Povežite se sa nama

OKO NAS

ŽENE U CRNOGORSKIM SELIMA: “Nevidljivi” dio populacije

Objavljeno prije

na

U sjevernom regionu Crne Gore, nezaposlenost među ženama je sedam puta veća nego na jugu i tri puta veća nego u centralnom regionu. Prema analizi Ministarstva za ljudska prava više od polovine nezaposlenih žena u ruralnim područjima nikada nije pokušalo da zasnuje radni odnos

 

Nevidljive žene Crne Gore, naziv je višemjesečne kampanje i publikacije, kojima je Regionalna razvojna agencija (RDA) Bjelasica, Prokletije, Komovi pokušala da skrene pažnju na uslove u kojima žive, izazove koji ih dočekuju na svakom koraku i mjesto u društvu žena iz crnogorskih sela.  A pored autentičnih priča 10-ak žena koje se bave poljoprivredom i(ili) seoskim turizmom, uglavnom, na sjeveru, Crne Gore, u publikaciji RDA i porazna statistika, koja, zaista pokazuje, da je taj dio populacije, najčešće, nevidljiv za ostatak društva.

“O njima slabo šta znate, a teško ćete i da saznate jer žive u jednom paralelnom univerzumu, koji se sa vašim obično ne preklapa. Ako pitate nekog iz institucija, na primjer iz biroa za zapošljavanje, reći će vam da su te žene svrstane u ‘teže zapošljivu’ kategoriju, jer nemaju radno iskustvo, često ni formalno obrazovanja. Ako pitate katastar, reći će vam da ih nemaju u evidenciji, jer na njih se ništa ne vodi. Ako pretražite privredni registar, ni tamo ih nećete naći, nemaju biznise. Ako pitate poljoprivredne službe, reći će vam da poznaju njihove supružnike, jer sa njima imaju posla”, kažu u RDA.

Zaključak je da problemi žena u ruralnim područjima nijesu u žiži interesovanja javnosti i političkih aktera. Te probleme, često, zaobilaze i organizacija i institucija koje se formalno bave pravima žena. Prema Strategiji za razvoj ženskog preduzetništva Crne Gore, žene su vlasnice samo četiri odsto kuća, osam odsto zemljišta ii 14 odsto vikendica (kuća za odmor). U sjevernom regionu Crne Gore, nezaposlenost među ženama je sedam puta veća nego na jugu i tri puta veća nego u centralnom regionu. Prema analizi Ministarstva za ljudska prava više od polovine nezaposlenih žena u ruralnim područjima nikada nije pokušalo da zasnuje radni odnos. Trećina njih su domaćice, nikada nisu bile zaposlene i nemaju penziono osiguranje. Jedna od analiza UNDP-a pokazala je da žene u Crnoj Gori u prosjeku provedu 10 godina života u neplaćenom kućnom radu.

Za one koje žive na poljoprivrednim gazdinstvima posla je još više i to u okruženju gdje su običajne norme važnije od zakona. Te žene, uglavnom, nijesu naslijedile ništa od porodica iz kojih su potekle. Ni poslije udaje ne postaju vlasnice imovine. One na koje se vodi gazdinstvo ili seosko domaćinstvo, morale su da, prethodno, dobiju saglasnost od muža kako bi koristile zemljište.

Ambulante, škole, vrtići, u selima ne postoje. Nema ni kulturnih sadržaja. Podrške za stare i za osobe sa invaliditetom, takođe, nema, pa je teret brige o njima najčešće na ženama. Internet, koji bi nešto od tih praznina mogao nadomjestiti, na selima i planinama često nije dostupan, iako je neophodan za sve one koji su krenuli da se bave seoskim turizmom.   To su samo neke od činjenica, koje ženama sa ruralnog područja, dodatno otežavaju svakodnevicu.

“Ako želimo da unaprijedimo preduzetnički duh, poguramo žene da razvijaju porodične poslove na poljoprivrednim gazdinstvima, ako želimo da pobijedimo tradicionalnu diskriminaciju, duboko ukorijenjenu, moramo zakonima i njihovim dosljednim sprovođenjem djelovati i to odmah. Znamo priče žena sa kojima smo morali da se dovijamo kako bi im uopšte bilo dozvoljeno da se bave seoskim turizmom, u kućama u kojima žive decenijama, koje održavaju, gdje ulažu sate i sate neplaćenog rada, u kojima nisu ravnopravne”, tvrde iz RDA.

Podsjećaju i da ženama na selu nedostaje penzijsko osiguranje, pa zbog tako neregulisanog statusa, one su u stalnim brigama kako da dočekaju starost i od čega da žive.  Isotvremeno, to nameće i “veliki rizik od siromaštva u godinama kad više ne mogu same da zarađuju”.   Donosioci odluka, tvrde iz RDA, vrlo često nemaju na umu ili ne znaju okolnosti u kojima se živi na selima i na planinama. Zbog toga, uslovima koje postavljaju za poljoprivredna gazdinstva, dodatno komplikuju.

“Na primjer, čuli smo od žena iz naših priča da prerađivači mlijeka, oni koji proizvode sir, moraju imati pločice u prostorijama za preradu i na katunu i u selu. A nadležni se nijesu sjetili da, ako hoće pločice, onda moraju obezbijediti put do katuna, kojim će se one dopremiti. Nijesu se sjetili da je naš tradicionalni sir pravljen odvajkada na katunu, u drvenoj ili kamenoj prostoriji, na zemljanom podu. To, istina, nijesu striktno ženska pitanja, ali žene su ključne i za seoski turizam i za proizvodnju sira i drugih proizvoda, pa ih se i te kako tiču ove politike”, objašnjavaju iz RDA

Prema iskustvima, koje su podijelile, tokom kampanje “Nevidljive žene Crne Gore”, gotovo ni jedna od domaćica i planinki nije imala lak životni put – “mučili su ih strahovi i nesigurnosti, brinule da se ne obrukaju neuspjehom, često ih okruženje nije razumjelo”.  Međutim, zajednički su im i “krvavi”, često, neplaćeni rad, upornost i riješenost da, u okruženju bez mnogo mogućnosti i puno predrasuda, ostvare svoje ciljeve.

Gordana Jokić iz Plava, svako ljeto provodi na Vujovom katunu na Čakoru. Za publikaciju RDA, ispričala je da nije naslijedila ništa od porodice, jer “u to vrijeme nije bio običaj da se odivama išta ostavlja”. Ni kod Jokića se ništa od imovine ne vodi na nju. Nema niti jednog dana radnog staža. Oduvijek se bavi poljoprivredom i kućnim poslovima, a svi prihodi od poljoprivrede se vode kao porodični prihodi, iako je najveći dio posla na njenim leđima. Seoskim turizmom je počela da se bavi prije nekoliko godina, kada je na ovoj teritoriji sprovođen projekat Katunski put, a njena porodica bila je jedna od odabranih za podršku. Familija, a ni okruženje, nisu imali velikog razumijevanja za Gordanino interesovanje za bavljenje seoskim turizmom, “jer su mislili da je to zanos i fantazija”.

Slična je priča i Milijanke Pešić, rođene u Vraneškoj dolini. Majka je osmoro djece, a za kampanju RDA ispričala je kako je od “roda” naslijedila “tkane stvari, uspomene, običaje i ništa od nekretnina”. Ni danas se ništa na nju ne vodi.  Uprkos tome, okosnica je uspješnog gazdinstva čije je djelatnost, prije svega, proizvodnja hrane i seoski turizam.

Za kampanju posvećenu “nevidljivim junakinjama”, koju je podržala ambasada SAD u Crnoj Gori, o svom životu i poslu govorile su i Kolašinka Gordana Dulović, Žizela Marković, “pijanistkinja koja pravi koziji sir”, Mia Jokanović “planinka iz Foče”, te Gordana Stevović, koja se vratila iz Italije i u rodnom Žabljaku počela da se bavi seoskim turizmom… Dio kampanje je i biografija viskoškolke Danke Šekularac iz katuna Suvodo. U publikaciji su objavljene i priče majke i ćerke, poljoprivrednica Mire i Jovane Bogavac, kao i zvanično najbolje domaćice 2022. godine Vere Pavićević, planinke iz žabljačkog sela Kovčica. Kako je grad zamijenila selom ispričala je i Ermina Redžematović iz Plava.

Žene predstavljene u publikaciji RDA, svojim receptima, doprinijele su objavljivanju zbirke planinskih jela Crne Gore “Gorska trpeza”, i većina njih se nalazi na istoimenoj gastroruti. Sve predstavljene žene su takođe i članice Udruženih seoskih domaćinstava Crne Gore, organizacije koja okuplja porodice aktivne u seoskom turizmu. Većinu povezuje i tematska turistička ruta Katunski put, koja povezuje katune na nekoliko crnogorskih planina.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

OPŠTINA KOLAŠIN STOPIRALA UKNJIŽBU PLACEVA NA LUGU: U rukama Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veći dio placeva u prigradskom dijelu Kolašina, podijeljenih  još 2009. godine odlukama tadašnjeg lokalnog parlamenta, još nema formalne vlasnike. Nedavno su masovni sudski postupci za uknjižbu naglo prekinuti, nakon što je Opština podnijela zahtjev za ocjenu ustavnosti prvobitne Odluke o dodjeli placeva

 

 

Blizu 170 placeva  u sportskoj zoni, Lugu, prigradskom dijelu Kolašina,  podijeljeno je Kolašincima „u stanju socijalne potrebe“ ili „po drugom osnovu“ odlukama lokalnog parlamenta tokom 2009. godine. Mnogi od njih nikad nijesu ni dobili dokaze o vlasništvu, a nedavno su prekinuti masovni sudski postupci kojima su tokom ove godine  pokušali da ih uknjiže.

Kako su Monitoru rekli u kolašinskoj lokalnoj upravi, sudski postupci su prekinuti prije nekoliko mjeseci, nakon što je Opština podnijela zahtjev za ocjenu ustavnosti Odluke o dodjeli placeva u tom dijelu grada. U  Opštini trenutno nemaju precizan podatak koliko je „vlasnika“  prije toga uspjelo da uknjiži placeve. Nemaju ni odgovor na pitanje zbog čega su zahtjev pokrenuli nakon što su neki od placeva dobili vlasnike.

„Svi predmeti su u prekidu do odluke Ustavnog suda Crne Gore. Mali broj tih predmeta je pravosnažno okončan. Međutim, počeo je da pristiže ogroman broj ovakvih predmeta, odnosno oko 40 tužbi po tom osnovu. Kako je postojala bojazan da može doći do zloupotreba, Opština je podnijela zahtjev za ocjenu ustavnosti Odluke, koja je pravni osnov podnošenih tužbi. Zatim je tražen prekid svih postupaka do dobijanja ove ocjene, što je potvrdio i Viši sud u Bijelom Polju“, tvrde u Opštini.

Prema nezvaničnim podacima, prije nego što je vlast zatražila mišljenje Ustavnog suda, dvadesetak Kolašinaca uknjižilo je  placeve. Navodno, kako su rekli nezvanično u kolašinskom Osnovnom sudu, u tim slučajevima je „nesporno dokazano stupanje u posjed tužilaca i privođenje nepokretnosti namjeni.“

U lokalnoj upravi kažu da će nakon odluke Ustavnog suda „Opština zauzeti stav kako prema budućim, tako i prema okončanim postupcima.“  Početkom ove godine, međutim, tvrdili su da je „Sud  sa strankama i vještakom geodetske struke obavljao uviđaj na licu mjesta i konstatovao postojeće stanje.“ Nalazom i mišljenjem vještaka geodetske struke, navodno je, „konstatovano stanje posjeda, privedenost namjeni, izvršena je identifikacija dodijeljenih parcela na osnovu korišćenja i stupanja u posjed.“

„Na osnovu planske dokumentacije Sekretarijata za urbanizam, Opština je tokom postupka zahtijevala usklađivanje i preklapanje utvrđenog stanja sa važećom planskom dokumentacijom (DUP Sportska zona). To je rađeno s ciljem da se spriječi zauzimanje javnih površina, saobraćajnica, predviđenih ili postojećih sportskih objekata“, govorili su iz Opštine prije podNošenja zahtjeva Ustavnom sudu.

Na taj način, kako su tada objasnili, obezbijeđeno je „da predmet spora budu isključivo urbanističke parcele koje su predviđene za individualno stanovanje, odnosno gradnju stambenih objekata.“ Uvjeravali su i da je tokom postupka vođeno računa o identifikaciji lica sa spiska iz odluke, kao i o utvrđenoj površini parcela iz tog akta. Opština je podnijela i zahtjev kojim traži da se na nepokretnostima koje su bile predmet pravosnažno okončanih postupaka u listu nepokretnosti upiše teret zabrane otuđenja od strane vlasnika.

Tokom minule decenije i po, samo rijetki su pokušavali da ospore pravnu valjanost podjele placeva na Lugu, ali bez rezultata. Jedini koji su se usudili da javno problematizuju taj akt odmah nakon donošenja bili su Željka Vuksanović i Bojan Zeković iz Socijaldemokratske partije (SDP), dok su ostali uglavnom ostali nijemi na evidentne neregularnosti.

Sumnje da je bilo nezakonitog postupanja prilikom poklanjanja ili prodaje placeva, odbornici su tada iznijeli u krivičnoj prijavi protiv tadašnjeg predsjednika Opštine Milete Bulatovića i predsjednika Skupštine opštine Mila Šukovića. Prijava nikad nije dobila sudski epilog.

„U više slučajeva državno zemljište je dato fizičkim licima bez naknade ili uz minimalnu naknadu, a ta fizička lica su, nekada i sjutradan po kupovini, prodavala to zemljište po desetinu puta većim cijenama. Kolika je šteta za budžet Opštine nastupila, nama nije poznato, niti smo u mogućnosti da to utvrdimo, ali je, sudeći po cijenama nekretnina, vjerovatno da se radi o desetinama miliona eura. Posebno štetno je davanje na ovaj način zemljišta (placeva) službenicima državne i lokalne uprave čiji je posao primjena i kontrola primjene zakona“, navodi se, između ostalog, u toj krivičnoj prijavi.

Srž problema akta iz 2009. godine je potpuni izostanak jasnih kriterijuma na osnovu kojih je podijeljena enormna površina opštinskog zemljišta. Radilo se o najmanje 50.400, a potencijalno i do čak 75.000 metara kvadratnih zemljišta na atraktivnoj lokaciji Lug, čija je vrijednost danas sigurno nekoliko desetina miliona eura. Odsustvo kriterijuma ostavljalo je ogroman prostor za samovolju i diskreciono pravo u raspodjeli.

Uz Odluku odbornicima je prije 15 godina dostavljen i najblaže rečeno, krajnje neuobičajen i problematičan spisak potencijalnih „vlasnika“ placeva. Na tom spisku, koji je izazivao sumnju u elementarne administrativne procedure, u nekim slučajevima nije bilo navedeno ni ime budućeg korisnika placa, već samo prezime. U nekim slučajevima, na primjer, stajalo je da plac dobija „porodica pokojnog…“, dok su ponegdje imena i prezimena naknadno dopisivana rukom, hemijskom olovkom , što dodatno otvara brojna pitanja o transparentnosti i regularnosti čitavog procesa.

Među povlašćenim pojedincima koji su dobili besplatne parcele, našlo se, između ostalih, 36 službenika „iz ispostave policije“. Besplatno zemljište dobilo je i osmoro zaposlenih u srednjoj i osnovnoj školi, te šestoro iz kategorije „izbjegla i raseljena lica“. Značajan broj od 14 osoba prepoznat je kao „u stanju socijalne potrebe“ i, prema mišljenju tadašnje lokalne uprave, zaslužilo je besplatan plac. Po tri penzionera i zaposlena u Domu zdravlja takođe su se našli na spisku, kao i isto toliko sportista, te dva radnika Šumskog preduzeća.

Besplatno zemljište na Lugu dobili su i po trojica zaposlenih u Elektrodistribuciji i Komunalnom preduzeću, zatim dvojica radnika Ski-centra, te osmoro službenika u državnim organima i jedan zaposleni u Podgoričkoj banci. Posebno indikativan je podatak da je čak 16 službenika i namještenika iz tadašnje lokalne administracije obezbijedilo sebi besplatne placeve. Na kraju, spisak sadrži i nepreciznu, ali široku stavku „privatni sektor i drugo“, koja obuhvata oko 60 imena.

                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA I VIZNI REŽIM: Piši, briši

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon mjesec dana od incidenta na Zabjelu i sporne odluke Vlade da uvede vize za turske državljane, opet je ukinut  vizni režim za Tursku, dok su vize uvedene građanima Azerbejdžajna.  Vlada je ovu odluku obrazložila kao dio šireg paketa mjera usklađivanja vizne politike sa Evropskom unijom. Crna Gora je trenutno daleko od usklađenog viznog režima sa EU

 

 

Više od mjesec dana nakon incidenta na Zabjelu i ekspresnog uvođenja viza turskim državljanima, Vlada Crne Gore je odlučila da ukine vizni režim za Tursku.

Uvođenje viza uslijedio je u oktobru ove godine, nakon incidenta u kom su učestvovala tri strana državljanina i Podgoričanin.  Iako se kasnije ispostavilo da se nije radilo o turskim, nego o azerbejdžanskim državljanima,  osim uvođenja viza za sve sa turskim pasošem, imovina više turskih državljana tada se našla na meti huligana koji su, revoltirani incidentom na Zabjelu, palili i demolirali njihove radnje u više crnogorskih gradova. Organizovan je i lov na turske državljane.

Rezultat: od kraja oktobra do kraja novembra, prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, gotovo devet hiljada Turaka napustilo je Crnu Goru. Turski državljani, prema podacima Centralne banke i Uprave za statistiku, predstavljaju najveće investitore u našoj zemlji, vlasnici su 20 odsto kompanija koje ovdje posluju i čine pet odsto turista koji posjećuju Crnu Goru.

Vlada je na istoj sjednici  na kojoj je ukinula raniju odluku za državljane Turske, uvela vize za građane Azerbejdžana.

Vlada je, većinom glasova, odlučila da se  turskim državljanima bezvizni boravak u Crnoj Gori sa 90 smanji na 30 dana. Iz Vlade smatraju da će na taj način prevenirati nelegalne migracije. Odlučeno je i da se, u slučaju procjene bezbjednosnih rizika, vizni režim može ponovo vratiti.

„Odluka predstavlja dio šireg paketa mjera usklađivanja vizne politike sa Evropskom unijom, a koji obuhvata i prilagođavanje vizne politike u odnosu na treće države, u ovom slučaju Azerbejdžan, koji će biti usklađen do 15. januara“, navodi se u saopštenju Vlade.

Međutim, ovom odlukom Crna Gora je i dalje daleko od usklađivanja sa viznom politikom Evropske unije. Vladu čekaju usklađivanje i velike izmjene Zakona o strancima. U Skupštinu je  Vlada sredinom decembra dostavila predlog zakona po kojem će stranci sa preduzećima u Crnoj Gori moći će da dobiju i produže boravak ako imaju firmu sa samo jednim radnikom koji ne mora imati crnogorsko državljanstvo, ali ako dokažu da godišnje plaćaju više od 5.000 eura poreza i doprinosa na zarade.

Taj iznos dažbina na godišnjem nivou dobije se na mjesečnu neto zaradu od 1.600 eura. Uslov za dobijanje boravka ostaje vlasništvo nad nekretninom od najmanje 200 hiljada eura, ali on neće važiti za državljane iz EU, Velike Britanije, Švajcarske, Norveške i Islanda. Oni koji su započeli proceduru produženja boravka po prethodnom zakonu, moći će po starim uslovima da dobiju nastavak boravka najduže do 12 mjeseci.

To su novine iz novih amandmana koje je Vlada dostavila Skupštini, nakon što je prethodno povukla tri amandmana koje je Skupštini dostavila u novembru. U amandmanima  iz novembra pisalo je da stranac mora imati dvoje zaposlenih crnogorskih državljana u firmi ako želi da na osnovu nje dobije ili produži pravo boravka, da za sve strance važi pravilo ostvarivanja boravka samo preko nekretnine vrednije od 200 hiljada eura, kao i da će se svi postupci dobijanja ili produženja boravka po sadašnjem zakonu nastaviti po tim propisima. Predstavnici stranih investitora i poslovnih udruženja stranaca reagovali su upozorenjima da je uslov od dva domaća radnika teško ostvarljiv.

U aktuelnom, važećem Zakonu o strancima uopšte nema uslova za dobijanje boravka preko vlasništva nad firmom koji se odnose na broj zaposlenih, njen promet i plaćanje dažbina. Iz MUP-a su ranije saopštavali da je značajan broj tih firmi fiktivan i da služi samo za dobijanje boravka. Takođe, u sadašnjem zakonu nema uslova koji se odnose na dobijanje prava boravka preko vlasništva nad nekretninama koji se odnose na njenu vrijednost. Iz Vlade i MUP-a ranije su saopštavali i da EU od njih traži da uvedu strože uslove za dobijanje prava boravka za strance koji nisu iz ove unije, kao i da u državama članicama postoje dodatni stroži uslovi koji se odnose na pravo ostvarivanja i produženja boravka na osnovu vlasništva nad firmama i nekretninama.

Vlada u obrazloženjima novih amandmana navodi da njima želi da precizira norme iz zakona, da spriječi zloupotrebe, kao i da stroži uslovi ne budu prevelika biznis barijera za strance koji se u Crnoj Gori stvarno bave biznisom i nemaju fiktivne firme koje služe samo za dobijanje boravka.

Predsjednik Fondacije Budućnost crnogorskog turizma i predsjednik Odbora za turizam Njemačko-crnogorskog poslovnog kluba Michael Bader podsjeća da se crnogorska privreda godinama suočava sa ozbiljnim deficitom radnika u gotovo svim sektorima, dok nedostatak kvalifikovanog kadra pogađa i domaće i strane poslodavce.

„Opravdano se pitamo ko će popuniti ta radna mjesta, naročito kada je riječ o specijalizovanim poslovima koje otvaraju strane firme – IT, konsalting, arhitektura, usluge na daljinu, finansijske tehnologije i drugi sektori znanja“, upitao je Bader.

Predstavnik predlagača izmjena Zakona iz MUP-a, vd direktora Direktorata za građanska stanja i lične isprave Dragan Dašić kazao je pred poslanicima da je cilj izmjena ispunjenje zahtjeva i direktiva EU. On je naveo da će danom ulaska Crne Gore u EU stranci koji u Crnoj Gori imaju registrovan boravak imati i određena prava u cijeloj uniji, zbog čega su iz EU bili veoma zainteresovani za izmjene ovog zakona, ali i upozoravali na veliki broj stranaca iz neevropskih država koji zatim kao migranti odlaze u države EU.

“U Hrvatskoj stranac, da bi dobio boravak na osnovu osnivanja firme, mora da ima najmanje tri radnika, od čega su dva hrvatski državljani, a ako ima više zaposlenih na jednog stranca mora da ima tri hrvatska državljanina. Kod nas će biti da mora da ima troje zaposlenih od kojih je najmanje jedan crnogorski državljanin. Odlučili smo se na ovo ograničenje jer stranci u zadnje dvije – tri godine zloupotrebljavaju ovu odredbu”, naveo je Dašić.

Izmjene zakona se pripremaju već četiri godine, bile su na javnoj raspravi u junu i julu 2023. godine, a posljednje dvije godine se norme usklađuju sa Evropskom unijom. Predlog je usklađen sa 12 direktiva EU, a njegovo usvajanje je neophodno za zatvaranje Poglavlja 24 – pravda, sloboda i bezbjednost i Poglavlja 2 – sloboda kretanja radnika. U Crnoj Gori boravi sto hiljada stranaca, od čega je 30 hiljada sa stalnim nastanjenjem – većinom iz bivših jugoslovenskih republika, i 70 hiljada sa privremenim nastanjenjem većinom iz Rusije, Srbije, Ukrajine, Turske,… Zaposleno je 40 hiljada stranaca.

 

I ruskim biznismenima prijeti novi zakon

Vd direktora Direktorata za građanska stanja i lične isprave Dragan Dašić  kazao je da privremeni boravak sada ima 19 hiljada Rusa, od čega 4.375 po osnovu osnivanja firmi.  Ustvrdio je da i „kod njih vjerovatno ima slučajeva fiktivnih firmi osnovanih samo zbog boravka“, kao i da vjeruje i da će mnogi izgubiti pravo boravka.

“Predlagali smo i da se u Zakon o privrednim društvima uvede norma da stranac može da osnuje firmu ako je prethodno regulisao pitanje boravka, jer na primjer građani Crne Gore ne mogu otići u Njemačku i osnovati firmu ni sa euro ni sa 50 hiljada eura. Tada sam to predlagao i prije dvije godine, ali kažu da to ne daju direktive EU”, naveo je Dašić.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UBISTVO PODGORIČANINA U BARSELONI: Rat traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početkom nedjelje u Barseloni je ubijen muškarac za kojeg se vjeruje da je M.M. iz Podgorice, koji prema operativnim podacima bezbjednosnih službi slovi za pripadnika škaljarskog kriminalnog klana

 

 

Pripadnici dva zaraćena kotorska kriminalna klana još jednom su potvrdili da za njih ne postoje granice i prepreke kada odluče da zločinački naum sprovedu u djelo. Početkom nedjelje u Barseloni je ubijen muškarac za kojeg se vjeruje da je M.M. iz Podgorice, koji prema operativnim podacima bezbjednosnih službi slovi za pripadnika škaljarskog kriminalnog klana.

Izvori tvrde da je riječ o osobi koja je poznata i srpskim bezbjednosnim službama ali njegov identitet do zaključenja ovog broja Monitora nije zvanično potvrđen.

Da je u pitanju Podgoričanin blizak škaljarskom kriminalnom klanu objavio je i španski El caso, pozivajući se na svoje izvore.

„Žrtva je stranac iz Istočne Evrope, o kojem policija u ovom trenutku nije imala prethodnih saznanja niti kriminalni dosije u Španiji. Prema informacijama koje je dobio ElCaso.com , sumnja se da bi on mogao biti M.M, muškarac porijeklom iz Podgorice, Crna Gora, i da bi mogao imati veze s kriminalnim klanom Škaljari. Ove podatke je potrebno provjeriti, jer kriminalci ovog tipa sa sjedištem u Kataloniji često koriste više identiteta kako bi izbjegli policiju“, objavio je El caso.

Španski mediji navode i da prema policijskim izvorima sve ukazuje na to da se radilo o ubistvu povezanom s trgovinom drogom i međunarodnim organizovanim kriminalom.

„Žrtva je upucana tri puta u leđa i preminula je na mjestu događaja u ulici Doktor Fleming. Napadač je pobjegao, a katalonska policija pokrenula je veliku operaciju potrage, uključujući patrole na zemlji i policijski helikopter, ali ta akcija nije dovela do hapšenja. Prema policijskim izvorima u Crnoj Gori, čini se da je ovo novo poglavlje u ratu između dva međunarodna klana trgovine kokainom iz Kotora“, objavio je ovaj medij.

Pozivajući se na iskaze svjedoka zločina, mediji navode da je ubica bio maskiran, obučen u crno i da je pucao žrtvi u leđa nasred ulice.Dodaju da katalonska policija mjesecima upozorava na izrazito nasilne incidente između stranaca koji žive u Španiji, a koji su umiješani u krijumčare droge.

„Istragu o društvenom krugu žrtve će pomoći istražiteljima da razjasne mnogo toga, dok će u saradnji s crnogorskim vlastima, nastojati da utvrde ko je želio smrt ovog čovjeka. Ovo nije prvi put da  dva balkanska klana, Kavački i Škaljarski, rješavaju svoje sukobe vatrenim oružjem u Kataloniji, piše El caso.

U centru Barselone, podsjetimo, 15.jula, ubijen je Filip Knežević (36). Ubica je sačekao da Knežević uđe u ulaz zgrade u kojoj je živio, a zatim u njegovom pravcu ispalio najmanje osam hitaca od kojih su ga pogodila četiri. Knežević je povredama podlegao na licu mjesta, a španska policija i dalje traga za napadačem. U vrijeme ubistva, kako su tada objavili španski mediji, Knežević je kod sebe imao nekoliko lažnih dokumenta među kojima je bio i pasoš Hrvatske.

Knežević je slovio za visokorangiranog člana kavačkog kriminalnog klana. Prema navodima optužnice, Knežević je jedan od direktnih egzekutora škaljaraca Alana Kožara i Damira Hadžića na ostrvu Krf 23. jula 2020.

Nedugo nakon njegovog ubistva čelnik crnogorske policije, Lazar Šćepanović, naveo je da je taj zločin inicijalna kapisla za ubistva koja su uslijedila u crnogorskim gradovima.

Samo tri dana nakon ubistva Kneževića u Podgorici je ubijen Igor Nedović, koji je prema operativnim podacima policije bio blizak kavčkom kriminalnom klanu, a dva dana nakon tog zločina u glavnom gradu je ubijen Ivan Milačić, koji je slovio za pripadnika škaljarskog klana.

“Od sticanja nezavisnosti Crne Gore, ovo je najtragičnija godina po broju ubistava, kojih je samo za trećinu manje u odnosu na ratne devedesete godine, rečenica je koju je nedavno saopštio bivši ministar unutrašnjih poslova i funkcioner Građanskog pokreta URA Filip Adžić.

To potvrđuje i crna statistika ubijenih osoba.

“Ove godine desilo se 27 ubistava u Crnoj Gori, imajući u vidu javno dostupne podatke, a bojim se da možda ima i više. Tu govorim ne samo o obračunima kriminalnih struktura, nego o svim ubistvima koja su se desila u Crnoj Gori“, istakao je Adžić u saopštenju.

On je kazao da je 1993. ili 1994. godine bilo od 40 do 50 ubistava, a da od tog perioda do danas godišnje nije bilo zabilježeno ovoliko najtežih krivičnih djela.

“Kada je obračun kriminalnih struktura u pitanju, ove godine je stradalo devet državljana Crne Gore, sedam na teritoriji naše države, što je takođe ogromna brojka koja upozorava i govori da je situacija izmakla kontroli i da su, bez obzira koliko se napora ulagalo, brojke katastrofalne”, rekao je Adžić.

On je kazao da je prošle godine bilo sedam likvidacija u obračunima kriminalnih struktura, ali da je 90 odsto njih bilo rasvijetljeno.

“Kada je u pitanju ova godina, mi imamo oko 60 odsto nerasvijetljenih krivičnih djela. U ovih sedam obračuna imamo četiri stradala, za koja još uvijek ne znamo ko su počinioci tih krivičnih djela. To je jako loša statistika. Iako ne volim, i mnogo mi je teško, kada su u pitanju ljudski životi, da govorim o procentima, ali to je alarm koji mora sve dobro da nas trgne”, rekao je Adžić.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo