Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DONIRANJE ORGANA: Predrasude kao prepreka

Objavljeno prije

na

Mogućnost da zavještaju svoje organe i postanu vlsnici ,,davalačke kartice”, od oktobra 2012. godine do sada je iskoristilo (svega) 300 građana Crne Gore. Tim brojem u Ministarstvu zdravlja nijesu nezadovoljni. Kako kaže generalna direktorica za bioetiku i međunarodnu saradnju dr Mira Jovanovski Dašić, to je, imajući u vidu iskustva iz zemalja koje su dostigle visok stepen razvijenosti u programima transplantacije kao i iz iskustava zemalja iz okruženja, očekivani odziv.

,,To je relativno novi vid liječenja koji nije nov samo za medicinske stručnjake, nego i za građane. Imamo puno humanih ljudi, ali je potrebno vrijeme da svi shvate šta je to što nosi transplantacija, šta možete učiniti time što ćete donirati organ ili možda smatrate da je bolje da završi u zemlji. Međutim, nikad ne treba zaboraviti da jedna osoba može da spasi i 12 života”- argumenti su dr Jovanovski Dašić.

Ona samtra da će biti potrebno dosta vremena da građani shvate značaj i potrebu za tom vrstom liječenja. Ni medicinski napredak, ni poboljšanje ekonomskog rasta, ni savršena tehnološka opremljenost, ni promjene u zakonodavstvu, kaže sagovornica Monitora, ne mogu donijeti povećan broj transplantacija organa od umrlih osoba, ukoliko nema društvene odgovornosti i visokog stepena građanske solidarnosti. Da bi se uspjelo u tome, potrebno je neprekidno informisanje javnosti i edukacija s ciljem da, ponudivši javnosti objašnjenja, podstakne ljude da razmisle, da oforme afirmativan stav o doniranju organa i realizuju ga kroz prijavu za davalačku karticu.

Dr Jovanovski Dašić objašnjava da je Ministarstvo u prethodnom periodu organizovalo veliki broj javnih skupova, nastupa i kampanja. Do kraja godine u planu je i sprovođenje dodatne edukacije izabranih doktora, dok će nacionalni koordinator za transplantacije kroz brojne aktivnosti raditi na podizanju svijesti građana o značaju doniranja organa u svrhu liječenja.

,,Takođe, kako bi transplantacioni program u potpunosti zaživio u Crnoj Gori, veliku podršku očekujemo i od vas medija, koji imaju značajnu ulogu u promociji programa bitnih za zdravlje populacije”, kaže Jovanovski Dašić.

Ona podsjeća i da je zakonska regulativa transplantacionih programa sa živog davaoca, kao i ona vezana za moždanu smrt, u potpunosti završena i usvojena.

No, s obzirom na činjenicu da je u istraživanju, koje je sprovedeno prije četiri godine, čak 78 posto građana bilo „raspoloženo” da postanu donatori, čini se da nemamo puno razloga za zadovoljstvo brojem onih koji su već vlasnici „davalačke kartice”.

Neki zdravstveni radnici smatraju da bi bolji način bio da kartice dijele donorska društva, kao što je slučaj, recimo, u Hrvatskoj. U Crnoj Gori za taj posao su zaduženi izabrani ljekari. Ne treba zanemariti činjenicu ni da prosječni građanin nije do detalja upoznat ni sa procedurom, ali ni sa zakonskom procedurom vezanom za donatorstvo organa. Prepereka su i brojne predrasude. Većina onih koji su protiv takvog vida liječenja ističu bojazan od zloupotreba, skrnavljenje tijela, vjersko ubjeđenje… Međutim, bar prema onome što su u medijima izjavljivali predstavnici nekih vjerskih zajednica, religija ne bi trebalo da bude prepreka za doniranje, odnosno zavještanje organa. Naprotiv.

Većina savremenih učenjaka fikha (šerijatskog prava) smatra dozvoljenim doniranje organa, jednako kada se radi o donaciji živog-živom ili o zavještanju organa, kada donator nakon svoje smrti njima pospješi ozdravljenje ili spasi život nekome.

Slično čin doniranja organa komentarišu i pravoslavni sveštenici.

A argumentacija onih koji su jedva dočekali mogućnost da u svojoj državi mogu postati registrovani donori organa je prilično ubjedljiva. Među njima je i ginekolog u andrijevačkom Domu zdravlja dr Jugoslav Račić. Prema njegovim riječima ,,statistika pokazuje da u svijetu svakih 18 minuta jedna osoba koja se nalazi na listi čekanja za transplantaciju umre, a svakih 11 minuta nova dospije na listu čekanja”

,,Tokom 2011. godine u svijetu je obavljeno oko 170.000 transplantacija. To je tri puta više nego godinu ranije. Danas je medicina toliko napredovala da se sa donora kome je utvrđena moždana smrt mogu uzeti srce, pluća, bubrezi, jetra, rožnjača… Sve ovo govori koliki je značaj postojanja donorstva organa i koliko se na taj način može spasiti zivota”, kaže dr Račić.

On napominje kako je, na primjer, argentinska skupština donijela zakon po kome su svi građani donori ukoliko se za života ne izjasne da su izričito protiv toga. Zbog toga se, napominje on, u Argentini godišnje uradi preko 80 transplantacija.

,,Zavještanje organa treba da bude uzvišen čin nesebične ljubavi, čin vjere i povjerenja iznad svake sumnje o mogućim zolupotrebama. Istina je da, nažalost, postoji trgovina ljudskim organima, ali to ne smije nikoga da spriječi ukoliko ima namjeru da bude donor. To zlo trgovine organima treba iskorijeniti primjenom pozitivnih zakonskih propisa”, napominje dr Račić.

Kolašinka Jelena Šćepanović kaže da ne postoji nijedan razuman razlog protiv tog čina. Ona je za tu mogućnost prvi put čula 1991. godine u Americi, gdje je tada živjela, kada je uzimala vozačku dozvolu. Prema njenim riječima kao donator organa u toj državi taksa pri uzimanju vozačke dozvole bila je umjesto 25 svega 10 dolara.

,,Ne znam kako drugi ljudi gledaju na to, ali moje viđenje je da kad umreš ne ostaje ti ništa do dva metra pod zemlju i to je to. Samim tim zar nije veličanstvena mogućnost da nakon svoje smrti produžiš život nekom drugom. Nijesu mi jasni ljudi koji zaziru od toga, jer ne vidim koliko je bitno da li će čovjek biti sahranjen sa jednim ili dva bubrega, sa jetrom ili bez nje.”

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo