Nakon sedam godina od donošenja Zakona o ravnopravnosti polova, u julu 2007. godine, Crna Gora još je daleko od ciljeva postavljenih tim, ali i drugim zakonima i antidiskriminatorskim dokumentima.
Zakon u članu dva propisuje da ,,rodna ravnopravnost podrazumijeva ravnopravno učešće žena i muškaraca u svim oblastima javnog i privatnog sektora” i obavezuje kako državnu tako i lokalnu upravu i političke stranke da o tome vode računa.
Skoro deceniju kasnije Crna Gora ne samo da ne ide naprijed na putu uspostavljanja rodne balansiranosti, već procenat žena u državnim institucijama nerijetko – opada.
Nakon parlamentarnih izbora 2012, uspjehom se smatralo to što je broj žena u parlamentu povećan za nekoliko procenata. Umjesto nekadašnjih 13, 6 Crna Gora je imala 17 posto žena u parlamentu. Ta brojka danas je manja za nekoliko procenata.
,,Danas u Skupštini Crne Gore ima 14,8 posto žena iako smo ovaj saziv počeli sa preko 17 posto, a u Vladi su tek tri žene ili 15,7 posto”, kaže za Monitor Snežana Jonica iz Socijalističke narodne partije (SNP).
Njena koleginica iz vladajuće DPS Nada Dronjak ukazuje da je Crna Gora posljednja po broju žena u parlamentu u regionu.
Bosna i Hercegovina ima 21,4 posto, Hrvatska 23,8 posto, Makedonija 30,9, Slovenija 33,2 i Srbija 32,4 posto žena.
I kada se uporedimo sa svijetom, slika nije mnogo bolja. ,,Crna Gora je sa 12 žena od 81 poslanika, po broju žena u parlamentu na 119. mjestu od 186 zemalja. Prosječno je u svijetu prema podacima Inter-parlamentarne unije 21,9 posto žena u parlamentima”, kaže za Monitor Nada Drobnjak.
Nije bolje ni na lokalnom nivou. Prema podacima Centra za ženska prava, samo je jedna žena predsjednica opštine, u jednoj opštini žena obavlja funkciju potpredsjednice opštine, u tri opštine žene su predsjednice skupština opština, dok u pet opština funkciju glavnog/e administrator/ke obavljaju žene. U lokalnim parlamentima žena je 14 odsto.
I pored brojnih kritika od strane EU, domaćih i međunarodnih organizacija koje se bave tom problematikom, Crna Gora nije učinila mnogo osim usvajanja antidiskriminatorskih dokumenata i poboljšanja pravnog okvira. Situacija, ukazuju naše sagovornice, nije mnogo bolja ni u drugim državnim institucijama.
,,Žene se nalaze na čelu samo dva skupštinska odbora, i to za rodnu ravnopravnost i za prosvjetu i nauku, što se uklapa u stereotipe o muškim i ženskim temama”, navodi Snežana Jonica. ,,U Odboru za bezbjednost i odbranu je žena izabrana prvi put tek krajem prošle godine, a u Odboru za budžet, ekonomiju i finansije još nema nijedne žene”, ukazuje ona.
Podsjeća da je u Vladi mali broj žena na mjestu ministara, a da se njihov broj povećava na nižim pozicijama. ,,Upečatljiv je primjer Ministarstva pravde, gdje su na čelu sva tri direktorata žene, ali je, naravno, ministar muškarac. Tako je i u ostalim institucijama, jer su u Crnoj Gori partije još ključni faktori koji opredjeljuje zapošljavanje i napredovanje, naročito imenovanje na rukovodeća mjesta”, upozorava Jonica.
Partije, kako je Monitor već pisao, u najvećem broju nemaju dovoljan broj žena u rukovodećim organima, a žena na čelu partije je rijetkost.
Da su žene tamo gdje je manje moći i novca, odavno ukazuju aktivistkinje crnogorskog civilnog sektora. Najviše ih je u javnoj upravu gdje su zarade niske, poput obrazovanja. Takođe, kako pozicija u hijerarhiji raste, a samim tim i visina zarade, sve ih je manje i manje.
,,Žene su značajno zastupljene na rukovodećim službeničkim mjestima u organima izvršne vlasti kao direktorice organa uprave, državne sekretarke, sekretarke, direktorice direktorata u ministarstvima, pomoćnice u organima uprave, sa čak 38,60 posto. Istovremeno u Vladi Crne Gore su samo tri ministarke žene – ministarka odbrane, ministarka nauke i ministarka bez portfelja”, ukazuje Maja Raičević, direktorica Centra za ženska prava.
,,Na Univerzitetu Crne Gore imamo 21 univerzitetsku jedinicu, kojima rukovodi 16 dekana i samo pet dekanica. To je 23,8 posto žena na rukovodećim mjestima, iako statistika pokazuje da žene postižu mnogo bolje rezultate u toj oblasti”, kaže Raičevićeva. U obrazovnim institucijama 38 posto su žene.
,,U prosvjeti, u kojoj su većinom zaposlene visokoobrazovane žene, negdje čak i stoprocentno, žena može biti direktorica vrtića ili osnovne škole, ali mnogo teže direktorica srednje škole ili dekanka fakulteta”, kaže za Monitor Tatjana Perović iz Demokratskog fronta (DF). ,,S obzirom na to da stručnost i obrazovanje nijesu razlog za ovakvu situaciju, postavlja se pitanje koji su to kriterijumi po kojima se zapošljava i ko je i koliko stvarno za rodnu ravnopravnost”, kaže ona. Ukazuje i da se ,,na prstima mogu prebrojati direktorice nekog velikog preduzeća ili institucije”.
Maja Raičević iz Centra za ženska prava navodi da se žene nalaze na pozicijama koje zahtijevaju izuzetan radni angažman, često i prekovremeni rad, posebno u onim direktoratima koji zahtijevaju ubrzano prilagođavanje politika EU standardima. „Žene su na neki način nosioci ovoh procesa. Uprkos tome, donosioci odluka su muškarci.”
Ona kaže da su izuzetak sudovi gdje su žene sudije zastupljene sa čak 55 posto. ,,Ipak , treba imati u vidu da je procenat žena u sudovima porastao u ono vrijeme kada su zbog nižih zarada u pravosuđu muškarci mahom prelazili u advokaturu.”
I Nataša Gojković iz Pozitivne Crne Gore (PCG) ističe da žene u Crnoj Gori nijesu dovoljno zastupljene na višim nivoima u državnim institucijama, da im nije omogućen ravnopravan pristup javnim službama ni ključnim položajima u izvršnoj vlasti.
„S obzirom na to da žene čine više od 50 posto stanovništva u Crnoj Gori, da su prema podacima obrazovanije i procentualno u većem broju završavaju fakultete i pokazuju uspješnije rezultate u odnosu na muškarce, nelogično je i nedemokratski da polovina društva bude neiskorišćen potencijal”, kaže portparolka PCG za Monitor.
Maja Raičević podvlači da politika pristupanja EU, brojni zakoni i akcioni planovi zahtijevaju da Crna Gora poštuje princip rodne ravnopravnosti i kada je u pitanju zapošljavanje žena na mjestima odlučivanja.
,,Koliko je pitanje rodne balansiranosti važno za EU ilustruje i nedavna izjava Martina Šulca, predsjednika Evropskog parlamenta, da taj parlament neće prihvatiti klub džentlmena te da bi mogao blokirati odluku o sastavu Evropske komisije ukoliko ne bude predložen dovoljan broj žena za komesare. Dakle, Crnu Goru čeka ozbiljan posao”, upozorava ona.
Da u Briselu nijesu bili posebno zadovoljni postignutim u oblasti rodne ravnopravnosti pokazuje i Izvještaj EK o napretku Crne Gore za prethodnu godinu.
„Ograničeno su ojačani finansijski i ljudski resursi kako bi se osiguralo da
mehanizmi rodne ravnopravnosti funkcionišu ispravno i da je Akcioni plan za rodnu ravnopravnost sproveden. Žene i dalje nijesu predstavljene na tržištu rada u dovoljnom broju. Crna Gora je započela s rješavanjem svojih prioriteta u ovoj oblasti”, navodi se u tom dokumentu.
U izvještaju se konstatuje da i dalje ,,postoje nedostaci u sprovođenju prava, naročito u oblasti diskriminacije ranjivih grupa, prvenstveno od strane pravosudnih organa”.
Zastupljenost žena u državnim institucijama i mjestima na kojima se donose odluke još jedan je pokazatelj da je u Crnoj Gori dominantna autoritarna politička kultura i da je tranzicija ka pravoj demokratiji spora. Kozmetičke promjene ne stvaraju društvo jednakih. Potrebne su suštinske reforme i – mnogo veće učešće žena na svim nivoima odlučivanja.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
DRUŠTVO2 sedmice
SUSRETI4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS3 sedmice
FOKUS4 sedmice