Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ZORAN PIPEROVIĆ, BIČ REŽIMA: Silovanje stvarnosti

Objavljeno prije

na

Na jednom mjestu, u štivu Moldavka, istinita priča, bivši zamjenik državnog tužioca, sada advokat, Zoran Piperović, piše: „U novijoj istoriji nije zabilježeno, na svim kontinentima, da se država, mediji, javnost, navale na jednog čovjeka.” Tu, Piperović, ne misli na žrtvu seks trafikinga, Moldavku Svetlanu Čebotarenko, poznatiju kao S.Č, već na sebe, prvooptuženog u procesu koji je, usljed nedostatka dokaza, obustavljen. Nedavno je, nakon što je Viši sud u Podgorici dva puta ukidao oslobađajuću presudu, po tužbi Piperovića protiv Čebotarenkove, presuđeno: kriva je zbog davanja lažnog iskaza; kažnjena godinu dana uslovno ukoliko u sljedeće dvije godine počini novo krivično djelo. Izvrsna podloga da Piperović – sa svojom verzijom priče o Moldavki – posluži kao jedna u nizu batina režima u borbi protiv neistomišljenika, ali i u obračunima na dvoru.

Osamnaestog dana jula sarajevski nedjeljnik Dani objavio je veliki intervju sa Piperovićem, naslovljen sa Vilijem Montgomori stajao je iza afere Nacional. Razgovor koji je vodila Tamara Nikčević promptno je prenijela državna Pobjeda, naslov: U aferi S.Č. bio sam sporedna meta. Jedna od poruka intervjua, ista je ona koju je, nešto ranije, poslao i životni saputnik pomenute Nikčević, publicista Boro Krivokapić, kroz četvorodnevni serijal (vanserijski panegirik Milu Đukanoviću), na 16 strana(!), u Pobjedi (Preko leša Crne Gore): preventivni udar na predsjednika SDP-a Ranka Krivokapića, u periodu kada odlučuje kojoj će se strani prikloniti nakon lokalnih izbora u Podgorici. Naravno, sve garnirano hvalospjevima i aboliranjem sedmostrukog premijera za obje afere.

Piperović zna: ,,Cilj afere bio je da se kompromituje i obruka nesporni lider političkih snaga koje su se zalagale za nezavisnosti Crne Gore, i to na način što će ga se, u montiranom procesu, dodatno poniziti optužbama za vezu sa – prostitutkom!” Na pitanje novinarke o tome ko su bili kreatori afere, Piperović takođe zna: ,,Dijelovi crnogorske vlasti – prije svih, ministar policije Andrija Jovićević i Ranko Krivokapić – ali i opozicione partije, obavještajne službe, nevladine organizacije, mediji, ambasadori zemalja koje su se protivile crnogorskoj nezavisnosti i koji, ni četiri godine kasnije, nisu odustali od takvog stava.”

Piperović ,,odgovorno tvrdi” da je, ,,uprkos dugogodišnjoj koalicionoj saradnji sa Đukanovićevom DPS, krajnji cilj Ranka Krivokapića bio i ostao trajno uklanjanje Đukanovića sa političke scene Crne Gore. Što je posljednjih mjeseci postalo više nego jasno…”

Piperovićeva retorika poklapa se sa retorikom jedne druge režimske agenture, portalom E-novine Petra Lukovića (ekskluzivni medijski prostor Stanka Subotića Caneta, Đukanovićevog prijatelja), koji u tekstu Medijsko đubrivo sa ukusom politike (pisali smo u prethodnom broju, u sklopu teksta Naš Mišković) lomi Duška Kneževića, takođe aferom S.Č.: ,,Vlasnik Atlas grupe, Duško Knežević je još početkom 2000. po nalogu zavereničke grupe stranih korumpiranih diplomata i vojne službe SRJ učestvovao u kreiranju afere Moldavke „S.Č”, kojom je trebalo da se sruši Milo Đukanović. Kad je to otkriveno, glavna osoba koja je to operativno radila u Crnoj Gori, tadašnji ministar policije Andrija Jovićević pobegao je u Beograd, tražeći zaštitu kod Vojislava Koštunice i Radeta Bulatovića.”

No, ne služi Piperović Đukanoviću samo za obračun u vrhu (koalicije DPS-SDP). Tu je i za neposlušne medije. U intervjuu, prvooptuženi, u svojstvu žrtve, kaže: ,,Vjerujem da je hajka koju su protiv mene vodili Vijesti, Monitor i Dan nešto najprljavije u istoriji jugoslovenskog novinarstva…” Pa ilustruje: ,,Pristao sam da se u podgoričkom Hotelu Crna Gora sastanem sa Kočanom (Esad – p.a.) kome sam, znajući u kakvoj je finansijskoj situaciji njihov nedjeljnik, ponudio da sa 10.000 eura sam finansiram objavljivanje kompletnog sudskog spisa Moldavke S.Č. Prihvatio je, zamolivši me da spis predam Komneniću. Nakon dva mjeseca, vidjevši da Monitor ništa ne objavljuje, pozvao sam najprije Komnenića, a onda i Kočana; nisu odgovarali na moje pozive. Na kraju, javio se Komnenić i rekao kako su odustali od objavljivanja zato što u spisima nema svjedočenja Mila Đukanovića. Ustvari, što se dogodilo? Vidjevši da je riječ o montiranom smeću, o budalaštini koja na najbolji način demantuje sve što su o aferi S.Č. Monitor i Vijesti prethodno pisali, ti veliki borci za istinu i pravdu odbili su da objave integralni iskaz ključne svjedokinje optužbe.”

Prvo: notorna je laž – da je Piperović bilo kome u Monitoru nudio novac, 10.000 eura. I da ih je nudio nikada niko ni pod koju cijenu uzeo ih ne bi. Drugo, jasno je to nakon razgovora autora teksta sa urednikom Kočanom i novinarem Komnenićem – da je razlog neobjavljivanja ,,kompletnog sudskog spisa Moldavke”, profesionalne prirode: pomenuti ,,kompletni sudski spis Moldavke”, iz istrage zatvorene za javnost, koji je Monitoru nudio Piperović nije bio – kompletan! To i sam Piperović priznaje, ne demantujući da u spisima nije bilo svjedočenja Mila Đukanovića. Međutim, nije to jedino što je skrivao, preciznije – što i dalje skriva, Zoran Piperović.

Naime, ono što Piperoviću nije prošlo u Monitoru, prošlo je u njegovom štivu (pisac, urednik i izdavač je on sam) Moldavka, istinita priča: fabrikovanje istine. Monitor je to i bjelodano dokazao, potkrijepljeno sudskim dokumentom do kojeg smo došli, u tekstu Moldavka, neistinita priča (novembar 2013. godine, broj 1202). Iako Piperović, očigledno, voli da priča i piše: nije demantovao! Ćuti.

Podsjetimo: na više od polovine rukopisa (od 262 strane), Piperović objavljuje dokumenta iz postupka: zapisnike o saslušanju, službene zabilješke, nalaze vještaka…, izostavljajući jedan od najinteresantnijih papira. Zapisnik o ispitivanju okrivljenog – Zorana Piperovića! To je, ujedno, i prvi službeni zapisnik o ispitivanju nekog aktera u cijeloj aferi, sastavljen na dan Piperovićevog hapšenja, 01.12. 2002. godine. Advokat, osim što prilaže brojne zapisnike o saslušanju, kako bi, navodno, bio potpun, taksativno navodi i dokumenta, kao i djelove dokumenata, koja nije objavio. Ni tu nema pomena o Zapisniku sa sopstvenog ispitivanja!

Monitor je, prošlog novembra, došao do tog Zapisnika, sastavljenog pred istražnom sutkinjom Osnovnog suda Anom Vuković, u krivičnom postupku protiv Piperović Zorana i drugih. Nakon dobavljanja Zapisnika, jasno je zbog čega Piperović – koji sebe predstavlja kao moralnu gromadu i sveopštu žrtvu – izostavio pomenuti dokument.

Na drugoj, od ukupno četiri strane, Zapisnika, osumnjičeni u svojoj odbrani navodi: „Nikada se u životu nijesam služio kletvom i zakletvom ali se sada kunem u živote svoje dvoje djece, dva sina koji su mi sve na svijetu da nikakve veze nemam sa izvršenjem djela koja su mi krivičnom prijavom stavljena na teret. Zapravo, takve radnje su za mene nešto najnečasnije što bi čovjek mogao da uradi, to nije moj svijet, to je daleko od mene, inače nikada u životu nijesam, a čak nijesam imao ni potrebu da plaćam žene radi dobijanja seksualnih usluga.”

Na posljednjoj strani istog(!) Zapisnika, tek poslije pitanja Suda (!), Piperović odgovara, vjerovali ili ne: „Ja sam otprilike 4 puta mjesečno posjećivao ovaj klub (Oskar, noćni klub – striptiz bar, prim. aut.) i to sa društvom iz Amadeusa odemo nas 5-6, gdje smo nakon zatvaranja ostalih lokala dolazili tamo, ostajali po sat-dva. Ja sam 3-4 puta ukupno koristio usluge ovih djevojaka, tačnije imao seksualne odnose i to sa jednom djevojkom tri puta, mislim da se zvala Cveta, za ovu drugu ne znam kako se zvala. Ova Cveta je bila atraktivna, znam da je imala mnogo mušterija.” I, još: „Inače, mislim da ne poznajem ni jednu Moldavsku državljanku, jedino možda postoji mogućnost da je ova Cveta sa kojom sam imao seksualne odnose Moldavska državljanka.”

Zapisnik Piperović u knjizi fabrikuje, interpretira kako njemu odgovara. Ovako, između ostaloga, opisuje ispitivanje kod sutkinje Vuković: „Izgovaram rečenicu koje se stidim. Zbog dvije stvari. Zbog povoda koji ju je prouzrokovao i zbog osobe pred kojom sam je rekao. Naime, kazao sam: ‘Groba mi mog pokojnog oca i života mi dva sina, ako znam o čemu vi pričate’. I sad osjećam, dok ispisujem ove redove, stid i nelagodu. Moldavka i kletva u djecu. Moldavka i kletva u mog dobrog oca. Bože, oprosti. Sudija ide dalje i pita isto ono što me je pitao inspektor Dževad Kožar. Dobija isti odgovor. Pita i da li sam posjećivao noćni klub Oskar. Dobija potvrdan odgovor. – Koliko puta? – Koliko hoćeš. – I šta ste tamo radili? – Ono što tamo rade muškarci.”

Prvo: nigdje se u Zapisniku ne spominje Piperovićev otac, niti je zabilježeno da se Piperović kleo u njega. Drugo: Piperović je na pitanje sutkinje o tome da li je posjećivao noćni klub Oskar, prvotno dao negativan odgovor, uz kletvu, pa tek onda, na dopunsko pitanje sutkinje – potvrdan! Treće: S.Č. je ,,boravila” u Oskaru, prije nego je krenula afera. Kako, nakon svega, vjerovati takvom čovjeku?!

Piperovića je nakon isplivavanja afere u javnost, sa pozicije zamjenika državnog tužioca razriješila tadašnja državna tužiteljka Vesna Medenica. Obrazloženje: ,,Urušio je lik tužioca”. U štivu Moldavka, istinita priča Piperović se izruguje takvom stavu – Ja sam priznao, čoče, kod sudije da sam bio u Oskaru. Što me diskvalifikuje kao tužioca. Ovdje te samo to može diskvalifikovati. To je udar na obraz crnogorski…. Zamislite: umjesto da tužilac ide u javne kuće kako bi procesuirao nelegalni posao (po zakonima Crne Gore prostitucija je zabranjena!), naša moralna gromada ide tamo da koristi usluge prostitutki. Pa razriješen – te tuge.

Valja pročitati autorsko mu djelo: ,,Znaju li da nikada nijesam dobacio za curom? Nikada. Niti se okrenuo za njom.” Nije dobacivao, već dok je bio tužilac – plaćao. To je učtivost u odnosu na dobacivanja na ulici?

I, šta sada – zahvaljujući zarobljenim institucijama, medijima bliskim Vladi i Zoranu Piperoviću – imamo? Piperovića kao žrtvu i S.Č. – koja je detaljno opisivala ljude, mjesta, torturu – kao glavnog krivca. Silovanje stvarnosti traje.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLATNO DRŽAVLJANSTVO I NOVA VLADA: Repriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krivokapićeva Vlada odustala je od nastavka davanja ekonomskog državljanstva, na osnovu novčanog ulaganja. Tome je doprinijela i kontinuirana kritika, projekta bivših vlada, ekonomskog državljanstva od strane  Evropske komisije. Uvođenje zlatnog pasoša na osnovu vrijednosnih kriterijuma zvuči kao repriza

 

Premijer Zdravko Krivokapić nedavno je najavio da će značajne ličnosti koje imaju veze sa Crnom Gorom dobiti počasno državljanstvo. Prvi kojima će uručiti, kako je rekao, ,,zlatni pasoš” biće pjevač Željko Joksimović i teniser Novak Đoković.

Premijer nije precizirao na osnovu čega će se dijeliti pasoši, sem uopštene priče – o porijeklu starinom, dodirne veze sa Crnom Gorom i ,,vrijednosti koje zajednički dijelimo”.

Najava dolazi mjesec dana nakon protesta zbog izmjene Odluke o kriterijumima za sticanje crnogorskog državljanstva, nakon kojih je usvajanje ove odluke odloženo.

Otvaranje pitanja sticanja državljanstva otvorilo je brojne probleme koje je prošla vlast ostavila iza sebe. Pa je vrlo neoprezno što je premijer baš sada pokrenuo priču o ,,zlatnom državljanstvu”.

Crna Gora, za razliku od država regiona, ima restriktivne zakonske norme kada je u pitanju sticanje državljanstva. Tu silu zakona najbolje osjećaju desetine hiljada građana koji zbog rigoroznih pravila ne mogu da regulišu boravak u Crnoj Gori. Mnogima od njih džaba su i decenije provedene u Crnoj Gori. S druge strane brojni su oni koji imaju državljanstvo druge države a uredno glasaju u Crnoj Gori.

Iz dijaspore tvrde da se novim izmjenama njima čini nepravda, te da se na ovaj način eliminišu iz političkog života Crne Gore. Prije nedavnih izbora u Herceg Novom ispostavilo se da čak 1.973 birača u ovoj opštini imaju biračko pravo i u Srbiji.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova saopštili su da su počeli provjeru 8.000 građana koji se nalaze u biračkom spisku Srbije, Bosne i Hercegovine i Kosova zbog logične pretpostavke da pored crnogorskog imaju i državljanstvo neke od tih država. Saopšteno je i da će 2.108 biti upoznato sa činjenicom da su dobrovoljno stekli državljanstvo druge države, uz napomenu da će te osobe dobiti priliku da se izjasne koje državljanstvo žele da zadrže.

Još se ispituje i tvrdnja Srđana Perića, iz Organizacije KOD, da ministri pravde, ljudskih i manjinskih prava i finansija i socijalnog staranja, Vladimir Leposavić i Milojko Spajić, imaju dvojno prebivalište.

Izborno, politički i ekonomski bivša vlast je manipulisala dodjelom državljanstva. Zato najave premijera, bez jasnim kriterujuma ovako zveče.

Prethodne DPS vlade su od 2008. do 2020. godina dodijelile 390 počasnih državljanstava. Samo tokom prošle godine dodijeljeno je čak 115 počasnih državljanstava, od čega je preko trećine dodijelila odlazeća vlada u periodu nakon okončanja parlamentarnih izbora do dolaska nove Vlade. U prethodnom periodu, od 2008. do 2020,  netransparentno je dodijeljeno 390 počasnih državljanstava, pri čemu ni danas ne postoji javno dostupan zvanični registar tih lica.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U SUSRET 29. GODIŠNJICI OD DEPORTACIJA I PENZIONISANJU VDT-A IVICE STANKOVIĆA: Šest godina od Strategije za istraživanje ratnih zločina, ni jedna jedina istraga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice stravičnog zločina – deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga

 

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice zločina nezapamćenog na ovim prostorima, a možda ni u svijetu. Deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, koje su u njoj našle utočište bježeći od ratnih strahota u svojoj državi. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga.

Ivica Stanković je, kao vrhovni državni tužilac, 2015. godine donio Strategiju za istraživanje ratnih zločina. Tokom tog perioda, Specijalno državno tužilaštvo (SDT), koje je bilo nadležno za primjenu te strategije pod rukovodstvom Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, procesuiralo je samo jedan predmet, protiv okrivljenog Vlada Zmajevića zbog ubistva civila na Kosovu, i to ne na sopstvenu inicijativu, već mu ga je ustupilo Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije.

,,Time nije pokazan proaktivan pristup kakav se od tužilaštva očekivao na osnovu Strategije”, smatraju iz Akcije za ljudska prava (HRA). Iz te NVO su pozvali Stankovića da, prije odlaska sa funkcije, odredi bilo koji datum za raspravu sa zainteresovanim stranama o primjeni Strategije o istraživanju ratnih zločina, jer je bio nadležan za nadzor nad njenom primjenom.

Usvajanju Strategije je, podsjećaju iz HRA, prethodio analitički izvještaj eksperta Evropske unije (EU) Mauricija Salustra, koji je u decembru 2014. godine kritikovao dotadašnje procesuiranje ratnih zločina u Crnoj Gori. Kako je istakao tom prilikom, državni tužioci nijednu istragu nijesu pokrenuli na sopstvenu inicijativu. Sem njega, i Evropska komisija (EK) je, više puta, u godišnjim izvještajima o Crnoj Gori isticala da tužilaštvo nije pokazalo odlučnu borbu protiv nekažnjivosti ratnih zločina, kao i da nije podizalo optužbe za komandnu odgovornost, saučesništvo ili pomaganje i podsticanje.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Na ovome svijetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje opasne poruke. Koje se iako on preferira metafiziku,  mogu materijalizovati. Ove sedmice razdvojio je građane na “prijateljske” i neke druge

 

Milosrdni premijer Zdravko Krivokapić, u ovom prolaznom svijetu, nastavlja da diskriminiše, što progovori.

Prethodne sedmice nas je podučio da ne postoji samo materijalni, već i duhovni svijet, koji je važniji, te pojasnio da oni koji u njega vjeruju mogu da, u ime te vjere, krše zemaljske propise. Ove sedmice je nastavio da razdvaja građane.

Neki su građani, pojasnio je, prilikom susreta sa predsjednicom Republike Srpske, Željkom Cvijanović, „prijateljski“.

Krivokapić i predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović susreli su se kod naplatne rampe na putu Meljine – Petijevići, čime su ozvaničili ukidanje putarine na tom dijelu puta.

“Jedan namet manje za građane i sve naše turiste koji dolaze u Herceg Novi, a naročito građane prijateljske”, naveo je Krivokapić Koji su građani prijateljski, a koji manje prijateljski nije pojašnjavao.

Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje dvosmislene ili opasne poruke. Koje se iako preferira metafiziku, mogu materijalizovati. Posebno opasna je ona po kojoj je Ustav akt manje važan od Biblije i duhovnog svijeta.

Kada je prošle sedmice upitan da objasni zašto nadležni organi ne reaguju na kršenje zdravstvenih mjera kada ih krši Mitrpolija crnogorsko primorska, u vrijeme vjerskih okupljanja, Krivokapić je to ovako objasnio: “Ja mislim da se to ne može definisati zemaljskom pričom. To je u domenu metafizike. Ne znam kako vi to doživljavate ali ja to tako doživljavam”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo