Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SLUČAJ SULJA MUSTAFIĆA: Izvađen iz konteksta

Objavljeno prije

na

Desi se nekima u životu i to da postanu javni, pa preko noći slavni, a onda im odjednom zlobnici izbrljaju lik i djelo. To je ovih dana strefilo nedužnog Sulja Mustafića, potpredsjednika Skupštine Crne Gore. Da stvar bude po njega gora, iz raskošne političke i ostale biografije izvukli su iz konteksta ono što im odgovara.

Sve je počelo kada su Suljova Bošnjačka stranka, HGI i Forca potrčali da izvjesnog Ranka Krivokapića sklone sa pozicije predsjednika Skupštine, a Krivokapić izjavio da su „manjinske stranke sateliti koji simuliraju politički sistem i političku korupciju u Crnoj Gori, koja je zavladala u parlamentu”, te da su „u stvari satelitski dio DPS-a”. Iz istih stopa uzvratio je Mustafić ne mogavši da se načudi ,,nervozi predsjednika parlamenta”, zamjerajući mu da ,,nije nivo prvog čovjeka Skupštine da daje takve izjave”. Nije naš Suljo satelit, đe bi on.

Mustafić je, posebno onima sa manjim brojem školskih godina od njega, bespogovorno stavio do znanja da su manjinske partije ,,samostalni politički subjekti” i sve to začinio tvrdnjom da Krivokapić svoju političku poziciju duguje Milu Đukanoviću i DPS-u. I tačka.

Ali, tačku je preskočio nezgodni poslanik Krivokapićevog SDP-a Džavid Šabović i ušao u polemiku sa Mustafićem, dopunivši raznim detaljima njegov portret.

„Kad su Ranko i SDP branili Bošnjake, a branili su ih devedesetih kad je bilo najteže, Suljo tada nije ni bio Bošnjak. Postao je Bošnjak kad je ušao u partiju i tek kada je u tome vidio put do vlasti. A tada smo branili Bošnjake upravo od onih ispred kojih Suljo danas po naredbi staje da ih štiti”.

Šabović je nastavio ovako: „Pričao je i Suljo o Đukanoviću ono što je javno nepristojno reći i što danas očigledno ne smije ponoviti. A jasno je da ne ćuti zbog dobra Bošnjaka, nego zbog svoje funkcije i na štetu naroda. Dok su drugi za svoju naciju podnosili žrtve, on, zloupotrebljavajući ime naroda, obezbjeđuje sebi privilegije. Nego, nevažan je Suljo i neću se baviti njegovim pokušajem da pribavi značaj štiteći od mene onoga koji mu je deportovao sunarodnike. Primijeti neko da je u to vrijeme Suljo bio Bošnjak, možda bi i njega uhapsili i deportovali, ali srećom ‘pretekao’ je”.

Mustafić mu nije ostao dužan. Šabovićeve izjave nazvao je ,,režanje na sunarodnike po tuđem nalogu, svojstveno nekadašnjim komunističkim jurišnicima, kojima je (Šabović) pripadao”.

Uz to, pohvalio se da je ,,Džavid kao dobar đak, ne trepćući, mjesecima, prije i nakon toga, slušao Suljova predavanja o kulturnom identitetu Bošnjaka”. Ostalo je javnosti da nagađa da li je Šabović položio taj ispit. Inače, Mustafić je, kako mu piše u zvaničnoj biografiji, predavač ,,na Medresi u Podgorici, na predmetu Maternji jezik i književnost od 2008”.

Prekorio je Šabovića i da ,,Bošnjaci mogu zahvaliti Džavidovoj partiji na zaslugama za državne simbole. Da nije bilo SDP-a, ne bi tako sjajno blještali kraljevska kruna i krstovi na grbu građanske, multietničke i multivjerske Crne Gore. To je zbilja velika zasluga Džavida i njegovih saboraca. Pamte to Bošnjaci”.

Da je Mustafić izuzetno poštovan među Bošnjacima svjedok je i predsjednik Bošnjačke demokratske zajednice Hazbija Kalač. On je u oktobru prošle godine podsjetio: ,,Mustafić je u Bošnjačku stranku doveden na moju inicijativu, i to za platu, jer mu je plata bila jedini uslov. Bila je to jedna od mojih većih grešaka koja mi se potkrala dok sam bio član ove partije”.

Mustafićevu izjavu da protesti opozicije u Podgorici nisu građanski prokomentarisao je da je Suljo time ,,samo potvrdio da je od režima zadužen da uporno istrajava na svađanju Bošnjaka i Srba”. Komentarišući Mustafićev poziv opoziciji da se vrati u parlament i da se kroz institucije sistema bori za svoje ciljeve, Kalač je dijagnosticirao da je pozivanje na institucije sistema isto kao i ,,liječenje slijepog crijeva aspirinom”. Istovremeno je poručio Mustafiću da bi trebalo da zna da je za zla iz 90-ih godina odgovoran upravo ,,njegov šef i nalogodavac”.

Da li je to mislio na Mila Đukanovića?

Nakon ovih Kalačevih opisa lika i djela Sulja Mustafića, potpredsjednik Skupštine Crne Gore na društvenim mrežama je prozvan Interes efendija. Oni koji su to smislili Mustafića uopšte ne poznaju. Potpredsjednik parlamenta je poznat kao štedljiv čovjek. Na primjer, za gorivo je prošle godine potrošio gotovo duplo više od ostalih funkcionera parlamenta pojedinačno. Prema podacima koji su iz Skupštine dostavljeni Vijestima, Mustafiću je u toku 2015. plaćeno za gorivo svega 7.168 eura za skromni službeni automobil audi A6, što je tričavih 597 eura mjesečno. Mustafić se Vijestima požalio da vozi audi „koji je benzinac sa velikom kubikažom i potrošnjom”, i da je često automobilom putovao u države u okruženju.

Povjerio je da svakog dana putuje iz Bara za Podgoricu.

Inače u Podgorici duži stan na račun Skupštine.

Vratimo se u nedavnu prošlost kako bi neupućenim bilo jasnije zašto je Mustafić otišao u zagrljaj Đukanovićevom DPS-u.

Percipiran u javnosti kao agilni funkcioner Bošnjačke stranke, Mustafića je, kako je na sav glas zavapio, u rodnom Baru prije četiri godine, za vrijeme izbora, izvrijeđao ,,najpogrdnijim mogućim riječima” lokalni aktivista Demokratske partije socijalista, naočigled njegovih roditelja ,,i još najmanje dvadesetak mještana”.

,,Ali, da čudo bude veće, i naočigled odbornika DPS-a iz Starog Bara koji nije ni pokušao da me odbrani, iako je sve vrijeme bio tu”, požalio se Suljo.

Mustafić je bio kategoričan da je neko iz mjesnog ili Opštinskog odbora DPS-a želio da isprovocira incident. ,,Ovaj verbalni napad plod je naelektrisane atmosfere koju je prema Bošnjačkoj stranci kreirao DPS u Baru, plasiranjem najrazličitijih neistina kako o meni lično, tako i o BS. To je urađeno u namjeri da se zaplaši islamski živalj da nas glasa jer ćemo mi, navodno, ići u koaliciju sa nekim sa kojima ne bi trebalo”, izjavio je Mustafić, i priprijetio ,,da će ovaj incident sigurno imati posljedice na odnose BS prema DPS-u”.

Imao je nesagledive posljedice: Mustafić je sa svojom partijom pao u krilo tom i takvom DPS-u i od tada ga vatreno brani da na njega ni trun ne padne.

Upućeni dobro znaju da je ovdašnjim političarima mozak podešen da samo razlikuju naše (DPS, Pozitivna, novokomponovane patriote…) i njihove (opozicija i obični smrtnici).

Tehnologija je stigla dotle da se u 3D tehnici ne printaju samo razne vrsta jela, nego i mozak u dvije sfere tako da razlikuje naše i vaše. Nezvanično, aktuelna vlast mogla bi uoči predstojećih izbora uvesti poveći kontigent takvih mozgova da ih instalira onima u koje nije baš sigurna da su joj totalno odani. Naravno, ovo nema veze sa Mustafićem, ali nije isključeno da se neće sa njim, zbog ovoga što ga je snašlo, opozicija solidarisati i nositi transparente: ,,Svi smo mi Suljo”. Zaslužio je.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ SENADA ADŽOVIĆA: Zbog suprotstavljanja direktorici dobio otkaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nastavnik muzičkog Senad Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobio je otkaz u Osnovnj školi „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Prije toga je protestovao što mu je iz kabineta, u kojem više decenija izvodi nastavu, premješten klavir i ostala oprema za rad. Optužuje v.d. direktoricu da ga je vrijeđala na nacionalnoj osnovi. Direktorica tvrdi da je neradnik, a iz Ministarstva prosvjete, za sada, ćute

 

„Iskompleksirani Ciganine“, tako je v.d. direktorica Osnovne škole „Zarija Vujošević“ u Matagužima, Zeta, Dragana Radonjić završila prepisku na vajber grupi kolektiva ove škole sa nastavnikom muzičke umjetnosti Senadom Adžovićem iz Tuzi. Tokom tog dana, 9. novembra, 61-godišnji Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobija otkaz u ovoj školi.

Adžović je Monitoru dostavio slike pomenute prepiske. Komentar na prepisku, kao i na razloge za otkaz, i pored više pokušaja, nijesmo uspjeli  da dobijemo od direktorice Radonjić.

„Ne mogu dozvoliti uvrede na vajber grupi kolektiva, u kojoj Adžović mene naziva šovinistom. Čekajte, jeste li čuli negdje da direktor trpi mobing od zaposlenog, u stvari je istina da ja trpim poniženja i mobing od Adžovića“, izjavila je Radonjić Danu.

Ona je izjavila da „radi o teškom neradniku, a za sve postoji pedagoška dokumentacija. Senadu Adžoviću nijedan direktor ne odgovara, vječito je on ugrožen i njegova prava, koje često zloupotrebljava, na nacionalnoj osnovi“.

Cijela storija počinje kada je nova v.d. direktorica u ovoj školi početkom školske godine, kako Adžović tvrdi, bez njegovog znanja i saglasnosti, premjestila njegovu kompletnu opremu za rad – klavir, muzičku liniju i ostalo u neodgovarajući prostor. „Tražio sam da se nastavna sredstva vrate u kabinet u koji su bila i u kom više decenija izvodim nastavu“, naveo je Adžović u Prigovoru na ponašanje direktorice kojeg je 12. septembra podnio Ministarstvu prosvjete.

On u Prigovoru navodi da je taj njegov zahtjev nova direktorica uporno odbijala. „Sa njom sam takođe imao i vrlo neprijatan dijalog u kojem mi je rekla: ‘Ti radiš kod nas’. To me uvrijedilo i zbunilo. Ponovio sam: ‘Radim kod vas ili radim kod nas’, pokazujući pri tom prema njoj i prema sebi. Ponovila je: ‘Radiš kod nas’. Ovo sam shvatio vrlo jasno, onako kako mi je i upućeno“, naveo je u Prigovoru.

Adžović za Monitor objašnjava da ga je ova opaska uvrijedila i da se kasnije pokazalo da se radi o provokacijama na nacionalnoj osnovi. Ističe i da mu je otkaz uručen dok je na bolovanju.

„Ovo je nezabilježeno da se zbog premještaja klavira i opreme šalje inspekcija i to je veliki problem za školu. Inspekcija je utvrdila da nije bilo propusta prilikom donošenja odluka“, izjavila je Danu direktorica Radonjić.

U otkazu koji je potpisan 9. novembra kao razlozi se navode: neostvarivanje rezultata rada, da povjerene poslove ne obavlja savjesno, kvalitetno i u roku, ne pridržava se propisanog radnog vremena…, kao i uvredljivog ponašanja prema odgovornom licu u školi.

„Dobio sam otkaz nakon što sam prijavio poniženja i uvrede od strane direktorice. Ako nemam pravo da radim kao Senad, neka mi to kaže Ministarstvo i nema problema nikakvih. Ako država stoji iza ljudi koji to propagiraju, moj ponos i dostojanstvo neće slomiti. Neko da iskaljuje bijes i mržnju prema meni, to neću da dozvolim! Pozivam inspekciju da se uključi i da utvrdi da li je po zakonu donijeta
odluka o prekidu radnog odnosa“, izjavio je Adžović.

On je naveo i da je dobio podršku i iz Sindikata prosvjete: „Rekli su mi da će mi pružiti pravnu pomoć u ovom slučaju“.

Predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović za Monitor kaže da je „neuobičajeno da se bez procedure i disciplinskog postupka dati otkaz čovjeku koji je na bolovanju. To je čini mi se presedan i bojim se da će tu biti posla za Ministarstvo prosvjete“.

Možda cijeli slučaj i ne bi dobio ove razmjere da je Adžovića od kraja septembra do sada primio neko u Ministarstvu prosvjete. On tvrdi da su mu i pored upornih poziva i odlazaka, tamo vrata zaključana.

Iz ovog ministarstva su najavili da će Adžovićev slučaj proslijediti Inspekciji rada. Njega su preko novina pozvali da se obrati toj instituciji i da im dostavi potrebnu dokumentaciju.

„Mi ćemo kompletnu dokumentaciju proslijediti nadležnoj inspekciji. Ministarstvo prosvjete je u toku sa dešavanjima u OŠ „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Po saznanju, nadležne službe pozvale su na razgovor nastavnika S.A., te smo tražili izjašnjenje direktorice škole. S obzirom na to da uprava škole nije učinila nikakve korake prema pomenutom nastavniku koji bi povlačili sankcije, ostalo je da se situacija riješi na nivou škole. Ukoliko je neka strana u ovom slučaju ostala nezadovoljna reakcijom Ministarstva, može se obratiti drugim nadležnim institucijama“, kazali su iz Ministarstva prosvjete Danu.

U međuvremenu, situacija na nivou škole je riješena tako što je Adžović dobio otkaz. Monitoru su iz Ministarstva prosvjete kazali da će izjavu o ovom slučaju dati tek krajem ove ili sljedeće nedjelje.

Adžović ističe da je razočaran kako reakcijom Ministarstva, tako i drugih institucija i organizacija kojima se obraćao, a nijesu ga udostojile ni odgovora.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo