Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ZONA SUMRAKA NA HAPPY TELEVIZIJI: Autoportret jednog vremena

Objavljeno prije

na

Bivši zamjenik državnog tužioca, advokat Zoran Piperović – prvooptuženi u procesu seks trafikinga moldavske državljanke Svetlane Čebotarenko, S.Č., koji je obustavljen usljed nedostatka dokaza – tokom intervjua emitovanog početkom mjeseca kod srbijanskog novinara Milomira Marića (Happy TV, preuzela crnogorska TV Atlas) u emisiji Goli život, ogolio je sebe. Otišao je, sada, korak dalje u odnosu na sopstvenu knjigu Moldavka, istinita priča (preciznije: fabrikat istine; pisali smo o tome, dokumentovano, u tekstu Moldavka, neistinita priča), pa – što svjesno, što nesvjesno – iznio pregršt „bisera”, koji na najbolji mogući način svjedoče o njegovoj kredibilnosti, ali i o onome o čemu je, između ostaloga, pričao. O sistemu i – kako ga on oslovljava – šefu.

 

Intervju je emitovan nedugo pošto je Viši sud u Podgorici po Piperovićevoj tužbi presudio da je žrtva seks trafikinga(!), Čebotarenkova, kriva zbog davanja lažnog iskaza, te kažnjena godinu dana uslovno. Piperoviću, ali i režimu, presuda je došla kao sjajna prilika da se udari na ,,državne” neprijatelje: NVO aktiviste, neposlušne medije, novinare, ali i ostale koji ne prihvataju njihovu verziju istine, sada dijelom aminovanu sudskom presudom, u zemlji čije sudstvo je daleko od nezavisnog.

Konteksta radi: odakle Piperović u Marićevoj emisiji? Ne slučajno. Đukanovića i njegovog prijatelja Stanka Subotića Caneta – čiji je advokat u emisiji bio Piperović – i Marića, povezuju premijer i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i Tomislav Nikolić. Narečena družina, sve sa Marićem, sastala se, prema tvrdnjama Ratka Kneževića, tajno u hotelu Ric u Parizu oktobra 2007. godine. To se tumačilo kao zametak već uveliko realizovanog plana – uspostavljanja političke i medijske kontrole na ovim prostorima od strane Subotića i njegovih pomenutih političkih kompanjona. Dolazak Vladimira Bebe Popovića u Podgoricu slikovit je dokaz narečenog spajanja i u određenoj mjeri centralizovanja medijsko-političkih agentura dva režima.

Drugarski, dvosatni intervju, na ,,ti”, u bašti hotela Splendid (da ležernost bude potpuna: Marić je u šorcu i japankama) predstavljao je mješavinu selektivne istine, izrugivanja sa žrtvom i neistomišljenicima do neopjevanog ulizištva, sve praćeno vulgarnostima, elementarnom nepismenošću i bahatošću – advokata!

Za zagrijavanje, Marić konstatuje: ,,Ti imaš briljantnu karijeru u pravosuđu. Stigao si do vrha. Trebalo je da postaneš državni tužilac Crne Gore. A onda se sve slomilo preko tebe”. Piperović ,,skromno” odgovara: ,,Tačno. Karijera je bila brza, munjevita, uspješna. U tome me niko nije gurao. Karijeru sam pravio zahvaljujući svom talentu za tu nauku i tačna je konstatacija koju si rekao da se to sve slomilo na mene. Da li sam trebao da budem državni tužilac, kažu da jesam.”

Nije ga niko gurao, osim, možda, malo – Milo i ekipa. Tako, u jednom trenutku, tokom intervjua, priča o pretresu njegove kuće, neposredno nakon hapšenja, 2002. godine: ,,U srednjoj sobi (njegova kuća u Ulcinju – p.a.) u kojoj spava Đorđe (sin – p.a.) bila je slika izbornog plakata Da živimo bolje – Milo Đukanović.” Sjajan primjer nezavisnosti državnog tužioca.

,,Nezavisni” tužilac je koncem devedesetih odabrao stranu: ,,Kod preloma DPS-a ja sam stao na stranu Mila Đukanovića.” U tom kontekstu, Piperović priča, kako je, dok je bio tužilac(!) prisustvovao ,,pojedinim sastancima, na kojima je bilo riječi ko je sa te druge strane, a koga treba malo disciplinovati”!

,,Na jednom sastanku u zgradi MUP-a, ja sam bio prisutan, bila su prisutna dva policajca, od kojih jedan nije živ, i u jednom trenutku taj koji nije živ kaže: ,,A Ratku Đokiću (Piperovićev prijatelj, kontroverzni biznismen, ubijen 2003. godine u Štokholmu – p.a.) treba slomiti malo glavu pa da on zna đe da stane i da to mi uradimo danas.” Naš tužilac je zatim (uz sadašnju opasku kako nije ,,mogao da vjeruje da to može neko da kaže ko prima platu, državni činovnik”), pozvao Đokića i kazao mu da bježi, što je ovaj promptno poslušao. Koliko li je onih koji nijesu imali status prijatelja i nijesu upozoreni šta ih čeka? U uređenoj zemlji, ovakvim priznanjima, o ,,disciplinovanju” neistomišljenika, pozabavilo bi se tužilaštvo.

Piperovićev napredak u karijeri poklapa se sa pomenutim odabirom ,,prave” strane. Nakon funkcija opštinskog javnog tužioca u Ulcinju i zamjenika okružnog tužioca u Podgorici, poslije cijepanja DPS-a, Piperović 1998. godine avanzuje u zamjenika državnog tužioca Crne Gore. Četiri godine kasnije javnost prvi put čuje za Svetlanu Čebotarenko.

Piperović kaže da ,,zna motiv” ove afere: ,,Ovim je trebalo, nakon što je Đinđić ubijen metkom, da neko eleminiše i Mila, ali ne metkom nego prostitutkom. Jednako prljavo, jednako ubitačno.” Na stranu istinitost teze o iskonstruisanoj aferi, taj Piperovićev apstraktni ,,neko” nije mogao, i sve da je želio, da ,,eliminiše Mila prostitutkom, nakon što je Đinđić ubijen metkom” iz prostog razloga što Đinđić nije ubijen prije izbijanja afere S.Č. već poslije, i to nekoliko mjeseci poslije – marta 2003. godine! Još jedna jeftina Piperovićeva podvala.

Da će biti uhapšen, tvrdi Piperović, doznao je od svoje bivše pripravnice (o tome piše i u knjizi). ,,Nakon ukidanja pritvora kod mene je došla kćerka visokog činovnika SDP-a, profesora univerziteta, cura koja je bila do skora zamjenik ombudsmana i rekla mi – imam poruku koju sam dobila, dala bih ti da pročitaš ali se bojim da ti to nekome ne kažeš, možda mi ode glava.” Da bi se stekla slika o kakvom čovjeku je riječ, govori i način na koji je Piperović došao do pomenute kartice sa porukom (od brata tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Andrije Jovićevića). Iako je djevojka željela da mu pomogne prezentujući mu poruku, te naglasila da ne smije dati karticu jer joj ,,može poći glava”, Piperović ju je, prema sopstvenim riječima – ,,na silu uzeo”, ,,oteo”, pa po Dušku Markoviću proslijedio Milu Đukanoviću.

Potom je uslijedilo hapšenje – prepričava Piperović – naglasivši da je mnoge policajce, koji su se pojavili, poznavao. Precizno: ,,Evo ih poslije sat vremene svi ulcinjski policajci koje znam dok sam bio sudija, sa kojima sam se pjanio po uviđajima. Koji su voljeli najviše da idu sa mnom na te uviđaje jer su znali kada se završi uviđaj prva kafana je bila naša do ujutro.”

Sudija koji se ,,pjanio po uviđajima”, ubrzo će napredovati u struci, pa postaje – tužilac koji ide po javnim kućama. Pozivajući se na sopstvenu knjigu kaže da je priznao Ani Vuković da je bio u noćni klub (padež je izvorno prenijet – p.a.) i koristio usluge prostitutki.

,,Ja sam odlučio da govorim istinu. Ja sam mogao da Ani Vuković na pitanje da li si bio u Oskar, da kažem ne. To niko nije mogao da provjeri. Ja sam rekao da sam bio. Ali sam dodao broj puta koji sam bio. Ja sam tamo bio možda 3-4 puta. Ja sam rekao da sam bio skoro svaki dan. Vrlo namjerno. Zašto? Da sam rekao tri puta, ona bi rekla – laže, bio je sigurno jedno šest puta…” Prvo: u zapisniku sa Piperovićevog saslušanja (koji nije objavio u svojoj knjizi!), koji smo publikovali, stoji da je on prvobitno, kunući se u djecu, negirao da je ikada koristio usluge prostitutki. Potom, u istom zapisniku(!), tek na pitanje sutkinje, priznaje da je ,,3-4 puta ukupno koristio usluge ovih djevojaka, tačnije imao seksualne odnose i to sa jednom djevojkom tri put”. Drugo: nigdje u zapisniku ne stoji da je sutkinji kazao – kako sada tvrdi u intervjuu – ,,da je bio skoro svaki dan” u Oskaru!

Piperović ide i dalje, u razgovoru sa Marićem: ,,Moram ti priznati jednu stvar: nikada usluge prostitutki platio nijesam. Nijesam zato što je taj čovjek, koji je tamo bio gazda, negdje čuo ko sam.” Pristojne države – imajući u vidu funkciju koju je Piperović u tom trenutku obnašao – narečeno podvode pod sumnju u korupciju. Piperović, sada advokat, time se hvali. Njegovim riječima – u istom intervjuu, adresiranim na Crnogorce – rečeno: ,,Moraš da budeš najjači u svemu, pa makar i u ovome čega se pametni stide.” Autoportret.

Čitav intervju, ipak, najbolje opisuje rečenica, lajt motiv Marićeve emisije Goli život: ,,Ekskluzivne ispovesti iz zone sumraka koja, nažalost, još uvek određuje naš život.”

Protivno advokatskom kodeksu

Kodeks advokatske etike nameće obavezu advokatima da u javnim aktivnostima, ali i u privatnom životu, nastoje da doprinose opštoj pravničkoj kulturi. Mislim da dio intervjua Zorana Piperovića svakako nije u duhu te obaveze, kaže za Monitor advokat Veselin Radulović.

,,Konkretno, svakako nije primjereno nazivati prevarantom i manipulantom sudiju Anu Vuković koja je, po mom iskustvu, jedna od stručnijih i poštenijih sudija u Crnoj Gori. Takođe, drugu sudiju nazvati budaletinom i avetinjom, advokata koji je zastupao drugu stranu nazvati advokatskom protuvom, a novinara bitangom i lažovom, nije nešto bi trebalo da karakteriše javne nastupe advokata jer sigurno ne daje doprinos opštoj pravničkoj kulturi.

Sama tema intervjua vjerovatno zaslužuje malo dužu elaboraciju, posebno sa aspekta navoda da je više značajnih država bilo uključeno u montiranje afere premijeru Đukanovića, ali da ipak nijesu uspjeli u tome. Lično bih volio da Crna Gora ima tako jake institucije i službe da ni najjače države na svijetu ne mogu da je destabilizuju i da montiraju aferu premijeru, ali mislim da je to u sferi naučne fantastike.

Moldavka S.Č. je proživjela strahotu u Crnoj Gori i to je činjenica koja je opštepoznata. Institucije i državni organi Crne Gore taj slučaj nijesu rasvijetlili, niti je utvrđeno ko je za to odgovoran. Zato je najblaže rečeno neozbiljno plasirati tezu da su iste te institucije zaštitile premijera od afere koju organizuju najjače države na svijetu.”

Atentat na Vuka Boškovića, pardon, Draškovića

Od bisera do ozbiljnih ispada: ,,Mislim da je Đukanović najtalentovaniji političar evropski. Pragmatik do bola”. ,,Uopšte nijesam imao ambiciju da budem državni tužilac.” ,,Prvih dana nakon hapšenja, ležeći u betonjerci, razmišljao sam zašto sam ja uhapšen. Prvo mi je bilo da je to skrivena kamera.” ,,Osjećam da sam moćniji nego kada sam bio na poziciji tužioca.” ,,Kao što vidiš izgleda poprilično, što bi rekli, grdno (Čebotarenko – p.a.)”. ,,Đavo leži u malim detaljima, što kaže Koeljo.” ,,Ako su imali vjerovatno je služba imala interes da im da, jer to sve službe rade, pa i crnogorska (o tome da li su srpski kriminalci koji su se krili po Crnoj Gori imali službene legitimacije crnogorskog ANB-a)”. ,,Atentat na Vuka Boškovića, pardon, Draškovića”…,,Strašno sam ponosan na moju pobjedu, koja je veličanstvena, jer sam ih ne samo pobijedio, nego sam ih ponizio”…”, ,,Sada ne mogu da istrpe moj uspjeh. Sad ih je već strah od mene. Sada imam autoritet. Znaju da imam glavu koja može da ih smjesti u zatvor”…

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POLICIJSKA AKCIJA U LUCI BAR: Borba protiv kriminala ili predstava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Procesa zbog šverca cigareta, za  koji je prethodna vlast decenijama optuživana da se odvijao pod njihovim pokroviteljstvom, u Crnoj Gori  nije bilo. Procesi koji su pokrenuti van zemlje, arhivirani su. Ako institucionalnu borbu sa švercom cigareta nova vlast bude vodila poput  ovosedmične akcije u Luci Bar, načekaćemo se i na istinu o današnjim putevima šverca cigareta

 

Policija je ove sedmice  za crnogorsku javnost izvela, po svemu sudeći, još jednu predstavu za javnost. Specijalci Sektora za borbu protiv kriminala ušli su u Luku Bar, tražeći dokaze o milionskom švercu cigareta.

Očekivano ili ne, cigarete su pronašli, ali kako je zvanično saopšteno, za sada, ne i dokaze da je riječ o robi koja je bila namijenjena krijumčarenju . Kako je objašnjeno, riječ je o dugom procesu i tek treba da bude utvrđeno da li se u konkretnom slučaju može govoriti kao o švercu cigaretama.

To što su specijalci pretraživali magacine, dovelo je do održavanja prve sjednice Biroa za operativnu koordinaciju bezbjednosnih službi kojom je predsjedavao vicepremijer Dritan Abazović.

,,Na prvoj sjednici BOK-a dogovorene su aktivnosti i strategija rada svih bezbjednosnih službi u Crnoj Gori, koje će prioritetno biti usmjerene protiv rada organizovanih kriminalnih grupa i njihovih
povezanih aktivnosti. Nijedna kriminalna grupa u Crnoj Gori neće i ne može biti jača od države, a bezbjednosne službe će kroz pojačan operativni rad i saradnju sa međunarodnim institucijama preduzti sve aktivnosti na inteziviranju i konkretizovanju te borbe”, navodi se u saopštenju, izdatom nakon sjednice. Saopštenje je izdato sa sve naslovom –  „Održana sjednica BOK-a: Kreće rat protiv organizovanog kriminala, šverca cigara“. Oni koji su akciju posmatrali, doduše,  zaista su mogli i pomisliti da je krenuo rat, jer su magacine „napali“ specijalci sa dugim cijevima.

Na sjednici su bili i direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić i direktor
Uprave policije Zoran Brđanin, čije kontrolno saslušanje je upravo zbog šverca cigareta, tražio lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević. On je krajem maja tvrdio da je u 15 dana iz carinskog skladišta iz slobodne zone Bar izašlo od 80 do 100 kontejnera švercovanih cigareta. On je iznio optužbe da je u taj posao ,,ušla” garnitura bliska premijeru Zdravku Krivokapiću.

,,Vukšić je bio pod mjerama ANB-a kao advokat kavačkog klana. Nije obezbijeđena saglasnost Skupštine za njegov izbor. Premijer vrlo direktno krši ustavni poredak, ugoražava ustavnu-civilizacijsku kategoriju, a to je civilna kontrola, građanska kontrola vojske i službi bezbjednosti”, kaže  Medojević.

Premijer Krivokapić je za tvrdnje Medojevića ranije rekao da su laž.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SVETI STEFAN U NEVOLJAMA: Radnicima prijete otkazima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se u MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora

 

Nakon prve godine rada elitnih crnogorskih hotela pod imenom Aman Sveti Stefan, u maju 2014. godine, u tekstu američkog portala USA Today, naslovljenom „Za 1 posto iznad najboljih evropskih hotela“ Hotel Sveti Stefan našao se na listi 10 najboljih hotela u Evropi. Sa ekskluzivnom ponudom za „Jet set turiste“ Aman Sveti Stefan opisan je kao „igralište za ultra bogate u centru crnogorskog dijela jadranske obale“.

Sedam godina kasnije, uoči turističke sezone 2021. Aman resort, hotelski operater u projektu  višedecenijskog zakupa hotela Miločer i Sveti Stefan, najavljuje zatvaranje hotela i odlazak iz Crne Gore. Razlozi neočekivanog poteza Amana navodno su, nemogućnost da svojim gostima obezbijedi ekskluzivnost i mir, ugodan odmor daleko od očiju javnosti, nakon što mještani okolnih naselja, traže pristup manjem dijelu plaža kojima zakupac gazduje.

Zatvaranje hotela makar i na jednu turističku sezonu, najprije su na svojoj koži osjetili zaposleni radnici prema kojima se poslodavac, kompanija Adriatic properties, u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, ponio na krajnje ponižavajući i nehuman način. Oni koji su do juče opsluživali super bogate goste najpoznatijeg hotelskog brenda na svijetu, Aman resorta, ostavljeni su na cjedilu u jednom trenu. U toku jednog sata, koliko je 17. aprila trajao sastanak sa izvršnim direktorom firme, Goranom Bencunom, radnicima su saopšteni uslovi pod kojima mogu da odu iz firme ili da ostanu.

Usmeno im je saopšteno da su od tog dana na odmoru, da mogu da traže posao negdje drugo zbog čega se „Aman neće ljutiti“, da uzmu otpremnine ili prihvate nove uslove rada za ostanak u firmi.

Kompanija Adriatic properties zapošljava ukupno 100 radnika, od kojih jedan broj radi u administraciji, drugi u ugostiteljstvu, treću grupu čine sezonci. Na udaru su se našla 43 radnika iz ugostiteljstva, na poslovima kuvara, poslastičara, konobara, sobarica, koji imaju ugovore o stalnom zaposlenju i u hotelima Svetog Stefana rade dugi niz godina. Oni su dio grupe od 220 zaposlenih u HTP Budvanska rivijera i HTP Miločer, koje je zakupac preuzeo nakon zaključenja ugovora o zakupu. Najveći broj njih uzeli su tada povoljne otpremnine i napustili firmu.

Radnici navode podatak da za 14 godina trajanja zakupa Adriatic properties nije primio nijednog novog radnika u stalni radni odnos. Primali su samo sezonce sa kojima zaključuju ugovore o djelu i to najčešće na rok od dva mjeseca.

Priču oko zatvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer zakupac koristi da se oslobodi ugostitelja preuzetih 2007. pod uslovima suprotnim Zakonu o radu. Njima su ponuđene otpremnine čiji je iznos u rasponu od 8-15.000 eura, koje mnogima nisu pirhvatljive, posebno radnicima sa dužim radnim stažom.

„Jako je ružno od Amana i njegovih predstavnika da nam kažu ko bude našao posao da se oni neće ljutiti. Mi možemo uvijek da nađemo posao, ovo su vrlo kvalitetni ljudi, oni su proveli svoj radni vijek na pozicijama koje su ovdje vrlo zahtjevne i pružili svoj maksimum. Ostavili su dio života i postali dio ovog hotela i da im neko sada na najgori mogući način kaže da treba da idu“, kazao je Bogdan Krsmanović, predsjednik sindiklane organizacije Adriatic properties.

„Ove godine smo imali odlične najave, spremali smo se za sezonu a doživjeli smo ovo. To što poslodavac ne može da obezbijedi gostima privatnost i da nađe kompromis sa mještanima, nije naš problem. Mi tražimo da nas neko podrži i zaštiti naša prava dok se problem ne prevaziđe“, poručuje Krsmanović

Radnicima su ponuđene tri mogućnosti za produžetak radnog odnosa.

„Da čistimo, radimo na plaži ili da održavamo bašte uz smanjenje plate za 50 odsto. Mi smo bašte jednom već prošli, prije 15 godina kada je Aman preuzeo Sveti Stefan. Mi smo njih lijepo dočekali, radili smo sve vrste poslova bez ikakvih rješenja. Bili smo i mlađi 15 godina i imali entuzijazam zbog dolaska poznatog hotelskog brenda, a oni nam sada vraćaju đonom. Ovakvu ponudu sada ne prihvatamo. Za rad u bašti, šumi ili na plaži dobijali bismo 350 eura mjesečno. Među nama ima i visoko obrazovanog i stručnog kadra, ugostitelja koji svoj posao rade decenijama, pa je ova ponuda za nas ponižavajuća“, ističu zaposleni.

Radnici Svetog Stefana prepušteni su sami sebi. Žalili su se inspekcijskim organima, ali nisu dobili nikakve odgovore. Obratili su se predsjedniku države, premijeru, ministrima…

„Neko bi u ovoj državi trebao da se nama pozabavi. Mi samo želimo da radimo i ostanemo na svom radnom mjestu. Mi smo ovdje svoji na svome, radili smo kod Adriatic propertiesa na više radnih mjesta, nismo odbijali poslove… Hotele možemo otvoriti za 5 dana… pitamo se šta će biti sljedeće godine, hoće li raditi bez nas i zapošljavati druge“, rezignirano govore novinarima.

Ovo je epilog priče o „ugovoru stoljeća“ o „povratku starog sjaja Svetog Stefana“ o dolasku grčkih milionera i Amana. Sa jedne strane investicije u stotinama miliona eura, poznati brend i super bogata klijentela a sa druge surova realnost u kojoj se nalaze zaposleni. Lice i naličje  Statisovog „najljepšeg mjesta na svijetu“.

Ljepotu turističkog mjesta, hotela, parkova i plaža ne čine samo nesporne prirodne ljepote, nego i odnos poslodavca prema zaposlenima. Kako ultra bogati mogu uživati u ponudi koja počiva na nezadovoljstvu i eksploataciji zaposlenih, na neuvažavanju društvene zajednice sa granica rajskog odmarališta.

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predstavnici MZ Sveti Stefan i JP Morsko dobro iznijeli su svoje viđenje nastale situacije ministrima ekonomskog razvoja i ekologije, Jakovu Milatoviću i Ratku Mitroviću na sastanku održanom u Ministarstvu ekologije i prostornog planiranja.

Oni su istakli kako nisu smetnja poslovanju zakupca, kompanijama Adriatic properties i Aman, koje nisu pokazale spremnost da riješe probleme na koje mještani ukazuju godinama. Zbog nedostatka dijaloga suočili su se sa izolovanim incidentima, kako je ocijenjeno uklanjanje ograda na Kraljičinoj plaži.

Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se članovi MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora.

Što bi trebalo da znači da odustaju od svojih zahtjeva za korišćenje djelova plaža Svetog Stefana.

Sastancima u Vladi nisu prisustvovali predstavnici zakupca Adriatic propertiesa i menadžmenta Aman resorta.

Da li će Aman prihvatiti ponudu i povući odluku o zatvaranju hotela Sveti Stefan i Miločer, znaće se uskoro.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U TOKU DEVASTACIJA MAREZE: Žrtva opet zaštićeno područje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Insitucije, po ko zna koji put, rade ono što znaju najbolje – prebacuju odgovornost s jednih na druge

 

Ko ovih dana iz pravca Danilovgrada, glavnim nikšićkim putem krene ka Podgorici, na samom prilazu Marezi, sa lijeve strane, svjedočiće – masakru nad prirodom. Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Opet, isplivava na vidjelo nemar nadležnih – putnu infrastrukturu razvijaju na uštrb životne sredine, prebacujući pri tom odgovornost s jednih na druge.

U julu prošle godine otpočeli su radovi na izgradnji dijela glavnog puta za Nikšić – od Podgorice do Danilovgrada. Vrijednost izgradnje 15 kilometara dugog bulevara je 24 miliona eura, a rok za izgradnju je dvije godine. Izvođač radova je podgorička firma Bemaks, poznata po tome da, nekako, dobije svaki ,,veliki posao”. Nelegalna deponija građevinskog otpada, vidljiva u blizini Mareze, posljedica je tih radova.

Mareza, inače glavno podgoričko vodoizvorište, kao ekološki nedjeljiva cjelina Parka prirode Dolina rijeke Zete, zaštićena je 2019. godine, kada je, na osnovu Studije zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra dolina rijeke Zete, odlučeno da se dolina te rijeke proglasi za park prirode. Da je biodiverzitet Zete neprocjenjiv, pokazala su istraživanja u kojima je učestovalo 19 stručnjaka. Utvrđeno je da su glavni uzročnici ugrožavanja flore i faune tog područja: urbanizacija, neracionalna eksploatacija drveća i građevinskih materijala, požari, hemijski zagađivači i deponije.

,,Mareza i Lužnica su nakon izglasavanja u lokalnim parlamentima Danilovgrada i Podgorice, nakon što su prošle skupštinske odbore i uz punu podršku gradonačelnika Glavnog grada Ivana Vukovića i predsjednice Opštine Danilovgrad Zorice Kovačević, ušle u Park prirode Dolina rijeke Zete, kao jedna od najvrednijih cjelina. Plavne livade Mareze i Lužnice su stavljene u II zonu sa aktivnim režimom zaštite, gdje se mogu izvoditi samo intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprijeđenja zaštićenog područja“, ističe Darko Saveljić, ornitolog i jedan od autora pomenute studije.

Prema njegovim riječima, studija zaštite je prepoznala proširenje puta od Podgorice do Danilovgrada kao važnu stavku razvoja zajednice, i jasno navela da nema prepreka realizaciji te investicije. ,,No, u II zoni zaštite izvođač radova je masakrirao plavne livade koje su od posebnog interesa, kako za Crnu Goru, tako i na nivou Evropske unije (EU), suprotno studiji zaštite i dokumentima vezanim za samu investiciju. Glavni grad je bio dužan da brine o teritoriji kojom upravlja, uključujući i zaštićena područja, zbog javnog dobra i interesa“, kaže Saveljić i napominje da je, prilikom procjene uticaja na životnu sredinu ove investicije, striktno navedeno da je, zbog biodiverziteta i ekskluzivnosti područja, zabranjeno odlaganje i deponovanje šuta na navedenim područjima.

Iz Glavnog grada demantuju da snose odgovornost zbog stanja u ovom dijelu Mareze. ,,Investitor nije Glavni grad, već Uprava za saobraćaj, koja je sada u nadležnosti Ministarstva kapitalnih investicija, pa je stoga, kao nosilac projekta, odgovorna da prilikom izgradnje implementira mjere koje su definisane Elaboratom procjene uticaja na životnu sredinu, na koji je data saglasnost. Ispunjenje tih mjera kontroliše Ekološka inspekcija koja je u nadležnosti Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma”.

Kako su još kazali iz resora gradonačelnika Ivana Vukovića, nadležnim državnim organima ukazali su na problem. ,,U aprilu ove godine naša Agencija za upravljanje zaštićenim područjima Podgorice je uputila dopis Upravi za inspekcijske poslove, odnosno Ekološkoj inspekciji. Tom prilikom iskazali smo zabrinutost zbog stanja na lokalitetu i zatražili preduzimanje mjera, u skladu sa nadležnostima. Nemamo odgovor na to zašto nadležni državni organi nijesu reagovali na naš dopis“.

Iz Ekološke inspekcije za Monitor pak kažu da su odradili inspekcijski nadzor, kao i da je Uprava za saobraćaj pribavila građevinsku dozvolu u martu prošle godine od tadašnjeg Ministarstva održivog razvoja i turizma. ,,Konstatovali smo u prethodnom mjesecu da je u neposrednoj blizini gradilišta uspostavljeno skladištenje zemlje i kamena (materijala iz iskopa), koji su stvoreni u toku izvođenja radova, na zemljištu u privatnom vlasništvu koje obuhvata park prirode. U toku inspekcijskog nadzora, prisutni predstavnik izvođača radova tvrdio je da je u pitanju materijal koji je iskopan na dijelu gradilišta koji je u zoni parka prirode, da nije bilo miješanja sa bilo kojim drugim materijalom, te da je dio područja, koje je od strane inspekcije prepoznato kao sporno, zapravo gradilište, a da će privremeno skladišteni materijal biti upotrijebljen u daljem izvođenju radova“, navode.

Od izvođača radova, napominju, zatražene su i informacije koje bi identifikovale vlasnike parcela, ugovorni odnos sa njima, kao i eventualno postojanje drugih skladišta materijala iz iskopa. Tvrde i da će, nakon što dobiju odgovore na ta pitanja, preduzeti dalje mjere shodno ovlašćenjima.

Iz kompanije Bemaks Monitoru su kazali da sva nasipanja materijalom vrše ,,isključivo iz iskopa, uz pisanu saglasnost vlasnika zemljišta“. ,,U dogovoru sa vlasnicima zemljišta na kraju radova u obavezi smo da parcelu koja se nasipa uredimo kako bi vlasnicima bilo omogućeno korišćenje iste. Naša obaveza, kao izvođača radova, jeste da po završetku svih radova na bulevaru gradilište očistimo i vratimo u prvobitno stanje“, kaže  Jovana Vuksanović, koordinatorka Bemaksa za niskogradnju. Ona je pozvala da se toj kompaniji, ukoliko je napravila bilo kakav propust, ukaže na njega ,,te će ga otkloniti“.

Zona Parka prirode Dolina rijeke Zete gdje se izvode radovi je, kako još kažu iz Ekološke inspekcije, već duže vrijeme, znatno prije uspostavljanja tog statusa, pod negativnim uticajem zbog sličnih razloga. Zbog čega se onda do sada čekalo sa reakcijom – nije poznato.

Iz tog odsjeka Uprave za inspekcijske poslove nadležnost ponovo usmjeravaju na Glavni grad. ,,Parkom prirode, shodno odluci o njegovom proglašenju, upravljaće privredno društvo koje će osnovati opštine Danilovgrad i Podgorica, a do njegovog osnivanja za upravljača je određen organ lokalne uprave nadležan za poslove zaštite životne sredine u tim opštinama“.

Monitor se obratio i Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, no i odatle su odgovornost prebacili na Glavni grad: ,,Upravljanje građevinskim otpadom je u nadležnosti jedinica lokalne samouprave (opština) tako da pitanja treba adresirati tom organu”, navodi se u odgovoru.

Iz Glavnog grada smatraju da se radi o ,,organizovanoj hajci” usmjerenoj ka toj instituciji: ,,Kako od nekih politički motivisanih pojedinaca, tako i onih nevladinih organizacija za koje želimo da vjerujemo da nijesu time vođene”.

,,Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj, vrlo vjerovatno, obustaviće finansiranje izgradnje puta zbog ugrožavanja zaštićenog područja. Nastaviće da ga finansira kad se šut odatle izmjesti. Stotine hiljada kubika nasutog materijala neko mora da izmjesti od nečijih para“, upozorava Saveljić.

Da državne insitucije funkcionišu kako treba, neko bi, shodno Zakonu o zaštiti prirode, bio kažnjen sa 40 hiljada eura jer zatvara oči na devastaciju u zaštićenom području Mareze. No, s obzirom na to da se i dalje bave prebacivanjem odgovornosti, implementacija zakona i zaštita prirode Crne Gore još uvijek su daleko.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo