Zamjenik direktora hrvatskog Ureda za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala Slobodan Šašić, zatražio je u završnoj riječi nakon maratonskog suđenja, po 40 godina zatvora za šest optuženih za ubistva Iva Pukanića, suvlasnika Nacionala i njegovog kolege Nika Franića. Pukanić i Franić su likvidirani 2008. u centru Zagreba.

,,Počinjena su djela protiv slobode novinarske riječi, protiv demokratije”, kazao je Šašić. On je istakao da je skupinu organizovao srpski kriminalac Sreten Jocić, alijas Joca Amsterdam, a njegova desna ruka bio je Slobodan Đurović, biznismen iz Bara. Jocić, je za atentat navodno platio 1,5 miliona eura.

Krajnji naručioci i finansijeri ovog zločina još su nepoznati. Ali, jedino je međunarodna duvanska mafija mogla „osigurati značajna sredstva za finansiranje zločinačkih organizacija”, rekao je Šašić. Jedan od svjedoka u procesu, Ratko Knežević, tvrdio je da je na vrhu duvanskog kartela, predsjednik crnogorske Vlade Milo Đukanović sa poslovnim partnerom Stankom Subotićem Canetom.

U jednoj drugoj istrazi, italijanski tužilac Đuzepe Šelzi, označio je Mila Đukanovića za šefa grupe koja je švercujući cigarete između dvije jadranske obale, oštetila budžet Italije za milijarde. Italijanski Vrhovni kasacioni sud je davne 2004. godine odobrio nalog tužioca za hapšenje crnogorskog premijera zbog sumnji da je na čelu organizovane mafijaške skupine. Kasnije je Đukanovićev slučaj u Italiji arhiviran. Istovremeno, procvjetali su poslovi između Bersluskonija i našeg premijera. Crnogorsku Elektroprivredu kupila je italijanska A2A, koja se upravo sprema da zajedno sa Đukanovićevom Vladom potopi Moraču i uništi Taru.

Iako je slučaj našeg premijera arhiviran, preciznije odložen zbog imuniteta, u Italiji se vodi istraga protiv ostalih članova duvanske mafije, dijelom Đukanovićevih intimusa. U Srbiji sude Stanku Subotiću Canetu, ali i bandi interkontinentalnih razmjera, Pljevljaka Darka Šarića koja se bavila švercom kokaina.

Crnogorsko pravosuđe je paralisano. Mnogo prije zločina nad Pukanićem, ovdje je likvidiran Duško Jovanović, koji je takođe pisao o duvanskoj mafiji. Nijesu utvrđeni ni počinioci, a kamoli organizatori i naručioci ubistva glavnog urednika lista Dan. Nijesu razriješena ni ubistava visokih policijskih službenika i biznismena, od kojih su neki bili povezani sa duvanskim i kokainskim poslovima. Šarićevi saradnici sa optužnice se šetaju Crnom Gorom, a poslovi im se granaju.

Osamnaest godina nakon zločina deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica, na optuženičkoj su klupi niži policijski službenici. Hrabri svjedok, policijski inspektor Slobodan Pejović, koji se te turobne 1992. usprotivio zločinu, pokušava se diskreditovati i pretvoriti u počinitelja užasa u kome je stradalo preko stotinu ljudi. U postupku se čini sve da se zamagli kontekst i ubije istina. Pejović je davnih devedesetih progovorio i prošao pakao.

Prema svjedočenju Pejovića, ali i drugih, nalog za hapšenje izbjeglica, potpisao je tadašnji ministar policije Pavle Bulatović. Bulatović je ubijen u Beogradu, u nerasvijetljenoj sačekuši.

Ali, zar Milo Đukanović nije bio nadređeni Pavlu Bulatoviću? U strogo centralizovanom državnom aparatu ministar policije nije mogao ni pomisliti da samostalno donese odluku o masovnoj deportaciji. Bio bi to puč. Odgovornost državnog vrha za ovaj državni zločin niko ne pominje.

To je logičan slijed. U zemlji na čijem je čelu čovjek koji je vedrio i oblačio tokom Bukovice i deportacija, tokom šverca i naopakih privatizacija, pravo i pravda ne mogu biti dostižni. Samo laž i velika obmana.

Nije to više samo naš problem. One zapadne diplomate i zemlje koje podržavaju Đukanovićevu Crnu Goru, saučesnici su u opstrukciji pravde i prikrivanju zločina – od onog strašnog iz 1992. do svega što je uslijedio dok su se ovuda gomilali veliki i mračni poslovi. Mogu li poklonjeni kanjoni, hidroelektrane i preostali neuništeni resursi koje Đukanović namjerava da krčmi, sada sa zapadnim partnerima, amnestirati vlast za nepočinstva koja su u ovih dvadeset godina od Crne Gore napravili polje nekažnjenih zločina.

Milka TADIĆ MIJOVIĆ