Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA: Destabilizovati sistem

Objavljeno prije

na

Kako opozicija, nakon lokalnih izbora u Podgorici i nekoliko drugih gradova – te neuspjeha u konstituisanju vlasti, treba da djeluje u narednom periodu

Prof. dr Filip Kovačević, profesor Univerziteta Crne Gore
Potrebna snažna koordinacija svih antivladinih snaga

Prošle godine, prije predsjedničkih izbora, u intervjuu Monitoru, upozorio sam da afera „Snimak” pokazuje da je DPS izvršio državni udar, kršeći mnoge odredbe Ustava Crne Gore. Shodno tome, predlagao sam kao jednu od opcija i bojkot predsjedničkih izbora. Takođe, poslije pokradenih izbora, predlagao sam da se opozicija ne zaustavi na jednom protestu nego da se protesti nastave sve do pada Đukanovićeve vlade.

Mislim da tada za ovu ideju nije postajala dovoljna koordinacija u opoziciji, jer su neke opozicione partije htjele da igraju na dvije karte -i sa vlašću (SDP) i sa opozicijom. Kao što sada svi vide, to je bila pogubna odluka za jednu od tih partija koja sada praktično i ne postoji. Međutim, upravo na takav rasplet stvari sam javno upozoravao, znajući da koalicija sa SDP-om za Pozitivnu predstavlja svojevrsni „poljubac smrti”.

Nejasno je kako bilo ko iz opozicionih krugova može da misli da partija koja je Ministarstvo unutrašnjih poslova pretvorila u gebelsovsko ministarstvo za širenje etničke mržnje i diskriminacije i koja je devastirala Univerzitet Crne Gore može da bude katalizator neophodnih demokratskih reformi u Crnoj Gori. Današnja Crna Gora, koju po svojoj mjeri, kao igračku, ustrojavaju međunarodni kriminalni „autoriteti”, je rezultat i odluka rukovodstva te partije u proteklom periodu.

Još u oktobru prošle godine objavio sam u Vijestima kolumnu pod naslovom Bunt 2014. Mislim da su ideje koje sam tada iznio i danas validne, iako sam, kako se po datumu vidi, tekst napisao mnogo prije lokalnih izbora. Sam naslov kaže što je potrebno za iniciranje političkih promjena. Potrebna je snažna i kredibilna koordinacija između svih anti-vladinih snaga u društvu i potrebni su građanski protesti. Takođe, potrebno je i formiranje novih političkih snaga, jedne prave ljevičarske alternative koja svoju motivaciju može da crpi iz uspjeha Sirize u Grčkoj i uspjeha Ujedinjene evropske ljevice (GUE/NGL) na nedavno završenim izborima za Evropski parlament. Mislim da ova tri faktora, ukoliko se dese u narednom periodu, znače da ima nade za uspostavljanje demokratskih normi i vladavine prava u Crnoj Gori u dogledno vrijeme.

Sa druge strane, siguran sam da će DPS upregnuti sve svoje resurse, i državne i paradržavne i kriminalne, da se ne konstituiše niti jedan od navedenih faktora tj. da se ne oformi čvrsta opoziciona koordinacija, da se dezinformišu i zastraše građani kako ne bi izašli na ulične proteste i da se osujeti formiranje novih političkih organizacija, između ostalog, i kroz formiranje novih partija bliskih režimu. Djelovanje obavještajno-mafijaških struktura će biti pojačano i mogu se očekivati incidentne situacije. Treba biti oprezan, ali odlučan.

Mićun Milatović, alias Johan Nagel, bloger
Destabilizovati sistem vaninstitucionalnim djelovanjem

Stranački konglomerat koji godinama tavori pod imenom crnogorska opozicija već neko vrijeme nalazi se u zoni incestuozne bliskosti režimu. Poslije ove, nepodnošljivo opscene, ljetnje avanture više se upravo ni ne zna gdje počinje i završava režim, a gdje opozicija. U tom smislu, sezona trgovine političkim indulgencijama još je otvorena. Preuzeti hipoteku nečije prljave političke prošlosti i koristiti je kao zalog, neizvjesne, demokratizacije je siguran put u politički bankrot.

No, takva je politikantska logika paradigme koju oportunistički rabi naša opozicija, a koja cjelokupni problem, star četvrt vijeka i težak barem nekoliko milijardi opljačkanih eura, ekscesivno personalizuje i samim tim krivotvori. Detronizacija Đukanovića, kao ultimativno rješenje svih naših nedaća, pa još, ako bi bilo moguće, na ,,fer i poštenim izborima”(sic!) – eto slatke maštarije, pravog opijuma za glasačke mase.

Realnost je, međutim, drugačija. Ona se zove Sistem, a njegova jedina svrha je konzervacija aktuelne socio-političke konstelacije. Nedopustivo je da se smisao opozicionog angažmana identifikuje sa pacovskim rovarenjem po, stvarnim ili fingiranim, pukotinama Sistema, a ne u odlučnom legitimnom, pokušaju njegove destabilizacije kao što je, na primjer, vaninstitucionalno djelovanje.

U tom kontekstu, politički etos bi morao biti fons et origo antirežimskog djelovanja, ali on je, izgleda, opštim konsenzusom formalnih političkih subjekata prosto ostrakizovan. Zato stremiti istini i pravdi unutar ovakvog Sistema slovi kao vrhovna politička jeres, i na tom fonu se etablirani antirežimski diskurs pokazuje tek kao još jedna dogma Sistema. Međutim, ključno pitanje je da li će razočarani vjernici imati moralne snage za jeretičku katarzu?

Ognjen Jovović, jedan od lidera nekadašnjih studentskih protesta
Revolucija na svim nivoima

Prvo, još se ne može definisati ko je, zapravo, opozicija ovoj vlasti. S jedne strane, tu se ističu grupacije koje predvodi Miodrag Lekić, dok, s druge strane, imamo ,,modernizovan” SNP, čije djelovanje ponekad nije primjereno za neku opciju koja se opoziciono deklariše. Jedno je jasno – obije grupacije dijele isti postav. Naime, radi se o nečemu što se zove – isti ljudi, sa istim navikama, sujetama i šablonima ponašanja. Prilično je jasno da intencija njihovog djelovanja jeste, primarno, da obezbijede svoje pozicije i pokušaju da uzmu primat prvenstva u opozicionom bloku. Tek je sekundarna stvar da se smijeni vlast.

Treće lice opozicije predstavlja PCG. Partija sa ogromnim potencijalom, koja zbog ekološkog poimanja politike svog lidera više ne postoji. Izgleda da je i njemu sujeta nešto što se ne dâ iskontrolisati. Na kraju, pojavljuje se SDP, koji predstavlja opozicionu tragediju, budući da je opozicija u SDP-u vidjela alternativu.

Drugo, svi minuli događaji (od slučaja Drago Đurović do posljednjeg kolašinskog scenarija) dovoljno govore da crnogorska politička scena predstavlja buvljak u kojem se partitokratske strukture najuspješnije snalaze. Naravno, između njih najbolje prolazi onaj koji ima najveću moć – to je DPS. U takvom ambijentu političke, ekonomske, socijalne, pravne, moralne i svake druge kakofonije svih ukusa politika je stvar nemogućnosti. Cjelokupni sistem jeste ta kakofonija. Vlast je uporno proizvodi, a opozicija je legitimiše. Samim tim, sva su dešavanja nelegalna, ali legitimna, budući da ih opozicija legitimiše. Na kraju, svi će kazati – kriv je narod! Baš i nije tako! Crnogorski narod je jedan od rijetkih ne suverenih naroda u Evropi. To je narod bez društva. Zašto to ističem? Naprosto iz razloga što su opunomoćeni predstavnici naroda partije. Stoga, ne treba da čudi zašto su političke korupcije tako javne i opšteprihvatljive stvari, i zašto se na svakom koraku prekraja izborna volja birača.

Treće, traži se rješenje. Rješenje je u revoluciji. Na svim nivoima. Prije svega, revolucija u opozicionim blokovima. To znači, vrijeme je da se stoljetni opozicionari povuku, budući da su uradili nešto što politika kao politika zabranjuje, a to je privatizacija funkcija. Zatim, ide povlačenje iz parlamenta, kao i proizvodnja institucionalne krize. Kada imamo institucionalnu krizu, onda se javlja politička kriza, kada se javlja politička kriza, onda državni aparat na može da opstane. Time se automatski provocira spoljni faktor koji se uključuje u rješavanje krize. Jer, niti ekonomska, niti pravna, niti bilo koja druga, osim političke krize ne može natjerati spoljni faktor da iskaže jasan stav. Uz njihovu pomoć se može izvršiti priprema fer izbora, naravno, sa zakonom koji će u startu sasjeći svaku mogućnost manipulacija. No, bojim se da je sve ovo samo utopističko razmatranje.

Đorđije Blažić, dekan Fakulteta za državne i evropske studije
SDP pokušava da izigra povjerenje birača

Prvo pitanje koje se tu otvara jeste pitanje ko je opozicija. Ako razgovaramo o trenutnoj situaciji u političkom ambijentu Crne Gore i lokalnim izborima onda opoziciju, što se tiče lokalnih izbora, čine dominantno opozicione partije koje su i inače po vokaciji opozicione i na državnom nivou, ali i opozicione partije koje su se same deklarisale kao opozicione partije na lokalnom nivou, ali su pozicione partije na državnom nivou, da budem konkretan, radi se o SDP-u.

Dakle, u političkim sistemima normalnih demokratskih država potpuno je jasna uloga opozicije. Svaka opozicija u svakom demokratskom političkom sistemu ima samo jednu jedinu političku funkciju: smjena vlasti. Prema tome, na političkoj sceni Crne Gore, što se tiče trenutno lokalnih izbora, imamo dvije grupacije partija koje se bore za vlast. Jedna su vladajuće partije i druga opozicione. Pri čemu se, ono što je već deklarisano u političkim predizbornim programima i promocijama – SDP na lokalnom nivou deklarisao kao opoziciona politička partija, iako je to suprotno državnom nivou – ali, legitimno pravo.

U takvoj poziciji opozicionih partija i vlasti, sistemski se nema šta razgovarati, niti tu postoji bilo kakva nepoznanica. Oni koji su se deklarisali u političkoj promociji, u promociji prema građanima Crne Gore, tražeći povjerenje građana na izborima kao opoziciona partija su se time deklarisali u političkim programima kao opozicija.

Prema tome, koliko je meni poznato, na lokalnim izborima, naročito u Podgorici, političke partije koje su se deklarisale kao opozicione, su osvojile preko 50 odsto glasova biračkog tijela. Ovdje se radi o dvije stvari. Prvo, radi se o pitanju legitimiteta, a pitanje legitimiteta je opredijeljeno Ustavom Crne Gore, kroz ustavnu odredbu da nijedna vlast ne može proizaći mimo legitimno i slobodno izražene volje građana. Ako su građani opštine Podgorica dali povjerenje političkim partijama, ne odbornicima – već političkim partijama, dakle ako su oni u 52, 53 odsto, na osnovu rezultata izbornih komisija, odlučili za opozicioni blok onda je potpuno jasno da opoziciona politička partija dobija mandat birača da formira vlast.

Hoće li ona formirati vlast to sada zavisi od nekih unutrašnjih odnosa, mada ne bi smjela da zavisi od njih jer to više nije pitanje političkih partija. To je pitanje povjerenja – da li će političke partije sada ispoštovati povjerenje građana i formirati vlast ili će izigrati povjerenje građana, što uporno SDP pokušava danima i nedjeljama da uradi.

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo