Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ZDRAVSTVENA ZAŠTITA DJECE: Ljekari ćutite, vakcina nema

Objavljeno prije

na

Srijeda, ove sedmice. Scena u jednom podgoričkom domu zdravlja.

– Doktore, doveo sam dijete na vakcinu. Vakcinisanje je zakazano prije dvadeset dana.

– Gospodine, žao mi je, ali vakcina nemamo, pa ćemo vas pozvati kad ih dobijemo.

I otpoče duže, neprijatno objašnjavanje…

-Vakcina opet nema i stanje je alarmantno. Često je nije bilo ni tokom prošle godine. Roditelji s pravom negoduju i mi pedijatri moramo da se osjećamo krivim kao da mi proizvodimo vakcine. Najgore je što uopšte ne znamo ni kada će ih biti. Šefovi kažu da će 23. ili 24. aprila biti vakcina u manjim količinama, ali mislim da će tada mnogi ljekari prvo vakcinisati djecu svojih prijatelja, pa će ostala morati i dalje da čekaju, objašnjava, u razgovoru za Monitor, dječiji ljekar koji je pretrpio izlive bijesa roditelja zbog nestašice vakcina.

Iz Montefarma su im, kaže, rekli da ni oni ne znaju kad će stići vakcina i da je vakcina protiv hepatitisa B u deficitu i u Srbiji. A djeca mlađa od 12 mjeseci moraju da se revakcinišu, jer prvi vakcinu primaju po rođenju.

– Rekli su nam da je moguće da ta vakcina kod nas dođe za dva tri mjeseca, jer se ispituje, a da mi ljekari dajemo druge vakcine djeci a ovu da preskočimo. I da o tome ćutimo i da ništa ne govorimo roditeljima. Prošlog mjeseca desilo se isto sa MMR vakcinom. Posebno je zabrinjavajuće što djeca koja ova godine polaze u školu ne mogu da se vakcinišu zato što vakcine nema, kaže pedijatar, koji je želio da ostane anoniman.

U Crnoj Gori se MMR vakcina koristi od 1994. godine. U posljednja tri mjeseca uopšte je nema.

Od Montefarma smo tražili odgovor na pitanje da li je tačno da opet nema vakcina i ako jeste kada će ih biti, ali odgovor nismo dobili do zaključenja ovog broja Monitora.

Koliko nam je poznato, još niko nije pozvan na odgovornost iz nadležnih zdravstvenih ustanova zbog toga što u novije vrijeme nekoliko puta nije bilo vakcina.

Vakcinacija djece u Crnoj Gori je obavezna, a Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti predviđena je novčana kazna do 2.000 eura. Ovih dana, evo, vakcina ponovo nema. I ranije je nekoliko puta registrovana njihova nestašica. Sada se nameće pitanje da li će se opet roditelji čija djeca ne mogu da prime vakcinu naći pred sudom?

Istog dana, dakle prošle srijede, portal CdM objavio je da je od početka godine 39 roditelja odbilo da vakcinišu djecu prema kalendaru vakcinacije i da je protiv svih njih Zdravstvena inspekcija podnijela zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka.

Prema podacima Instituta za javno zdravlje u Crnoj Gori je registrovano 96 slučajeva malih boginja, a najviše je djece starije od jedne a mlađe od pet godina (38,67 odsto oboljelih) od kojih nijedno nije vakcinisano.

Ljetos je direktor Doma zdravlja Podgorica Nebojša Kavarić upozorio da je broj odgođenih primanja MMR vakcina alarmantan i poručio da roditelji ne bi smjeli da se oslanjaju na neprovjerene informacije koje se šire društvenim mrežama, na savjete polustručnjaka, nadriljekara, proroka i ražalovanih ljekara. Takođe je upozorio da se može govoriti o mogućnosti nastanka epidemije tri oboljenja – morbila (male boginje), zauški i rubeola. On je kategorički tvrdio da ne postoji nijedan naučni dokaz da MMR ima veze sa autizmom ili bilo kojim drugim poremećajem.

Njegovo upozorenje imalo je efekta. Za prvih sedam dana septembra više od 400 djece je primilo MMR vakcinu. Ipak, Dom zdravlja Podgorica podnio je prijave protiv 29 roditelja koji su odbili imunizaciju djece.

Krajem avgusta prošle godine u Podgorici oko 2.600 djece nije primilo MMR vakcinu. Tada je iz Instituta za javno zdravlje upozoreno da se obuhvat sa MMR vakcinom smanjio sa 90 na 64 odsto. Tome je bez sumnje doprinijelo i to što mnoga djeca nisu mogla zbog nestašice vakcine da se vakcinišu kada je to bilo predviđeno. A država ni do danas nije uspjela da riješi to haotično stanje.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo