Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Zemljotres bio blaži

Objavljeno prije

na

Tuga, jad, čemer. To je prva pomisao kad čovjek samo baci pogled na upravnu zgradu, dvorište i ostatke ostataka voznog parka nekadašnjeg Građevinskog preduzeća Primorje. Zbog saznanja da je u toj firmi radilo preko 500 kvalifikovanih radnika i da su oni praktično izgradili moderni Ulcinj, čovjeka spopadne bijes. Jer, majstorstvo je zaista bilo uništiti tako moćnu kompaniju i sve radnike oćerati na Zavod za zapošljavanje, a da od Primorja ne ostane ni traga. Još eklatantniji slučaj ubijanja ulcinjske privrede je „Agroulcinj”. Ta firma sa 125 zapošljenih je zapravo bila pokusni kunić nakaradne tranzicije u Crnoj Gori u kojoj su učestvovali i njeni ideolozi i kreatori. Bez jedne tako značajne kompanije, ulcinjski farmeri koji bi, po procjenama Svjetske poljoprivredne organizacije, mogli da proizvode hranu za polovinu stanovništva Crne Gore, bili su prosto obezglavljeni. Onima koji su učestvovali u ovom privatizacionom zločinu ni trn nije ušao u nogu! Naprotiv: lijepo su se okoristili! Sličan se scenario ponovio sa fabrikom ćilima Ultep u Vladimiru i sa njegovih 120 radnica. Kada su Ulcinjani, kao čašu vode, popili ova nepočinstva, na red je došlo čerupanje srca ulcinjske privrede, Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera. Ono je početkom 2004. godine u stečaj oćerano zbog duga od 231 hiljade eura prema Elektroprivredi Crne Gore. Činjenica da je ta kompanija vrijedjela bar 60 miliona eura, a da su dugovi svih drugih hotelskih preduzeća po Crnoj Gori prema EPCG bili veći, nije previše dojmila čelnike u Podgorici. Oni su odlično znali da se na taj način lako može prigrabiti njezina vrijedna imovina, te da bez Ulcinjske rivijere nema više organizovanog turizma na ovom području, odnosno da će nakon toga sve biti prepušteno stihiji, snalaženju i šibicarenju tokom dva ljetnja mjeseca. A scenario umirućeg holdinga (prodaja jednog po jednog objekta, odnosno hotela, dok ništa ne ostane od kompanije) koji je primijenjen na Ulcinjsku rivijeru, pokušan je i za čitav Ulcinj. Sva preduzeća u koja su državni fondovi imali akcije, otišla su u stečaj. To je urađeno i sa simbolom Ulcinja – solanom „Bajo Sekulić”, firmom koja je osnovana davne 1934. godine, a sada samo vegetira.

„Na čelna mjesta fondovi su dovodili kadrove koji nijesu radili na oporavku preduzeća, već su sve činili da ih upropaste i unište. Privatizacija je završila njihovom pljačkom i čerupanjem”, kaže za Monitor povjerenik Unije slobodnih sindikata u Ulcinju Aslan Zeneli.

On dodaje da je u ovoj opštini prije 25 godina bilo zapošljeno 4800 radnika. „Sva njihova nastojanja bila su usmjerena samo u tom pravcu da sačuvaju preduzeća koja su svojim rukama sagradili kako bi oni i njihove porodice imali budućnost u svome gradu i u svojoj zemlji. Nije im uspjelo”, zaključuje Zeneli. Danas je, inače, u čitavom Ulcinju, uz sva partijska zapošljavanja, broj onih koji stalno rade upola manji nego 1990. godine! Nade da će tzv. strateški partneri Vlade ispoštovati bar potpisane kupoprodajne ugovore brzo su se izjalovile. Potvrdili su to slučajevi sa hotelima Galeb, Otrant ili Lido. Samo Galeb je 2009. godine trebalo, navodno, da zapošljava 210 radnika. Nažalost, taj hotel je brutalno srušen, a njegovi nekadašnji radnici, vrsni konobari, kuvari, recepcioneri, postali su prodavci u kioscima podgoričkog Rokšpeda! U lokalnom odboru SNP-a tvrde da je vrijednost inventara tog hotela i željeza prodatog nikšićkoj Željezari poslije rušenja, pokrila iznos kojim je Galeb kupljen prilikom privatizacije. Slična je situacija u Otrantu: zbog stalnog kršenja prava radnika, zapošljeni već tri mjeseca okupljanjem ispred kapije tog objekta zahtijevaju isplatu zaostalih plata. „Ne preostaje nam ništa drugo nego da se zapalimo, jer od obećanja i slatkih riječi naših zvaničnika ništa nemamo”, kaže za Monitor član Štrajkačkog odbora Amir Resulbegović. Da je organizovani otpor štetočinskim i nezakonitim namjerama Vlade moguć i uspješan, Ulcinjani su, u saradnji sa nevladinim organizacijama i slobodnim medijima, pokazali na primjerima Valdanosa i Solane. Uz očuvane prirodne resurse i primjetnu zainteresovanost pravih stranih investitora da ulažu u ovu opštinu, to bi moglo da označi početak nekog novog, povoljnijeg razdoblja u istoriji ovog grada osnovanog u petom stoljeću prije nove ere. I u Podgorici se nevoljno uviđa da bi ulcinjska plima podigla nivo crnogorske ekonomije.

Jedno je, međutim, već sigurno: posljedice katastrofalnog zemljotresa iz 1979. godine u Ulcinju su sanirane za četiri-pet godina, dok će se čak i naredne generacije morati suočavati sa posljedicama perverzne crnogorske tranzicije s kraja drugog i početka trećeg milenijuma.

Najsiromašniji na Jadranu

Rezultat ovakvog štetočinskog činjenja u prethodnih 20 godina je svima vidljiv: bez posla je ostalo dvije hiljade ljudi, grad ima upola manje kvalitetnih hotelskih kreveta, broj stanovnika je opao za šest hiljada. Prosječna zarada je 400, a penzija 220 eura. Uprkos ogromnom investicionom potencijalu, Ulcinj je, kako tvrde u MANS-u, danas najsiromašnija opština na Jadranu! „Taj grad je predugo bio resursna baza iz kojeg se samo uzimalo, a malo što vraćalo”, navode u toj nevladinoj organizaciji. Porazne posljedice u Ulcinju je ostavila i kreditna groznica iz prošle decenije. Ona je teško opteretila građane i oćerala u dužničko ropstvo gotovo sva nekada uzorna mala i srednja privatna preduzeća u toj opštini.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

DEPORTACIJE – 34 GODINE OD ORGANIZOVANOG ZLOČINA: Muk koji govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uobičajeno, 34. godišnjicu od zločina deportacija bosanskih izbjeglica, obilježile su ispred CB Herceg Novi porodice žrtava i nevladine organizacije HRA, CGO i  ANIMA. Vlast, baš kao i prethodna,   ćuti

 

 

Porodice žrtava, Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA  okupile su se 25. maja, ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, u znak obilježavanja 34 godine od ratnog zločina deportacije izbjeglica iz Crne Gore 1992. godine.

Te godine, crnogorska policija je, tokom maja i juna, uhapsila najmanje 66, a prema nezvaničnim podacima i preko 100 civila starosti od 18 do 66 godina, koji su iz BiH u Crnu Goru izbjegli od rata. Najveći broj uhapšenih izbjeglica doveden je u Centar bezbjednosti Herceg-Novi, koji je služio kao sabirni centar, odakle su organizovano, autobusima, transportovani 25. maja u koncentracioni logor KPD Foča, a 27. maja na neutvrđenu lokaciju u istočnoj BiH, na teritoriju tadašnje Srpske. Svi Bošnjaci deportovani autobusom 27. maja 1992. godine ubijeni su vjerovatno istog dana i njihova tijela su bačena u  Drinu. Ubijeno je najmanje 54 osobe, dok je 12 preživjelo teške oblike mučenja u logorima Republike Srpske (RS). Tijela svih stradalih još nisu pronađena.

,,Saosjećamo sa bolom porodica stradalih od kojih neke još nisu pronašle posmrtne ostatke svojih najmilijih, ukazujući da na mjestu gdje je u Herceg Novom otpočeo zločin, još nema spomen-obilježja. Ovaj ratni zločin nosi žig sramote, nepravde i nebrige države Crne Gore na čijoj teritoriji se dešavao,krajem maja 1992. godine”, navode u saopštenju iz Bošnjačkog vijeća. Istakli su da ponovo apeluju na Specijalno državno tužilastvo (SDT) da se iznova bavi ovim zločinom, u kojem je, navode oni, sprovođen lov na ljude koji su svoje sklonište potražili u Crnoj Gori.

Iako je glavni specijalni tužilac Vladimir Novović naredio početkom protekle godine ponovno formiranje predmeta u slučajevima Morinj, Bukovica, Kaluđerski laz i Deportacija, za sada, rezultata još uvijek nema.

Do sada su sudovi u Crnoj Gori sudili i oslobađali one na nižem nivou u komandnom lancu. Ogovornost naredbodavaca nikada nije bila tema crnogorskog pravosuđa. Pred Višim sudom u Podgorici je vođen krivični postupak u kome je 2012. oslobođeno devet nekadašnjih policajaca koji su bili optuženi za ratni zločin deportacija.Apelacioni sud je 2013. presudu potvrdio, a Vrhovni sud Crne Gore 2015. godine odbio zahtjev za zaštitu zakonitosti.

Tokom procesa saslušan je, kao svjedok, Momir Bulatović  predsjednik Crne Gore u vrijeme deportacija. On je kazao da je deportacija bila „državna greška“.Profesor Pravnog fakulteta Milan Popović, glavni urednik Monitora Esad Kočan i poslanik Pokreta za promjene Koča Pavlović podnijeli su 2012. krivičnu prijavu protiv Mila Đukanovića, tadašnjeg premijera i vrha tadašnje, izvršne i pravosudne vlasti Crne Gore. Prijavu su podnijeli zbog ratnog zločina „deportacija 1992. i pomaganja počiniocima zločina da izbjegnu pravdu”. Krivična prijava je  odbačena.

O sramnom zločinu prvi je javno  progovorio policijski inspektor Slobodan Pejović. Nakon toga je prošao pakao. Na njega su pucali, napadali ga,  prijetili,  naposljetku mu podmetali da je on saučesnik u zločinu.

Dio  vladajuće partije Demokrata početkom 2024. godine u Skupštini Glavnog grada predložio je da ulica u Podgorici nosi ime Pavla Bulatovića.  On od 2020. on ima ulicu u Pljevljima.

Bulatović je, kao ministar unutrašnjih poslova u vladi Crne Gore, bio direktni nalogodavac nezakonite deoprtacije izbjeglica 1992. Po njegovom naređenju crnogorska policija je bez zakonskog osnova uhapsila i predala Vojsci RS najmanje 66 osoba, od kojih je samo 12 preživjelo.

Početkom marta protekle godine u Zeti je održana promocija monografije o Pavlu Bulatoviću. Preko 20 nevladinih organizacija upozorile su da je to „pokušaj rehabilitacije i glorifikacije osobe koja je naredila najmanje jedan ratni zločin deportaciju bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore“.

Crna Gora je prIznala zločin i isplatila odštetu za 200 članova porodica žrtava na osnovu sudskog poravnanja 2008. godine.Odlukom od 6. aprila 2023, Evropski sud za ljudska prava u Strazburu odbacio je tužbu porodica žrtava deportacija 1992. protiv države Crne Gore, obrazlažući pritom ovo odbacivanje naknadom materijalne štete koju su ove žrtve dobile od države Crne Gore 2008, i kakvim-takvim krivičnim postupkom, vođenim i okončanim u Crnoj Gori.

U aprilu protekle godine premijer Milojko Spajić je saopštio da će država isplatiti naknadu od po 100.000 eura za 16 porodica civilnih žrtava ratova devedesetih uključujući žrtve Deportacije, žrtve napada i otmice iz voza u Štrpcima, i civilne žrtve NATO bombardovanja Murine i Tuza uz dinamiku od po 50.000 eura 2025. i ostatkom tokom ove godine.

Od 2010. porodice žrtava traže da se u Herceg Novom podigne spomen obilježje žertvama deportacije. Od tri inicijative koje su HRA, CGO, ANIMA i tadašnji član Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandar Saša Zeković uputili 2011. godine, uspostavljanje dana sjećanja, podizanje spomen-obilježja i izvinjenje policije do danas je ispunjena samo jedna.

,,Do danas smo dobili izvinjenje porodicama žrtava, i to 2022. godine. U ime Crne Gore izvinili su se ministar unutrašnjih poslova i direktor Uprave policije, a kasnije, 2023. godine, i predsjednik države. To je od naših zahtjeva jedino što je do danas ispunjeno”, kazala je na ovonedjeljnoj komemoraciji Tea Gorjanc-Prelević iz HRA

U avgustu 2022. godine, na tridesetogodišnjicu zločina, tadašnji direktor Uprave policije Zoran Brđanin i ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić uputili su javno izvinjenje žrtvama i porodicama. U avgustu 2023. godine, predsjednik Crne Gore Jakov Milatović izvinio se u ime države Alenu Bajroviću, sinu Osma Bajrovića, jedne od žrtava deportacije. Zakonske izmjene iz 2025. godine žrtvama Deportacije priznale su status civilnih žrtava rata.

,,Smatramo da treba procesuirati i izvršitelje i nalogodavce, kao i sve odgovorne za deportovanje i slanje u smrt više desetina izbjeglica. Takođe, smatramo da je krajnje vrijeme da državne i lokalne vlasti, stvore administrativne i tehničke uslove da se postavi spomen- obilježje u krugu zgrade MUP Herceg Novi, čiji su policajci i njihovi pretpostavljeni tada sprovodili ovaj gnusni zločin.Tražimo i da se konačno u udžbenicima nađu sadržaji kako bi u školama djeca imala znanje o ovom i drugim ratnim zločinima koji su se dešavali u Crnoj Gori”, saopštili su iz Bošnjačkog vijeća. Istakli su da suočavanje sa prošlošću i učinjenim ratnim zločinima podrazumijeva adekvatno kažnjavanje svih odgovornih, ali i puno saznanje i svijest da je potrebno trajna memorijalizacija ovih sramnih i tragičnih događa iz novije crnogorske istorije.

Alen Bajrović, sin ubijenog Osma Bajrovića, kazao je da od države očekuje da konačno imenuje odgovorne i da utvrdi ko su počinioci zločina, da privede pravdi one koji su bili nalogodavci, direktni izvršioci i svi oni koji su, iz fotelja, prstom određivali mete.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

REVIZIONIZAM I GOVOR MRŽNJE U MEDIJIMA: Normalizacija laži i nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jubilej nezavisnosti opet je poslužio kao povod da se, pored političara, i dio medija uključi u dizanje tenzija i sijanje mržnje. No, govora mržnje u medijima ne fali ni drugim datumima.  Istraživanja za prošlu godinu pokazala su da je u najvećoj mjeri usmjeren protiv etničke pripadnosti, slijedi mizoginija, dok su samom vrhu politička i vjerska opredjeljenja

 

 

Šta slavite, nesoji?, čestitao je ove sedmice Barski portal proslavu 20. godina obnove nezavisnosti građanima Crne Gore. Na isti način, istim pitanje je stariji ideološki brat – portal IN4S prije šest godina uputio čestitku za 71. rođendan NATO-a.

I ove godine proslava Dana nezavisnosti poslužila je kao povod da se, pored političara, i dio medija uključi u dizanje tenzija i sijanje mržnje.

,,Građani koji nijesu u stanju sebe nazvati Crnogorcima, vjerovatno zaslužuju da žive neđe drugo”, izdvojio je u naslovu Portal E-TV dio iz izjave frontmena grupe Perper Nikole Radunovića. Iako je Radunović  pojasnio da pod pojmom „Crnogorci“ podrazumijeva ljude svih vjera i nacija koji žive u Crnoj Gori, izjava je, zahvaljujući i redakcijskoj opremi, izazvala brojne negativne reakcije i komentare.

Komentari su se usijali i na najavu predsjednika Opštine Pljevlja Daria Vraneša da će baš 21. maja na Dan nezavisnosti u ovom gradu pjevati Baja Mali Knindža. Kao i Vranešov, tako je i Knindžin repertoar poznat – veličanje četnika i osuđenih ratnih zločinaca iz ’90-ih. Ove sedmice, Uprava policije zabranila je održavanje ovog koncerta iz bezbjednosnih razloga. I ova odluka je pokrenula lavinu tumačenja i komentara, uglavnom ideoloških i nacionalističkih.

Dio medija u Crnoj Gori, prije svega onih koji su služili vlasti, ima neslavnu tradiciju širenja političke propagande i govora mržnje. Tako se u Muzeju domovinskog rata u Dubrovniku u jednoj od sala mogu naći stranice tadašnje Pobjede i njenog čuvenog ratnohuškačkog serijala Rat za mir. Da su tragovi prošle medijske propagande nezgodni istorijski svjedoci znali su i oni koji su u RTCG obrisali arhivu iz ’90-ih. Iz vremena kada su Dnevnici trajali duže od sat vremena sa izvještajima o brojnim uspjesima crnogorskih i srpskih vojnika širom tadašnjih ratišta.

Da je dio ovog narativa preživio  govore istraživanja medijskih sadržaja. U publikaciji  Izvještaj o monitoringu govora mržnje u medijima u Crnoj Gori za 2025. izračunato je da je najviše govora mržnje u medijima usmjereno protiv etničke pripadnosti, slijedi rodna pripadnost, odnosno taergetiranje i vrijeđanje žena, a u vrhu su i govor mržnje protiv političkih protivnika i vjerske pripadnosti.

Govor mržnje, makar dio onoga koji se odnosi na elektronske medije, je tokom prošle i ove godine sankcionisan.  U februaru ove godine Savjet Agencije za za audiovizuelne medijske usluge (AMU) donio je odluku o privremenom ograničenju, na pola godine, prijema i reemitovanja emisija TV Pinka Novo jutro – Jutro sa dušom, a koje vode apologete režima Aleksandra Vučića – Jovana Jeremić Predrag Sarapa. Ukidanje je uslijedilo nakon upornog ponavljanja uživo u programu – Hrvati su nazivani ustašama, Turci novim okupatorima, a širene su i teze da su Crnogorci mutirani Srbi, neki hibrid, da su krenuli proustaškim putem, te da će Crna Gora brzo biti dio  Srbije: „Crnogorci su izmišljena nacija.“ „Jalova.“ „Hrvati u Boki su projekat“…

Agencija je krajem februara sa 500 eura kaznila  Adria TV zbog, kako se navodi u rješenju, ponovljenog kršenja zabrane podsticanja diskriminacije i propusta da objavi podatke o izvoru preuzetog programa. Kazna je izrečena zbog reemitovanja novogodišnjeg programa iz studija Informer TV iz Beograda. U emisiji je veličano četništvo, uz negiranje crnogorskog identiteta kao začin novogodišnjem slavlju: mijenjani su stihovi tradicionalnih i autorskih pjesama na način da se Crna Gora označava kao „srpska“, iznošene izjave poput „Nije ovo Crna Gora, no Srbija pored mora“ i „svi su Srbi – Srbi“, uzvikivana i pjevana imena pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca, koji su predstavljani kao „heroji“.

Tokom 2025. novčane kazne i upozorenja dobili su Prva TV i Adria TV, dok su upozorenja izrečena i Radio televiziji Crne Gore (RTCG), TDI Radiju i Gradskoj TV.

Prva TV prvu kaznu od 500 eura zaradila je zbog jutarnjeg programa u kojem su analizirane reakcije na podizanje spomenika četničkom vojvodi i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću i inicijativu za izmještanje spomenika vojvodi Mirku Petroviću. Ova televizija našla se na udaru AMU i 25. juna prošle godine kad je reemitovala programski sadržaj nazvan Specijalna emisija, u koprodukciji režimskih emitera registrovanih u Srbiji. U emisiji je iznesen niz tvrdnji kojima se direktno negira genocid u Srebrenici, uključujući navode da kolaps koji je planiran u Srbiji od 28. juna do 11. jula, kada je godišnjica zločina u Srebrenici, vodi ka „žigosanju Srba kao genocidnog narod”, iako „genocida nije bilо”.

Novčanu kaznu dobila je i Adria TV zbog dokumentarca Srebrenica, anatomija obmane. Prema ocjeni Agencije radi se o  selektivnom prikazu događaja tokom genocida u Srebrenici.

Prije kazne Adria TV je upozorena od strane regulatora i zbog emisija Zorom i Press Plus u kojima su advokat Miomir Joksimović i civilni aktivista Zarija Pavićević  iznosili stavove kojim se podstiče netrpeljivosti i diskriminacije prema stranim državljanima i pojedinim etničkim i vjerskim grupama. U programu su iznošene tvrdnje o navodnom stvaranju zatvorenih zajednica stranaca, pa je tako Joksimović upozorio da bi se u pojedinim kvartovima „za 15 godina mogao uvesti šerijatski zakon“, dok je Pavićević zagovarao strože kontrole stranaca, navodeći da se „može procijeniti ko je iz kog područja“ i da bi policija trebalo da primjenjuje nasumične provjere statusa na ulici.

I podgoričkom lokalnom javnom emiteru – Gradskoj TV izrečena je mjera upozorenja, zbog stava koji je u emisiji Presing na toj televiziji iznio urednik portala Srpska 24 Ivan Milošević. On je kazao da misli „da je malo nepristojno da u državi u kojoj imate 74 odsto pravoslavnog stanovništa spoljnu politiku vodi predstavnik nacionalne manjine“, govoreći o ministru vanjskih poslova Ervinu Ibrahimoviću.

Upozorenje od AMU dobio je i nacionalni javni servis – RTCG. Ono se odnosi na emitovanja druge i treće epizode dokumentarnog serijala Vraneš – zemlja i Ijudi,  na Prvom programu, 06. i 13. januara 2025. godine, a njime je, zaključili su u Agenciji,  omogućeno promovisanje diskriminatornog postupanja.

Analizom pomenutih epizoda, Agencija je zaključila da nije ispoštovana dokumentarna etika koja zahtijeva vjerodostojnost, preciznost i integritet prilikom predstavljanja teme, te da su relativizovali zločin, neprecizno i selektivno su predstavljeni istorijski podaci, bez relevantnih izvora, uz upotrebu terminologije koja izaziva diskriminaciju i može podstaći podjele.

A kada mediji daju adekvatan šlagvort, rasplamsa se pravi sukob u komentarima. Uz nezaobilazne uvrede i govor mržnje.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je krajem prošle godine sproveo istraživanje govora mržnje u komentarima na portalima koji imaju najveći broj posjeta – Vijesti, Borba, CdM, Portal Analitika, Dan, Antena M i RTCG. Zaključili su da najdirektniji i najopasniji oblici govora mržnje najčešće pojavljuju u korisničkim komentarima na sadržaje koji se odnose na Bošnjake, Albance i Hrvate iz Boke, kao i na politički i vjerski osjetljiva pitanja, poput prava dijaspore, spomenika, crkava i vjerskih praznika.

,,Analizirani komentari obuhvataju širok spektar govora mržnje – od etničkog omalovažavanja, preko poziva na nasilje i protjerivanje, do istorijskih i genocidnih narativa, kao i delegitimizacije manjina kao punopravnih građana Crne Gore. Govor mržnje se često ne pojavljuje u samom medijskom sadržaju, već eskalira u komentarima, i to prema manjinskih grupama,  što ukazuje da je primarno povezan sa širim identitetskim tenzijama, istorijskim narativima i političkim kontekstom, a ne isključivo sa konkretnom viješću. Posebno brine normalizacija ovakvog jezika, jer on produbljuje društvene podjele i legitimizuje nasilje”, objasnili su iz CGO-a.

Kada se govor mržnje normalizuje isto se desi i sa nasiljem.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BUDVA: TURISTIČKA SEZONA KOJA (NE)OBEĆAVA: Novo ljeto, stare nevolje

Objavljeno prije

na

Objavio:

 Budva postaje preskupa destinacija, grad sa cijenama luksuzne rivijere ali bez pune luksuzne infrastrukture. Cijene usluga, hrane i pića, parkinga i plažnih rekvizita, rastu brže od kvaliteta. U budvanskim trgovinama, kafićima i restoranima, cijene su porasle u prosjeku za oko 20 odsto u odnosu na prošlo ljeto

 

 

U sezonu 2026.  Budva ulazi opterećena mnogim problemima koji već duži niz godina prate razvoj grada. Pored standardnih opterećenja koja se odnose na hronični nedostatak parking prostora, haos u saobraćaju, prenatrpanost plaža, ekspanziju gradnje apartmana i rastuće nezadovoljstvo lokalnog stanovništva, početak turističke sezone obilježava novi izazov – problem sa gradskim finansijama. Najbogatija crnogorska opština u ljeto ulazi sa praznom kasom i višemilionskim dugovima.

Javnost je pratila informacije o milionskim obavezama opštine, blokadama računa i pokušajima stabilizaicje budžeta  kroz pozajmice od  opštinskih preduzeća. To otvara pitanja koliko lokalna uprava može odgovoriti na rastuće potrebe grada tokom najopterećenijeg perioda u godini ako je od januara do marta potrošila većinu planiranog budžeta za ovu godinu.

Gotovo 50 miliona eura budžetskih sredstava, od planiranih 79 miliona, otišlo je  na razne projekte,  kupovinu nekretnina ili zatvaranje korupcionaških afera bivše vlasti Demokratske partije socijalista. Ni jedan gorući problem opštine u nije riješen i ni jedan kapitalni projekat nije realizovan. Turistička sezona nije ni počela a saobraćajni kolapsi na prilaznim saobraćajnicama ka centru grada i Starom gradu su svakodnevica.

Crna Gora je decenijama razvijala masovni apartmanski turizam na primorju. Opština Budva je postala simbol gradnje apartmana i totalne komercijalizacije javnog prostora čije posljedice dolaze na naplatu. Ekspanziju gradnje u obalnom području nije pratio razvoj infrastrukture, saobraćaja, kanalizacije, slobodnih površina i parking prostora. Prije rješavanja osnovne infrastrukture građeni se objekti u kojim više od dvije trećine kapaciteta čini privatni smještaj.

Rezultat takvog modela razvoja je grad kojem  tokom ljeta višestruko nedostaju  kapaciteti  za prihvat turista i normalan život građana.

Najjasnije  pogrešan razvoj turističkih gradova, Budve na prvom mjestu, pokazuje situacija na plažama. Veliki djelovi obale su prekriveni ležaljkama, plažnim barovima, restoranima i komercijalnim sadržajima raspoređenim uz samu obalu. Čisti prirodni pijesak kojim su plaže budvanske rivijere prekrivene postao je najtraženija roba. Umjesto plažnog žala turiste dočekuje beton, redovi ležaljki i suncobrana čije je iznajmljivanje iz sezone u sezonu sve skuplje. Cijene plažnog mobilijara na nekim kupalištima dostižu astronomske cifre i postaju nedostupne za većinu turista koji posjećuju Budvu i druga mjesta na Crnogorskom primorju.  Boravak i sunčanje na plažama koje se tretiraju kao javni prostor dostupan svima pod jednakim uslovima, postaje luksuz koji se plaća.

Budva postaje preskupa destinacija, grad sa cijenama luksuzne rivijere ali bez pune luksuzne infrastrukture. Cijene usluga, hrane i pića, parkinga i plažnih rekvizita, rastu brže od kvaliteta. U budvanskim trgovinama, kafićima i restoranima, cijene svih proizvoda i usluga porasle su u prosjeku za oko 20 odsto u odnosu na prošlo ljeto.

U novo ljeto turistička prijestonica ulazi sa novim regulisanjem parkiranja na teritoriji grada. Uvedeno je zonsko parkiranje koje je naišlo na nezadovoljstvo građana koji prvi put moraju plaćati parking mjesta u svakoj ulici u gradu. Opštinsko preduzeće Parking servis kojim upravlja Dragana Pima, kadar DPS, preduzima rigorozne mjere prema građanima Budve i posjetiocima koji su prinuđeni da plaćaju visoke kazne za pogrešno parkiranje u iznosu od nevjerovatnih 50 eura. U mnogim djelovima grada pronalazak parking mjesta već sada, u maju, gotovo nije moguć. Posebno su pogođeni djelovi grada sa intenzivnom gradnjom gdje je broj novih apartmana i stanova višestruko porastao.

Parking servis je angažovao grupe mladića koje kruže gradom i love vozila čiji vlasnici, nisu ispoštovali zonsko parkiranje i plaćanje, lijepe im kazne na kolima ili angažuju pauk službu za uklanjanje vozila. Posebno su na udaru vozila posjetilaca sa stranim registracijama, što će u ljetnjim mjesecima biti izvor potencijalnih sukoba sa turistima.

U  sezonu se ulazi i bez novih parkirališta iako je iskustvo iz prošle godine ukazivalo na prijeku potrebu njihovog obezbjeđenja. Milioni su potrošeni u druge svrhe i donacije. Možda se ponovo u pomoć pozovu lokalni biznismeni, investitori velikih nedovršenih objekata koji će svoje neuslovne garaže i podrume ustupiti Parking servisu na sezonsko korišćenje uz zavidnu naknadu.

Najnoviji izazov sa kojim se vlast u Budvi suočila je odluka Vlade da obustavi Program privremenih objekata Opštine Budva za period 2024–2028. godine jer je donijet nezakonito. Vlada je donijela tu odluku uoči početka turističke sezone na predlog Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine.

Budvanski parlament je 25. avgusta prošle godine, glasovima odbornika vladajuće većine iz redova Budva naš grad, Evropskog saveza i Građanskog pokreta URA, uz podršku Demokratske partije socijalista, usvojio Program privremenih objekata za period do 2028.  Dan kasnije, oglasili su se iz Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, tvrdeći da je Program privremenih objekata nezakonit jer je donesen bez prethodne, zakonom propisane saglasnosti tog resora.

Lider Pokreta za Grad i odbornik te grupe građana u budvanskom parlamentu Đorđe Zenović poručio je da se Budva našla u velikoj nevolji zbog odluke Vlade da obustavi Program privremenih lokacija na teritoriji opštine Budva za period do 2028.

„Dobro, znamo da je Program privremenih objekata koji je usvojen u avgustu prošle godine i nezakonit i neprimjenljiv. Na to smo upozoravali i na samoj sjednici SO Budva, kao što smo upozoravali na mnoge druge štetne odluke, a za koje se ovih dana ispostavilo ili će se tek ispostaviti da će debelo koštati grad…“

Prema njegovim riječima očigledno da niti lokalna niti državna vlast ne razmišljaju o posljedicama sopstvenih odluka po građane i po turističku sezonu, pa sada dovode grad pred anarhijom.

„Svakako, tradicionalno oko 1. maja stolove, stolice, prodavnice, kioske i druge objekte na javne površine iznosi kako se kome može. Tek  sada, ovo je sjajna situacija za lov u mutnom. Opet, imamo Opštinu Budva koja ne poštuje ni zakone ni sudske odluke ni sopstvene odluke, pa nisam siguran koliko će poštovati odluke Vlade. Vrlo čudan momenat za logičnu i jedinu ispravnu odluku, svakako“, naglasio je Zenović.

Nakon obustave primjene Programa privremenih objekata svi takvi ugostiteljski objekti, terase, vitrine, kiosci, ulične prodavnice, štandovi, pijace, zabavni parkovi, zip line… i mnogi drugi trenutno rade nelegalno. Sve do donošenja novog programa ili aneksiranja prethodnog koji je važio do 2023. godine.

 

Rade Ratković: ,,Previše vremena gubimo na improvizaciju“

Svoje procjene  uspješnosti nastupajuće turističke sezone za Monitor je iznio turizmolog, profesor Rade Ratković.

„Ako govorimo potpuno otvoreno, sezona za sada ne daje razloga za veliki optimizam. Problem je što država nema ni pravovremene ni cjelovite podatke na osnovu kojih bi se mogla voditi ozbiljna turistička politika. Mi sredinom maja još analiziramo podatke zaključno sa martom, što dovoljno govori o stepenu organizovanosti sistema.

Indikatori koje trenutno imamo pokazuju stagnaciju dolazaka i pad noćenja, a i naplata boravišne takse je slabija nego prethodne godine. To praktično znači da ulazimo u još jednu sezonu sa manjom potrošnjom, slabijom popunjenošću i rastućim pritiskom na profitabilnost turističkog sektora.

Crna Gora već godinama živi od inercije i regionalnog tržišta, dok polako gubi poziciju na ozbiljnim evropskim emitivnim tržištima. To nije slučajno, nego posljedica dugotrajnog odsustva reformi, improvizacije u upravljanju turizmom i potpunog izostanka dugoročne strategije razvoja destinacije.

Geopolitičke krize često dovode do preraspodjele turističkih tokova, ali je pitanje koliko je Crna Gora uopšte sposobna da iz toga izvuče korist. Nažalost, trenutno nijesmo dovoljno konkurentni.

Najveći problem je što je naš primorski turizam ušao u duboku fazu neodrživosti. Decenije nekontrolisane urbanizacije, devastacije prostora i improvizovanog razvoja sada dolaze na naplatu. Zato se danas sve više govori o regenerativnom turizmu — dakle o potrebi da se prostor i destinacija obnavljaju, a ne samo eksploatišu. “

Pored toga, Crna Gora praktično nema kontinuitet ni u marketingu ni u pozicioniranju na ključnim evropskim tržištima. Bez ozbiljne promjene turističke politike i modernog marketing pristupa teško ćemo pratiti konkurenciju.

Hrvatska i Albanija su trenutno u boljoj poziciji jer imaju funkcionalnije sisteme upravljanja i efikasnije odgovore na probleme koje i mi imamo. Mi još uvijek previše vremena gubimo na improvizaciju“.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo