Povežite se sa nama

MONITORING

PREMIJER I EVROPSKE ADRESE: Političar za margine

Objavljeno prije

na

CAVTAT-SASTANAK-4

U trenutku kada ovaj broj Monitora ide u štampu, četvrtak, ministri spoljnih poslova i ekonomija svih šest zemalja Zapadnog Balkana pristigli su u Berlin na samit posvećen našem regionu, pod pokroviteljstvom Vlade Njemačke. Organizator konferencije, kancelarka Angela Merkel, koja predsjedava samitom premijera, navela je da je skup upriličen povodom 100. godišnjice Prvog svjetskog rata. Analitičari manje ističu istorijski povod. Susret vide kao najavu jačeg političko-ekonomskog prisustva Njemačke na Balkanu. (Pro)režimski mediji premijera Mila Đukanovića radnu posjetu u glavni grad Njemačke otpratili su kao da je, ni manje – ni više, riječ o državnom susretu sa Merkelovom.

Dnevne novine, donose naslov: Sastanak Đukanovića sa Merkelovom ubrzava evrointegracije. Pa, kaže: ,,Evropskog pokreta u Crnoj Gori Momčilo Radulović smatra da je susret crnogorskog premijera i njemačke kancelarke značajan uspjeh predsjednika naše Vlade.” Potom, portal RTCG, naslov: Poziv Angele Merkel znak podrške Crnoj Gori. Slijedi tekst: ,,Poziv koji je njemačka kancelarka uputila crnogorskom premijeru dokaz je podrške Crnoj Gori – ocijenili su za RTCG analitičar Dušan Janjić i bivši ministar vanjskih poslova Miodrag Vlahović.” Slično upakovane informacije, televizije poput Pinka i njegovog Minut, dva…, kompilirale su fotografijama: sa jedne strane Đukanović, na drugoj Merkelova. Bilateralna idila. Nevolja je u tome što u razvijenoj Evropi, na najvišem nivou skoro pa – niko ne prima Đukanovića.

Propaganda može biti dodatno razumljivija, naročito kada se u obzir uzme fakat, koji je, očigledno, prerastao u lični i državnički kompleks: od osamostaljenja Crne Gore – skoro će decenija od tada – Milo Đukanović nije bio u državnoj posjeti Njemačkoj. Čitavo to vrijeme na čelu najmoćnije evropske države je sadašnja kancelarka Merkel (u fotelji od novembra 2005. godine). Da je riječ o personalnom razlogu govori i činjenica da je sadašnji ministar vanjskih poslova Igor Lukšić dobio poziv za zvaničnu, službenu posjetu Berlinu, samo nekoliko mjeseci pošto je zauzeo premijersko mjesto, decembra 2010. godine (u Njemačkoj je boravio od 30. marta do 1. aprila 2011. godine).

Na dan berlinske konferencije, Pobjeda (u stečaju), između ostaloga, navodi: ,,Đukanović će se tom prilikom sa Merkelovom sresti prvi put nakon što se krajem 2012. vratio na mjesto predsjednika Vlade.” No, na vidno dobro ažuriranoj listi bilateralnih odnosa Crne Gore i Njemačke – na sajtu Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija, institucije zadužene za takve statistike – nije zabilježena niti jedna Đukanovićeva zvanična posjeta Berlinu, niti jedan njegov susret sa kancelarkom Merkel, niti prije, niti poslije njegovog povratka u premijersku fotelju, krajem 2012. godine, sve od osamostaljenja Crne Gore!

A nije da na pomenutom spisku nema – režimske propaganda radi – zabilježenih susreta i posjeta koje su na nivou rukovanja u prolazu. Tako, recimo, istorijat crnogorsko-njemačkih odnosa počinje na marginama (u tom duhu i nastavlja): susretom tadašnjeg ministra vanjskih poslova Milana Roćena sa ministrom vanjskih poslova Njemačke Frankom Valterom Štajnmajerom tokom zasijedanja GS UN u Njujorku, septembra 2007. godine. Roćen je potom, sljedećeg mjeseca – stoji zabilježeno, bez informacije o nivou posjete i domaćinu – bio u posjeti Njemačkoj. Isti je, istog tog mjeseca, 29. novembra, imao susret sa pomenutim Valterom Štajnmajerom, opet na marginama, ovog puta Ministarskog savjeta OEBS u Madridu. Pa, marta sljedeće godine, Roćen, bilježi crnogorsko ministarstvo, opet sreće Štajnmajera, ,,neformalno, prilikom učešća na neformalnom sastanku ministara vanjskih poslova EU na Brdu kod Kranja”. Zatim, opet Roćen, opet neformalno, opet na marginama: susret sa Angelom Merkel tokom učešća na sastanku Evro-atlantskog partnerskog savjeta na Samitu NATO u Bukureštu, aprila 2008.

Godine prolaze, a pozivnice za Đukanovića – nema. Oktobra 2008. godine Roćen, Đukanovićeva desna ruka, u posjeti je Njemačkoj, ali radnoj. Opet – u spisku bilateralnih susreta Ministarstva – ne stoji ime domaćina. Mora da je neko bitan! Onda, sljedeći mjesec: Roćen se rukovao sa Štajnmajerom, ali na marginama – ministarske konferencije OEBS-a u Helsinkiju. Dvije godine kasnije, januara 2010. godine, zatičemo Roćena na, pogađate – neformalnom sastanaku – sa Njemačkim kolegom Gidom Vesterveleom, i to – na marginama – Međunarodne konferencije o Avganistanu u Londonu. Jula iste godine Roćen opet sreće Vestervelea, naravno – neformalno i na marginama – ovaj put Međunarodne konferencije o Avganistanu u Kabulu.

Novembra 2010. notirana je Roćenova zvanična posjeta Njemačkoj, opet bez navođenja domaćina. Slijedi vječno ponavljanje istog: susret Roćena sa Vesterveleom na marginama konferencije o perspektivama za jugoistočnu Evropu, održane u Berlinu; susret predsjednika Filipa Vujanovića i Roćena sa kancelarkom Merkel i ministrom Vesterveleom na marginama Minhenske konferencije o bezbjednosti, februara 2011. godine… I tako u nedogled: neformalno i marginalno.

Onda je došlo vrijeme za Đukanovićev istorijski susret sa Njemačkom. Opet ne službeni i bilateralni, već radni. On je učestvovao je na 49. Minhenskoj konferenciji o bezbjednosti, 1-2. februara 2013. godine. Svidjelo mu se, makar i radno, pa i sljedeće godine, februara, predvodi delegaciju Crne Gore na jubilarnoj 50. Minhenskoj konferenciji o bezbjednosti.

I sada, evo, opet radno u Berlin, u okviru regionalne posjete ekipe balkanskih lidera (svi sastanci zatvoreni su za javnost), gdje će se medijima obratiti, prema pisanjima medija, samo prvi čovjek Albanije, Rama. Tako blizu Merkelove, a tako daleko.

No, nije to slučaj samo sa Njemačkom. Ni druga velika država Evrope, Francuska, nije domaćinskije raspoložena prema šefu Crne Gore. Od sticanja nezavisnosti Đukanović je bio samo jednom i to u trenutku kada su to naložile evrointegracije: prilikom predaje zahtjeva za status kandidata za članstvo u EU, 15. decembra 2008. godine. Đukanović i Španija: ništa. Đukanović i Velika Britanija: mimo radne posjete – svjetlosnim godinama daleko od službene – Investicionom forumu o Zapadnom Balkanu u Londonu – ništa. I tako redom, širom razvijene Evrope.

Đukanović je, istina živa, bio dobrodošao u Italiju Silvija Berluskonija, tajkuna i bivšeg premijera, protiv koga se sada vode sudski postupci. Sličan se sličnom raduje. Februara 2010. godine, premijeri Crne Gore i Italije, Đukanović i Berluskoni u Rimu su potpisali Sporazum o strateškoj saradnji između dvije zemlje.

Ako nije dobrodošao u Evropi – i izuzimajući brifinge u Vašingotnu – itekako je dobrodošao kod prijatelja autokrata. Tamo nije neformalno, niti na marginama. To najbolje ilustruje izvještaj sa jedne od posjeta Azerbejdžanu, Bakuu:

,,Na lični poziv predsjednika Republike Ilhama Alijeva, koji je ujedno i predsjednik partije ,,Novog Azerbejdžana”, predsjednik DPS Crne Gore Milo Đukanović boravi u dvodnevnoj posjeti Bakuu. U delegaciji je i ministar vanjskih poslova Milan Roćen u svojstvu člana Predsjedništva DPS Crne Gore. Odmah po dolasku predsjednik Đukanović se susreo sa predsjednikom Ilhamom Alijevim sa kojim je imao otvoren i prijateljski razgovor… Đukanović je imao odvojene susrete sa premijerom Arturom Rasizade, ministrom inostranih poslova Elmarom Mamađarovim i ministrom ekonomskog razvoja Šahinom Mustafajevim. Predsjednik Đukanović je bio glavni gost na večeri koja je organizovana od strane zamjenika predsjednika i Izvršnog direktora Partije Ali Ahmedova.”

Putuj Evropo.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo