Povežite se sa nama

MONITORING

ZAŠTO RENOMIRANI INVESTITORI ZAOBILAZE CRNU GORU: Bjekstvo iz jadranske Kolime

Objavljeno prije

na

Strane kompanije sa ,,imenom i prezimenom”, potencijalni ulagači u Crnu Goru i njenu privredu, nastavljaju bjekstvo. Pažnju javnosti, prošle nedjelje, privukla je informacija da je investicioni fond iza koga stoji država Katar (Quatar Diar) nakon višegodišnjeg mučenja sa lokalnom i državnom administracijom, odustao od planiranih ulaganja – 350 miliona eura – u Pržnom (SO Tivat). Taj posao će, kako sada stvari stoje, biti upamćen po rušenju nekada čuvenog turističkog naselja Plavi horizonti.

Iz Ministarstva turizma i održivog razvoja su, naknadno, dojavili da će uraditi sve da spriječe odlazak investitora koji je, prema vladinim projekcijama s početka godine, spadao u „top pet” turističkih investicija od kojih država očekuje „makar dvije milijarde eura”. Da im vjerujemo? Podsjetimo, lani u januaru ministar Branimir Gvozdenović istim je povodom – najava odlaska Quatar Diar-a iz Crne Gore – izjavio: ,,Ne bih se složio sa vama da je katarska firma odustala…. Ovaj projekat dolazi sa prostora gdje postoje finansijski preduslovi za realizaciju projekta, zato će on biti u našem fokusu i siguran sam da ćemo prevazići probleme ako oni postoje…”. Problemi su, eto, postojali.

U sjenci vijesti iz Tivta ostala je informacija iz Ulcinja – tamo je kompanija Star of Montenegro odustala od izgradnje novog objekta na temeljima srušenog hotela Jadran (na poluostrvu Rastislava). Propala je investicija vrijedna 50 miliona. Ova kompanija je, sredinom avgusta, obavijestila Direktorat za građevinarstvo pri Ministarstvu turizma i održivog razvoja da odustaje od podnijetog zahtjeva za dobijanje građevinske dozvole. Nikome ništa.

Po istom principu i Budva je ostala bez investitora od koga je opštinska kasa očekivala (samo na ime komunalnih prihoda) 6,5 miliona eura. Kompanija Devin (of-šor ćerka jednako anonimne of-šor majke) odustala je od već tražene građevinske dozvole.

Po jednima Devin, Star i Quatari odlaze iz Crne Gore nezadovoljni poslovnim ambijentom. Po drugima, tvrde pazar pošto su od svojih jataka iz Vlade dobili dojavu da im, ostave li upečatljiv utisak, sljeduju ozbiljne komunalne i poreske olakšice. U svakom slučaju, poreski obveznici biće na gubitku.

Čudi ravnodušnost kojom je stručna i laička javnost prihvatila informaciju da su Vlada u Rimu i državna željeznica Italije odustali od najavljivane investicije u modernizaciju i rekonstrukciju pruge Beograd –Bar (pretpostavljena vrijednost projekta 200-300 miliona eura). Italijani su već potrošili ozbiljan novac preispitujući mogućnost da ožive prugu Bar-Beograd-Bukurešt (u Rumuniji, članici EU, Italijani imaju više od šest hiljada svojih preduzeća) preko koje bi, uz punu logistiku luka u Baru i Bariju, “primakli” taj dio EU. Ovako, na ledini ostaju i Željeznička infrastruktura i Luka Bar.

Drugopomenuta broji posljednje dane (nedjelje ili mjesece) nakon što su sve luke sa ove strane Jadrana, izuzev nje – od Grčke (finansirali Kinezi) preko Albanije (Italijani) do Hrvatske i Slovenije (pomogla matična država) našle svoje mjesto na mapi evropske saobraćajne mreže. I Ploče su dobile na međunarodnom značaju, dijelom i zato što je CEAC, uz prećutnu saglasnost Vlade Crne Gore, aluminijum proizveden u Podgorici izvozio preko te luke, zaobilazeći Bar…

Željeznica CG danas prevozi približno četvrtinu tereta koji je prevozila u posljednjim godinama bitisanja SFRJ (1989-1991). I barska Luka je izgubila više od dvije trećine tereta iz zaleđa (od Berana, preko Beograda do Budimpešte) koji je preko njenih dokova išao/stizao u svijet i iz svijeta. Važni u DPSDP su i u toj priči na dobitku. KAP-ov aluminijum morao je nekako doći do Ploča. To košta. Zašto onda tih potraživanja nema u postupku provedenom nakon stečaja i bankrota Kombinata? I vama je jasno.

U Željezničkoj infrastrukturi Crne Gore (ŽICG), tvrde kako su italijanske analize pokazale da se isplati investirati u obnovu pruge Beograd-Bar. Zašto su, onda, Italijani odustali od svog nauma? Da li su ih iz posla otjerale proljetošnje poplave u Srbiji ili prošlogodišnji zahtjevi crnogorskih zvaničnika za plaćanje “reketa” (provizije) za usluge koje bi, po redu i zakonu, morale biti besplatne (ne računajući državne takse)?

Beogradski printani mediji su izvijestili o sinhronizovanom zahtjevu premijera Srbije i Crne Gore na prošlonedjeljnom Berlinskom samitu. Oba su od njemačke kancelarke tražili podršku za projekat rekonstrukcije i modernizacije pruge Beograd – Bar. Tažili su i novac za izgradnju autoputa Bar-Boljare-Beograd (pa dalje – Budimpešta). Đukanović je za finanasiranje kandidovao crnogorsku dionicu Jadransko-jonskog auto puta, dok se Vučić (ako je vjerovati “pouzdanim izvorima” iz Berlina) založio za gradnju saobraćajnice Niš-Priština, kako bi Srbija dobila najjeftiniji i najbrži izlaz na Jadran, preko albanske luke Drač.

Iz Berlina smo dobili važne informacija. Ko je umio da ih pročita. Potvrđeno je, dakle, da su Italijani odustali od planiranih radova na pruzi Beograd – Bar. Ali je sa istim stepenom izvjesnosti potvrđeno i da su kinesko-crnogorski pregovori o početku izgradnje autoputa Bar-Boljare zapali u ćorsokak.

,,Možemo da kažemo da sedmicama mjerimo kada će mašine biti na terenu i početi gradnju autoputa”, hvalisao se premijer Đukanović na Dan državnosti. Prethodno je, krajem 2013, uvjeravao da će gradnja prve dionice autoputa početi ,,krajem februara”. ,,Skoru gradnju autoputa” najavio je i u oktobru 2009. godine, kada je sa kolegama iz Hrvatske i Srbije (Jadranka Kosor i Mirko Cvetković) presjekao vrpcu u znak početka izgradnje „projekta vijeka”. I tada je tvrdio kako će mašine, “u oktobru, a najkasnije na proljeće naredne godine” krenuti u posao. Nijesu.

Dok su, ljetos zvaničnici najavljivali kako je početak gradnje dionice Smokovac – Mateševo pitanje sata ili dana (eventualno sedmice) Monitor je čitaocima predočio informacije po kojima Kinezi svoj angažman na finansiranju i izgradnji autoputa uslovljavaju i dugoročnim zakupom Luke Bar, ulcinjske Velike plaže i prava da oni obnove i potom kontrolišu željezničku prugu do Beograda i dalje, ka srednjoj Evropi… Naši bi, pisali smo, i na to pristali da nije finansijskog i političkog pritiska SAD i EU.

Ista je crnogorska energetska priča. Velika očekivanja pretočena u projekte gradnje drugog bloka TE Pljevlja, četiri ili više HE na Morači (sa ili bez prevođenja voda iz rijeke Tare), HE Komarnica, rudnik i TE u Beranama, male elektrane (njih 20 – 30), podvodni kabl koji bi povezao Crnu Goru i Italiju… U igri su bile milijarde. Opet su ulaznice za posmatarače višegodišnjeg spektakla fakturisane poreskim obveznicima. Jednom će Vujica Lazović, Srđan Kovačević, Vojin Lazarević (uz neizbježne – Gvozdenovića i Đukanovića) objasniti ko je tu čuvao čije interese.

Turistička zemlja bez hotela. Najveći proizvođač aluminijuma po glavi stanovnika na svijetu, bez ijednog finalnog proizvoda od aluminijuma. Ekološka država čije sve otpadne vode završe u Skadarskom jezeru, Jadranskom ili Crnom moru. Zemlja na u kojoj je normalno da najveći vinogradar (državna kompanije Plantaže) kompletan trop ispusti u kanalizaciju. Sportska nacija sa jednim bazenom, jednim fudbalskim terenom i jednom atletskom stazom. Država sa najbogatijim resursima čiste vode u Evropi koja uvozi flaširanu vodu za piće. Zemlja na dva sliva bez hidroelektrana.

Crna Gora je u posljednjih četvrt vijeka, pod DPS-om iskoristila samo svoje geografske i ljudske resurse pogodne za šverc (vladajući bi rekli transit).

„Za izgradnju Velike plaže i Ade tražimo investitore koji će biti spremni da ulože oko 26 milijardi eura, i u tome ćemo uspjeti”, obećavao je Đukanović 2009. Zadovoljio se sa 44 miliona eura koji su, iz državnog budžeta, dati kako bi on, spasio porodičnu Prvu banku.

Različita su tumačenja crnogorskog ekonomskog usuda. Vlast potencira vlastitu bezgrešnost. Tranzicioni pobjednici optužuju – masu. Žarko Radulović, direktor hotela Splendid koji je podignut novcem visokih oficira KGB-a, ne propušta priliku da ovdašnjim medijima i NVO sektoru spočita zasluge za rastjerivanje investitora. ,,Nevladin sektor i mediji jurišaju na svakog novog investitora, kopaju mu po papirima i gledaju koliko je zaradio”, požalio se Radulović i preporučio, ,,kad neko dođe da ulaže ovdje u rizičnim okolnostima, treba ga prihvatiti, a ne praviti galamu oko njega”. Kao primjer direktor Splendida, redovno pominje neuspješan posao izdavanja uvale Valdanos u tridesetogodišnji zakup britanskoj kompanije Kjubuks klan. Može li biti da Radulović ne zna da je ta kompanija u međuvremenu bankrotirala. I da se ne sjeća da je taj posao, dan pred potpisivanje ugovora, opstruirao potpredsjednik Vlade Vujica Lazović, suočen sa zahtijevom da javnosti predoči dokaze o finansijskim referencama izabranog kandidata. .

Stručnjaci imaju drugu priču. ,,Investicije koje ste vi do sada vidjeli u Crnoj Gori to je kamen bačen u vodu. To nije ni most, ni molo, ni lukobran…”, objašnjavao je prije par godina autoru ovg teksta Dušan Vujović, tada vodeći ekonomista Svjetske banke a danas višestruki ministar (privrede i finansija) u Vladi Aleksandra Vučića. ,,Pravi investitori dolaze tokovima novca od par stotina miliona dolara, redovno, svakog kvartala. Ovdje se još nije pojavio niko od ozbiljnijih investitora, kao što se ni na Balkanu nije pojavio niko od ozbilj-nijih investitora. Da biste to postigli morate da imate ne samo institucije finan-sijskog sektora, nego i institucije demokratije, i

institucije efikasne države…”. Pitanje je šta nam to fail? Ili, ako želite tako, čega to imamo previše?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

I POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dejan Knežević je uhapšen zbog sumnje da je povezan sa grupom koju SDT tereti za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge. Nadležni najavljuju nova hapšenja policajaca osumnjičenih da su uključeni u organizovani kriminal

 

Nastavlja se akcija razotkrivanja i hapšenja policajaca i policijskih funkcionera koji su se  godinama, držeći uz sebe policijsku značku, bavili najtežim oblicima kriminala, i međunarodnim krijumčarenjem kokaina iz Južne Amerike u Evropu.

Pomoćnik direktora Uprave policije za borbu protiv organizovanog kriminala Dejan Knežević uhapšen je u srijedu zbog sumnje da je povezan sa dijelom nedavno uhapšene grupe, koju Specijalno državno tužilaštvo (SDT) tereti za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Na osnovu kojih dokaza je Knežević uhapšen nije za sada poznato, ali postoje sumnje da je hapšenje povezano sa transkriptima Sky aplikacije koje je dostavio EUROPOL. Upravo na osnovu tih podataka u nedavnoj akciji Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO), kojom rukovodi SDT, uhapšeno je 15 osoba među kojima su sadašnji i bivši policajci.

Knežević je u policijskoj službi više od 20 godina i važi za hrabrog profesionalca i časnog čovjeka, kažu nam njegove kolege ali i novinari koji godinama prate rad policije. „Dao je doprinos brojnim akcijama zapljena velike količine droge kako na domaćem tako i na međunarodnom planu,  prvenstveno kroz Odsjek za borbu protiv narkotika i Specijalno policijsko odjeljenje, ali i kao pomoćnik policije za borbu protiv kirminala“, piše portal Standard.

Zvanično, iz Uprave policije bili su škrti na riječima. „Imajući u vidu fazu postupka, odnosno zakonska ograničenja, ne može se saopštiti više detalja. Policija sarađuje i postupa po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva u ovom slučaju”, stoji u kratkom saopštenju objavljenom nakon Knaževićevog privođenja.

Kolege policajci i novinari nijesu jedini koji su bili spremni da pohvale Kneževićev dugogodišnji doprinos službi. „Za svoj dosadašnji rad i ostvarene rezultate višestruko je nagrađivan”, piše na sajtu Vlade u njegovoj službenoj biografiji. Tu možemo saznati da Knežević u crnogorskom MUP-u radi od 2000. godine, dok se na rukovodećim pozicijama nalazi od 2004.

Od 2004. do 2009. godine obavljao je poslove načelnika Odjeljenja za borbu protiv droge u CB Podgorica. Potom je, do 2018. bio rukovodilac grupe pa potom i cijelog Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja droga u sjedištu Sektora kriminalističke policije. Narednih godinu dana je u Specijalnom policijskom odjeljenju rukovodio Grupom za istrage organizovanog kriminala, terorizma i ratnih zločina, da bi u periodu od 2019. do 2021. godine obavljao poslove rukovodioca Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja droga u Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije kojim je rukovodio Zoran Lazović.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO PRONAĆI IMOVINU JAVNIH FUNKCIONERA SKRIVENU U INOSTRANSTVU: ASK dobija oštrije zube

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istovremeno sa donošenjem novog Zakona o sprečavanju korupcije, Ministarstvo pravde najavljuje sporazum po osnovu koga će se moći kontrolisati imovina ovdašnjih funkcionera u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji

 

Prema izvještaju globalne nevladine organizacije Transparensi Internešnel, prošle godine se povećala percepcija korupcije u Crnoj Gori, zbog čega je naša zemlja nazadovala na njihovom Indeksu korupcije.

Još od 2014, kada je prvi put donesen Zakon o sprečavanju korupcije, Crna Gora pokušava da pronađe način da se izbori sa funkcionerima koji su javni interes podredili vlastitom. Primjena tog zakona uglavnom se svela na (samo)popisivanje imovine državnih funkcionera, bez ozbiljnijih provjera tačnosti dostavljenih podataka ili ispitivanja porijekla kapitala kojim raspolažu ljudi kojima su povjereni odgovorni državni poslovi.

Prvi državni organ koji se bavio ovim poslom bila je Vladina Komisija za sprečavanje konflikta interesa, koja je vodila imovinske kartone funkcionera. Njen bivši predsjednik Slobodan Leković nazvao je taj organ „tigar bez zuba“. Aludirao je na to kako funkcioner formalno mora da prijavi imovinu, ali ukoliko to ne bi učinio – Komisija nije mogla da ga natjera, niti da ga sankcioniše.

Odredbe Zakona o sprečavanju korupcije izmijenjene su i rođena je današnja Agencija za sprečavanje korupcije (ASK). Iako joj je zakon dao zube, odnosno nadlženosti i alate da natjera funkcionere da prijave imovinu, a njoj mogućnost da istu provjeri i ispita, Agencija je bježala od nekih funkcionera, poput predsjednika Mila Đukanovića, kasnije i premijera Dritana Abazovića, dok je na drugima oštrila i zube i kandže, poput bivše članice Savjeta ASK Vanje Ćalović Marković.

Međutim, poslovi Agencije su se svodili, kada je riječ o sukobu interesa i eventualnim zloupotrebama, uglavnom na kršenja formalnosti i tehnikalija, a ne na ispitivanje imovine i utvrđivanje njenog porijekla.

Predstavnici ASK-a su se više puta pravdali da je to posao za tužilaštvo, a ne za njih. Demantuje ih ipak slovo Zakona o sprečavanju korupcije koji kaže da Agencija vrši provjeru podataka iz Izvještaja (imovinskih kartona) „upoređivanjem tih podataka sa prikupljenim podacima o imovini i prihodima javnog funkcionera od organa vlasti i pravnih lica koji raspolažu tim podacima“.

Ti organi vlasti i pravna lica dužni su da, u roku i na način koji odredi Agencija, dostave sve tražene podatke i obavještenja, odnosno stave na uvid traženu dokumentaciju u skladu sa zakonom. „Ukoliko Agencija u postupku provjere utvrdi da su imovina i prihodi javnog funkcionera i povezanih lica sa javnim funkcionerom veći u odnosu na realne prihode, javni funkcioner je dužan da, na zahtjev Agencije, u roku od 30 dana, dostavi detaljne podatke o osnovima sticanja imovine i prihoda“, piše u zakonu.

Manjkavosti Agencije primijetili su, uz javnost i državne organe, i naši evropski partneri. Savjet Evrope nedavno je izradio studiju o reformi Agencije za sprečavanje korupcije. Eksperti SE predložili su da se razmotri uvođenje prava ASK-u da traži informacije, zaključuje i sprovodi sporazume sa drugim zemljama.  To se navodi u analizi djelova Zakona o sprečavanju korupcije koji uređuju sukob interesa, ograničenja i izvještaje o prihodima i imovini, poklone, donacije i sponzorstva, koju su izradili eksperti Valts Kalniš i Jure Škrbec.

Taj dokument, između ostalog, predviđa i da treba „razmotriti eksplicitno propisivanje obaveza i ovlašćenja Agencije u pogledu praćenja načina života, uključujući i sagledavanje stvarnih okolnosti na terenu (nekretnine, prevozna sredstva)”.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MONITOROVA ANKETA: Iz neizvjesnog u neizvjesno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: kako komentarišete prvi krug predsjedničkih izbora

 

PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Mobilizacija glasača koji nisu dio ,,partijske mašinerije”

Iako su svi lideri političkih partija zadržali svoj izborni rezultat, uspjeh Jakova Milatovića govori o izbornoj mobilizaciji birača koji nisu dio „partijske mašinerije“, koji su postali dijelom i imuni na partijsko zapošljavanje, svih onih koji razmišljaju van identitetske matrice, desne nacionalističke politike, a koji su u svom svakodnevnom životu vidjeli efekte socio-ekonomskog programa Evropa sad.

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Prošlo vrijeme lidera partija

Prvi krug izbora za predsjednika Crne Gore pokazao je, nadam se, da je prošlo vrijeme kandidovanja za ovu državnu funkciju lidera političkih partija i da se ubuduće mora voditi računa o tome da je predsjednik države neko ko, prema Ustavu, predstavlja svu raznolikost crnogorskog društva, odnosno političke zajednice.

DEJAN MILOVAC, MANS
Rezultat najviše iznenadio Đukanovića i Mandića

Rezultat prvog kruga ovogodišnjih izbora je iznenadio mnoge, možda najviše same takozvane favorite Mila Đukanovića i Andriju Mandića kao reprezente polarizovane Crne Gore i dva suprostavljena politička i nacionalna ekstrema. Rezultat koji je ostvario Jakov Milatović je vjerujem iznenađenje i za ljude iz Pokreta Evropa sad (PES), naročito nakon svega onoga što se dešavalo sa kandidaturom Milojka Spajića.

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Drugi krug neće biti miran

Izvanredan rezultat Milatovića, očekivani stepen podrške Đukanoviću, neuspjela „transformacija“ Mandića i razočaravajući rezultat po njega i Front, Bečićevo tavorenje i izostanak za njega očekivane podrške, fijasko Vuksanovićke i Danilovića – bio bi najkraći opis prvog kruga rezultata izbora. Koliko god biračima Draginja Vuksanović bila simpatična ili ne, jedina je povukla onaj potez koji se očekuje od političara kada naprave loš izborni rezultat – da podnesu neopozivu ostavku.

 

ANA NENEZIĆ, CEMI
Poruka građana parlamentarnoj većini

Predsjednički izbori su održani u kontekstu političke i institucionalne krize, uz jaku političku polarizaciju crnogorskog društva, po pravilima nereformisanog seta izbornih zakona, čiju implementaciju hronično prate problemi koji se ponavljaju iz jednog u drugi izborni ciklus. Višegodišnje preporuke Venecijanske komisije, OSCE ODIHR misija i domaćih posmatračkih organizacija nijesu uvažene, niti inkorporirane u izborno zakonodavstvo.

 

MILICA KOVAČEVIĆ, CDT
Izborna reforma neophodna

Prvi krug predsjedničkih izbora u Crnoj Gori obilježili su slabost i politizovanost institucija koje sprovode izbore, pravni i praktični problemi koji su prouzrokovani izostankom političke volje da se sprovede temeljna izborna reforma, te apsolutna nepripremljenost institucija i društvenih činilaca na odbranu izbornog procesa od dezinformacija i stranih uticaja. Ono što ostaje kao najsnažniji utisak je sporni proces potvrđivanja predsjedničkih kandidatura, u kome su ponovljene zloupotrebe ličnih podataka građana, a Državna izborna komisija je preuzimanjem nadležnosti druge institucije, većinskom voljom njenih članova iz političkih partija, postala direktni učesnik izbornog procesa i u njega na velika vrata uvela uticaj drugih država.

 

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo