Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ZAŠTO SVE VIŠE MLADIH STUDIRA U INOSTRANSTVU: Oni odlaze

Objavljeno prije

na

Po uvođenju bezviznog režima za zemlje Šengen zone, broj crnogorskih studenata u inostranstvu je značajno uvećan, pokazuju podaci Organizacije crnogorskih studenata u inostranstvu (OCSI).

Iz OCSI navode da je broj srednjoškolaca i studenata koji žele da studiraju u inostranstvu u konstantnom porastu, kao i da se spektar studenata značajno proširio u odnosu na nekadašnji, kada su samo vrhunski studenti ili ljudi koji su imali novac da plate skupe školarine odlazili u inostranstvo. Ovo se dovodi u vezu sa sve većim brojem pristupačnih stipendija.

To, međutim, nije jedini razlog. Sve veći broj mladih koji odlaze u inostranstvo uslovljen je limitiranim ličnim i profesionalnim razvojem u Crnoj Gori, brigama o dugoročnoj ekonomskoj održivosti, kao i finansijskoj nemogućnosti mladih da se potpuno razdvoje od svojih roditelja i osamostale, ističu iz OCSI. Takođe, većina studenata smatra da im studiranje u inostranstvu omogućava pristup svjetskom tržištu rada.

Iz OCSI navode da naši studenti najčešće odlaze na studije u države Evropske unije (50 odsto), zatim u Tursku (27 odsto), Kinu i Ameriku. Ukazuju da ne postoji kompletna oficijelna statistika naših studenata u svijetu. U 2015/2016. studijskoj godini, po njihovoj procjeni, ima 1.100 crnogorskih državljana koji studiraju u inostranstvu. To je oko jedan odsto populacije u godinama za više obrazovanje (17-29). U ovaj broj se ne računaju studenti koji pohađaju fakultete u zemljama Zapadnog Balkana.

Ognjen Kovačević, koji privodi kraju magistarske studije na Univerzitetu Bocconi u Milanu, Italiji, kaže da je na studije u inostranstvo pošao iz više razloga, ali da mu je primarni bio diploma svjetski priznatog fakulteta koja će mu osigurati zaposlenje. „Smatrao sam, a i dalje to mislim, da crnogorski fakulteti zaostaju za onim u inostranstvu: metode i sistem obrazovanja su zastarjeli, korupcija je pravilo a ne izuzetak, a svrha im je štampanje većinom nezasluženih i beznačajnih diploma”.

Iako kaže da je poznato da se u Crnoj Gori posao nalazi preko veze, naš sagovornik smatra da znanje onih koji „nemaju vezu” po završetku fakulteta uglavnom nije mnogo veće.

Kao drugi razlog svog odlaska na studije u inostranstvo, on navodi mogućnost dobijanja stipendije od fakulteta za cijelo trajanje studija, što mu je umnogome olakšalo finansiranje nemjerljivo boljeg i priznatijeg fakulteta od bilo kojeg sa teritorije Balkana. Međutim, naš sagovornik kaže da ovo ne znači da studiranje u inostranstvu nije finansijski opterećujuće, jer uvijek postoje dodatni ili neplanirani troškovi vezani za boravak u zemljama sa visokim standardom.

„Mislim da se, kad se konačno podvuče crta, studiranje u inostranstvu višestruko isplati, jer predstavlja ulaz na svjetsko tržište rada. Iako ne posjedujem pasoš ni jedne od država Evropske unije i zbog toga mi nije lako naći posao, jer u većini slučajeva problem predstavlja viza, smatram da sam u velikoj prednosti u odnosu na bilo koga ko je fakultet završio u Crnoj Gori ili na Balkanu”, ističe naš sagovornik.

Ne planira da se vraća u Crnu Goru uskoro. „Dok god se narodu bude plasirala nacionalistička priča koja za cilj ima stvaranje podjela i razbijanja malog na još manje, crnogorska ekonomija će nastaviti da slabi, a mladi će svoje mjesto pod suncem tražiti ispod tuđeg neba”.

Naša sagovornica, studentkinja istog Univerziteta Bocconi u Milanu, koja je željela da ostane anonimna, rekla je da su na njenu odluku da studira u inostranstvu uticali loši uslovi za studiranje i rad u Crnoj Gori. Osim toga, tokom srednje škole je učila italijanski jezik, kada se, objašnjava, i zainteresovala za italijansku istoriju i kulturu. „Ipak, moje želje bi teško bile ispunjene da nijesam dobila stipendiju regije Lombardije (sjever Italije) koja olakšava mojim roditeljima da finansijski pariraju jakim evropskim standardima”.

Iako ne planira da se ubrzo vrati u Crnu Goru, nada se da će se stvari promijeniti i da će se steći povoljni uslovi za povratak. „Teško mi je što sam odvojena od porodice, ali za sada je život kući neodrživ: počevši od partijskog zapošljavanja, partijskog napredovanja, do intelektualnog rđanja – mnogi poslovi, zbog načina na koji se rade, ne dozvoljavaju bilo kakav napredak, čak i uništavaju već stečeno znanje. Za razliku od Crne Gore, mogućnost napredovanja u inostranstvu je neograničena. Ipak, voljela bih da se kroz desetak godina vratim kući, jer želim da moja djeca imaju zdravo djetinjstvo u krugu porodice i prijatelja, koje ova država izgleda želi da im uskrati”, ističe naša sagovornica.

„Obrazovanje u Crnoj Gori je posljednjih godina u kritičnom stanju zbog miješanja maliciozne politike u sistem, i smatram da mladi zbog toga najviše ispaštaju”, kaže naša druga sagovornica, studentkinja Univerziteta Wien u Beču.

Ona smatra da je studiranje u inostranstvu pristupačno svima, i da ukoliko neko nije u mogućnosti da plaća studije, uvijek može aplicirati za neku vrstu stipendije. Kaže da je u Beču cijena studiranja na Državnom univerzitetu u prosjeku ista kao i na Univerzitetu Crne Gore, a da je razlika neuporediva. „Sav uloženi novac u školovanje u inostranstvu višestruko se vraća znanjem i iskustvom koje dobijete, novim jezikom koji naučite, poslovnim ponudama, novim prijateljstvima i samim životnim iskustvom”. Ona još uvijek nije razmišljala o vraćanju u Crnu Goru, ali kaže da će jednog dana možda preovladati nostalgija, pa će se vratiti svojoj zemlji u nadi da će neko prepoznati njene uspjehe i kvalifikacije.

U OCSI za crnogorske studente u inostranstvu kažu da su u samom vrhu najobrazovanijeg sloja mladih u Crnoj Gori, a činjenica da imaju najbolje globalne veze predstavlja neprocjenjiv izvor informacionog i strateškog kapitala za crnogorsku ekonomiju.

Kao i u Hrvatskoj, dinamika odlaženja crnogorskih studenata na studije u inostranstvo ukazuje na sljedeću, bržu i važniju fazu emigracije i mobilnosti visokoobrazovanih. Ovaj efekat bi imao mnogo veće posljedice na našu ekonomiju zbog značajne razlike u broju populacije ove dvije zemlje. Ukoliko Crna Gora nastavi da pasivno razmatra ili ignoriše ovu dinamiku u narednih par godina, moglo bi da dođe do ozbiljnih i bespovratnih posljedica po dugoročni ekonomski razvoj države, ističu iz OCSI.

Tačno je da sunce tuđeg neba ne grije kao ovo naše, ali teško da bi Šantić crnogorskim studentima u inostranstvu mogao reći da treba da se vrate. Ali njegovi stihovi mogu možda da odgovore na pitanje zašto Crna Gora masovno gubi talentovane i obrazovane mlade ljude:

A zar vam nije zavičaja žao?

,,Žao je, brate… Bog mu sreću dao…

No hljeba nema… Zbogom! Hljeba… hljeba…”

Filip Đ. KOVAČEVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo