Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ZASTUPLJENOST ŽENA U DRŽAVNIM INSTITUCIJAMA: Kad procenti padaju

Objavljeno prije

na

Nakon sedam godina od donošenja Zakona o ravnopravnosti polova, u julu 2007. godine, Crna Gora još je daleko od ciljeva postavljenih tim, ali i drugim zakonima i antidiskriminatorskim dokumentima.

Zakon u članu dva propisuje da ,,rodna ravnopravnost podrazumijeva ravnopravno učešće žena i muškaraca u svim oblastima javnog i privatnog sektora” i obavezuje kako državnu tako i lokalnu upravu i političke stranke da o tome vode računa.

Skoro deceniju kasnije Crna Gora ne samo da ne ide naprijed na putu uspostavljanja rodne balansiranosti, već procenat žena u državnim institucijama nerijetko – opada.

Nakon parlamentarnih izbora 2012, uspjehom se smatralo to što je broj žena u parlamentu povećan za nekoliko procenata. Umjesto nekadašnjih 13, 6 Crna Gora je imala 17 posto žena u parlamentu. Ta brojka danas je manja za nekoliko procenata.

,,Danas u Skupštini Crne Gore ima 14,8 posto žena iako smo ovaj saziv počeli sa preko 17 posto, a u Vladi su tek tri žene ili 15,7 posto”, kaže za Monitor Snežana Jonica iz Socijalističke narodne partije (SNP).

Njena koleginica iz vladajuće DPS Nada Dronjak ukazuje da je Crna Gora posljednja po broju žena u parlamentu u regionu.

Bosna i Hercegovina ima 21,4 posto, Hrvatska 23,8 posto, Makedonija 30,9, Slovenija 33,2 i Srbija 32,4 posto žena.

I kada se uporedimo sa svijetom, slika nije mnogo bolja. ,,Crna Gora je sa 12 žena od 81 poslanika, po broju žena u parlamentu na 119. mjestu od 186 zemalja. Prosječno je u svijetu prema podacima Inter-parlamentarne unije 21,9 posto žena u parlamentima”, kaže za Monitor Nada Drobnjak.

Nije bolje ni na lokalnom nivou. Prema podacima Centra za ženska prava, samo je jedna žena predsjednica opštine, u jednoj opštini žena obavlja funkciju potpredsjednice opštine, u tri opštine žene su predsjednice skupština opština, dok u pet opština funkciju glavnog/e administrator/ke obavljaju žene. U lokalnim parlamentima žena je 14 odsto.

I pored brojnih kritika od strane EU, domaćih i međunarodnih organizacija koje se bave tom problematikom, Crna Gora nije učinila mnogo osim usvajanja antidiskriminatorskih dokumenata i poboljšanja pravnog okvira. Situacija, ukazuju naše sagovornice, nije mnogo bolja ni u drugim državnim institucijama.

,,Žene se nalaze na čelu samo dva skupštinska odbora, i to za rodnu ravnopravnost i za prosvjetu i nauku, što se uklapa u stereotipe o muškim i ženskim temama”, navodi Snežana Jonica. ,,U Odboru za bezbjednost i odbranu je žena izabrana prvi put tek krajem prošle godine, a u Odboru za budžet, ekonomiju i finansije još nema nijedne žene”, ukazuje ona.

Podsjeća da je u Vladi mali broj žena na mjestu ministara, a da se njihov broj povećava na nižim pozicijama. ,,Upečatljiv je primjer Ministarstva pravde, gdje su na čelu sva tri direktorata žene, ali je, naravno, ministar muškarac. Tako je i u ostalim institucijama, jer su u Crnoj Gori partije još ključni faktori koji opredjeljuje zapošljavanje i napredovanje, naročito imenovanje na rukovodeća mjesta”, upozorava Jonica.

Partije, kako je Monitor već pisao, u najvećem broju nemaju dovoljan broj žena u rukovodećim organima, a žena na čelu partije je rijetkost.

Da su žene tamo gdje je manje moći i novca, odavno ukazuju aktivistkinje crnogorskog civilnog sektora. Najviše ih je u javnoj upravu gdje su zarade niske, poput obrazovanja. Takođe, kako pozicija u hijerarhiji raste, a samim tim i visina zarade, sve ih je manje i manje.

,,Žene su značajno zastupljene na rukovodećim službeničkim mjestima u organima izvršne vlasti kao direktorice organa uprave, državne sekretarke, sekretarke, direktorice direktorata u ministarstvima, pomoćnice u organima uprave, sa čak 38,60 posto. Istovremeno u Vladi Crne Gore su samo tri ministarke žene – ministarka odbrane, ministarka nauke i ministarka bez portfelja”, ukazuje Maja Raičević, direktorica Centra za ženska prava.

,,Na Univerzitetu Crne Gore imamo 21 univerzitetsku jedinicu, kojima rukovodi 16 dekana i samo pet dekanica. To je 23,8 posto žena na rukovodećim mjestima, iako statistika pokazuje da žene postižu mnogo bolje rezultate u toj oblasti”, kaže Raičevićeva. U obrazovnim institucijama 38 posto su žene.

,,U prosvjeti, u kojoj su većinom zaposlene visokoobrazovane žene, negdje čak i stoprocentno, žena može biti direktorica vrtića ili osnovne škole, ali mnogo teže direktorica srednje škole ili dekanka fakulteta”, kaže za Monitor Tatjana Perović iz Demokratskog fronta (DF). ,,S obzirom na to da stručnost i obrazovanje nijesu razlog za ovakvu situaciju, postavlja se pitanje koji su to kriterijumi po kojima se zapošljava i ko je i koliko stvarno za rodnu ravnopravnost”, kaže ona. Ukazuje i da se ,,na prstima mogu prebrojati direktorice nekog velikog preduzeća ili institucije”.

Maja Raičević iz Centra za ženska prava navodi da se žene nalaze na pozicijama koje zahtijevaju izuzetan radni angažman, često i prekovremeni rad, posebno u onim direktoratima koji zahtijevaju ubrzano prilagođavanje politika EU standardima. „Žene su na neki način nosioci ovoh procesa. Uprkos tome, donosioci odluka su muškarci.”

Ona kaže da su izuzetak sudovi gdje su žene sudije zastupljene sa čak 55 posto. ,,Ipak , treba imati u vidu da je procenat žena u sudovima porastao u ono vrijeme kada su zbog nižih zarada u pravosuđu muškarci mahom prelazili u advokaturu.”

I Nataša Gojković iz Pozitivne Crne Gore (PCG) ističe da žene u Crnoj Gori nijesu dovoljno zastupljene na višim nivoima u državnim institucijama, da im nije omogućen ravnopravan pristup javnim službama ni ključnim položajima u izvršnoj vlasti.

„S obzirom na to da žene čine više od 50 posto stanovništva u Crnoj Gori, da su prema podacima obrazovanije i procentualno u većem broju završavaju fakultete i pokazuju uspješnije rezultate u odnosu na muškarce, nelogično je i nedemokratski da polovina društva bude neiskorišćen potencijal”, kaže portparolka PCG za Monitor.

Maja Raičević podvlači da politika pristupanja EU, brojni zakoni i akcioni planovi zahtijevaju da Crna Gora poštuje princip rodne ravnopravnosti i kada je u pitanju zapošljavanje žena na mjestima odlučivanja.

,,Koliko je pitanje rodne balansiranosti važno za EU ilustruje i nedavna izjava Martina Šulca, predsjednika Evropskog parlamenta, da taj parlament neće prihvatiti klub džentlmena te da bi mogao blokirati odluku o sastavu Evropske komisije ukoliko ne bude predložen dovoljan broj žena za komesare. Dakle, Crnu Goru čeka ozbiljan posao”, upozorava ona.

Da u Briselu nijesu bili posebno zadovoljni postignutim u oblasti rodne ravnopravnosti pokazuje i Izvještaj EK o napretku Crne Gore za prethodnu godinu.

„Ograničeno su ojačani finansijski i ljudski resursi kako bi se osiguralo da

mehanizmi rodne ravnopravnosti funkcionišu ispravno i da je Akcioni plan za rodnu ravnopravnost sproveden. Žene i dalje nijesu predstavljene na tržištu rada u dovoljnom broju. Crna Gora je započela s rješavanjem svojih prioriteta u ovoj oblasti”, navodi se u tom dokumentu.

U izvještaju se konstatuje da i dalje ,,postoje nedostaci u sprovođenju prava, naročito u oblasti diskriminacije ranjivih grupa, prvenstveno od strane pravosudnih organa”.

Zastupljenost žena u državnim institucijama i mjestima na kojima se donose odluke još jedan je pokazatelj da je u Crnoj Gori dominantna autoritarna politička kultura i da je tranzicija ka pravoj demokratiji spora. Kozmetičke promjene ne stvaraju društvo jednakih. Potrebne su suštinske reforme i – mnogo veće učešće žena na svim nivoima odlučivanja.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo