Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ELEKTROPRIVREDA: OD PRIVATIZACIJE DO NACIONALIZACIJE: Oj drugovi je'l vam žao

Objavljeno prije

na

Odlučili smo. Pa se zadužili da bi se dijelom razdužili a dijelom finansirali nove izborne pobjede, krenuli da otkupljujemo ranije privatizovano i bacili se u potragu za novim partnerom koga smo, sve je prilika, već pronašli. I sve se to zbilo u nepunih šest nedjelja.

Prvo nas je Vlada, 7. marta, obavijestila kako je na vanrednoj sjednici, „kao posljedicu dobrih rezultata ekonomske politike”, donijela odluku o rebalansu budžeta (rashodi će biti veći od prihoda za dodatnih 25 miliona, što znači da će ukupni ovogodišnji deficit biti 140 miliona eura), novim zaduženjima po novim, nižim kamatnim stopama i otkupu akcija EPCG od italijanske A2A u vrijednosti 70 miliona eura.

„Radimo ono što bi uradio svaki dobar domaćin: mijenjamo skupe kredite povoljnim kreditima”, pohvalio se potpredsjednik Vlade Milutin Simović. „Ovu povoljnu priliku iskoristili smo da odgovornost pokažemo i na još nekoliko polja: Izdvojili smo novac za otkup akcija Elektroprivrede Crne Gore, u skladu sa ugovorom. Vraćamo vlasništvo nad ovim važnim preduzećem u okrilje naše države. Istovremeno, držimo otvorena vrata za novog strateškog partnera koji će zajedno sa nama ulagati u razvoj ne malog broja projekata u sektoru energetike”.

Zatim se, krajem prošle nedjelje, ministar finansija Darko Radunović pohvalio kako je Crna Gora uspiješno okončala „dugo pripremanu” (u Vladi, u decembru, o njoj nijesu imali pojma) emisiju obveznica u iznosu od 500 miliona eura. „Pod izuzetno povoljnom kamatnom stopom od 3,375 odsto”. Još je ministar naglasio kako smo, da smo htjeli – ili smjeli, pod istim uslovima mogli zajmiti još 980 miliona. Ali, eto, nijesmo. Skromnost je, kažu, vrlina.

Pozajmljenim novcem smo, tako makar kaže ministar Radunović, otkupili obveznice (eurobonove) koji dospijevaju 2019, 2020. i 2021. godine u iznosu od 362 miliona eura.

Tako je, računaju u Vladi, neto efekat novog zaduženja 110 miliona eura. Teoretski, to bi trebalo da bude razlika između novog zaduženja i razduženih kredita. Ispada, međutim, da negdje u toj računici nestaje 28 miliona eura. Mogu to biti razne naknade zajmodavcima, bivšim ili sadašnjim, brokerima koji su ugovarali nova zaduženja i organizovali prijevremena razduženja, kao što je moguće da su u Vladi unaprijed u ostvarenu dobit uračunali i buduću razliku u kamatama. Ili je to, prosto, cijena promocije nove (stare) vlasti.

U svakom slučaju, u Vladi se više ne sjećaju kako su obećavali novo zaduženja uz kamatu od tri odsto. „Kamata koju plaćamo na ranije izdate euroobveznice iznosi blizu pet odsto, a već sada imamo priliku, zahvaljujući ekonomskoj politici koju vodimo, da dug po euroobveznicama refinansiramo po uslovima od oko tri odsto”, citirali su iz Vladine službe za odnose sa javnošću ministra Radunovića. Ispostavilo se da tri nije tri nego 3,375 odsto. Možda vam ne izgleda tako ali razlika je cijelih 12,5 odsto. Odnosno nekih 1,5 miliona godišnje. Ili preko 10 miliona na rok od sedam godina, na koliko je izdata prošlonedjeljna emisija crnogorskih eruoobveznica.

Ubrzo je iz Službe za informisanje pod komandom Srđana Kusovca stigla i vijest da je Vlada donijela odluku o povećanju udjela države u EPCG. To se nakad zvalo nacionalizacija. Tako važna odluka donijeta je telefonskoj sjednici. Ako je i toga (telefoniranja) bilo u postizbornoj gužvi i slavlju. ,,Bez održavanja sjednice, a na osnovu pribavljenog mišljenja većine članova, Vlada je usvojila Predlog Ugovora o izvršenju Put opcije i proslijedila ga Skupštini na razmatranje”, stoji u saopštenju.

Novi su bili detalji. „Predlogom Ugovora predviđeno je da, umjesto prve tranše u iznosu od 35,7 miliona eura za 7.826.438 akcija, Država uplati 68,9 miliona eura za 17.252.885 akcija, i već tokom maja 2018. godine poveća vlasnički udio u Elektroprivredi Crne Gore (EPCG) sa 57,01 na 70,16 odsto. Na ovaj način, osim što se stiče dvotrećinsko vlasništvo i odgovarajuća akcionarska prava, Država već u prvom koraku praktično vraća svoj vlasnički udio u EPCG na nivo prije djelimične privatizacije i dokapitalizacije iz 2009. godine”.

Makar su dva zanimljiva detalja u ovoj priči. Da se vlada, sada, diči rabotom kojom „praktično vraća” vlasnički udio države na nivo prije djelimične privatizacije i dokapitalizacije iz 2009. godine. Može li to značiti bilo šta drugo nego da je tadašnji posao bio promašaj? Makar iz perspektive većinskog vlasnika (države) i dokapitalizovanog preduzeća (EPCG). Pošto svi znamo da je Prva banka braće Aca i Mila Đukanovića ostala u porodičnom vlasništvu isključlivo zahvaljujući tom aranžmanu i novcu koji se iz A2A i EPCG slio u nju. U suprotnom bi, pritisnuta dugovima koje njeni akcionari ne mogu da vraćaju, Prva bila nacionalizovana.

Ako država, potom, ulaže stotine miliona kako bi EPCG vratila u početni položaj – znači li to da će neko pokrenuti pitanje odgovornosti glavnih protagonista tog posla? Ko je zaboravio, riječ je o tadašnjem premijeru Milu Đukanoviću i Vujici Lazoviću, potpredsjedniku tadašnje vlade i predsjedniku Tenderske komisije koja je odlučila da je bolje prihvatiti ponudu od osam negu onu od 11 eura za akciju (ukupna razlika je bila veća od 100 miliona eura). Naravno da ne. Umjesto kazne, oni su dobili zasluženu nagradu. Lazović je odnedavno ambasador u Ljubljani. Đukanović je novi predsjednik Crne Gore.

Vlada će, čitamo, već u maju Italijanima platiti nepunih 70 miliona eura za nešto više od 13 odsto akcija EPCG. Skoro dvije trećine tog novca u budžetu će se naći po osnovu dividende koju će država, kao većinski vlasnik, naplatiti od Elektroprivrede. Više od 30 miliona u tom aranžmanu dobiće i A2A.

Prethodno se, odlukom anonimnih akcionara koji u posjedu imaju hiljaditi dio EPCG , manje od 0,01 odsto, EPCG obavezala da A2A, Acu Đukanoviću, državi i preostalim malim akcionarima Rudnika uglja u Pljevljima isplati nekih 33 miliona eura radi preuzimanja Rudnika. Preduzeća čiji su dugovi (preko 550 miliona eura) višestruko veći od njegove vrijednosti.

Obaveze Elektroprivrede tu se ne završavaju. Preostale akcije A2A (nešto manje od 30 odsto) biće preuzimane naizmjenično – od strane države i EPCG (kroz mehanizam sticanja sopstvenih akcija) „u naizmjeničnim tranšama”. I sve će to biti završeno u naredne dvije godine.

Do sledećih parlamentarnih izbora, računaju političari. Već najavljujući nova partnerstva. Ministarka ekonomije Dragica Sekulić nedavno je objasnila kako će potraga za novim partnerom krenuti veoma brzo. Mada ima finansijskih stručnjaka koji „čitajući između redova” od rebalansa, preko nove eimisije obveznioca do ubrzane isplate Italijana, zaključuju kako je novi partner možda već pronađen. “Namjera nam je da se u EPCG u narednom periodu realizuje veliki broj investicija. Bolje je to uraditi sa nekim investitorom, iako je EPCG sposobna da to i sama uradi”, objašnjava ministarka Vladin plan.

Ekonomistima je ta računica sve sumnjivija. Oni se drže računice prema kojoj će raskid decenijske ljubavi A2A i Đukanovićevih vlada – a sve su Vlade u Crnoj Gori od 1992. do danas njegove, na ovaj ili onaj način – Elektroprivredu koštati između 150 i 200 miliona eura. Zavisno od količine naslijeđenog duga koju će morati da vrate u ime Rudnika uglja.

Time nestaje praktično jedini, a u svakom slučaju najveći, benefit koji je EPCG imala iz aranžmana sa Italijanima. Novac nagomilan na njenim računima. Pošto strateški partneri, po svoj prilici sa vrlo dobrom argumentacijom, nijesu dijelili oduševljenje vladinih zvaničnika po pitanju investicija u novi blok TE u Pljevljima i male hidroelektrane, novac koji su donijeli u procesu dokapitalizacije ostao je u najvećoj mjeri neiskorišćen. Do sada.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo