Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DONIRANJE ORGANA: Predrasude kao prepreka

Objavljeno prije

na

Mogućnost da zavještaju svoje organe i postanu vlsnici ,,davalačke kartice”, od oktobra 2012. godine do sada je iskoristilo (svega) 300 građana Crne Gore. Tim brojem u Ministarstvu zdravlja nijesu nezadovoljni. Kako kaže generalna direktorica za bioetiku i međunarodnu saradnju dr Mira Jovanovski Dašić, to je, imajući u vidu iskustva iz zemalja koje su dostigle visok stepen razvijenosti u programima transplantacije kao i iz iskustava zemalja iz okruženja, očekivani odziv.

,,To je relativno novi vid liječenja koji nije nov samo za medicinske stručnjake, nego i za građane. Imamo puno humanih ljudi, ali je potrebno vrijeme da svi shvate šta je to što nosi transplantacija, šta možete učiniti time što ćete donirati organ ili možda smatrate da je bolje da završi u zemlji. Međutim, nikad ne treba zaboraviti da jedna osoba može da spasi i 12 života”- argumenti su dr Jovanovski Dašić.

Ona samtra da će biti potrebno dosta vremena da građani shvate značaj i potrebu za tom vrstom liječenja. Ni medicinski napredak, ni poboljšanje ekonomskog rasta, ni savršena tehnološka opremljenost, ni promjene u zakonodavstvu, kaže sagovornica Monitora, ne mogu donijeti povećan broj transplantacija organa od umrlih osoba, ukoliko nema društvene odgovornosti i visokog stepena građanske solidarnosti. Da bi se uspjelo u tome, potrebno je neprekidno informisanje javnosti i edukacija s ciljem da, ponudivši javnosti objašnjenja, podstakne ljude da razmisle, da oforme afirmativan stav o doniranju organa i realizuju ga kroz prijavu za davalačku karticu.

Dr Jovanovski Dašić objašnjava da je Ministarstvo u prethodnom periodu organizovalo veliki broj javnih skupova, nastupa i kampanja. Do kraja godine u planu je i sprovođenje dodatne edukacije izabranih doktora, dok će nacionalni koordinator za transplantacije kroz brojne aktivnosti raditi na podizanju svijesti građana o značaju doniranja organa u svrhu liječenja.

,,Takođe, kako bi transplantacioni program u potpunosti zaživio u Crnoj Gori, veliku podršku očekujemo i od vas medija, koji imaju značajnu ulogu u promociji programa bitnih za zdravlje populacije”, kaže Jovanovski Dašić.

Ona podsjeća i da je zakonska regulativa transplantacionih programa sa živog davaoca, kao i ona vezana za moždanu smrt, u potpunosti završena i usvojena.

No, s obzirom na činjenicu da je u istraživanju, koje je sprovedeno prije četiri godine, čak 78 posto građana bilo „raspoloženo” da postanu donatori, čini se da nemamo puno razloga za zadovoljstvo brojem onih koji su već vlasnici „davalačke kartice”.

Neki zdravstveni radnici smatraju da bi bolji način bio da kartice dijele donorska društva, kao što je slučaj, recimo, u Hrvatskoj. U Crnoj Gori za taj posao su zaduženi izabrani ljekari. Ne treba zanemariti činjenicu ni da prosječni građanin nije do detalja upoznat ni sa procedurom, ali ni sa zakonskom procedurom vezanom za donatorstvo organa. Prepereka su i brojne predrasude. Većina onih koji su protiv takvog vida liječenja ističu bojazan od zloupotreba, skrnavljenje tijela, vjersko ubjeđenje… Međutim, bar prema onome što su u medijima izjavljivali predstavnici nekih vjerskih zajednica, religija ne bi trebalo da bude prepreka za doniranje, odnosno zavještanje organa. Naprotiv.

Većina savremenih učenjaka fikha (šerijatskog prava) smatra dozvoljenim doniranje organa, jednako kada se radi o donaciji živog-živom ili o zavještanju organa, kada donator nakon svoje smrti njima pospješi ozdravljenje ili spasi život nekome.

Slično čin doniranja organa komentarišu i pravoslavni sveštenici.

A argumentacija onih koji su jedva dočekali mogućnost da u svojoj državi mogu postati registrovani donori organa je prilično ubjedljiva. Među njima je i ginekolog u andrijevačkom Domu zdravlja dr Jugoslav Račić. Prema njegovim riječima ,,statistika pokazuje da u svijetu svakih 18 minuta jedna osoba koja se nalazi na listi čekanja za transplantaciju umre, a svakih 11 minuta nova dospije na listu čekanja”

,,Tokom 2011. godine u svijetu je obavljeno oko 170.000 transplantacija. To je tri puta više nego godinu ranije. Danas je medicina toliko napredovala da se sa donora kome je utvrđena moždana smrt mogu uzeti srce, pluća, bubrezi, jetra, rožnjača… Sve ovo govori koliki je značaj postojanja donorstva organa i koliko se na taj način može spasiti zivota”, kaže dr Račić.

On napominje kako je, na primjer, argentinska skupština donijela zakon po kome su svi građani donori ukoliko se za života ne izjasne da su izričito protiv toga. Zbog toga se, napominje on, u Argentini godišnje uradi preko 80 transplantacija.

,,Zavještanje organa treba da bude uzvišen čin nesebične ljubavi, čin vjere i povjerenja iznad svake sumnje o mogućim zolupotrebama. Istina je da, nažalost, postoji trgovina ljudskim organima, ali to ne smije nikoga da spriječi ukoliko ima namjeru da bude donor. To zlo trgovine organima treba iskorijeniti primjenom pozitivnih zakonskih propisa”, napominje dr Račić.

Kolašinka Jelena Šćepanović kaže da ne postoji nijedan razuman razlog protiv tog čina. Ona je za tu mogućnost prvi put čula 1991. godine u Americi, gdje je tada živjela, kada je uzimala vozačku dozvolu. Prema njenim riječima kao donator organa u toj državi taksa pri uzimanju vozačke dozvole bila je umjesto 25 svega 10 dolara.

,,Ne znam kako drugi ljudi gledaju na to, ali moje viđenje je da kad umreš ne ostaje ti ništa do dva metra pod zemlju i to je to. Samim tim zar nije veličanstvena mogućnost da nakon svoje smrti produžiš život nekom drugom. Nijesu mi jasni ljudi koji zaziru od toga, jer ne vidim koliko je bitno da li će čovjek biti sahranjen sa jednim ili dva bubrega, sa jetrom ili bez nje.”

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septembra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plata koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da je za to kriva prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE SUDI BIVŠIM PRAVOSUDNIM I DRŽAVNIM ZVANIČNICIMA: Dugo putovanje u nepoznato

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog.

Ko se danas sjeća afere Abu Dabi fond? Istraga o navodnim zloupotrebama prilikom dodjele kredita za razvoj poljoprivredne proizvodnje, koju u očima javnosti personifikuje bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović traje makar od početka 2020. Optužnica je podignuta krajem prošle godine i još nije dobila sudsku potvrđu. A onda slijedi suđenje koje bi, prema dosadašnjim iskustvima, moglo trajati godinama. Samo do prve, nepravosnažne presude.

Suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda i, prethodno, Vrhovnoj državnoj tužiteljki Vesni Medenici počelo je, nakon što je optužnica podignuta u oktobru 2022, ali postupak, uslijed mnogobrojnih odlaganja ročišta, još nije odmakao dalje od iznošenja odbrane optuženih. Nedavno ročište odloženo je za sredinu marta, zbog nedolaska na suđenje jednog od optuženih koji se brani sa slobode.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SJEVER OČIMA STATISTIKE: Manje ljudi, manje i posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27. stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, imaju nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih

 

Uprkos tome što su na sjeveru za deset godina utrošeni milioni kroz razne programe za nezaposlena lica, koje je realizovao Zavod za zapošljavanje Crne Gore,  ukupan broj nezaposlenih u sjevernim opštinama, od 2013. do 2022. godine se povećao za 13.142 osobe. Kako objasniti da broj stanovnika, što je pokazao poslednji popis, na sjeveru drastično pada, a nezaposlenost dramatično raste?

Prema podacima bjelopolsjke NVO “Euromost” broj nezaposlenih najviše se povećao u Rožajama, za 4.410 lica, gdje su 2013. godine imali 1.184 nezaposlena lica, dok je taj broj 2022. godine porastao na 5.594 nezaposlena lica. Slijede Berane i Petnjica koji su zajedno 2013. godine imali 2.135 nezaposlena lica, dok je taj broj u ovim opštinama povećan ukupno za 3.937, tako da je u Beranama u 2022. godini bilo 4.932 nezaposlenih lica, dok je u Petnjici imalo 1.140 nezaposlenih lica. Plav je 2013. godine zajedno sa sadašnjom opštinom Gusinje imao 502 nezaposlena lica, dok 2022. godine opština Plav ima 2.187, a sadašnja samostalna opština Gusinje 757 nezaposlenih lica. Na petom mjestu je Bijelo Polje sa 761 više nezaposlenih lica više nego prije deset godina.

Jedina opština na sjeveru Crne Gore u kojoj se smanjio broj nezaposlenih lica za 147, po ovim podacima, je Žabljak.

Berane je, čini se, eklatantan primjer u negativnom i zabrinjavajućem smislu ove statistike. Svaki šesti stanovnika Berana je nezaposlen, što je posljedica katastrofalne tranzicije i zatvaranja skoro svih velikih privrednih kolektiva u ovom gradu. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore zaključno sa decembrom prošle godine, na Birou rada u Beranama nalazilo se 4.248 lica, ili oko 11 odsto od ukupnog broja nezaposlenih u Crnoj Gori, (38.161 lice). Kao poseban problem ističe se podatak da u Beranama ima izrazito veliki broj nezaposlenih sa fakultetskim diplomama.

Podaci, takođe, govore da je u Beranama više nezaposlenih, nego radno angažovanih lica, uz podsjećanje da broj penzionera i socijalno ugroženih premašuje cifru od 6.000. Predsjednik opštine Berane Vuko Todorović izjavio je nedavno da je nezaposlenost jedan od gorućih problema koji nije lako riješiti. “Uzroke ovakvog stanja treba tražiti u izraženim regionalnim razlikama u Crnoj Gori, jer je više nego očigledno da sjeverni region po svim parametrima zaostaje za centralnim i južnim. Takođe, ovakvom stanju su kumovale i pogubne privatizacije u našem gradu, zahvaljujući kojima su skoro svi privredni subjekti zatvoreni. Zatvaranjem fabrika ljudi su se preselili na biro rada i zato, između ostalog, imamo ovako zabrinjavajući situaciju”, kaže Todorović.

Aktuelni predsjednik opštine Berane smatra da bi država morala aktivno da se uključi u rješavanje ovog problema. “Bez pomoći države mi se ne možemo sami kao lokalna samouprava suočiti sa problemom velikog odliva stanovništva, što je pokazao poslednji popis, kao i ovakvom nezaposlenošću. Bez hitnih mjera sa državnog nivoa, ovakvi trendovi se neće zaustaviti, ni kada se radi o migracijama i odlivu stanovništva, ni kada je riječ o katastrofalnom stanju u pogledu broja nezaposlenih.”

Da se Crna Gora suočava sa drastičnim regionalnim razlikama ukazuje i podatak da trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27 stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, broje nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih.

Monitor  je pisao i o tome da od skoro 3,5 hiljada penzionera u Beranama koji su članovi jednog od dva udruženja penzionera, njih čak dvije hiljade i devedeset je sa najnižom penzijom, što dodatno usložnjava socijalnu situaciju u ovom gradu i iziskuje hitne državne mjere.

Tek iz današnje vizure vidljivo je u kojoj mjeri su politički bili motivisani projekti poput onog “Posao za vas”, kada je 2008. godine  u ovom gradu podijeljen veliki broj kredita za samozapošljavanje i pokretanje biznis projekata. Tada je obećavano da će Crna Gora postati veliko gradilište i da će uvoziti radnu snagu. Koliko  je situacija u ovom sjevernom gradu uprkos takvim projektima i porukama gora nego u to vrijeme, govori i podatak da je broj nezaposlenih za poslednjih deceniju i po porastao za čak dvije hiljade. Da broj stanovnika u beranskoj opštini opada, a broj nezaposlenih raste govori i činjenica da je 2007. godine Berane imalo oko 36.000 stanovnika, od čega je 2.135 bilo nezaposlenih.

“Nakon ove analize i ovolikog povećanog broja nezaposlenih u opštinama na sjeveru Crne Gore postavlja se pitanje, zašta su utrošeni milioni eura, koji su dati za zapošljavanje građana na i smanjivanje broja nezaposlenih lica”, kaže za Monitor direktor NVO “Euromost” Almer Mekić.

On smatra da se taj novac trošio nenamjenski. “To je razlog da smo zatražili od Vlade Crne Gore da konačno stane na kraj zloupotrebama kroz razne programe zapošljavanja, jer se  kroz zvanične podatke vidi da je taj novac išao negdje drugo i da ni jedan projekat nije bio održiv, niti je ima bilo kakvih rezultata”, dodaje Mekić. “Prioritet svih prioriteta ako želimo da zaustavimo migraciju stanovništva na sjeveru Crne Gore mora biti zapošljavanje i otvaranje radnih mjesta, ali ne na ovakav način kakav je do sada bio.”

                       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo