Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ELEKTROPRIVREDA: OD PRIVATIZACIJE DO NACIONALIZACIJE: Oj drugovi je'l vam žao

Objavljeno prije

na

Odlučili smo. Pa se zadužili da bi se dijelom razdužili a dijelom finansirali nove izborne pobjede, krenuli da otkupljujemo ranije privatizovano i bacili se u potragu za novim partnerom koga smo, sve je prilika, već pronašli. I sve se to zbilo u nepunih šest nedjelja.

Prvo nas je Vlada, 7. marta, obavijestila kako je na vanrednoj sjednici, „kao posljedicu dobrih rezultata ekonomske politike”, donijela odluku o rebalansu budžeta (rashodi će biti veći od prihoda za dodatnih 25 miliona, što znači da će ukupni ovogodišnji deficit biti 140 miliona eura), novim zaduženjima po novim, nižim kamatnim stopama i otkupu akcija EPCG od italijanske A2A u vrijednosti 70 miliona eura.

„Radimo ono što bi uradio svaki dobar domaćin: mijenjamo skupe kredite povoljnim kreditima”, pohvalio se potpredsjednik Vlade Milutin Simović. „Ovu povoljnu priliku iskoristili smo da odgovornost pokažemo i na još nekoliko polja: Izdvojili smo novac za otkup akcija Elektroprivrede Crne Gore, u skladu sa ugovorom. Vraćamo vlasništvo nad ovim važnim preduzećem u okrilje naše države. Istovremeno, držimo otvorena vrata za novog strateškog partnera koji će zajedno sa nama ulagati u razvoj ne malog broja projekata u sektoru energetike”.

Zatim se, krajem prošle nedjelje, ministar finansija Darko Radunović pohvalio kako je Crna Gora uspiješno okončala „dugo pripremanu” (u Vladi, u decembru, o njoj nijesu imali pojma) emisiju obveznica u iznosu od 500 miliona eura. „Pod izuzetno povoljnom kamatnom stopom od 3,375 odsto”. Još je ministar naglasio kako smo, da smo htjeli – ili smjeli, pod istim uslovima mogli zajmiti još 980 miliona. Ali, eto, nijesmo. Skromnost je, kažu, vrlina.

Pozajmljenim novcem smo, tako makar kaže ministar Radunović, otkupili obveznice (eurobonove) koji dospijevaju 2019, 2020. i 2021. godine u iznosu od 362 miliona eura.

Tako je, računaju u Vladi, neto efekat novog zaduženja 110 miliona eura. Teoretski, to bi trebalo da bude razlika između novog zaduženja i razduženih kredita. Ispada, međutim, da negdje u toj računici nestaje 28 miliona eura. Mogu to biti razne naknade zajmodavcima, bivšim ili sadašnjim, brokerima koji su ugovarali nova zaduženja i organizovali prijevremena razduženja, kao što je moguće da su u Vladi unaprijed u ostvarenu dobit uračunali i buduću razliku u kamatama. Ili je to, prosto, cijena promocije nove (stare) vlasti.

U svakom slučaju, u Vladi se više ne sjećaju kako su obećavali novo zaduženja uz kamatu od tri odsto. „Kamata koju plaćamo na ranije izdate euroobveznice iznosi blizu pet odsto, a već sada imamo priliku, zahvaljujući ekonomskoj politici koju vodimo, da dug po euroobveznicama refinansiramo po uslovima od oko tri odsto”, citirali su iz Vladine službe za odnose sa javnošću ministra Radunovića. Ispostavilo se da tri nije tri nego 3,375 odsto. Možda vam ne izgleda tako ali razlika je cijelih 12,5 odsto. Odnosno nekih 1,5 miliona godišnje. Ili preko 10 miliona na rok od sedam godina, na koliko je izdata prošlonedjeljna emisija crnogorskih eruoobveznica.

Ubrzo je iz Službe za informisanje pod komandom Srđana Kusovca stigla i vijest da je Vlada donijela odluku o povećanju udjela države u EPCG. To se nakad zvalo nacionalizacija. Tako važna odluka donijeta je telefonskoj sjednici. Ako je i toga (telefoniranja) bilo u postizbornoj gužvi i slavlju. ,,Bez održavanja sjednice, a na osnovu pribavljenog mišljenja većine članova, Vlada je usvojila Predlog Ugovora o izvršenju Put opcije i proslijedila ga Skupštini na razmatranje”, stoji u saopštenju.

Novi su bili detalji. „Predlogom Ugovora predviđeno je da, umjesto prve tranše u iznosu od 35,7 miliona eura za 7.826.438 akcija, Država uplati 68,9 miliona eura za 17.252.885 akcija, i već tokom maja 2018. godine poveća vlasnički udio u Elektroprivredi Crne Gore (EPCG) sa 57,01 na 70,16 odsto. Na ovaj način, osim što se stiče dvotrećinsko vlasništvo i odgovarajuća akcionarska prava, Država već u prvom koraku praktično vraća svoj vlasnički udio u EPCG na nivo prije djelimične privatizacije i dokapitalizacije iz 2009. godine”.

Makar su dva zanimljiva detalja u ovoj priči. Da se vlada, sada, diči rabotom kojom „praktično vraća” vlasnički udio države na nivo prije djelimične privatizacije i dokapitalizacije iz 2009. godine. Može li to značiti bilo šta drugo nego da je tadašnji posao bio promašaj? Makar iz perspektive većinskog vlasnika (države) i dokapitalizovanog preduzeća (EPCG). Pošto svi znamo da je Prva banka braće Aca i Mila Đukanovića ostala u porodičnom vlasništvu isključlivo zahvaljujući tom aranžmanu i novcu koji se iz A2A i EPCG slio u nju. U suprotnom bi, pritisnuta dugovima koje njeni akcionari ne mogu da vraćaju, Prva bila nacionalizovana.

Ako država, potom, ulaže stotine miliona kako bi EPCG vratila u početni položaj – znači li to da će neko pokrenuti pitanje odgovornosti glavnih protagonista tog posla? Ko je zaboravio, riječ je o tadašnjem premijeru Milu Đukanoviću i Vujici Lazoviću, potpredsjedniku tadašnje vlade i predsjedniku Tenderske komisije koja je odlučila da je bolje prihvatiti ponudu od osam negu onu od 11 eura za akciju (ukupna razlika je bila veća od 100 miliona eura). Naravno da ne. Umjesto kazne, oni su dobili zasluženu nagradu. Lazović je odnedavno ambasador u Ljubljani. Đukanović je novi predsjednik Crne Gore.

Vlada će, čitamo, već u maju Italijanima platiti nepunih 70 miliona eura za nešto više od 13 odsto akcija EPCG. Skoro dvije trećine tog novca u budžetu će se naći po osnovu dividende koju će država, kao većinski vlasnik, naplatiti od Elektroprivrede. Više od 30 miliona u tom aranžmanu dobiće i A2A.

Prethodno se, odlukom anonimnih akcionara koji u posjedu imaju hiljaditi dio EPCG , manje od 0,01 odsto, EPCG obavezala da A2A, Acu Đukanoviću, državi i preostalim malim akcionarima Rudnika uglja u Pljevljima isplati nekih 33 miliona eura radi preuzimanja Rudnika. Preduzeća čiji su dugovi (preko 550 miliona eura) višestruko veći od njegove vrijednosti.

Obaveze Elektroprivrede tu se ne završavaju. Preostale akcije A2A (nešto manje od 30 odsto) biće preuzimane naizmjenično – od strane države i EPCG (kroz mehanizam sticanja sopstvenih akcija) „u naizmjeničnim tranšama”. I sve će to biti završeno u naredne dvije godine.

Do sledećih parlamentarnih izbora, računaju političari. Već najavljujući nova partnerstva. Ministarka ekonomije Dragica Sekulić nedavno je objasnila kako će potraga za novim partnerom krenuti veoma brzo. Mada ima finansijskih stručnjaka koji „čitajući između redova” od rebalansa, preko nove eimisije obveznioca do ubrzane isplate Italijana, zaključuju kako je novi partner možda već pronađen. “Namjera nam je da se u EPCG u narednom periodu realizuje veliki broj investicija. Bolje je to uraditi sa nekim investitorom, iako je EPCG sposobna da to i sama uradi”, objašnjava ministarka Vladin plan.

Ekonomistima je ta računica sve sumnjivija. Oni se drže računice prema kojoj će raskid decenijske ljubavi A2A i Đukanovićevih vlada – a sve su Vlade u Crnoj Gori od 1992. do danas njegove, na ovaj ili onaj način – Elektroprivredu koštati između 150 i 200 miliona eura. Zavisno od količine naslijeđenog duga koju će morati da vrate u ime Rudnika uglja.

Time nestaje praktično jedini, a u svakom slučaju najveći, benefit koji je EPCG imala iz aranžmana sa Italijanima. Novac nagomilan na njenim računima. Pošto strateški partneri, po svoj prilici sa vrlo dobrom argumentacijom, nijesu dijelili oduševljenje vladinih zvaničnika po pitanju investicija u novi blok TE u Pljevljima i male hidroelektrane, novac koji su donijeli u procesu dokapitalizacije ostao je u najvećoj mjeri neiskorišćen. Do sada.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DOK NASILJE NA ULICAMA RASTE: Ko kontroliše policiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u Upravi policije, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast potpuno drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora

 

Mnogi su se nadali da će se nasilje u javnom prostoru smiriti nakon što su završeni lokalni izbori u gradu pod Trebjesom ili „bitke za Nikšić“, kako je ovaj događaj nazvan u srbijanskim tabloidima. Međutim, podjele i tenzije ne jenjavaju.

Takozvane „patriotske“ i „komitske“ snage, koji smatraju da je ugrožena nezavisnost Crne Gore, gotovo svakodnevno nalaze razloge za protestna okupljanja ili demonstrativne organizovane vožnje po crnogorskim gradovima. Opozicione partije svojim saopštenjima ohrabruju ovakva okupljanja, blago zabašureno preuzimaju i zasluge za njih, a poruke podrške često stignu i od samog Đukanovića. Posljednji takav razlog su bile najavljene promjene u primjeni Zakona o državljanstvu.

Svoje razloge za proteste i javna okupljanja, a i za kontraproteste, nalaze i pristalice vlasti nezadovoljne odlukama Vlade. Prosrpske grupacije zamjeraju polciji što ima blaži odnos prema partitoskim snagama nego što je imala prethodna vlast prema demonstrantima. Oni se bune i zbog  najavljene smjene ministra pravde Vladimira Leposavića. Ovi protesti su dobili podršku dijela vladajuće koalicije okupljene oko Demokratskog fronta, ali i dobrog dijela srbijanskih tabloida.

U uskomešanoj atmosferi fizički je napadnuto više građana i novinara, ali i službenih lica. Dok se na protestima „patriota“ mogu čuti pjesme koje šire mržnju prema Srbima, kao što je Boj na Čavnoglave, na protestnim okupljanjima prosrpskih snaga mogu se čuti i vidjeti transparenti koji negiraju genocid u Srebrenici, čime valjda daju podršku Leposaviću i njegovoj izjavi koja je išla u tom pravcu.

Od Uprave policije se očekuje da vrati mir na crnogorske ulice i obezbijedi poštovanje zdravstvenih mjera. Ali primjetan je njen pasivniji odnos prema ovakvim događajima nego što je to bio tokom prethodne godine, koju su obilježili protesti. Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u tom organu, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora. Pitanje je da li je riječ o većem stepenu tolerancije prema pravu na slobodu okupljanja, čak i kad se ono zloupotrebljava, ili nova vlast ne želi da reakcijom policije izazove bijes građana kao što je tokom prošle godine učinila prethodna vlast.

Propusti policije naročito su bili uočljivi tokom blokade puta u Bogetićima, na saobraćajnici Podgorica – Nikšić, kada su u sukobu „patriota“ i policije povrijeđeni oficir Vojske Crne Gore (VCG) Rajko Čanjak, vojni doktor Dragan Martinović i službenik Uprave policije Jovan Bijelović. Dogodila se i neodgovorna  reakcija pripadnika Sektora za obezbjeđenje objekata i štićene ličnosti, koji je službenim automobilom prošao kroz blokadu, dok su na vozilu sjedjeli demonstranti. U vozilu se nalazila ćerka premijera Krivokapića i javnosti je saopšteno da je službenik policije tako reagovao jer je procijenio da je njen život u tom trenutku bio ugrožen. Na video snimcima, koji su dospjeli u javnost, nije vidljiv stepen ugroženosti koji bi opravdao takvu upotrebu sile. Sve se ovo dogodilo naočigled pripadnika policije koji su trebali da obezbjeđuju ovaj skup i spriječe narušavanje javnog reda i mira.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode Boris Marić smatra da je ponašanje policije „očigledno u skladu sa odlukom da demokratski i tolerantan ptistup treba da bude osnova postupanja policije“. On za Monitor kaže da je to težak zadatak kada imamo forsiranje antagonizama prvenstveno od struktura bliskih Demokratskoj partiji socijalista i Demokratskom frontu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEKSUALNO NASILJE NAD DJECOM U CRNOJ GORI: Hoće li napokon biti pooštrene kazne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. Sistem zaštite seksualno zlostavljane djece ilustruje i činjenica da Crna Gora nema zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom, a ni odgovarajuće kazne za zločince niti psihološku podršku žrtvama

 

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac R.O. kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. I podstakao na pitanje – kakav je sistem zaštite seksualno zlostavljane djece u Crnoj Gori?

Zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom crnogorski državni organi nemaju. Kazne za seksualne zločince nisu zadovoljavajuće, a podrška žrtava je neefikasna, smatraju sagovornici Monitora.

,,Evropska statistika pokazuje da je od petoro djece, jedno preživjelo neki oblik seksualnog nasilja. Od petoro koje je kroz to prošlo, četiri su djevojčice, a jedan dječak. Iskustva iz EU, regiona i crnogorskih NVO koje se bave problemom zaštite i prevencije seksualnog nasilja, govore da nema razloga da ne vjerujemo da je i u Crnoj Gori ista ili, bar, vrlo slična statistika”, kaže za Monitor izvršna direktorica NVO Prima Aida Perović, koja je nedavno, u saradnji sa partnerima, realizovala kampanju pod nazivom Seksualno nasilje nije dječja igra.

Najčešća zabluda je da uglađeni, obrazovani, dobrostojeći ljudi lijepih manira ne zlostavljaju djecu, kao i da su djeca najsigurnija u porodičnom okruženju, upozorava Perović. „Istina je, međutim, da seksualno nasilje u 90 odsto slučajeva djetetu nanosi poznata osoba, koja mu predstavlja autoritet i u koju ima povjerenja. Takvi seksualni predatori vješto maskiraju svoje namjere i prilagođavaju ih dječijoj radoznalosti, naivnosti i neznanju. Djeca najčešće u startu ne prepoznaju nasilje, jer misle da je u pitanju igra. Jedna od velikih zabluda je i to da su svi seksualni zlostavljači djece pedofili. Postoje osobe koje se seksualno iživljavaju nad djecom, a koje imaju uobičajene seksualne odnose sa odraslim osobama”.

Monitor je od Uprave policije (UP) pokušao da sazna koliko je slučajeva seksualnog nasilja nad djecom (nedozvoljenih polnih radnji, obljuba i silovanja) u posljednje tri godine prijavljeno toj državnoj upravi. Do zaključenja ovog broja, odgovor nije stigao.

Studija o seksualnom nasilju nad ženama i djecom u Crnoj Gori, koju su radile NVO Prima, Sigurna ženska kuća i SOS za žene i djecu žrtve nasilje iz Nikšića, a koja je obuhvatila period od pet godina, od početka 2014. do kraja 2018. godine, pokazala je da su žrtve koje su preživjele neki vid seksualnog nasilja, u 60 odsto slučajeva – djeca. „To ne znači nužno da su djeca brojnija među žrtvama, jer punoljetne osobe mnogo rjeđe prijavljuju seksualno nasilje i dobijaju epilog na sudu”, objašnjava Perović.

Krivični zakonik Crne Gore za silovanje djeteta propisuje kaznu zatvora na period od najmanje 10 godina. Za obljubu zatvor od tri do 12 godina, a za nedozvoljene polne radnje – novčanu kaznu ili zatvor – od dvije do najviše 15 godina.

Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava je, nakon inicijative iz Kabineta premijera Zdravka Krivokapića 12. aprila, pristupilo izradi Predloga zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika. Cilj je – maksimalno pooštravanje kazni zatvora za krivična djela protiv polne slobode koja su učinjena prema djeci i nemoćnima. „Za silovanje i obljubu predložena je mogućnost da počinitelj bude kažnjen zatvorskom kaznom u trajanju od 40 godina. To je najstroža kazna koju domaće krivično zakonodavstvo predviđa za najteža krivična djela. Predložene kazne zatvora, koje mogu biti ocijenjene kao drakonske, ne moraju biti izrečene u svakom pojedinačnom slučaju”, navodi se, između ostalog, u saopštenju tog Vladinog resora.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Kad tužilaštvo radi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čuvari u NP Skadarsko jezero uhvate krivolovce sa sve ribom i agregatima kojim je ubijaju, a tužilaštvo ih pusti i vrati im opremu za ,,rad”. Tako teče najnovija kampanja Stop krivolovu na Skadarskom jezeru

 

U toku je kampanja Stop krivolovu – Ribolovni zabran na Skadarkom jezeru od 15. marta do 15. maja. U njenom jeku, nadzornici NP Skadarsko jezero su, prošli četvrtak, u krivolovu zatekli Dražena Prenkića i Živka Lazovića, saopštili su iz ovog Nacionalnog parka. Sa stotinama kila ulovljene ribe i agregatima kojima je riba ubijena. Tužilac Ivana Petrušić- Vukašević odlučila je da u ovom slučaju nema elemenata krivičnog djela.

Iz tog preduzeća konstatovali su da najnoviji „slučaj nudi još jedan dokaz tvrdnji da tužilaštvo mora biti iz korijena promijenjeno kako bi konačno počelo da štiti državu i njenu imovinu”.

Ovo bi se moglo tumačiti i kao svojevrsni odgovor tužilaštva na nedavni poziv NP policiji, sudstvu, tužilaštvu i inspekcijama da počnu da ispunjavaju svoje zakonske obaveze i konačno urade nešto na očuvanju Skadarskog jezera.

Marina Jočić, predsjednica UO JP Nacionalni parkovi CG izjavila je da je nekoliko grupa koje se bave krivolovom na nivou mafije, što se tiče organizovanosti i povezanosti sa državnim organima.

Nasuprot njima je Služba zaštite NP Skadarsko jezero, koja je, kako je navela, malobrojna, loše opremljena i još gore plaćena. Ona je za TV Vijesti izjavila da sumnja i da su pojedini čuvari u sprezi sa krivolovcima, ali to je jako teško dokazati.

Ipak, iz NP tvrde da su već prvog vikenda zabrana uspjeli da zaplijene  nekoliko plovila, akumulatora, pretvarača i ostalih sredstava za ubijanje ribe i ostalog živog svijeta u jezeru. Međutim, tužilaštvo je oslobodilo te ljude i nije ih krivično gonilo, dobili su prekršajne prijave i vraćen je alat za ubijanje živog svijeta u jezeru, navodi Jočićeva.

Posljedica toga je da su oni koji prijave krivolov zastrašeni: ,,Imaju razlog za strah. Imamo snimak gdje krivolovci repetiraju pištolj znajući da ih kamera snima. Dešavalo se da naši nadzornici budu napadnuti, da im se prijeti da će biti sprženi sondom. Ti su ljudi spremni na sve”, kazala je Jočićeva.

S druge strane država je totalno nespremna. Na sudu završi jednocifren broj slučajeva krivolova, a sudije ih ili oslobađaju ili im propisuju uslovne kazne.

Iz ovog NP navode da je vrijednost izlova ribe na Skadarskom jezeru pet miliona eura godišnje, a da još toliko donosi turizam. Upozoravaju da ako se nastavi sa ovim razmjerama krivolova u sljedećih nekoliko godina možemo očekivati scenario sličan onom na rijeci Zeti koja je bez riba. A teško da će tada dolaziti i turisti da ,,uživaju” u mrtvom jezeru.

Nije problem samo jezero. Nedavno je građanska inicijativa Stop krivolovu pozvala nadležne da hitno reaguju u borbi protiv krivolova. Naveli su da im učestalo stižu prijave građana o detonacijama u rejonu Luštice, Krimovice, na brojnim lokacijama u blizini Bara, Budve, ušću Bojane. ,,Između uvale Žanjic i Plave špilje, sportski ribolovci su našli jedan od štekova ribolovaca dinamitaša”, naveli su iz ove organizacije.

Oni, kako su naveli, očekuju jak odgovor države na ovo ,,povampirenje” dinamitaša, koji koriste trenutno stanje izazvano pandemijom virusa kovid 19, angažovanost pripadnika policije na drugim zadacima.

Odgovora do sada skoro i da nije bilo.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo