Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ZONA SUMRAKA NA HAPPY TELEVIZIJI: Autoportret jednog vremena

Objavljeno prije

na

Bivši zamjenik državnog tužioca, advokat Zoran Piperović – prvooptuženi u procesu seks trafikinga moldavske državljanke Svetlane Čebotarenko, S.Č., koji je obustavljen usljed nedostatka dokaza – tokom intervjua emitovanog početkom mjeseca kod srbijanskog novinara Milomira Marića (Happy TV, preuzela crnogorska TV Atlas) u emisiji Goli život, ogolio je sebe. Otišao je, sada, korak dalje u odnosu na sopstvenu knjigu Moldavka, istinita priča (preciznije: fabrikat istine; pisali smo o tome, dokumentovano, u tekstu Moldavka, neistinita priča), pa – što svjesno, što nesvjesno – iznio pregršt „bisera”, koji na najbolji mogući način svjedoče o njegovoj kredibilnosti, ali i o onome o čemu je, između ostaloga, pričao. O sistemu i – kako ga on oslovljava – šefu.

 

Intervju je emitovan nedugo pošto je Viši sud u Podgorici po Piperovićevoj tužbi presudio da je žrtva seks trafikinga(!), Čebotarenkova, kriva zbog davanja lažnog iskaza, te kažnjena godinu dana uslovno. Piperoviću, ali i režimu, presuda je došla kao sjajna prilika da se udari na ,,državne” neprijatelje: NVO aktiviste, neposlušne medije, novinare, ali i ostale koji ne prihvataju njihovu verziju istine, sada dijelom aminovanu sudskom presudom, u zemlji čije sudstvo je daleko od nezavisnog.

Konteksta radi: odakle Piperović u Marićevoj emisiji? Ne slučajno. Đukanovića i njegovog prijatelja Stanka Subotića Caneta – čiji je advokat u emisiji bio Piperović – i Marića, povezuju premijer i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i Tomislav Nikolić. Narečena družina, sve sa Marićem, sastala se, prema tvrdnjama Ratka Kneževića, tajno u hotelu Ric u Parizu oktobra 2007. godine. To se tumačilo kao zametak već uveliko realizovanog plana – uspostavljanja političke i medijske kontrole na ovim prostorima od strane Subotića i njegovih pomenutih političkih kompanjona. Dolazak Vladimira Bebe Popovića u Podgoricu slikovit je dokaz narečenog spajanja i u određenoj mjeri centralizovanja medijsko-političkih agentura dva režima.

Drugarski, dvosatni intervju, na ,,ti”, u bašti hotela Splendid (da ležernost bude potpuna: Marić je u šorcu i japankama) predstavljao je mješavinu selektivne istine, izrugivanja sa žrtvom i neistomišljenicima do neopjevanog ulizištva, sve praćeno vulgarnostima, elementarnom nepismenošću i bahatošću – advokata!

Za zagrijavanje, Marić konstatuje: ,,Ti imaš briljantnu karijeru u pravosuđu. Stigao si do vrha. Trebalo je da postaneš državni tužilac Crne Gore. A onda se sve slomilo preko tebe”. Piperović ,,skromno” odgovara: ,,Tačno. Karijera je bila brza, munjevita, uspješna. U tome me niko nije gurao. Karijeru sam pravio zahvaljujući svom talentu za tu nauku i tačna je konstatacija koju si rekao da se to sve slomilo na mene. Da li sam trebao da budem državni tužilac, kažu da jesam.”

Nije ga niko gurao, osim, možda, malo – Milo i ekipa. Tako, u jednom trenutku, tokom intervjua, priča o pretresu njegove kuće, neposredno nakon hapšenja, 2002. godine: ,,U srednjoj sobi (njegova kuća u Ulcinju – p.a.) u kojoj spava Đorđe (sin – p.a.) bila je slika izbornog plakata Da živimo bolje – Milo Đukanović.” Sjajan primjer nezavisnosti državnog tužioca.

,,Nezavisni” tužilac je koncem devedesetih odabrao stranu: ,,Kod preloma DPS-a ja sam stao na stranu Mila Đukanovića.” U tom kontekstu, Piperović priča, kako je, dok je bio tužilac(!) prisustvovao ,,pojedinim sastancima, na kojima je bilo riječi ko je sa te druge strane, a koga treba malo disciplinovati”!

,,Na jednom sastanku u zgradi MUP-a, ja sam bio prisutan, bila su prisutna dva policajca, od kojih jedan nije živ, i u jednom trenutku taj koji nije živ kaže: ,,A Ratku Đokiću (Piperovićev prijatelj, kontroverzni biznismen, ubijen 2003. godine u Štokholmu – p.a.) treba slomiti malo glavu pa da on zna đe da stane i da to mi uradimo danas.” Naš tužilac je zatim (uz sadašnju opasku kako nije ,,mogao da vjeruje da to može neko da kaže ko prima platu, državni činovnik”), pozvao Đokića i kazao mu da bježi, što je ovaj promptno poslušao. Koliko li je onih koji nijesu imali status prijatelja i nijesu upozoreni šta ih čeka? U uređenoj zemlji, ovakvim priznanjima, o ,,disciplinovanju” neistomišljenika, pozabavilo bi se tužilaštvo.

Piperovićev napredak u karijeri poklapa se sa pomenutim odabirom ,,prave” strane. Nakon funkcija opštinskog javnog tužioca u Ulcinju i zamjenika okružnog tužioca u Podgorici, poslije cijepanja DPS-a, Piperović 1998. godine avanzuje u zamjenika državnog tužioca Crne Gore. Četiri godine kasnije javnost prvi put čuje za Svetlanu Čebotarenko.

Piperović kaže da ,,zna motiv” ove afere: ,,Ovim je trebalo, nakon što je Đinđić ubijen metkom, da neko eleminiše i Mila, ali ne metkom nego prostitutkom. Jednako prljavo, jednako ubitačno.” Na stranu istinitost teze o iskonstruisanoj aferi, taj Piperovićev apstraktni ,,neko” nije mogao, i sve da je želio, da ,,eliminiše Mila prostitutkom, nakon što je Đinđić ubijen metkom” iz prostog razloga što Đinđić nije ubijen prije izbijanja afere S.Č. već poslije, i to nekoliko mjeseci poslije – marta 2003. godine! Još jedna jeftina Piperovićeva podvala.

Da će biti uhapšen, tvrdi Piperović, doznao je od svoje bivše pripravnice (o tome piše i u knjizi). ,,Nakon ukidanja pritvora kod mene je došla kćerka visokog činovnika SDP-a, profesora univerziteta, cura koja je bila do skora zamjenik ombudsmana i rekla mi – imam poruku koju sam dobila, dala bih ti da pročitaš ali se bojim da ti to nekome ne kažeš, možda mi ode glava.” Da bi se stekla slika o kakvom čovjeku je riječ, govori i način na koji je Piperović došao do pomenute kartice sa porukom (od brata tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Andrije Jovićevića). Iako je djevojka željela da mu pomogne prezentujući mu poruku, te naglasila da ne smije dati karticu jer joj ,,može poći glava”, Piperović ju je, prema sopstvenim riječima – ,,na silu uzeo”, ,,oteo”, pa po Dušku Markoviću proslijedio Milu Đukanoviću.

Potom je uslijedilo hapšenje – prepričava Piperović – naglasivši da je mnoge policajce, koji su se pojavili, poznavao. Precizno: ,,Evo ih poslije sat vremene svi ulcinjski policajci koje znam dok sam bio sudija, sa kojima sam se pjanio po uviđajima. Koji su voljeli najviše da idu sa mnom na te uviđaje jer su znali kada se završi uviđaj prva kafana je bila naša do ujutro.”

Sudija koji se ,,pjanio po uviđajima”, ubrzo će napredovati u struci, pa postaje – tužilac koji ide po javnim kućama. Pozivajući se na sopstvenu knjigu kaže da je priznao Ani Vuković da je bio u noćni klub (padež je izvorno prenijet – p.a.) i koristio usluge prostitutki.

,,Ja sam odlučio da govorim istinu. Ja sam mogao da Ani Vuković na pitanje da li si bio u Oskar, da kažem ne. To niko nije mogao da provjeri. Ja sam rekao da sam bio. Ali sam dodao broj puta koji sam bio. Ja sam tamo bio možda 3-4 puta. Ja sam rekao da sam bio skoro svaki dan. Vrlo namjerno. Zašto? Da sam rekao tri puta, ona bi rekla – laže, bio je sigurno jedno šest puta…” Prvo: u zapisniku sa Piperovićevog saslušanja (koji nije objavio u svojoj knjizi!), koji smo publikovali, stoji da je on prvobitno, kunući se u djecu, negirao da je ikada koristio usluge prostitutki. Potom, u istom zapisniku(!), tek na pitanje sutkinje, priznaje da je ,,3-4 puta ukupno koristio usluge ovih djevojaka, tačnije imao seksualne odnose i to sa jednom djevojkom tri put”. Drugo: nigdje u zapisniku ne stoji da je sutkinji kazao – kako sada tvrdi u intervjuu – ,,da je bio skoro svaki dan” u Oskaru!

Piperović ide i dalje, u razgovoru sa Marićem: ,,Moram ti priznati jednu stvar: nikada usluge prostitutki platio nijesam. Nijesam zato što je taj čovjek, koji je tamo bio gazda, negdje čuo ko sam.” Pristojne države – imajući u vidu funkciju koju je Piperović u tom trenutku obnašao – narečeno podvode pod sumnju u korupciju. Piperović, sada advokat, time se hvali. Njegovim riječima – u istom intervjuu, adresiranim na Crnogorce – rečeno: ,,Moraš da budeš najjači u svemu, pa makar i u ovome čega se pametni stide.” Autoportret.

Čitav intervju, ipak, najbolje opisuje rečenica, lajt motiv Marićeve emisije Goli život: ,,Ekskluzivne ispovesti iz zone sumraka koja, nažalost, još uvek određuje naš život.”

Protivno advokatskom kodeksu

Kodeks advokatske etike nameće obavezu advokatima da u javnim aktivnostima, ali i u privatnom životu, nastoje da doprinose opštoj pravničkoj kulturi. Mislim da dio intervjua Zorana Piperovića svakako nije u duhu te obaveze, kaže za Monitor advokat Veselin Radulović.

,,Konkretno, svakako nije primjereno nazivati prevarantom i manipulantom sudiju Anu Vuković koja je, po mom iskustvu, jedna od stručnijih i poštenijih sudija u Crnoj Gori. Takođe, drugu sudiju nazvati budaletinom i avetinjom, advokata koji je zastupao drugu stranu nazvati advokatskom protuvom, a novinara bitangom i lažovom, nije nešto bi trebalo da karakteriše javne nastupe advokata jer sigurno ne daje doprinos opštoj pravničkoj kulturi.

Sama tema intervjua vjerovatno zaslužuje malo dužu elaboraciju, posebno sa aspekta navoda da je više značajnih država bilo uključeno u montiranje afere premijeru Đukanovića, ali da ipak nijesu uspjeli u tome. Lično bih volio da Crna Gora ima tako jake institucije i službe da ni najjače države na svijetu ne mogu da je destabilizuju i da montiraju aferu premijeru, ali mislim da je to u sferi naučne fantastike.

Moldavka S.Č. je proživjela strahotu u Crnoj Gori i to je činjenica koja je opštepoznata. Institucije i državni organi Crne Gore taj slučaj nijesu rasvijetlili, niti je utvrđeno ko je za to odgovoran. Zato je najblaže rečeno neozbiljno plasirati tezu da su iste te institucije zaštitile premijera od afere koju organizuju najjače države na svijetu.”

Atentat na Vuka Boškovića, pardon, Draškovića

Od bisera do ozbiljnih ispada: ,,Mislim da je Đukanović najtalentovaniji političar evropski. Pragmatik do bola”. ,,Uopšte nijesam imao ambiciju da budem državni tužilac.” ,,Prvih dana nakon hapšenja, ležeći u betonjerci, razmišljao sam zašto sam ja uhapšen. Prvo mi je bilo da je to skrivena kamera.” ,,Osjećam da sam moćniji nego kada sam bio na poziciji tužioca.” ,,Kao što vidiš izgleda poprilično, što bi rekli, grdno (Čebotarenko – p.a.)”. ,,Đavo leži u malim detaljima, što kaže Koeljo.” ,,Ako su imali vjerovatno je služba imala interes da im da, jer to sve službe rade, pa i crnogorska (o tome da li su srpski kriminalci koji su se krili po Crnoj Gori imali službene legitimacije crnogorskog ANB-a)”. ,,Atentat na Vuka Boškovića, pardon, Draškovića”…,,Strašno sam ponosan na moju pobjedu, koja je veličanstvena, jer sam ih ne samo pobijedio, nego sam ih ponizio”…”, ,,Sada ne mogu da istrpe moj uspjeh. Sad ih je već strah od mene. Sada imam autoritet. Znaju da imam glavu koja može da ih smjesti u zatvor”…

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo