombaški napadi na hotel Splendid, u kojoj se kao organizator napada označava Brano Mićunović. Prema objavljenom dokumentu, inspektor Kartal koji je prije Šćekića radio na rasvjetljavanu napada na Splendid obraća se tadašnjem ministru unutrašnjih poslova Draganu Đuroviću od koga traži da ga ,,zaštiti od mog načelnika Željka Vorotovića i vođe kriminalnog klana sa Maestarla Brana Mićunovića”. On u objavljenom dokumentu navodi da mu je Vorotović, nakon što mu je kao pretpostavljenom saopštio da iza napada na Splendid stoji Mićunović i njegovi ljudi sugerisao: ,,Nemoj njega da spominješ, on je mnogo dobar sa Milom i Svetom… To su neki dugovi koje Žarko Radulović ima prema Branu, a Radulović je član SDP-a pa nas to ne treba mnogo interesovati”.

Inspektor Šćekić ubijen je 35 dana nakon što je ta zabilješka sačinjena, odnosno od datuma koji na njoj stoji upisan. Šćekić je od Kartala preuzeo rad na rasvjetljavanju napada. Vučinić tvrdi da je Šćekić ubijen nakon što su pojedine strukture u podzemlju, ali i nadzemlju obaviještene o zabilješci. Kaže da je objavio dokument na svojoj stranici jer je smatrao da tako važnu informaciju mora dati javnosti i nadležnim organima na uvid. On tvrdi da je godinama pokušavao da zabilješku dostavi državnim organima i javnosti, ali da ga je to koštalo mnogo.

Niko od onih koji se pominju u zabilješci nije u javnosti niti potvrdio niti demantovao informacije iz zabilješke ili tvrdnje Vučinića.

Monitor je uspio da stupi u kontakt samo sa inspektorom Vukotom Kartalom: ,,Dao sam izjavu policiji o zabilješci koja je objavljena u medijima. Hvala što se interesujete, ali ne želim da dajem nikakve izjave medijima o tome”, rekao nam je kratko Kartal.

Istog dana kada je saslušan Kartal, a tek devet dana nakon objavljivanja zabilješke, policija je po nalogu Osnovnog tužioca u Kotoru saslušala Vučinića. Prethodno je MUP izdao saopštenje da je objavljena zabilješka falsifikat iako dokument nije uzet od Vučinića na vještačenje.

,,Zar nijesu trebali prvo da me pozovu da uzmu dokument, da ga tek onda, kao i svaki drugi dokaz, provjere, pa i vještače autentičnost”, kaže za Monitor Vučinić. ,,I konačno, zar je za to nadležno osnovno tužilaštvo, a ne Specijalni tužilac za organizovani kriminal”. Vučinić je, kaže, policiji objasnio sve detalje o zabilješci, ali o tome ne može sada da govori da ne bi ,,ugrozio istragu”. Ovaj bivši policijski inspektor je u vrijeme napada na Splendid bio i u obezbjeđenju Žarka Radulovića, jednog od vlasnika Splendida, zahvaljujući čemu je kako kaže došao do zabilješke. Radulović je saopštio da će se o zabilješci izjasniti pred nadležnim organima.

Za napade na Splendid i ubistvo inspektora Šćekića koji je radio na slučaju rasvjetljavanja tih napada osuđeni su Ljubo Bigović, Saša Boreta, Milan Čila Šćekić i Ljubo Vujadinović – ukupno 120 godina. Sudski proces pratilo je mnoštvo opstrukcija i više kontradiktornih presuda, slučajnih propusta i razrješenja sudija koji su na njemu radili. Motivi ubistva i napada na hotel nijesu nikada u potpunosti rasvijetljeni. Bivši pripadnik specijalne jedinice Brajuško Brajušković optužio je ljetos Veselina Veljovića da je montiranjem lažnog svjedoka pokušao da od javnosti sakrije istinu o tom slučaju.

Eksplozije u Splendidu desile su se u ljeto 2005, u vrijeme kada je najluksuzniji budvanski hotel građen, a u njega uložene desetine miliona eura. Taj hotel, nekada u vlasništvu Budvanske rivijere, privatizovan je početkom 2004. godine, a privatizaciju je pratio veo sumnje o tome ko mu je pravi vlasnik. Hotel je privatizovala kompanija Montenegro star, a kao njen vlasnik javnosti je predstavljen Žarko Radulović, bivši pomorac, sa dobrim kontaktima u SDP-u. Radulović je Splendid kupio na tenderu za

2.400.000, a u hotel je ubrzo, prema izvještaju Ekonomskog fakulteta iz 2011. uloženo 14 miliona eura, što je, prema tom dokumentu čak 190 odsto preko onoga na šta se Radulović prema privatizacionom ugovoru obavezao. To je samo mali dio investicije koja je zvanično iznosila preko sto miliona. Otkud tolike pare, niko od zvaničnih organa nije ispitivao. Dok su se milioni sipali u Splendid, Radulovićeva Montenegro Stars bila je, prema nalazima Ekonomskog fakulteta, nesolventna.

Monitor je još 2005. objavio da je pravi vlasnik Splendida u stvari Viktor Ivanjenko, šef KGB-a u vrijeme raspada SSSR. Ivanjenko je trenutno jedan od najbogatijih Rusa. Nakon što je bez zvaničnog objašnjenja otpušten iz KGB-a, postao je milijarder osnivajući Menatep štedionicu iz koje je kasnije izrasla čuvena naftna kompanija Jukos. Kada se Vladimir Putin obračunao sa vlasnicima Jukosa, prije svega Hodorkovskim, jedini je Ivanjenko ostao netaknut. ,,Njega i danas zovu general Viktor i on je bio ključna veza crnogorskog političkog vrha i podzemlja sa ruskom mafijom i obavještajnim službama”, tvrdi sada za Monitor dobro obaviješteni sagovornik.

Žarko Radulović je tada demantovao pisanje Monitora, tvrdeći da se radi o isključivo ,,crnogorskoj kompaniji”. Ali ono u što se sumnjalo, odnedavno je i ozvaničeno. Prema podacima Privrednog suda, od novembra 2011. godine i zvanično vlasnik preko 85 odsto Splendida je kompanija bivšeg ruskog KGB agenta Viktora Ivanenko – Lewitt finance Montenegro, osnovana u Budvi u jesen 2011. U registru se kao sjedište te kompanije navodi hotel Splendid, a za direktoricu Ivanjenko je postavio vlasnicu frizerskog salonu u hotelu koji je takođe u vlasništvu Montenegro Stars-a. Prema podacima Privrednog suda, Ivanjenko se vodi kao vlasnik 85 odsto kompanije Montenegro Stars u čijem je vlasništvu Splendid, a Žarko Radulović tek 15 odsto.

Inače stari hotel Splendid, ponos komunističkog doba, srušen je do temelja, a potom nanovo nelegalno sagrađen iako to nije bilo planirano privatizacionim ugovorom. Prije nego je privatizovan bio je pod zakupom kompanije Splendid hotels group iz Budve, koje nema u registru, i koja je u njega, dok ga nijesu preuzeli Rusi trebalo da uloži oko dva i po miliona eura. Zanimljivo je da je u izjavi koju je najprije dao tužilaštvu, a potom povukao, Žarko Radulović kazao da ima informacije da je Splendid napadnut zbog reketa od ,,dva i po miliona eura”. Prema prvoj verziji optužnice Boreta i Bigović podstrekivali su Kožara da napadima na Splendid natjeraju Žarka Radulovića da kuću Borete koja je procijenjena na 313 hiljada eura kupi za dva i po miliona eura.

Kompanija Splendid hotels group, koja je u trenutku privatizacije upravljala Splendidom, pojavila se i kao zaintersovani kupac za hotel, ponudivši oko dva miliona eura, navodeći da u cijenu računaju i ,,uloženi novac”. Ta kompanija kojoj je u evidenciji Privrednog suda, da li zbog promjene imena, nemoguće pronaći bilo kakve podatke imala je ugovor o zakupu, prema dokumentu Ekonomskog fakulteta do 2007. Zanimljivo – ta se kompanija pominje 2004. godine kada se prijavila za kupovinu pola miliona kvadrata zemljišta u Krimovici kod Budve. Odbijeni su, jer njihova ponuda nije bila blagovremena, nakon čega su tužili Komisiju za javne nabavke, ali ubrzo i odustali od tužbe. Ubrzo potom 2006. godine Svetozar Marović, visoki funkcioner DPS-a koji gospodari Budvom, a čija je porodica u poslovima sa porodicom Brana Mićunovića, baš na toj lokaciji Krimovica je prijavio 20 hiljada kvadrata koje ranije nije evidentirao, zbog čega je bio na meti kritike opozicije i civilnog sektora.

Marović je od devedesetih u Bordu direktora Budvanske rivijere koja je bila vlasnik Splendida. Željko Vorotović, inspektor koji je u objavljenoj zabilješci označen kao neko ko je stopirao Kartala da istražuje slučaj napada na Splendid označen je u medijima kao kadar Marovića. On je 2012. godine dobio drugi stan od Opštine Budva, zbog čega je negodovala lokalna opozicija. Saslušavan je u slučaju Zavala, povezanim sa porodicom Marović, zbog propusta da obavi inspekciju.

Za kupovinu Splendida, za šta se do sada nije znalo, bio je zainteresovan i klan Darka Šarića. Njegov saradnik Blažo Dedić i kompanija Maestraltours takođe se prijavila na tender. ,,Šarićev kartel je proizvod dilova ruske mafije i crnogorskog režima i imao je punu logističku podršku proruskih struktura u bezbjednosnim službama i režimima u obje države. Veze ruske mafije i djelova obavještajnih struktura sa režimom u Crnoj Gori je kulminirao izgradnjom hotela Splendid čiji je vlasnik šef KGB”, napisao je nedavno na svom FB profilu Nebojša Medojević poslanik DF. On za Monitor kaže da više izvora tvrdi da je upravo u Splendidu ugovaran veliki posao sa švercom kokaina koji je preko naših pomoraca vodio Darko Šarić.

Jasno je: Splendid je bio mjesto gdje su se ukrštali mnogi interesi i ogroman i sumnjivi kapital. Ko kome šta duguje, nije lako utvrditi.

Nakon napada na Splendid, Brano Mićunović, Đukanovićev partner još iz duvanskog posla, postao je ,,stalni gost Splendida”. Prema nekim izvorima tu stanuje. U obezbjeđenju hotela, pošto je Vučinić napustio to radno mjesto i nakon što je skrajnut iz policije a poslije ubistva inspektora Slavoljuba Šćekića, našao se Dragan Giga Zindović, usko povezan sa porodicom Mićunović, sa podebljim kriminalnim dosijeom. Njegov brat je Milan Zindović koji je jedan od osnivača firme Mićunovićeve kćerke.

,,Zašto su i mene i kuma skrajnuli i iz obezbjeđenja i iz policije, a na to mjesto postavili Zindovića, osobu sa takvim pedigreom, iz Mićunovićevog svijeta”, pita se Vučinić za Monitor. ,,Kako to da smo i ja i kum u istom trenu u policiji postali višak, pa je on skrajnut u Andrijevicu, a ja isto na sjever”. Vučinićev kum, takođe policijski inspektor, koji je radio u obezbjeđenju Splendida, sada je magacioner u Andrijevici.

Vučinić je optužio i Raja Božovića, bivšeg šef budvanske ANB, da je zabilješku dostavio direktno Branu Mićunoviću. ,,Božoviću sam pokazao zabilješku 20 dana nakon ubistva Šćekića, poslije čega je on o tome obavijestio Mićunovića. Ugrozio mi je život, dva mjeseca su me čuvali specijalci, a potom sam izgubio posao u policiji”, kaže Vučinić. Prema Vučinićevim tvrdnjama, visoki funkcioner MUP-a Mićo Orlandić informisan je o zabilješci još prije ubistva Šćekića, odmah pošto je o njoj obaviješten vlasnik Splendida Radulović. Orlandić o toj zabilješci ćuti, a nije pominjao ni tokom svjedočenja o ubistvu Šćekića. Monitor je probao da kontaktira Orlandića, ali ni preko SDP-a čiji je on funkcioner, nije se mogli doći do njega.

Slavica Šćekić, sestra ubijenog inspektora Slavoljuba Šćekića pozvala je javno Specijalno tužilaštvo da uzmu izjavu od Vučinića i Kartala. Ona je kazala da je ,,sve što Vučinić tvrdi tačno” i optužila Orlandića da ćuti iako zna sve detalje o bombaškim napadima na hotel Splendid. ,,Razlog zašto o tome neće da progovori, ne znam, ali pretpostavljam da je to strah od likvidacije. Na suđenju ubicama mog brata, Orlandić ništa nije rekao. Zar je strah od mafijaša jača od prijateljstva sa mojim bratom Slavkom?”

Ona je još ranije optužila državni i policijski vrh da stoji iza tog zločina i da su radili na njegovom zataškavanju.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADA PREUZELA KONTROLU NAD VRHOM UP, TUŽILAŠTVO PROVJERAVA ANB: Kraj početka demontiranja DPS policije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Promjenama u vrhu Uprave policije Vlada je razriješila dio prepreka koje su stajale pred njom, na proklamovanom putu depolitizacije i dekriminalizacija crnogorske policije

 

Nakon iznuđene ostavke dugogodišnjeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića, ni Zoran Lazović više nije šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala.

Dugo očekivana, i od strane novoformirane vladajuće većine – zahtijevana, vijest do nas je stigla preko Fejsbuk stranice Građanskog pokreta URA: ,,Kao što je najavio potpredsjednik Vlade i predsjednik pokreta URA dr Dritan Abazović, smijenjen je šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala Zoran Lazović, kao i svi pomoćnici Uprave policije”, pisalo je u objavljenom postu: „Nastavljamo sa dubinskim promjenama u bezbjednosnom sektoru! Vrijeme je da rukovodeće pozicije u Upravi policije zauzmu neukaljani profesionalci“.

Tek je potom slijedila službena obavijest da je smijenjen Lazović a sa njim i svi dosadašnji pomoćnici direktora UP: Enis Baković, Dejan Đurović, Vesko Damjanović, Dragan Blagojević, Drago Spičanović i Zoran Tomčić. Vlada je izvela brzu, jednostavnu i efikasni operaciju: samo nekoliko dana nakon što je za v.d. direktora UP imenovan Zoran Brđanin, Vlada je usvojila novu sistematizaciju, što je Brđaninu dalo pravni osnov za smjenu zatečenih „pomoćnika“. Koji su prethodno odbili njegovu ponudu da sami podnesu ostavke.

„Neću podnijeti ostavku to je sigurno i valjda vam ja ne ličim na čovjeka koji se predaje bez borbe“, poručivao je ranije Lazović koji je trenutno neraspoređen. Baš kao i njegove kolege smijenjene na istom talasu dubinskih promjena o čijoj ćemo svrsishodnosti tek biti u prilici da sudimo.

Ne čudi što se Lazović našao na vrhu liste nepodobnih policijskih funkcionera na čijoj smjeni je insistirao dobar dio vladajuće većine u parlamentu ali i brojni predstavnici civilnog društva koji su se bavili radom javnih i tajnih službi bezbjednosti. Baš kao što su na njegovoj profesionalnosti, privrženosti pravdi i patriotizmu insistirali svi oni koji javno tuguju za bivšim vlastima. Plus Milivoje Katnić, glavni SDT i Lazovićev prijatelj od studentskih dana.

Zato je teško zaključiti da li bivšem pomoćniku direktora UP-a i nekadašnjem funkcioneru ANB-a (i prethodne DB) više šteti, odnosno pomaže, to što nakon njegove smjene javno likuju osobe bliske tzv. bezbjednosno interesantnim osobama iz kriminalnog miljea, ili što za njim javno tuguju patriote iz okruženja DPS-a.

Tek, portal standard.co.me objavljuje kako su smjenu Lazovića „na društvenim mrežama pozdravili i bliski prijatelji članova budvanske organizovane kriminalne grupe (OKG) Marka Ljubiše Kana“. To ilustruju  skrinšotom sa navodnog profila (anonimne) djevojke kontroverznog Budvanina na kome je vijest o Lazovićevoj smjeni propraćena ciničnim pozdravom i uvredljivom porukom. Standard taj postupak stavlja u kontekst nedavnog hapšenja Lazara Ilića (23) iz Kraljeva, koga je CG policija privela u Budvi pod optužbom da je planirao Kanovu likvidaciju. To bi, po njima, trebalo da posvjedoči o nezahvalnosti budvanske OKG.

Za razumijevanje odnosa Lazovića i ovdašnjih (međunarodnih) kriminalnih grupa možda su relevantniji neki drugi događaji. Recimo, aktuelno suđenje Nikšićaninu Ranku Radulovića koji je optužen za stvaranje kriminalne grupe koja je, u saradnji sa škaljarskim klanom iz Kotora, planirala niz ubistava. Na listi za likvidaciju nalazio se i Lazović (skupa sa prijateljima Milivojem Katnićem i Duškom Golubovićem, bliskim saradnikom iz vremena rada u ANB-u i UP-u). Ostalo je nejasno zbog čega je Lazović, u to vrijeme neraspoređeni službenik ANB-a, zasmetao jednom od kotorskih klanova. Jednako, nikada nije objašnjeno njegovo prisustvo na svadbi Rožajca Safeta Kalića, osuđivanog narkodilera sa međunarodnom reputacijom.

Zoran RADULOVIĆ
Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

INTERNA VLADINA DOKUMENTA: SLUČAJ TIVATSKIH SOLILA: Bivša vlast pokušala da ukine zaštitu rezervatu prirode međunarodnog značaja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz tajnih dokumenata, u koje je Monitor imao uvid, vidi se da je Vlada u proljeće 2016. naložila da se ukine zaštita Tivatskim solilima, međunarodno značajnom rezervatu prirode, pozivajući se prvo na pravne proceduralne razloge, a potom na navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja

 

Dok je zvanično pričala o tome kako sve čini da zaštiti ovdašnje rezervate prirode i područja od posebnog značaja, bivša crnogorska vlada na čelu sa Milom Đukanovićem, pokušala je u proljeće 2016. godine da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, koja su i međunarodno važan rezervat prirode. To je jasno iz  dokumenata sa dvije sjednice Vlade u  martu i aprilu  2016, na koje je potom stavljena oznaka interno, a u koje je Monitor imao uvid.

U zaključku sa sjednice Vlade iz marta 2016,  navodi se da se „zadužuje Ministarstvo održivog razvoja i Agencija za zaštitu životne sredine da pokrenu postupak stavljanja van snage Rješenja Republičkog zavoda za zaštitu prirode broj 1-12 od 26.08. 2008. godine o stavljanju pod zaštitu Tivatskih solila kao posebnog rezervata prirode i Rješenja od 4. 11. 2008. godine o upisu u Centralni registar zaštićenih objekata prirode“.

Osim što su bila zaštićena domaćim propisima, u vrijeme kada je Vlada pokušala da im oduzme poseban status i pravnu zaštitu, Tivatska solila su se već tri godine nalazila na međunarodnoj Ramsarovoj listi zaštićenih područja. Ramsar konvencijom štite se močvarna područja, a na toj  listi nalaze se 2.224  staništa od međunarodnog značaja. Na teritoriji Crne Gore to su: Skadarsko jezero, upisano na listu 15. decembra 1995. godine i Tivatska solila, koja su na listi od 31. januara 2013. godine.

Solila su prethodno, 2006, proglašena Emerald staništem Bernske Konvencije, a 2007. je ovo područje dobilo status IBA – područja od međunarodnog značaja za boravak ptica u Crnoj Gori.  Na području Tivatskih solila registrovano je 48 vrsta ptica, od čega su četiri stalno prisutne vrste, 35 zimujućih vrsta i šest gnjezdarica, a zajedno sa ostalim grupama ptica (pjevačicama, grabljivicama) do sada je na ovom lokalitetu registrovano ukupno 112 vrsta ptica. Solila su jedno od najvažnijih preostalih slanih močvarnih staništa na tzv. Jadranskom vazdušnom koridoru.

Baš tog  proljeća, dok je tajno planirala da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, Vlada je organizovala konferenciju na kojoj je javno izrazila brigu i za svjetska močvarna područja, i obećala dodatnu zaštitu za ovdašnja: „Kako je 2016, godina održivog korišćenja resursa, to predstavlja priliku za sve nas da ozbiljno i odgovorno sagledamo sa kakvim se izazovima svijet susreće kada je u pitanju održivo upravljanje istima. Ono što je izvjesno je da naša uloga u očuvanju resursa treba da bude usmjerena na razvijanje mehanizama zaštite i održivog korišćenja vlažnih staništa, kroz zajedničku implementaciju aktivnosti svih subjekata na lokalnom, nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou“. Dobro zvuči, al ne radi, što bi rekli. Kao i mnoga obećanja prethodnog režima.

U obrazloženju, zbog ćega se traži skidanje statusa zaštićenog područja Tivatskim solilima, Vlada je iznašla proceduralne razloge za ukidanje Rješenja kojim su Tivatska solila 2008. stavljena pod zaštitu. Kako se navodi u zapisniku sa sjednice –  „Rješenje ima proceduralne propuste  u vezi sa rokovima“, ali navodno i „suštinski propust, jer se zahtjev odnosno otpočinjanje procedure zaštite odnosilo na status spomenika prirode, a Rješenje je donijeto o proglašenju rezervata prirode“.

Da bivšoj vladi nije prava briga bila pravna (ne)preciznost dokumenata kojima se štite Solila, već da je imala namjeru da to područje ostavi bez zakonske zaštite, jasno je već i iz zapisnika sa naredne sjednice Vlade, održane u aprilu 2016. godine. Tada se traži da se prethodni razlog ukidanja zaštite Solilima briše, i navodi se novi, zaista nevjerovatan razlog.

„Zadužuju se Ministarstvo saobraćaja i pomorstva i Ministarstvo održivog razvoja i turizma, da u saradnji s Agencijom za civilno vazduhoplovstvo pripreme i Vladi dostave studiju o procjeni rizika i bezbjednosti vazdušnog saobraćaja za aerodrom Tivat zbog revizije stepena zaštite“, navodi se u Zaključku sa aprilske sjednice Vlade, koji potpisuje tadašnji generalni sekretar Žarko Šturanović. Vlada je, u prevodu, naložila da se ispita navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja kao mogući razlog ukidanja zakonske zaštite Tivatskim solilima! Nije poznato da je Vlada imala ijedan realan razlog da pomisli da bi ptice negativno uticale na domaći avio-saobraćaj.

„Očito je bila namjera da se skine zakonska zaštita kako bi se omogućila gradnja na tom području“, objašnjava dobro obaviješteni izvor Monitora. Šta se sa tom namjerom Vlade desilo, i zašto na koncu nije realizovana, nijesmo uspjeli saznati.

Zakonska zaštita, odnosno status rezervata prirode, znači da na tom području nije dozvoljena urbanizacija. I dugogodišnja situacija sa ulcinjskom Solanom, pokazala je da su privatni interesi moćnika ozbiljna prijetnja najznačajnijim prirodnim ljepotama i resursima. Solana je, bar za sada, pod zaštitom, a ovdašnje moćnike preživjela je mahom zahvaljujući međunarodnom značaju.

Za razliku od Solane, najljepši djelovi morske obale, nacionalnog prirodnog bogatstva Crne Gore, često se ustupaju na ekskluzivno korišćenje privatnim kompanijama putem dugoročnih zakupa ili koncesija. Kilometri obalnog pojasa, plaža i uvala, sa milionima kvadrata zemljišta u zaleđu, u zoni morskog dobra, već su u vlasništvu brojnih inostranih kompanija, što je zapravo tiha privatizacija obale.

Da ponekad ne pomaže ni zakonska zaštita, pokazuje i to da su da su neki djelovi Tivatskih solila, iako se radi o zakonom zaštićenom rezervatu prirode, u privatnom vlasništvu pojedinih kompanija, te pod hipotekama pojedinih crnogorskih banaka. Takođe, dvije parcele na ovom području nemaju u listovima nepokretnosti teret da se radi o rezervatu prirode.

Solila se nalaze u KO Đuraševići, i obuhvataju površinu od 2,555 m². Na tom području nalazi se 60 parcela upisanih u četiri lista nepokretnosti: LN 940 KO Đuraševići – 9 parcela, ukupne površine 17,224 m², koje su susvojina u obimu ½ AD Račica Tivat i Primorje Hotel & Restaurants AD, LN 1229 KO Đuraševići – 30 parcela, ukupne površine 113,851 m², koje su svojina u obimu 1/1 Primorje Hotel & Restaurants AD, LN 1208 KO Đuraševići – 19 parcela, ukupne površine 68,956 m², koje su svojina u obimu 1/1 AD Račica Tivat i LN 1140 KO Đuraševići – 2 parcele, ukupne površine 3,471 m², koje su svojina u obimu 1/1 Vesko Ivošević.

Sve te katastarske parcele imaju terete i ograničenja da se radi o rezevatu prirode, izuzev dvije katastarske parcele iz LN 1140 KO Đurašević u vlasništvu Veska Ivoševića.  Znači li to da se na tim parcelama može graditi, iako se radi o zaštićenom prostoru, nije jasno.

„Dio Solila čini i zemljište još 18 vlasnika. Sa rukovodiocem rezarvata prirode treba konstatovati granice zone i postaviti teret i ograničenje da se radi o rezervatu prirode. Zemljište treba eksproprisati uz pravičnu nadoknadu vlasnicima, a vlasništvo prebaciti na državu”, smatraju  izvori Monitora.

Još nejasnije je, međutim, kako je dozvoljen upis hipoteke U LN 1229 KO Đuraševići nad dijelom parcela Solila od jedne komercijalne banke (Hipotekarna banka), jer taj kolateral joj može biti vrijedan jedino ukoliko ga stekne, pa od Vlade CG traži pravičnu nadoknadu u procesu eksproprijacije. Tereti hipoteke su postavljeni 2018. i 2019. godine, iako su opterećene da se radi o rezervatu prirode 2014. godine.

Jedno je odavno jasno: ovdašnji moćnici, dok su držali ruku na grudima i kleli se u Crnu Goru, rasprodavali su svaki njen dio koji su mogli.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAKO JE POLICIJA SLUŽBENIM ORUŽJEM POMOGLA KATNIĆEVU PRIČU O DRŽAVNOM UDARU: Montiranje stvarnosti po nalogu SDT-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je UP izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće, u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“. Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u operaciju  „državni udar“

 

Nakon što je Apelacioni sud poništio osuđujuću presudu optuženima u slučaju državni udar i odlučio da se suđenje ponovi „pred potpuno izmijenjenim vijećem“, dio te priče možemo potpunije sagledati. Dodatni kontekst daje  krivična prijava koju je Živko Savović, specijalni državni tužilac (SDT), početkom februara podnio protiv glavnog SDT Milivoja Katnića, SDT Saše Čađenovića i sutkinje Višeg suda u Podgorici Suzane Mugoše zbog njihovog (ne)postupanja u tom slučaju.

Prema dostupnim informacijama, Savović svom kolegi i pretpostavljenom starješini spočitava da su, bez saglasnosti suda, više puta „tajno“ iz pritvora u Spužu dovodili Bratislava Dikića pokušavajući da ga privole na priznanje i saradnju. O tome je Dikić, inače penzionisani general srpske Žandarmerije, već govorio tokom postupka pred Apelacionim sudom, ali su u tužilaštvu tada prečuli njegove tvrdnje.

Sada Savović navodi kako je o nezakonitostima na koje je ukazao krivičnom prijavom saznao iz jednog predmeta koji je zadužio krajem oktobra prošle godine. Riječ je o krivičnoj prijavi  koju su Andrija Mandić i Milan Knežević jesenas podnijeli protiv Katnića, Čađenovića, v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića i Sudskog vijeća Višeg suda koje je sudilo državni udar. Taj predmet je prvo dodijeljen Savoviću ali mu je, kako tvrdi, i oduzet nakon prijave koju je podnio protiv glavnog specijalnog tužioca (GST).

Vrhovno državno tužilaštvo je u međuvremenu  Savovićevu prijavu proslijedilo u SDT, i tamo je predmet zadužen i uzet u rad, pored činjenice da se prijava tiče glavnog specijalnog tužioca i njegovog bliskog saradnika. Umjesto očekivanog izuzeća iz tog postupka, Katnić je poradio na javnoj kompromitaciji podnosioca prijave. Prihvatajući rizik da tim postupanjem krši zakon. O tome, ipak, nešto kasnije. Nakon što se pozabavimo detaljima iz presude Apelacionog suda.

Nema dokaza da je Mirko Velimirović, svjedok saradnik u slučaju državni udar, nabavio oružje za potrebe navodno planiranog napada na policiju i građane pred Skupštinom Crne Gore, zaključilo je vijeće Apelacionog suda. Iz iskaza svjedoka Velimirovića proizilazi da je on pomenutog dana kupio oružje sa mecima, koje je odmah nakon toga rasklopio i bacio u jezero, navodi se u presudi. „Međutim, budući da u ovom dijelu iskaz svjedoka M.V. nije potvrđen nijednim drugim izvedenim dokazom, to je pogrešno zaključivanje prvostepenog suda da se odlučna činjenica u vidu nabavke oružja sa municijom može pouzdano izvesti iz iskaza svjedoka M.V“.

Tu se detaljnije objašnjava da sud nije saslušao osobu koju je Velimirović označio kao prodavca oružja i municije (izvjesni Fadilj), da ne postoji video dokumentacija (fotografije ili snimci) koji bi mogli poslužiti kao dokaz da je oružje zaista nabavljeno, rastavljeno i uništeno. Dodatno, Apelacioni sud navodi da se iskazi iz sporazuma o priznanju krivice kakav je Velimirović sklopio sa tužilaštvom ne mogu koristiti kao dokazi protiv drugih lica. „Imajući u vidu navedeno, ni odlučna činjenica koja se odnosi na nabavku oružja koje je trebalo biti unijeto u Crnu Goru ne može se utvrđivati iz pravosnažne presude o priznanju krivice svjedoka M.V.“

Nema, znači, dokaza o postojanju oružja za navodne teroriste. Sjećamo se ipak da su izbore u oktobru 2016. godine, pored svega ostalog, obilježili i snimci oružja zaplijenjenog na Starom aerodromu. Čime je, tvrdio je Katnić,  preduprijeđeno pripremano krvoproliće.

Čitamo, ponovo, presudu Apelacionog suda: „Od značaja je ukazati da revers Uprave policije, kojim je obezbijeđeno oružje na teritoriji Crne Gore, koje je fotografisano u kući koju su iznajmili nadležni istražni organi, ne može predstavljati dokaz o činjenici da je svjedok M.V. nabavio oružje i metke, kako je to zaključio prvostepeni sud, jer se očigledno ne radi o istom oružju i municiji…“.

U prevodu: UP je „obezbijedila oružje“ koje je fotografisano u kući „koju su iznajmili nadležni istražni organi“. I sud je to prihvatio kao dokaz!?

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je Uprava policije izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće (garažnom prostoru), u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“.

Ne možemo tvrditi da su autor fotografija S.B i njegove kolege iz UP znale da pronalaze i snimaju oružje dopremljeno iz službene oružarnice, ali vidi se da o tome u Dokumentaciji nema ni pomena.  Umjesto toga, nižu se fotografije sa opisom: ulazna kapija, garažna vrata u prizemlju, unutrašnjost garažnog prostora…  Stižemo do interesantnog dijela.

Fotografija 3. (u elaboratu je nazivaju slika) pokazuje „unutrašnjost garažnog prostora i stvari u istom – fotografisano sa ulaznih vrata“. Dok je  na fotografiji  „bliži izgled horizontalnog frižidera“. Obratimo li pažnju na položaj prekrivke za stolicu sa natpisom tuborg na fotografiji 4. vidjećemo da je neko preturao stvari na zamrzivaču u vremenskom periodu između nastanka foografija 3. i 4. Skoro da se posumnja da je neko nešto pokušavao da podmetne. Kad već ne bi znali da je u sanduku za sladoled uskladištena službena roba pozajmljena „na revers“.

Nasloženo oružje vidi se na fotografiji 7. „bliži izgled pronađenog oružja – automatskih pušaka u frižideru“, da bi nam fotografija 8. detaljnije predstavila vatrenu moć navodnih terorista (prema optužnici: organizovane kriminalne grupe). Javnosti je tada predstavljeno kako su Mirko – Paja Velimirović i drugi svjedok saradnik Aleksandar – Saša Sinđelić napadačima obezbijedili 45 automatskih pušaka, većinom sa preklapajućim kundakom. U elaboratu to je fotografija 8: „izgled oružja – automatskih pušaka četrdeset pet (45) pronađenih u frižideru, fotografisanih u garaži“.

Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u te predizborne radnje. Podsjetimo se – tadašnji ministar policije Goran Danilović i ministarka odbrane Milica Pejanović – Đurišić nijesu bili obaviješteni o operaciji državni udar.

Nakon zamrzivača, policajci su fokus uviđaja preselili na baštensku garnituru. I kutiju banana koja je poslužila za skrivanje municije. I te fotografije pokazuju da se raspored zatečenih stvari promijenio između dva snimka. Sreća, pa u pitanju nijesu stvarni dokazi u nekom sudskom postupku.

Odluku Apelacionog suda Katnić objašnjava političkim pritiscima na pravosuđe. O pomenutim propustima i nedostatku materijalnih dokaza – ni riječi. Zato se množe optužbe na račun svih koji posumnjaju u ispravnost rada glavnog SDT i njegovih saradnika.  ,,SDT se našlo u situaciji kada se, od pojedinaca koji su politički angažovani, konstantno napada i izloženo je pritisku kako bi se odluke donosile ne u tužilaštvu nego u političkim partijama“,  navodi se u nedavnom saopštenju SDT-a u kome se posebna pažnja posvećuje predloženim tužilačkim zakonima. „Donošenjem Zakona o tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju i Zakona o Državnom tužilaštvu, ostvario bi se politički uticaj koji je neprimjeren po svim prihvaćenim evropskim standardima”.

Prije nego se složimo sa tom konstatacijom, valjalo bi riješiti dileme o dosadašnjem uticaju (DPS) izvršnih i zakonodavnih vlasti na pravosuđe i tužilačku organizaciju. SDT Živko Savović navodi da je Katnić, kao rukovodilac Specijalnog tužilaštva, svjesno usporavao određene istrage koje se tiču čelnika bivših vlasti Ivana Brajovića i Miomira Mugoše (afere Petlja i Bazar). Pride, Katnić već neko vrijeme tvrdi da nema „ni udaljene sumnje“ u umiješanost Mila Đukanovića u brojne afere u koje ga uvlače nekadašnji saradnici iz politike i biznisa, prije svih Duško Knežević. Kao što se ne žuri da na sudu razriješi sumnje u korupciju u vrhu tužilaštva  – nakon objave telefonskih razgovora Kneževića i bivšeg sekretara VDT Nenada Vujoševića.

Zato se GST ne usteže da ocrni svoje oponente. Makar to, možda, bilo i nezakonito. Počelo je 2015, nedugo po imenovanju Katnića na mjesto GST, objavom djelova razgovora advokata Vladana Bojića sa njegovom tadašnjom klijentkinjom – suprugom budvanskog funkcionera Lazara Rađenovića. Bojić je zbog tog slučaja na sudu, nepravosnažno, dobio odštetu iz državne kase.

Nastavilo se 2016. objavom transkripta razgovora advokata Gorana Rodića sa Milanom Kneževićem, njegovim tadašnjim klijentom. „Jasno se utvrđuje da G.R. i M.K. prevashodno razgovaraju o načinu na koji bi opstruirali krivični postupak, te dalje vršili medijsku propagandu u cilju diskreditacije tužilaštva”, zaključuju u SDT-u. Bez objašnjenja šta bi tu trebalo biti nezakonito.

Da bi došao do ovih materijala, ili da bi prikrio nezakonito prisluškivanje, SDT je naložio Specijalnom policijskom timu da izvrši pretres kancelarije i stan advokata Rodića. Taj pretres je obavljen bez zakonom obaveznog prisustva predstavnika Advokatske komore. Što su, iz nekog razloga, prećutali i oni i VDT Ivica Stanković.

Priča je dobila nastavak prošle nedjelje, objavom skoro četiri godine starih razgovora  dvojice aktuelnih poslanika vladajuće većine. Katnić se pravda interesom javnosti da bude obaviještena o pokušaju političkog uticaja na SDT, ali ne objašnjava zašto prikupljeni materijali nijesu uništeni u zakonom propisanom roku. Kad već nijesu doveli do podizanja optužnice protiv onih koji su bili na meti mjera tajnog nadzora. Ili tu imamo još jedan krak aktuelne priče o nezakonitom prisluškivanju ličnih i političkih oponenata?

VDT i Tužilački savjet ponovo ćute. Oglasila se, zato, Akcija za ljudska prava (HRA). ,,Razgovor je snimljen 2017. godine, a od tada nije pokrenuta istraga protiv bilo kog lica koje je bilo pod tajnim nadzorom, dok je specijalni tužilac Savović i dalje zaposlen u Državnom tužilaštvu, a 2019. godine je i napredovao“, saopštila je Tea Gorjanc  – Prelević. „Prema tome, razumno je zaključiti da je GST u svom ličnom interesu sada objavio transkript koji u negativnom svjetlu predstavlja tužioca koji je protiv njega podnio krivičnu prijavu, kao i poslanike koji predlažu zakone kojima bi se razvlastio GST i Specijalno državno tužilaštvo kome je na čelu”.

Šta slijedi? Dio vladajuće koalicije izašao je u susret Vladinom zahtjevu da se usvajanje tužilačkih zakona odloži dok se ne dobije saglasnost Brisela. Katnić, dakle, do daljnjeg ostaje u sedlu. Da izviđa koga i koliko hoće, ubrzava i koči istrage i preslušava presretnute razgovore.

Zoran RADULOVIĆ      

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo