Istraga ne smije biti samo rekonstrukcija nekoliko minuta u kojima su ubijeni Petar Globarević, Momir Radonjić i Nemanja Kapor. Mora obuhvatiti cijeli put koji je tim minutima prethodio. Tek kada se taj lanac rekonstruiše, biće moguće odgovoriti na najteže pitanje – da li je ovo bila tragedija koju niko nije mogao predvidjeti ili je sistem ipak zakazao

Crna Gora je od utorka u danima žalosti. Zastave su spuštene na pola koplja, muzika utišana, a početak školske godine u Danilovgradu odložen za 3. septembar. Vlada je 1. i 2. septembar proglasila danima žalosti zbog tragedije u kojoj su stradala trojica zaposlenih na strelištu. Petar Globarević (24), Nemanja Kapor (20) i Momir Radonjić (67) ubijeni su na svom radnom mjestu, na strelištu „Češka zbrojevka“ u Danilovgradu.

Osumnjičeni za njihovo ubistvo, ruski državljanin Mihail Nikolajevič Šabunjin, sedam dana ranije razgovarao je sa ljudima koji će postati njegove žrtve. Na isto strelište dolazio je i ranije. Tokom nekoliko dana u julu osam puta je ulazio u Crnu Goru i iz nje izlazio. Imao je pristup prostoru, ljudima i oružju. Odgovora na pitanje kako je Šabunjin uspio da ubije troje ljudi na njihovom radnom mjestu, uzme oružje i municiju i napusti objekat još nema.

Policijska potjera završena je u šumi iznad Herceg Novog. Šabunjin je, nakon što je otvorio vatru na policiju, izvršio samoubistvo.

Jedan od najvažnijih detalja koji se pojavio poslije ubistava ne odnosi se na helikoptere, specijalne jedinice ili potjeru kroz šumu. Nego na 24. avgust. Direktor Uprave policije Lazar Šćepanović saopštio je da je Šabunjin tog dana komunicirao sa ljudima sa strelišta. Prema dosadašnjim informacijama, prethodno je koristio njihove usluge i poznavao prostor. To, naravno, ne znači da je policija imala zakonski osnov da ga tretira kao prijetnju. No, prema onome što je do sada poznato, to nije bio slučajan ulazak nepoznate osobe u objekat. Bio je to čovjek koji je već dolazio na strelište, znao kako ono funkcioniše i imao određeni nivo kontakta sa zaposlenima. Upravo je to povjerenje, prema riječima Šćepanovića, kasnije zloupotrijebio.

Policija je saopštila da nema informacije da je Šabunjin imao kriminalni dosije. Zatražena je i međunarodna provjera kako bi se utvrdilo više o njegovom profilu.

Odsustvo kriminalnog dosijea, međutim, ne znači da nadležni nijesu imali nikakve podatke o njemu. Prema dostupnim podacima, ruski državljanin je između 7. i 12. jula čak osam puta prelazio crnogorsku granicu, svaki put autobusom. Posljednji put ušao je 12. jula preko Vraćenovića. Gdje je boravio? Sa kim je kontaktirao? Kada je prvi put došao na strelište? Koliko puta je koristio njegove usluge? Da li je neko imao razloga da obrati pažnju na njegovo ponašanje? Da li su postojale bilo kakve ranije provjere? Ni na ta pitanja još nema odgovora.

Prema policijskim informacijama, Šabunjin je najprije obavio gađanje, a zatim oružje okrenuo prema zaposlenima. Nakon što ih je ubio, iz objekta je uzeo više komada oružja i municiju i pobjegao vozilom jednog od ubijenih.

O tome koliko su zaštićena civilna strelišta kada osoba koja legalno dolazi da koristi njihove usluge odluči da oružje upotrijebi protiv zaposlenih, tema je koju posebno treba otvoriti.

Novi Zakon o oružju i municiji objavljen je 11. avgusta, a stupio je na snagu 19. avgusta, svega dvanaest dana prije tragedije. Njime su, između ostalog, uređeni nabavka, držanje i korišćenje oružja, kao i rad civilnih strelišta. Zakon predviđa odgovarajuće uslove za rad strelišta, pribor za prvu pomoć, nadzor stručnog lica prilikom korišćenja oružja od strane osoba bez oružnog lista i obavezu vođenja evidencija. Zato će jedna od važnih tačaka istrage morati da bude i provjera da li je „Češka zbrojevka“ 31. avgusta poslovala u skladu sa svim propisanim standardima. Ako jeste, javnost treba da dobije objašnjenje kako je korisnik strelišta uspio da oružje upotrijebi za ubistvo trojice zaposlenih. Ako nije, pitanje odgovornosti postaje još ozbiljnije.

Uprava policije je nakon ubistava reagovala velikim angažovanjem. Osumnjičeni je, prema navodima policije, relativno brzo identifikovan. Vozilo kojim je pobjegao pronađeno je na području Rogama, a potraga je potom proširena prema Herceg Novom. U akciji su učestvovali Specijalna i Posebna jedinica policije, Regionalni centar bezbjednosti „Jug“ i granična policija. Uključeni su bili i helikopter Vojske Crne Gore i specijalizovana oprema. Oko 3.35 časova Šabunjin je lociran u šumi iznad Tople. Kada je opkoljen, otvorio je vatru prema policiji, a potom izvršio samoubistvo. Nijedan policajac nije povrijeđen. Za ljude koji su učestvovali u potjeri to je bila zahtjevna i opasna operacija. Njihov rad ne treba dovoditi u pitanje. Ali uspješna reakcija nakon zločina nije isto što i uspješna prevencija.

Država može istovremeno imati profesionalnu policijsku akciju i propust koji je prethodio zločinu. Ta dva pitanja nijesu međusobno isključiva. Ako je za nekoliko sati bilo moguće rekonstruisati kretanje osumnjičenog, identifikovati ga, pronaći automobil, utvrditi pravac bjekstva i locirati ga u drugom gradu, onda je legitimno pitati šta je sistem znao prije nego što je ispaljen prvi metak.

Petar, Nemanja i Momir nijesu bili policajci. Njihov posao nije podrazumijevao svakodnevno suočavanje sa kriminalom niti su bili ljudi čija je profesija počivala na pretpostavci da mogu biti meta napada. Bili su zaposleni na strelištu.

Prema informacijama objavljenim nakon tragedije, u trenutku napada bili su bez oružja i bez mogućnosti da se odbrane. Upravo zato pitanje bezbjednosti zaposlenih ne može biti sporedno pitanje istrage. Država sada mora da utvrdi ne samo kako je Šabunjin pucao, već kako je došao u poziciju da to učini.

To znači rekonstrukciju njegovog boravka u Crnoj Gori, ranijih dolazaka na strelište, kontakata sa zaposlenima, načina na koji je pristupio oružju i procedura koje su tog dana primjenjivane. Istraga mora utvrditi i šta su znale policija, granične službe i druge nadležne institucije. Ne zato da bi se odgovornost unaprijed pripisala sistemu, već da bi se utvrdilo gdje se završava nepredvidivost pojedinačnog zločina, a gdje počinje eventualni propust institucija.

Istraga ne smije biti samo rekonstrukcija nekoliko minuta u kojima su ubijeni Petar Globarević, Momir Radonjić i Nemanja Kapor. Mora obuhvatiti cijeli put koji je tim minutima prethodio. Tek kada se taj lanac rekonstruiše, biće moguće odgovoriti na najteže pitanje. Da li je ovo bila tragedija koju niko nije mogao predvidjeti ili je zakazala jedna ili više karika sistema?

Policijska potjera pokazala je šta država može da uradi nakon zločina. Istraga sada mora pokazati šta je država mogla da uradi prije njega.

Petar, Nemanja i Momir zaslužuju više od dana žalosti. Njihove porodice zaslužuju istinu, a javnost odgovor da li je ova tragedija bila neizbježna ili je neki njen dio ipak mogao biti spriječen.

Svetlana ĐOKIĆ

Crna Gora u  dinamici prema EU ima probleme koje se sporo ili nikako ne rješavaju dok novi pristižu.  Zatvorila je 18 od 33 poglavlja. Osim najava, krajem jula, ministarke evropskih poslova Maide Gorčević, da će ovog mjeseca biti održana nova međuvladina konferencija gdje će se zatvoriti makar Poglavlje 14 (saobraćajna politika), nema preciznijih informacija kada i koja će se druga poglavlja zatvoriti

S biračkim tijelom od nepune 273 hiljade birača Islandu je trebalo svega nekoliko sati da prebroji glasove sa referenduma od 29. avgusta. Izlaznost je bila neuobičajeno visoka za taj dio Evrope – 82,6 odsto. Odgovor na pitanje da li zemlja treba nastaviti pregovore s Briselom o članstvu u Evropskoj Uniji (EU) je bio negativan –  52,8 odsto je bilo protiv. Da je referendum uspio kasnije bi se organizovao još jedan gdje bi birači direktno odlučivali o pristupanju EU.

Ankete su, do pred kraj kampanje, najavljivale blagu prednost pro-EU bloka čemu se tiho radovala i vladajuća koalicija u Crnoj Gori u nadi da će s Islandom u paketu lakše ući. Zvaničnici bivšeg režima i uopšte pripadnici  proruskog  bloka su se poradovali negativnom odgovoru Islanda. Reakcija zvanične Podgorice na rezultate s Islanda nije bilo.

Osim malog broja stanovnika i činjenice da je Island prvi priznao Crnu Goru kao nezavisnu državu 2006. godine, malo toga je zajedničko ovim zemljama u odnosu na Brisel. Island je razvijena ekonomija sa visokim životnim standardom i prosječnom platom od oko četiri i po hiljade eura. Kriminal je maltene nepostojeći i država slovi za jednu od najsigurnijih na planeti. Proglašena je najboljom zemljom u 2025. godini za ljude koji žele započeti život na novom mjestu. Ostrvo koristi gotovo stoprocentno obnovljive izvore energije (geotermalna i hidroenergija), što omogućava jeftino grijanje i očuvanu prirodu. Kvalitet zdravstvene zaštite je jedan od najboljih na svijetu. Sem toga, Island je članica Evropskog ekonomskog prostora (EEA) zajedno sa svih 27 članica EU i Norveškom i Lihtenštajnom. Članstvo u EEA omogućava slobodno kretanje roba, usluga, kapitala i ljudi (bez potrebe traženja radnih i boravišnih dozvola). Island, Norveška i Lihtenštajn jedino ne učestvuju u ključnim političkim, finansijskim i pravosudnim institucijama EU, tj. nemaju pravo glasa iako uplaćuju u zajednički budžet. Norveška i Island su posebnim ugovorima izuzete iz zajedničke ribarstvene i poljoprivredne politike EU i time su zadržale potpunu kontrolu nad bogatim ribljim fondom i kvotama izlova. Upravo je ribarstvo bila glavna tačka spoticanja u pregovorima za članstvo u EU. Ukoliko bi ušli u Uniju ribari iz Španije, Portugala i Francuske bi imali pristup nevjerovatnom bogatstvu islandskih voda i Brisel bi imao moć uređivanja kvota izlovljavanja i uslovljavanja istih. Na Islandu je ribolov snažno povezan s osjećajem nacionalnog suvereniteta i identiteta. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća je imao velike rasprave s Britanijom zbog izlova bakalara u spornim zonama.

Crna Gora ima potpuno drugačiju dinamiku prema EU i probleme, koji se sporo ili nikako rješavaju dok novi samo pristižu. Zatvoreno je 18 od 33 poglavlja. Osim najava, krajem jula, ministarke evropskih poslova Maide Gorčević da će ovog mjeseca biti održana nova međuvladina konferencija gdje će se makar Poglavlje 14 (saobraćajna politika) zatvoriti, nema novih preciznijih informacija kada tačno i koja će se poglavlja zatvoriti. Osim Poglavlja 14 (koje najviše zavisi od Hrvatske zbog pitanja prava domaćih prijevoznika u EU) pominju se još 12 (bezbjednost hrane, veterinarska i fitosanitarna politika), 18 (statistika) i 19 (socijalna politika i zapošljavanje). Međutim pripremanje zajedničke pozicije EU ne znači i automatsko zatvaranje poglavlja.

Neriješeni problemi sa Hrvatskom tapkaju u mjestu. Iako je bilo najavljeno da će se do kraja avgusta u Podgorici održati treća runda razgovora delegacija dvije zemlje, to se nije desilo. Hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (MVEP) je 22. jula u saopštenju upozorilo da je rješavanje otvorenih pitanja između Podgorice i Zagreba nužno da bi Crna Gora završila pristupne pregovore. Zagreb je istakao da su „očekivanja Hrvatske jasna” navodeći već poznate uslove ispostavljene Podgorici.

Monitor je ranije pisao da je zapelo oko broda Jadran koji Zagreb ne želi prepustiti međunarodnoj arbitraži (zbog nedostatka argumenata). Zagreb sada koristi poziciju blokadera Crne Gore i ultimativno traži  brod uprkos ranijim sporazumima o sukcesiji SFRJ kojim je to pitanje riješeno. Hrvatska ni sporazumom o sukcesiji ni ranijim sporazumom iz novembra 1991. o povlačenju JNA iz Hrvatske nikada nije tražila Jadran.

Vlada Crne Gore ima neusaglašen pristup Hrvatskoj. Dio Vlade, pretežno Demokrate i NSD zastupaju stav (nekoliko puta neformalno potvrđen Monitoru) da se “Hrvati ništa ne pitaju” i da će sve riješiti preko Pariza i Berlina pritiskom na hrvatsku vladu. Drugi dio Vlade, pretežno PES i Bošnjačka stranka (BS), je stava da sa Hrvatima treba razgovarati i učiniti neke ustupke kako bi se aktivnije uključili glavni evropski partneri i izvršili pritisak na Zagreb.  Demokratama se prigovara zbog otezanja vraćanja starog imena bazena u Kotoru. Navodno je Zoran Džimi Gopčević, po kome  bazen sada nosi ime, bio jedan od čuvara logora u Morinju i učestvovao u maltretiranju zatvorenika.

HDZ-u ne smeta Milo Đukanović koji je aktivno učestvovao kao premijer u pripremi agresije na jug Hrvatske, pljački okupiranih teritorija, slanju crnogorske policije i Teritorijalne odbrane na hrvatski teritorij uz javno huškanje na rat i mržnju prema Hrvatima. Hrvatski premijer Andrej Plenković je dočekao Đukanovića  sa najvećim počastima u Zagrebu 2021.,  bez javnog izvinjena i pružio ruku čovjeku koji je odgovoran i za neprocesuiranje i zataškavanje ratnih zločina protiv Hrvata dok je vladao Crnom Gorom. Plenković se opet sastao sa Đukanovićem na Minhenskoj konferenciji krajem februara 2023. Sada traži procesuiranje zločina i vraćanje otete imovine bokeljskim Hrvatima koji su se desili za vrijeme  vlasti Mila Đukanovića.

Hrvatsko odbijanje arbitraže za Jadran, i da se obaveže da neće izmišljati nove prepreke, ako bi joj ipak dali Jadran, je alarmiralo dio evropskih metropola da Zagreb ne igra samo svoju igru već i “prijatelja” iz Moskve. Sadašnji spor Zagreba i Podgorice u kontekstu ruskog uticaja (na HDZ i DPS) i sprječavanja crnogorskog članstva u EU je nedavno privukao i pažnju američkih diplomata u Evropi, po riječima evropskog zvaničnika u Briselu koji je želio ostati anoniman. Glavni koalicioni stub sadašnje vlasti čini Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) u kojoj snažan neformalni uticaj ima struja koja odavno ima bliske veze za rusofilima ranijeg crnogorskog režima. I HDZ i DPS su deklarativno proevropske. Obje su partije  poznate po dubokim poslovnim i drugim vezama sa ljudima iz okruženja Vladimira Putina.

Iako premijer Milojko Spajić ima jaku podršku za EU članstvo od strane njemačkog kancelara Fridriha Merca i njegove Hrišćanske demokratske unije (CDU) situacija u Njemačkoj se lako može preokrenuti. Izbori u državi Saksoniji-Anhaltu zakazani su za 6. septembar, dok se u gradu-državi Berlinu i državi Meklenburgu-Zapadnom Pomorju glasa 20. septembra. Po anketama CDU i vladajuću koaliciju čeka poraz od populističke Alternative za Njemačku (AfD) i dolazak AfD na vlast makar u Saksoniji – Anhaltu. AfD  se protivi postojanju EU. Ako izbori prođu loše, kancelar Merz će biti pod pritiskom u partiji da podnese ostavku. Slično se desilo britanskom premijeru Kiru Starmeru nedavno nakon velikog uspjeha populističke stranke Najdžela Faraža na lokalnim izborima. Odlazak Merca bi mogao ozbiljno ugroziti dinamiku pristupanja Crne Gore.

Premijer Spajić je preko mreže X upozorio prošlog četvrtka da postoje “ozbiljne bezbjednosne operativne informacije” da će finale zatvaranja poglavlja biti praćeno “koordinisanim hibridnim delovanjem, u koje su uključeni zvaničnici najmanje dve države regiona”. Vijesti su objavile, pozivajući se na izvore u Evropskoj komisiji (EK), da se već pruža podrška Vladi protiv rastućih hibridnih prijetnji uključujući i one ka ometanju evropskog puta.

Ranije je javljeno da je za Samit EU – Zapadni Balkan u Tivtu informacije o dolasku batinaša i kriminalaca u zakupljenom čarter letu iz Beograda javila Francuska jer je njen predsjednik u tom momentu bio u Tivtu. Nezvanično, crnogorske službe su dobile još informacija o identificiranim agentima srbijanskih službi i kriminalnih kartela bliskim braći Vučić koji mogu biti problem u bliskoj budućnosti.  Vrijeme će pokazati.

Jovo MARTINOVIĆ

Nakon što nije dozvoljeno obraćanje glumcu Draganu Mićanoviću, prisutnima na Kanli Kuli je dobrodošlicu poželio i gradonačelnik Herceg Novog Stevan Katić. Katić je potpisnik peticije kojom se traži da školski brod Jadran ostane vlasništvo Crne Gore. Inicijator peticije je paracrkvena NVO Miholjski zbor poznata po veličanju velikosrpskih fašističkih kvislinga iz Drugog svjetskog rata. Mediji navode kontroverznog sveštenika Miajla Backovića kao osnivača ovog, tobože pravoslavnog, bratstva. Backović se često može vidjeti u društvu osoba koje se dovode u vezu s obavještajnim službama i organizovanim kriminalom

Filmski festival u Herceg Novom (39. po redu) je ove godine trebao otvoriti poznati beogradski glumac Dragan Mićanović. Međutim, kada je organizatoru stigao tekst njegovog govora (da bi se preveo na engleski) uslijedio je tajac. Govor je obilovao opisima situacije u Srbiji pod režimom braće Vučić. „Gaženja… tlačenja čelične vojske”, traženje odgovornosti „za veliku tragediju… glas protiv nasilja… (koje) se sve više širilo… sistematska eliminacija slobodomisleće kulturne scene” i „naše kolege prebijaju u centru glavnog grada”. Nastala je nelagoda u redovima organizatora. Kako Monitor saznaje, odlučeno je da se baza obrati vrhu za dalje instrukcije. Vrh su čelni ljudi Demokrata Crne Gore koji, osim bezbjednosnog sektora drže i čelno mjesto u opštini i Ministarstvo kulture i medija nadležno za festival. Nakon konsultacija vrha partije odlučeno je da se ne dopusti govor kako braći Vučić i njihovim izmišljotinama to ne bi poslužilo kao izgovor za tvrdnje kako se iz Crne Gore vodi kampanja protiv Srbije. Još se nije stišala nedavna histerija vučićevskih medija i partija protiv Crne Gore zbog slanja predstavnika ambasade na obilježavanje Dana pobjede i domovinske zahvalnosti u Knin 5. avgusta. Za Beograd je ovaj hrvatski državni praznik proslava protjerivanja i zločina nad krajiškim Srbima i njihovom paradržavom – stvorenom agresijom Srbije 1991. godine i etničkim čišćenjem nesrba. Iako se u Demokratama privatno slažu sa Mićanovićevim opisom režima u Beogradu, jer su i sami mete njihovih ucjena i prijetnji, odlučeno je „da se ne doliva ulje na vatru” po riječima funkcionera koji je želio ostati anoniman.

Festival je otvorenim proglasila ministarka kulture i medija, dr Tamara Vujović. Vujović je juče rekla da su svi umjetnici dobrodošli, ali Crna Gora „ne želi da njene kulturne manifestacije budu prostor za uvoz političkih sukoba iz drugih država…(i) jednostavno se ne mogu i ne smiju uvoziti u našu zemlju”. Mićanović je, nakon odluke da mu se uskrati govor, napustio Herceg Novi i vratio se u Beograd.

Prisutnima na Kanli Kuli je dobrodošlicu „u grad filma” i bogate kulturne ponude poželio i gradonačelnik Herceg Novog Stevan Katić. Katić je prije dva dana potpisao i peticiju kojom se traži da školski brod Jadran ostane vlasništvo Crne Gore.  „Vjerujem da će država Crna Gora istrajati i zadržati brod Jadran… u pregovorima sa Republikom Hrvatskom jer ne možemo prihvatiti da poslije toliko godina brod ode iz Boke”.

Inicijator peticije je paracrkvena NVO Miholjski zbor poznata po veličanju velikosrpskih fašističkih kvislinga iz Drugog svjetskog rata. Mediji navode kontroverznog sveštenika Miajla Backovića kao osnivača ovog, tobože pravoslavnog, bratstva. Backović je poznat po luksuznom životu. Često se može vidjeti u društvu kontroverznih osoba koje se dovode u vezu s obavještajnim službama i organizovanim kriminalom. U februaru ove godine Backoviću je zapaljen luksuzni džip Range Rover beogradskih tablica a u januaru prošle godine BMW X6 dzip u dvorištu porodične kuće.  U aprilu prošle godine Backović je obznanio da su Hrvati u Crnoj Gori „projekat” koji je počeo od Drugog svjetskog rata. Navodno su se do 1941. katolici u Boki izjašnjavali kao  „Bokelji ili Srbi”. „Onda je u ovom projektu nastupila kroatizacija bokeljskih rimokatolika i oni su se nasilno gurali da postanu Hrvati”, zaključio je ovaj srbijanizirani Crnogorac. Kasnije je, nakon osuda, rekao da su njegove riječi istrgnute iz konteksta i da su Hrvati „naša braća, komšije, kumovi i prijatelji”. Po navodima nekih medija, Hrvatska ga je stavila na listu osoba kojima je zabranjen ulazak.

Miholjski zbor je 18. avgusta pokrenuo peticiju da se spriječi davanje broda Hrvatskoj. Teško je povjerovati da je ovu velikosrpsku organizaciju briga za Crnu Goru i njenu kulturnu baštinu, pogotovo za sedam hrvatskih tačaka kojima se uslovljava podrška za članstvo u EU. Međutim, peticija može pomoći zauzimanju tvrdog stava prema Hrvatskoj što se poklapa sa strateškim ciljem porodice Vučić da se onemogući članstvo Crne Gore u evropskoj porodici.

Da se nešto događa oko spornih tačaka sa Hrvatskom najavio je Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP). Na skupštinskom zasijedanju 29. jula Knežević je obznanio da ima informacije da su se Hrvatska i Crna Gora dogovorile oko Jadrana. „Dogovor je sljedeći – mi Hrvatima vraćamo Jadran. Ploviće pod hrvatskom zastavom i biće u luci u Splitu. Povremeno, moći ćemo da ga koristimo kao trenažni brod” rekao je Knežević. Time je Crna Gora, po njemu, „zvanično kapitulirala“ i „to znači da postajemo protektorat Hrvatske” zaključio je javni obožavatelj braće Vučić. Iz Ministarstva odbrane kojim rukovodi Demokrata Dragan Krapović je stigao demanti da „nije postignut nikakav dogovor sa Hrvatskom”. Knežević je odgovorio da je Krapovićevo ministarstvo „potpuno isključeno iz nezvaničnih pregovora u kojima učestvuju Ranko Krivokapić, Ervin Ibrahimović i direktor ANB-a Ivica Janović, za koga naši susjedi tvrde da su ga oni imenovali na tu funkciju”.

Juče je objavljena i vijest da je ministar-savjetnik Ministarstva vanjskih poslova (MVP) Ranko Krivokapić bio na Godišnjoj konferencija hrvatskih diplomata nedavno u Zagrebu. Okupili su se ambasadori, konzuli i vojni atašei iz gotovo svih djelova svijeta. Krivokapić je pojavio na snimku objavljenom u Dnevniku Radio-televizije Herceg-Bosne (RTHB). Vučićevski mediji i politički glasnogovornici su horski počeli pričati o skandalu i, gle čuda, izdaji nacionalnih interesa Crne Gore.

Monitor je već ranije pisao da koordinacija napada na Crnu Goru i njeno članstvo u EU ide preko Moskve i njenih prijatelja saradnika u vrhu vladajuće Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i ruskih agenata miloističke vrhuške DPS-a. Dok je crnogorskoj javnosti poznata uloga Putinove Rusije u stvaranje nezavisne Crne Gore 2006, malo se zna o ulozi Rusije u stvaranju nezavisne Hrvatske i doturanjima oružja preko aerodroma u Krku tokom Domovinskog rata (između 150 i 160 teretnih letova). Rusija ima duboke veze sa hrvatskom ljevicom, ali i desnicom, još od razlaza Tita sa Staljinom. Valja se podsjetiti ruskih veza zloglasnog zapovjednika Jasenovca Vjekoslava Maksa Luburića s ustaške i Ivana Steva Krajačića s komunističke strane. Tokom 60-ih i 70-ih Moskva je računala na djelove ustaške emigracije za prljave operacije KGB-a. U ovoj stvari interes Moskve, KGB-ovskog dijela HDZ-a se poklapa i sa strateškim interesima srbijanskog vladara Vučića.

Po informacijama Monitora iz diplomatskih izvora u Briselu, Zagrebu i Podgorici, znatan dio crnogorske Vlade je izrazio spremnost da se Hrvatskoj da Jadran ukoliko bi se Zagreb, navodno pismeno, obavezao da sadašnjim zahtjevima neće dodavati nove. Nažalost, odgovor HDZ-a je bio negativan, što je kod dijela evropskih diplomata signaliziralo da Hrvatska ima agendu koja definitivno nije evropska. Raniji prijedlog da se pitanje Jadrana riješi arbitražom je takođe odbijen, od hrvatske strane.

Ratni brodovi nemaju matičnu luku kako Hrvatska tvrdi (Split). Član 29 Konvencije Ujedinjenih nacija o pravu mora (UNCLOS) definiše ratni brod kao brod koji pripada oružanim snagama države. UNCLOS ne zahtijeva da ratni brod ima određenu matičnu luku, niti njegov pravni status zavisi od toga gdje je baziran. U slučaju jugo ratne mornarice (JRM) Jadran je bio unijet u flotnu listu ali bez matične luke. Prva luka gdje je bio stacioniran 1933. po isporuci brodogradilišta u Hamburgu je bio Tivat. Aneksom A ugovora o sukcesiji SFRJ od 2001. godine stoji da pokretna imovina SFRJ koja se nalazila na teritoriji države sukcesora prelazi u njeno vlasništvo na dan kada je proglasila nezavisnost. Jadran je tada bio u Tivtu na remontu. Takođe, sporazumom u Žitniću (Hrvatska) od novembra 1991. JRM je izmjestila svu pokretnu imovinu iz luka Šibenik, Divulje i Split. Hrvatska tada nije tražila Jadran kao ni dugo poslije.

U srijedu je premijer Milojko Spajić na X-u objavio da „imamo ozbiljne bezbjednosne operativne informacije da će najavljeno zatvaranje novih pregovaračkih poglavlja biti praćeno koordinisanim hibridnim djelovanjem, u koje su uključeni zvaničnici najmanje dvije države iz regiona”. Cilj je destabilizacija Crne Gore, uz očekivanu podršku marioneta u zemlji. Nije teško zaključiti o kojim se državama radi.  Pitanje je šta i kako dalje. Izbor neće biti lak.

Jovo MARTINOVIĆ