Povežite se sa nama

DRUŠTVO

OBRAČUN BALKANSKIH KRIMINALACA U LATINSKOJ AMERICI: Za sedmicu ubijena trojica

Objavljeno prije

na

Darko Šarić je, prema tvrdnji njegovog advokata, prošao test poligrafa u Beogradu. No, jedan, od, kako se smatra, Šarićevih saradnika nije imao sreću u Boliviji. Goran Popović, koji je u Srbiji početkom 2000-ih robijao zbog otmice podgoričkog preduzetnika Dušana Krstovića, usmrćen je sa tri metka u glavu i grudi u internet kafeu u gradu Santa Kruz.

Darko Šarić je u srijedu, 16. jula u prostorijama Pritvorske jedinice Specijalnog suda prvo poligrafski ispitan, a zatim je u svojstvu građanina dao iskaz. Ispitivanje je ukupno trajalo skoro pet sati i obavljeno je u prisustvu Šarićevog branioca Radoslava Baćovića i zamjenika tužioca za organizovani kriminal.

,,Govorio je o političarima, o generalima, o sastanku na Jelovoj gori i o novcu,” naveo je Šarićev advokat Radoslav Baćović.

Šarić je sam zatražio da bude poligrafski ispitan, jer je zbog njegovih nastupa u sudu izbila afera Papaja-Mango. Prvim imenom Šarić je označio policijskog generala, a pod drugim svjedoka-saradnika.

Pojedini internet portali su objavili da je Šarić „prošao poligraf”, kao i da je naveo da je indirektno dao 7,4 miliona eura mita bivšem načelniku Uprave kriminalističke policije Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije generalu Rodoljubu Miloviću, svjedoku saradniku protiv zemunskog klana Ljubiši Buhi Čumetu, ali i vlasniku Delta holdinga Miroslavu Miškoviću.

Prethodno je 19. juna na poligrafu o Šarićevim navodima u sudnici ispitan general Milović. Objavljeno je da je on prošao poligraf, ali je i smijenjen dan kasnije.

Šarić je u više navrata u sudnici, tokom proteklih mjeseci suđenja za šverc kokaina i pranje novca, tvrdio da je „neko nešto obećao pokojnom Fricu (Draganu Dudiću Fricu, kontroverznom biznismenu iz Kotora), a mrtva usta ne govore”, da je „proces protiv njega (Šarića) montiran zbog političkih odnosa Srbije i Crne Gore”, „da je u tokove ubačeno 7,4 miliona eura”…

Prema dokumentima srpske Bezbjednosno-informativne agencije (BIA) čiji su djelovi objavljeni u štampi, na Jelovoj gori na Zlatiboru predstavnici Tužilaštva za organizovani kriminal, BIA i Uprave kriminalističke policije (UKP) sastali su se sa crnogorskim državljaninom Dudićem, u aprilu 2010, neposredno pošto je podignuta prva optužnica protiv Šarića. Dudić je u istrazi UKP označen kao čovjek koji je organizovao posade za brodove koji su švercovali kokain. Ubijen je nedugo poslije sastanka na Jelovoj gori, a njegov ubica je procesuiran. Disk sa snimkom sastanka nestao je iz BIA, tvrdi se u štampi.

Zvaničnih informacija nema o tome da li je Šarić prošao test, zbog toga se izjave njegovog advokata moraju uzimati sa rezervom. Srpski ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović saopštio je, komentarišući činjenicu da su i Milović i Šarić prošli detektor laži, da radna grupa radi na rasvjetljavanju tog slučaja i da će javnost biti blagovremeno upoznata ,,šta je puna istina”.

Tvrdi se da je Šarićev najnoviji iskaz zauzeo 30 strana transkripta i da je proglašen službenom tajnom.

Za to vrijeme na drugom kraju svijeta, u Latinskoj Americi bjesni narko-rat balkanskih kriminalaca i čiste se svjedoci šverca droge! Poslije ubistva Gorana Stavrića i predaje Igora Mikole u Peruu, stigla je vijest da je u Boliviji ubijen Goran Popović (39), rodom iz Donjeg Lapca, hrvatski i srpski državljanin, objavio je zagrebački dnevnik Jutarnji list.

Prema tom listu, smatra se da je ubijeni Popović bio povezan sa saradnicima Darka Šarića. Po Jutarnjem, Darko Šarić se pod još nerasvijetljenim okolnostima, poslije više od četiri godine bjekstva, sredinom marta predao policiji Srbije i Crne Gore. Latinoameričke likvidacije balkanskih kriminalaca učestale su poslije Šarićeve predaje, prenio je list.

Ubijeni Popović je imao dokumenta na ime David Eterović Melgar. No, policija je utvrdila da se iza tog imena skrivao Goran Popović za kojim je bila raspisana Interpolova potjernica zbog trgovine kokainom.

Goran Popović je treća žrtva mafijaških likvidacija u Boliviji za samo sedam dana, naveli su bolivijski mediji. Mafijaški obračuni mogli bi biti povezani s nedavnom zaplijenom tri tone kokaina u Čileu.

Kokain vrijedan 60 miliona dolara stigao je iz Bolivije, objavila je policija. Osam osoba uhapšeno je u operaciji planiranoj četiri mjeseca.

Pod lažnim imenom Nikola Antonio Bonavija ubijen je i bivši arkanovac Goran Stavrić, u Limi, navodno dok je bio u društvu s Igorom Mikolom, koji je u bjekstvu od 2005, kad je osuđen na pet godina zatvora zbog zločina u Pakračkoj poljani nad grupom Srba 1995. Poslije nekoliko dana skrivanja Mikola se prošle sedmice predao peruanskoj policiji.

Ubijeni Goran Popović je, takođe, bio pripadnik Crvenih beretki, jedinice za specijalne operacije (JSO) MUP Srbije, odnosno Tigrova, paravojne formacije Željka Ražnatovića Arkana. Imao je državljanstva Hrvatske i Srbije. Navodno je bio pod istragom i hrvatske i srpske policije zbog šverca droge i oružja.

Prema Jutarnjem Goran Popović, zvani Goksan, je poslije rata s bivšim saborcima organizovao šverc velikih količina oružja i droge. Policija je sumnjala da sarađuje sa Slobodanom Kašićem, Splićaninom kome je suđeo za 557 kilograma kokaina zaplijenjenog u Rijeci. Bio je povezan i sa grupom kojoj je suđeno u Beogradu poslije zapljene 170 kilograma bolivijskog kokaina u Solunu.

Popović je 2005. godine jedno vrijeme živio u Zagrebu, u bjekstvu od pravosuđa Srbije. Godinu dana ranije s bratom Zoranom je pobjegao iz zatvora u Sremskoj Mitrovici, gdje su bili na odsluženju kazne od šest godina zatvora, zbog toga što su 2001. ispred hotela Džet set u Novom Sadu oteli podgoričkog preduzetnika Dušana Krstovića.

Za to djelo su optuženi Goran Popović i njegov stariji brat Zoran, kao i dvojica saučesnika – Milorad Ristić i Ivica Mijović, brat Vasilija – Vasa Mijovića, bivšeg funkcionera crnogorske Državne bezbjednosti. I Popovići i Vasilije Mijović bili su ‘90-ih u JSO.

Prema podacima iz krivične prijave, Ivica Mijović je predložio da otmu Krstovića, jer njegova porodica ima puno para i bavi se uvozom i prodajom južnog voća. Kada je Krstović stigao iz Podgorice na aerodrom Beograd, sjeo je u golf, a Mijović ga je pratio svojim jaguarom i mobilnim telefonom obavještavao braću Popović.

Tokom noći kod motela Džet set, u kojem je Krstović odsjeo, oni su se, sa uperenim pištoljima, predstavili kao pripadnici specijalne policijske jedinice Kobre. Četvorica otmičara vezali su Krstovića, a potom ga prebacili do jedne kuće na Salašu kod Apatina, gdje su ga pet dana držali u lancima.

Za to vrijeme, otmičari su nekoliko puta telefonom pozivali Krstovićevog brata Gojka u Podgorici, kojem su tražili otkup od 3,5 miliona maraka. Prijetili su da će Dušanu odsjeći ruke i noge ukoliko ne dobiju traženi novac.

Za vrijeme petodnevnog tamnovanja u podrumu kuće na tom salašu, otmičari Krstoviću nisu davali ni hranu ni vodu. Drama je okončana kada je policija uhvatila braću Popović, a ovi na informativnom razgovoru priznali otmicu. Zoran je odveo policiju do salaša gdje je Dušana Krstovića vezanog lancima, s vrećom na glavi čuvao Ristić kome je obećan dio otkupa. Svi uhapšeni, osim Mijovića, priznali su otmicu. Za to zlodjelo su bili optuženi na kazne zatvora od pet do šest godina i četiri mjeseca.

Inače je Zoran Popović Ćelavi, prema Blicu bio nekadašnji tjelohranitelj Andrije Draškovića. Njih dvojica su se po tom izvoru, upoznali u zatvoru u Sremskoj Mitrovici, kada je Popović bio osuđen zbog otmice Krstovića, a Drašković zbog ubistva Zvonka Plećića u Beogradu… .

Zoran Popović je bio i vođa razbojničke grupe čiji je pripadnik bio i kao takav na 4,5 godina osuđen Bojan Gudurić. Gudurić je osumnjičen da je u Zagrebu 2008. aktivirao eksploziv kojim su ubijeni urednik i vlasnik magazina Nacional Ivo Pukanić i njegov saradnik Niko Franjić.

Braća Popović su u vrijeme policijske akcije Sablja poslije ubistva srpskog premijera Zorana Đinđića 2003, dovođeni u vezu sa ubistvom vlasnika beogradskog nedjeljnika Evropljanin Slavka Ćuruvije 1999, zbog čega su testirani na poligrafu. Pošto su u aprilu 2004. godine obojica pobjegli iz zatvora u kome su robijali za otmicu Krstovića, u decembru je Zoran uhapšen u Sloveniji. U ruke srpske policije Zoran je ponovo pao u januaru 2005. godine, kada je sa Gudurićem osumnjičen za seriju razbojništava.

 

Poligraf nije savršen

Darko Šarić je na pitanje: „Da li vam je Miroslav Mišković davao novac za čije pranje ste sada optuženi?”, odgovorio sa „da”.

Delta Holding je, u međuvremenu, negirao da su zaposleni u ovoj kompaniji, predsjednik Kompanije Miroslav Mišković, kao i članovi njegove porodice ikada poslovali sa inkriminisanim osobama.

Miroslav Mišković i njegov sin Marko su više mjeseci tokom 2012. i 2013. proveli u istražnom zatvoru. Protiv njih se vodi proces za zloupotrebe putarskih preduzeća u Srbiji.

,,Poligraf je relativno dobar metod ako pošteni građanin treba da dokaže da je nevin i ako se pri ispitivanju poštuju standardi”, objasnio je Marko Milošević iz Beogradskog centra za bezbednosnu politiku.

Međutim, nije savršen jer bilježi ne da li neko govori istinu, nego kakve su mu fizičke reakcije na određena pitanja. Ima ljudi koji mogu da polože poligrafski test govorili istinu ili ne. Takođe se navodi i da na odgovore može da utiče konstrukcija pitanja, o čemu bi trebalo da vode računa stručnjaci koji vode ispitivanje. Zato se poligraf ne koristi kao dokaz na sudu, nego samo kao indikacija za druge istražne radnje.

Slobodan Zečević, bivši dugogodišnji poligrafista u beogradskoj policiji, a sada vlasnik firme Poligraf i detektor, objasnio je da ukoliko poligrafista ne postavi odgovarajuće pitanje, krivac može da se ,,izvuče”.

Boro Banjac, penzionisani policijski general, ističe kako ,,ne može poligraf da ne valja, to može da bude samo poligrafista”. Rezultati poligrafskog ispitivanja su sto odsto tačni ukoliko je poligrafista postavio odgovarajuća pitanja, navodi Banjac.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo