Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA: Destabilizovati sistem

Objavljeno prije

na

Kako opozicija, nakon lokalnih izbora u Podgorici i nekoliko drugih gradova – te neuspjeha u konstituisanju vlasti, treba da djeluje u narednom periodu

Prof. dr Filip Kovačević, profesor Univerziteta Crne Gore
Potrebna snažna koordinacija svih antivladinih snaga

Prošle godine, prije predsjedničkih izbora, u intervjuu Monitoru, upozorio sam da afera „Snimak” pokazuje da je DPS izvršio državni udar, kršeći mnoge odredbe Ustava Crne Gore. Shodno tome, predlagao sam kao jednu od opcija i bojkot predsjedničkih izbora. Takođe, poslije pokradenih izbora, predlagao sam da se opozicija ne zaustavi na jednom protestu nego da se protesti nastave sve do pada Đukanovićeve vlade.

Mislim da tada za ovu ideju nije postajala dovoljna koordinacija u opoziciji, jer su neke opozicione partije htjele da igraju na dvije karte -i sa vlašću (SDP) i sa opozicijom. Kao što sada svi vide, to je bila pogubna odluka za jednu od tih partija koja sada praktično i ne postoji. Međutim, upravo na takav rasplet stvari sam javno upozoravao, znajući da koalicija sa SDP-om za Pozitivnu predstavlja svojevrsni „poljubac smrti”.

Nejasno je kako bilo ko iz opozicionih krugova može da misli da partija koja je Ministarstvo unutrašnjih poslova pretvorila u gebelsovsko ministarstvo za širenje etničke mržnje i diskriminacije i koja je devastirala Univerzitet Crne Gore može da bude katalizator neophodnih demokratskih reformi u Crnoj Gori. Današnja Crna Gora, koju po svojoj mjeri, kao igračku, ustrojavaju međunarodni kriminalni „autoriteti”, je rezultat i odluka rukovodstva te partije u proteklom periodu.

Još u oktobru prošle godine objavio sam u Vijestima kolumnu pod naslovom Bunt 2014. Mislim da su ideje koje sam tada iznio i danas validne, iako sam, kako se po datumu vidi, tekst napisao mnogo prije lokalnih izbora. Sam naslov kaže što je potrebno za iniciranje političkih promjena. Potrebna je snažna i kredibilna koordinacija između svih anti-vladinih snaga u društvu i potrebni su građanski protesti. Takođe, potrebno je i formiranje novih političkih snaga, jedne prave ljevičarske alternative koja svoju motivaciju može da crpi iz uspjeha Sirize u Grčkoj i uspjeha Ujedinjene evropske ljevice (GUE/NGL) na nedavno završenim izborima za Evropski parlament. Mislim da ova tri faktora, ukoliko se dese u narednom periodu, znače da ima nade za uspostavljanje demokratskih normi i vladavine prava u Crnoj Gori u dogledno vrijeme.

Sa druge strane, siguran sam da će DPS upregnuti sve svoje resurse, i državne i paradržavne i kriminalne, da se ne konstituiše niti jedan od navedenih faktora tj. da se ne oformi čvrsta opoziciona koordinacija, da se dezinformišu i zastraše građani kako ne bi izašli na ulične proteste i da se osujeti formiranje novih političkih organizacija, između ostalog, i kroz formiranje novih partija bliskih režimu. Djelovanje obavještajno-mafijaških struktura će biti pojačano i mogu se očekivati incidentne situacije. Treba biti oprezan, ali odlučan.

Mićun Milatović, alias Johan Nagel, bloger
Destabilizovati sistem vaninstitucionalnim djelovanjem

Stranački konglomerat koji godinama tavori pod imenom crnogorska opozicija već neko vrijeme nalazi se u zoni incestuozne bliskosti režimu. Poslije ove, nepodnošljivo opscene, ljetnje avanture više se upravo ni ne zna gdje počinje i završava režim, a gdje opozicija. U tom smislu, sezona trgovine političkim indulgencijama još je otvorena. Preuzeti hipoteku nečije prljave političke prošlosti i koristiti je kao zalog, neizvjesne, demokratizacije je siguran put u politički bankrot.

No, takva je politikantska logika paradigme koju oportunistički rabi naša opozicija, a koja cjelokupni problem, star četvrt vijeka i težak barem nekoliko milijardi opljačkanih eura, ekscesivno personalizuje i samim tim krivotvori. Detronizacija Đukanovića, kao ultimativno rješenje svih naših nedaća, pa još, ako bi bilo moguće, na ,,fer i poštenim izborima”(sic!) – eto slatke maštarije, pravog opijuma za glasačke mase.

Realnost je, međutim, drugačija. Ona se zove Sistem, a njegova jedina svrha je konzervacija aktuelne socio-političke konstelacije. Nedopustivo je da se smisao opozicionog angažmana identifikuje sa pacovskim rovarenjem po, stvarnim ili fingiranim, pukotinama Sistema, a ne u odlučnom legitimnom, pokušaju njegove destabilizacije kao što je, na primjer, vaninstitucionalno djelovanje.

U tom kontekstu, politički etos bi morao biti fons et origo antirežimskog djelovanja, ali on je, izgleda, opštim konsenzusom formalnih političkih subjekata prosto ostrakizovan. Zato stremiti istini i pravdi unutar ovakvog Sistema slovi kao vrhovna politička jeres, i na tom fonu se etablirani antirežimski diskurs pokazuje tek kao još jedna dogma Sistema. Međutim, ključno pitanje je da li će razočarani vjernici imati moralne snage za jeretičku katarzu?

Ognjen Jovović, jedan od lidera nekadašnjih studentskih protesta
Revolucija na svim nivoima

Prvo, još se ne može definisati ko je, zapravo, opozicija ovoj vlasti. S jedne strane, tu se ističu grupacije koje predvodi Miodrag Lekić, dok, s druge strane, imamo ,,modernizovan” SNP, čije djelovanje ponekad nije primjereno za neku opciju koja se opoziciono deklariše. Jedno je jasno – obije grupacije dijele isti postav. Naime, radi se o nečemu što se zove – isti ljudi, sa istim navikama, sujetama i šablonima ponašanja. Prilično je jasno da intencija njihovog djelovanja jeste, primarno, da obezbijede svoje pozicije i pokušaju da uzmu primat prvenstva u opozicionom bloku. Tek je sekundarna stvar da se smijeni vlast.

Treće lice opozicije predstavlja PCG. Partija sa ogromnim potencijalom, koja zbog ekološkog poimanja politike svog lidera više ne postoji. Izgleda da je i njemu sujeta nešto što se ne dâ iskontrolisati. Na kraju, pojavljuje se SDP, koji predstavlja opozicionu tragediju, budući da je opozicija u SDP-u vidjela alternativu.

Drugo, svi minuli događaji (od slučaja Drago Đurović do posljednjeg kolašinskog scenarija) dovoljno govore da crnogorska politička scena predstavlja buvljak u kojem se partitokratske strukture najuspješnije snalaze. Naravno, između njih najbolje prolazi onaj koji ima najveću moć – to je DPS. U takvom ambijentu političke, ekonomske, socijalne, pravne, moralne i svake druge kakofonije svih ukusa politika je stvar nemogućnosti. Cjelokupni sistem jeste ta kakofonija. Vlast je uporno proizvodi, a opozicija je legitimiše. Samim tim, sva su dešavanja nelegalna, ali legitimna, budući da ih opozicija legitimiše. Na kraju, svi će kazati – kriv je narod! Baš i nije tako! Crnogorski narod je jedan od rijetkih ne suverenih naroda u Evropi. To je narod bez društva. Zašto to ističem? Naprosto iz razloga što su opunomoćeni predstavnici naroda partije. Stoga, ne treba da čudi zašto su političke korupcije tako javne i opšteprihvatljive stvari, i zašto se na svakom koraku prekraja izborna volja birača.

Treće, traži se rješenje. Rješenje je u revoluciji. Na svim nivoima. Prije svega, revolucija u opozicionim blokovima. To znači, vrijeme je da se stoljetni opozicionari povuku, budući da su uradili nešto što politika kao politika zabranjuje, a to je privatizacija funkcija. Zatim, ide povlačenje iz parlamenta, kao i proizvodnja institucionalne krize. Kada imamo institucionalnu krizu, onda se javlja politička kriza, kada se javlja politička kriza, onda državni aparat na može da opstane. Time se automatski provocira spoljni faktor koji se uključuje u rješavanje krize. Jer, niti ekonomska, niti pravna, niti bilo koja druga, osim političke krize ne može natjerati spoljni faktor da iskaže jasan stav. Uz njihovu pomoć se može izvršiti priprema fer izbora, naravno, sa zakonom koji će u startu sasjeći svaku mogućnost manipulacija. No, bojim se da je sve ovo samo utopističko razmatranje.

Đorđije Blažić, dekan Fakulteta za državne i evropske studije
SDP pokušava da izigra povjerenje birača

Prvo pitanje koje se tu otvara jeste pitanje ko je opozicija. Ako razgovaramo o trenutnoj situaciji u političkom ambijentu Crne Gore i lokalnim izborima onda opoziciju, što se tiče lokalnih izbora, čine dominantno opozicione partije koje su i inače po vokaciji opozicione i na državnom nivou, ali i opozicione partije koje su se same deklarisale kao opozicione partije na lokalnom nivou, ali su pozicione partije na državnom nivou, da budem konkretan, radi se o SDP-u.

Dakle, u političkim sistemima normalnih demokratskih država potpuno je jasna uloga opozicije. Svaka opozicija u svakom demokratskom političkom sistemu ima samo jednu jedinu političku funkciju: smjena vlasti. Prema tome, na političkoj sceni Crne Gore, što se tiče trenutno lokalnih izbora, imamo dvije grupacije partija koje se bore za vlast. Jedna su vladajuće partije i druga opozicione. Pri čemu se, ono što je već deklarisano u političkim predizbornim programima i promocijama – SDP na lokalnom nivou deklarisao kao opoziciona politička partija, iako je to suprotno državnom nivou – ali, legitimno pravo.

U takvoj poziciji opozicionih partija i vlasti, sistemski se nema šta razgovarati, niti tu postoji bilo kakva nepoznanica. Oni koji su se deklarisali u političkoj promociji, u promociji prema građanima Crne Gore, tražeći povjerenje građana na izborima kao opoziciona partija su se time deklarisali u političkim programima kao opozicija.

Prema tome, koliko je meni poznato, na lokalnim izborima, naročito u Podgorici, političke partije koje su se deklarisale kao opozicione, su osvojile preko 50 odsto glasova biračkog tijela. Ovdje se radi o dvije stvari. Prvo, radi se o pitanju legitimiteta, a pitanje legitimiteta je opredijeljeno Ustavom Crne Gore, kroz ustavnu odredbu da nijedna vlast ne može proizaći mimo legitimno i slobodno izražene volje građana. Ako su građani opštine Podgorica dali povjerenje političkim partijama, ne odbornicima – već političkim partijama, dakle ako su oni u 52, 53 odsto, na osnovu rezultata izbornih komisija, odlučili za opozicioni blok onda je potpuno jasno da opoziciona politička partija dobija mandat birača da formira vlast.

Hoće li ona formirati vlast to sada zavisi od nekih unutrašnjih odnosa, mada ne bi smjela da zavisi od njih jer to više nije pitanje političkih partija. To je pitanje povjerenja – da li će političke partije sada ispoštovati povjerenje građana i formirati vlast ili će izigrati povjerenje građana, što uporno SDP pokušava danima i nedjeljama da uradi.

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMJENA MILENE POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Kritika i kazna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemiološkinja je smijenjena jer je, kao i za vrijeme prošle vlasti, nastavila da kritikuje ono što je za kritiku. Kompromis sa koronom pred Novu nazvala je polumjerama. Ministarka ove nedjelje kaže da su takve ,,mjere” dale pozitivne rezultate. U praksi imamo rekordan broj oboljelih

 

Dok novi soj korona virusa prouzrokuje rekordna oboljenja, zdravstvenim vlastima je sve više stalo do toga da se javnosti pokažu kao bezgrešni.

,,Potpuno je evidento da su mjere koje smo imali pred Novu godinu dale odgovarajuće pozitivne rezultate”, kazala je, ove srijede, ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović.

Podsjetimo, pred Novu je napravljen kompromis pa nije ispoštovan zahtjev stuke – Instituta za javno zdravlje da se zatvore ugostiteljski objekti i zabrane sva okupljanja. To je pravdano time da i pored očekivanog cunamija omikrona mora nešto da se zaradi.

Kao i mnogo puta do sada, bez dlake na jeziku, o tome da se radi o polumjerama javno je progovorila Milena Popović – Samardžić. Upozorila je i na scenario kojem sada pristustvojemo: svaki dan rekordni broj zaraženih.

,,U Crnoj Gori postoje dva paralelna svijeta – jedan je u bolnicama a drugi u Vladinom savjetu koji prekraja mjere. Ako to rade, a da ne dođu u bolnice i da vide kako to izgleda”, istakla je Popović – Samardžić.

To iskakanje iz sveopšte samohvale zdravstvenih vlasti, izgleda  je morala da plati. Početkom godine smijenjena je sa mjesta načelnice Odjeljenja za imunoprofilaksu, pripremu i kontrolu putnika u međunarodnom saobraćaju u Institutu za javno zdravlje. Utješno, ostala je da radi kao epidemiološkinja u Institutu. Odluku je donio direktor IJZ Igor Galić.

Smjena je uslijedila nakon što je portal CdM pisao da je doktorka Doma zdravlja Budva radila sa pacijentima uprkos tome što je kovid pozitivna, a to je odobrila Popović – Samardžić. 

Ona je objasnila da izolaciju uvodi i prekida sanitarni inspektor na preporuku epidemiologa nadležnog za zdravstvenu ustanovu, ali i da ona sanitarnom inspektoru nije uputila zahtjev za prekid izolacije koleginice te da to ne spada u njenu nadležnost.

Popović za Monitor kaže da je predložila da se inovira zastarjeli protokol za pacijente inficirane omikron sojem virusa, a po uzoru na protokol Centra za zarazne bolesti SAD-a, prema kome se vrijeme izolacije smanjuje na 5 dana, uz obavezno nošenje maske narednih 5 dana. Istakla je da koleginica koja je radila isključivo sa kovid pozitivnim pacijentima, osmoga dana od svog inficiranja, bez ijednog simptoma bolesti i sa tri primljene doze vakcine, nije mogla predstavljati epidemiološki rizik ni po sebe ni po već inficirane pacijente.

Navodi, Popović – Samardžić i da su Francuska, Kanada, SAD i još neke zemlje napravile izuzetak od pravila izolacije za medicinsko osoblje koje nema ili ima blaže simptome. Ta vanredna mjera ima za cilj da ublaži nedostatak osoblja u bolnicama i drugim medicinskim ustanovama izazvan dosad neviđenim rasplamsavanjem epidemije.

I u Crnoj Gori je od ove srijede samoizolacija skraćena sa deset na sedam dana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNA REAKCIJA AGENCIJE ZA ELEKTRONSKE MEDIJE: „Kabal“ diraju samo kada odgovara politici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici AEM-a dugo su govorili da nemaju velike nadležnosti da reaguju prema televizijama koje crnogorski građani gledaju posredstvom kablovskih operatera, ali skorašnje promptne reakcije pokazuju da mogu – ukoliko hoće ili ako nekome tako odgovara

 

Otkad se u crnogorskim domovima rasprostranila upotreba kablovskih televizija, građani sve više uživaju u stranim zabavnim TV programima. Najviše u emisijama koje se proizvode u Srbiji. A baš preko takvih programa sve se češće  plasira seksistički sadržaj i govor mržnje upakovan u smijeh i zabavu.

Sve je kulminiralo rijaliti programima. S druge strane, pojavile su se emisije koje se gledaocima predstavljaju kao informativni program, ali se kroz njih crtaju mete različitim „izdajnicima“ određenih ideologija, politika i nacija. Pritom se brutalno vrijeđaju pojedinci i širi govor mržnje prema određenim skupinama ljudi, koje vežu ista uvjerenja ili pripadnost.

Agencija za elektronske medije (AEM) kod nas je nadležna za poštovanje programskih standarda i principa, koju u našim zakonima i podzakonskim aktima zabranjuju „podsticanje na mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju“. Agencija ima nadležnost da reaguje prema svim televizijama koje svoj program emituju u Crnoj Gori posredstvom nacionalnih frekvencija ili kablovskih operatera.

Njihova valjana reakcija dugo je izostajala. Tek povremeno su sankcionisane televizije sa nacionalnom frekvencijom kod kojih bi uočili kršenje programskih principa. Ubjedljivo najviše prigovora imala je televizija Pink, koja je nacionalnu frekvenciju imala i u Crnoj Gori. Kažnjavana je uglavnom nakon prigovora pojedinaca koji su vrijeđani i blaćeni u tzv. informativnim programima ove televizije. Pink je u većini slučajeva sankcionisan samo opomenom.

Agencija je imala još ležerniji pristup kada je riječ o programima koji emituju kablovske televizije. Tadašnji čelnici AEM-a pravdali su se kako zakoni daju više slobode „kablovskim televizijama“. Dok su pojedini članovi Savjeta AEM-a objašnjavali kako Agencija ne smije izigravati cenzora.

„Kada govorimo o kablu, to je obilje slobodnih programa koji su pod nadzorom Agencije ali uz nešto što se zove slobodni segmenti njihovog izbora od strane kablovskih operatora. To, međutim, ne znači beskrajnu slobodu i to znači da u određenim momentima regulator može da ukaže na problematične sadržaje i da od kablovskih operatora traži njihovo skidanje sa programskih kataloga“, govorio je  bivši direktor Agencije Abaz Džafić.

Međutim, u par navrata je regulatorna institucija ipak reagovala. Posljednji put  prije nekoliko dana kada je na pola godine sa crnogorskih kablovskih televizija skinut dio programske šeme srbijanske televizije Happy. To je bio drugi put da AEM reaguje „u kablu“.

Osuđeni ratni zločinac i dokazani huškač Vojislav Šešelj u jutarnjem programu sankcionisane televizije iznio je niz mizoginih uvreda na račun Cetinja i Cetinjanki. Šovinizmu ratnog zločinca pridružio se voditelj, ujedno i glavni urednik TV Happy Milomir Marić. Prethodno je AEM privremeno zabranio emitovanje programa TV Pink i TV Happy zbog anticrnogorske propagande uoči lokalnih izbora u Nikšiću.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo