Povežite se sa nama

DRUŠTVO

OBRAČUN BALKANSKIH KRIMINALACA U LATINSKOJ AMERICI: Za sedmicu ubijena trojica

Objavljeno prije

na

Darko Šarić je, prema tvrdnji njegovog advokata, prošao test poligrafa u Beogradu. No, jedan, od, kako se smatra, Šarićevih saradnika nije imao sreću u Boliviji. Goran Popović, koji je u Srbiji početkom 2000-ih robijao zbog otmice podgoričkog preduzetnika Dušana Krstovića, usmrćen je sa tri metka u glavu i grudi u internet kafeu u gradu Santa Kruz.

Darko Šarić je u srijedu, 16. jula u prostorijama Pritvorske jedinice Specijalnog suda prvo poligrafski ispitan, a zatim je u svojstvu građanina dao iskaz. Ispitivanje je ukupno trajalo skoro pet sati i obavljeno je u prisustvu Šarićevog branioca Radoslava Baćovića i zamjenika tužioca za organizovani kriminal.

,,Govorio je o političarima, o generalima, o sastanku na Jelovoj gori i o novcu,” naveo je Šarićev advokat Radoslav Baćović.

Šarić je sam zatražio da bude poligrafski ispitan, jer je zbog njegovih nastupa u sudu izbila afera Papaja-Mango. Prvim imenom Šarić je označio policijskog generala, a pod drugim svjedoka-saradnika.

Pojedini internet portali su objavili da je Šarić „prošao poligraf”, kao i da je naveo da je indirektno dao 7,4 miliona eura mita bivšem načelniku Uprave kriminalističke policije Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije generalu Rodoljubu Miloviću, svjedoku saradniku protiv zemunskog klana Ljubiši Buhi Čumetu, ali i vlasniku Delta holdinga Miroslavu Miškoviću.

Prethodno je 19. juna na poligrafu o Šarićevim navodima u sudnici ispitan general Milović. Objavljeno je da je on prošao poligraf, ali je i smijenjen dan kasnije.

Šarić je u više navrata u sudnici, tokom proteklih mjeseci suđenja za šverc kokaina i pranje novca, tvrdio da je „neko nešto obećao pokojnom Fricu (Draganu Dudiću Fricu, kontroverznom biznismenu iz Kotora), a mrtva usta ne govore”, da je „proces protiv njega (Šarića) montiran zbog političkih odnosa Srbije i Crne Gore”, „da je u tokove ubačeno 7,4 miliona eura”…

Prema dokumentima srpske Bezbjednosno-informativne agencije (BIA) čiji su djelovi objavljeni u štampi, na Jelovoj gori na Zlatiboru predstavnici Tužilaštva za organizovani kriminal, BIA i Uprave kriminalističke policije (UKP) sastali su se sa crnogorskim državljaninom Dudićem, u aprilu 2010, neposredno pošto je podignuta prva optužnica protiv Šarića. Dudić je u istrazi UKP označen kao čovjek koji je organizovao posade za brodove koji su švercovali kokain. Ubijen je nedugo poslije sastanka na Jelovoj gori, a njegov ubica je procesuiran. Disk sa snimkom sastanka nestao je iz BIA, tvrdi se u štampi.

Zvaničnih informacija nema o tome da li je Šarić prošao test, zbog toga se izjave njegovog advokata moraju uzimati sa rezervom. Srpski ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović saopštio je, komentarišući činjenicu da su i Milović i Šarić prošli detektor laži, da radna grupa radi na rasvjetljavanju tog slučaja i da će javnost biti blagovremeno upoznata ,,šta je puna istina”.

Tvrdi se da je Šarićev najnoviji iskaz zauzeo 30 strana transkripta i da je proglašen službenom tajnom.

Za to vrijeme na drugom kraju svijeta, u Latinskoj Americi bjesni narko-rat balkanskih kriminalaca i čiste se svjedoci šverca droge! Poslije ubistva Gorana Stavrića i predaje Igora Mikole u Peruu, stigla je vijest da je u Boliviji ubijen Goran Popović (39), rodom iz Donjeg Lapca, hrvatski i srpski državljanin, objavio je zagrebački dnevnik Jutarnji list.

Prema tom listu, smatra se da je ubijeni Popović bio povezan sa saradnicima Darka Šarića. Po Jutarnjem, Darko Šarić se pod još nerasvijetljenim okolnostima, poslije više od četiri godine bjekstva, sredinom marta predao policiji Srbije i Crne Gore. Latinoameričke likvidacije balkanskih kriminalaca učestale su poslije Šarićeve predaje, prenio je list.

Ubijeni Popović je imao dokumenta na ime David Eterović Melgar. No, policija je utvrdila da se iza tog imena skrivao Goran Popović za kojim je bila raspisana Interpolova potjernica zbog trgovine kokainom.

Goran Popović je treća žrtva mafijaških likvidacija u Boliviji za samo sedam dana, naveli su bolivijski mediji. Mafijaški obračuni mogli bi biti povezani s nedavnom zaplijenom tri tone kokaina u Čileu.

Kokain vrijedan 60 miliona dolara stigao je iz Bolivije, objavila je policija. Osam osoba uhapšeno je u operaciji planiranoj četiri mjeseca.

Pod lažnim imenom Nikola Antonio Bonavija ubijen je i bivši arkanovac Goran Stavrić, u Limi, navodno dok je bio u društvu s Igorom Mikolom, koji je u bjekstvu od 2005, kad je osuđen na pet godina zatvora zbog zločina u Pakračkoj poljani nad grupom Srba 1995. Poslije nekoliko dana skrivanja Mikola se prošle sedmice predao peruanskoj policiji.

Ubijeni Goran Popović je, takođe, bio pripadnik Crvenih beretki, jedinice za specijalne operacije (JSO) MUP Srbije, odnosno Tigrova, paravojne formacije Željka Ražnatovića Arkana. Imao je državljanstva Hrvatske i Srbije. Navodno je bio pod istragom i hrvatske i srpske policije zbog šverca droge i oružja.

Prema Jutarnjem Goran Popović, zvani Goksan, je poslije rata s bivšim saborcima organizovao šverc velikih količina oružja i droge. Policija je sumnjala da sarađuje sa Slobodanom Kašićem, Splićaninom kome je suđeo za 557 kilograma kokaina zaplijenjenog u Rijeci. Bio je povezan i sa grupom kojoj je suđeno u Beogradu poslije zapljene 170 kilograma bolivijskog kokaina u Solunu.

Popović je 2005. godine jedno vrijeme živio u Zagrebu, u bjekstvu od pravosuđa Srbije. Godinu dana ranije s bratom Zoranom je pobjegao iz zatvora u Sremskoj Mitrovici, gdje su bili na odsluženju kazne od šest godina zatvora, zbog toga što su 2001. ispred hotela Džet set u Novom Sadu oteli podgoričkog preduzetnika Dušana Krstovića.

Za to djelo su optuženi Goran Popović i njegov stariji brat Zoran, kao i dvojica saučesnika – Milorad Ristić i Ivica Mijović, brat Vasilija – Vasa Mijovića, bivšeg funkcionera crnogorske Državne bezbjednosti. I Popovići i Vasilije Mijović bili su ’90-ih u JSO.

Prema podacima iz krivične prijave, Ivica Mijović je predložio da otmu Krstovića, jer njegova porodica ima puno para i bavi se uvozom i prodajom južnog voća. Kada je Krstović stigao iz Podgorice na aerodrom Beograd, sjeo je u golf, a Mijović ga je pratio svojim jaguarom i mobilnim telefonom obavještavao braću Popović.

Tokom noći kod motela Džet set, u kojem je Krstović odsjeo, oni su se, sa uperenim pištoljima, predstavili kao pripadnici specijalne policijske jedinice Kobre. Četvorica otmičara vezali su Krstovića, a potom ga prebacili do jedne kuće na Salašu kod Apatina, gdje su ga pet dana držali u lancima.

Za to vrijeme, otmičari su nekoliko puta telefonom pozivali Krstovićevog brata Gojka u Podgorici, kojem su tražili otkup od 3,5 miliona maraka. Prijetili su da će Dušanu odsjeći ruke i noge ukoliko ne dobiju traženi novac.

Za vrijeme petodnevnog tamnovanja u podrumu kuće na tom salašu, otmičari Krstoviću nisu davali ni hranu ni vodu. Drama je okončana kada je policija uhvatila braću Popović, a ovi na informativnom razgovoru priznali otmicu. Zoran je odveo policiju do salaša gdje je Dušana Krstovića vezanog lancima, s vrećom na glavi čuvao Ristić kome je obećan dio otkupa. Svi uhapšeni, osim Mijovića, priznali su otmicu. Za to zlodjelo su bili optuženi na kazne zatvora od pet do šest godina i četiri mjeseca.

Inače je Zoran Popović Ćelavi, prema Blicu bio nekadašnji tjelohranitelj Andrije Draškovića. Njih dvojica su se po tom izvoru, upoznali u zatvoru u Sremskoj Mitrovici, kada je Popović bio osuđen zbog otmice Krstovića, a Drašković zbog ubistva Zvonka Plećića u Beogradu… .

Zoran Popović je bio i vođa razbojničke grupe čiji je pripadnik bio i kao takav na 4,5 godina osuđen Bojan Gudurić. Gudurić je osumnjičen da je u Zagrebu 2008. aktivirao eksploziv kojim su ubijeni urednik i vlasnik magazina Nacional Ivo Pukanić i njegov saradnik Niko Franjić.

Braća Popović su u vrijeme policijske akcije Sablja poslije ubistva srpskog premijera Zorana Đinđića 2003, dovođeni u vezu sa ubistvom vlasnika beogradskog nedjeljnika Evropljanin Slavka Ćuruvije 1999, zbog čega su testirani na poligrafu. Pošto su u aprilu 2004. godine obojica pobjegli iz zatvora u kome su robijali za otmicu Krstovića, u decembru je Zoran uhapšen u Sloveniji. U ruke srpske policije Zoran je ponovo pao u januaru 2005. godine, kada je sa Gudurićem osumnjičen za seriju razbojništava.

 

Poligraf nije savršen

Darko Šarić je na pitanje: „Da li vam je Miroslav Mišković davao novac za čije pranje ste sada optuženi?”, odgovorio sa „da”.

Delta Holding je, u međuvremenu, negirao da su zaposleni u ovoj kompaniji, predsjednik Kompanije Miroslav Mišković, kao i članovi njegove porodice ikada poslovali sa inkriminisanim osobama.

Miroslav Mišković i njegov sin Marko su više mjeseci tokom 2012. i 2013. proveli u istražnom zatvoru. Protiv njih se vodi proces za zloupotrebe putarskih preduzeća u Srbiji.

,,Poligraf je relativno dobar metod ako pošteni građanin treba da dokaže da je nevin i ako se pri ispitivanju poštuju standardi”, objasnio je Marko Milošević iz Beogradskog centra za bezbednosnu politiku.

Međutim, nije savršen jer bilježi ne da li neko govori istinu, nego kakve su mu fizičke reakcije na određena pitanja. Ima ljudi koji mogu da polože poligrafski test govorili istinu ili ne. Takođe se navodi i da na odgovore može da utiče konstrukcija pitanja, o čemu bi trebalo da vode računa stručnjaci koji vode ispitivanje. Zato se poligraf ne koristi kao dokaz na sudu, nego samo kao indikacija za druge istražne radnje.

Slobodan Zečević, bivši dugogodišnji poligrafista u beogradskoj policiji, a sada vlasnik firme Poligraf i detektor, objasnio je da ukoliko poligrafista ne postavi odgovarajuće pitanje, krivac može da se ,,izvuče”.

Boro Banjac, penzionisani policijski general, ističe kako ,,ne može poligraf da ne valja, to može da bude samo poligrafista”. Rezultati poligrafskog ispitivanja su sto odsto tačni ukoliko je poligrafista postavio odgovarajuća pitanja, navodi Banjac.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ŠEIK MOHAMED ALABAR – MEGA INVESTITOR NA VELIKOJ PLAŽI: Planove izradili planeri Beograda na vodi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ozbiljne pripreme za dolazak investitora Eagle Hills obavljene su mnogo ranije. To pokazuje procedura oko donošenja Državne studije lokacije „Dio sektora 66 – modul II, III i VI“ – Velika Plaža. Radi se o planskom dokumentu koji kao rukovodilac tima za izradu potpisuje beogradski arhitekta Aleksandar Vučićević, autor Prostornog plana Beograd na vodi

 

 

Otvaranje ponuda sa Javnog poziva JP Morsko dobro za zakup plaža Crnogorskog primorja donijelo je mnogo nezadovoljstva i tenzija među dosadašnjim korisnicima djelova morskog dobra. Najveće tendersko iznenađenje bila je ponuda poznate kompanije Eagle Hills iz Ujedinjenih Arapskih Emirata koja je licitirala za čak 18 kupališta, od čega je, kao najbolji ponuđač dobila devet popularnih ulcinjskih plaža kojima će gazdovati u naredne četiri godine, po cijeni zakupa u ukupnom iznosu od 1,9 miliona eura na godišnjem nivou.

Od tog momenta počinje priča o nesvakidašnjem ulasku arapskog kapitala u Crnu Goru, o namjerama osnivača i vlasnika  kompanije, šeika Mohameda Alabara koje su pokrivene velom tajne.  Postavlja se pitanje zašto se jedna bogata i uspješna firma odlučila da se javnosti u zemlji u kojoj želi da investira, u koju će, kako mediji otkrivaju, uložiti stotine miliona a možda i milijarde eura, ukaže preko zakupa velikog broja plaža.

Kompanija Eagle Hills sa sjedištem u Abu Dabiju, specijalizovana je za građevinsku djelatnost i ulaganja u nekretnine, iza koje stoje veliki projekti poput nebodera Burdž Kalifa u Dubaiu i Beograda na vodi u Srbiji. Kompanija je prisutna sa svojim investicijama u oko 17 zemalja svijeta, od kojih i u susjednoj Albaniji, u kojoj planira izgradnju ekskluzivne marine u luci Drač.

Za ulazak u Crnu Goru Mohamed Alabar izabrao je čudan redosled poteza. Prvo je zauzeo plaže, a da prethodno nije obezbijedio zakup ili kupovinu  zemljišta u njihovom zaleđu, na kome, kako izgleda, želi da realizuje nove projekte.

Iznenadnom pojavom mega investitora čija se finansijska snaga može mjeriti sa kompanijama koje su već prisutne u Crnoj Gori, poput investitora marine Porto Montenegro u Tivtu, ili Orascoma na Luštici, građani Ulcinja su zatečeni, ali ima i onih koji nisu.

Nadležni u Vladi Crne Gore i JP Morsko dobro bili su upoznati sa dolaskom Alabara, jer su zbog njegove kompanije iznenada produžili tender i omogućili da firma Eagle Hills Montenegro koja se u Podgorici registrovala 6. marta ove godine, par dana kasnije licitira za zakup kupališta.

Premijer Milojko Spajić ugostio je nedavno Mohameda Alabara, ali je javnost ostala uskraćena za informacije o temama koje su bile na dnevnom redu i lokacijama za koje je njegova kompanija zainteresovana.

Ozbiljne pripreme za dolazak investitora Eagle Hills obavljene su mnogo ranije. To pokazuje procedura oko donošenja Državne studije lokacije „Dio sektora 66 – modul II, III i VI“ – Velika Plaža. Radi se o planskom dokumentu koji obezbjeđuje preduslove za razvoj turizma visoke kategorije na većem dijelu Velike plaže.

Ovaj planski dokument, kao rukovodilac tima,  potpisuje beogradski arhitekta-planer Aleksandar Vučićević, autor Prostornog plana „Beograd na vodi“. Kao razlog za izradu tog plana navodi se – Belgrade Waterfront Concept Masterplan Eagle Hills, iz jula 2016. godine.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

,,SLUČAJ TENDER” ZA ULCINJSKA KUPALIŠTA: Brzina  koja budi sumnju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Eagle Hills Montenegro  registrovana je u Crnoj Gori 6.marta. Dan kasnije otvorila je transakcioni račun. Od Ministarstva pravde traže uvjerenja da se ne nalaze u kaznenoj evidenciji, a Poreskoj upravi potvrdu da su  izmirili sve poreske obaveze.  Dobijaju ih u rekordnom roku.  Plus 19 bankarskih garancija na oko dva miliona eura u roku od dva dana

 

 

Puna netransparentnost uz svesrdnu institucionalnu podršku Vlade Crne Gore i njenih organa, to je ono što, po riječima Ulcinjana, karakteriše „slučaj tender“ za ulcinjske plaže.

„Velika plaža je veliki resurs Crne Gore, a kada su u pitanju važne teme, poput ove, neophodna je puna transparentnost. Ono što sam vidio iz medija je da se jedna firma koja se prijavila, registrovala ovdje u Crnoj Gori nakon što je bio istekao prvobitni rok za taj tender. Zamislite recimo da se takva stvar desila za vrijeme režima Mila Đukanovića – kako bi opozicija reagovala”, saopštio je i  predsjednik Crne Gore Jakov Milatović.

Slučajno ili ne, premijer Spajić je sredinom februara boravio na Svjetskom samitu u Dubaiu. Vlada Crne Gore i  Ujedinjenih Arapskih Emirata potpisale su tamo  Memorandum o razumijevanju, koji predviđa razmjenu iskustava o razvoju i modernizaciji državne uprave, te jačanje ekonomske saradnje.

Nekoliko dana kasnije, 18. februara, Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom otvorilo je  tender za zakup plaža u Ulcinju. Tender je, kako je prvobitno najavljeno, trebao da bude zatvoren 4. marta. Produžen je za još sedam dana –  “zbog velikog interesovanja i kako bi se izašlo u susret svim zainteresovanim licima”.

Upravo u tom periodu, 6.marta,  kompanija Eagle Hills Montenegro (EHM) registrovana je u Crnoj Gori. Dan kasnije otvorila je transakcioni račun. Istovremeno se obraćaju Ministarstvu pravde kako bi dobili uvjerenja da se ta firma, kao i ovlašćeno lice ne nalaze u kaznenoj evidenciji, a Poreskoj upravi za potvrdu da su uredno izmirili sve poreske obaveze.  Dobijaju ih u rekordnom roku.  Plus 19 bankarskih garancija na oko dva miliona eura u roku od dva dana.

Zakupac plaže “Miami” Džavid Hodžić tvrdi da mu je  uz sredstva koja je imao na računu u banci, a koja su bila veća od onih za potrebnu garanciju, trebalo  punih 10 dana da dobije taj dokument.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

MILIONI ZA PLAŽE CRNOGORSKOG PRIMORJA: Arapska kompanija gazdovaće sa 10 ulcinjskih plaža  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za sezonsko korišćenje pojedinih kupališta pristigle su ponude od nekoliko stotina hiljada eura pa do vrtoglavih 2,7 miliona, što je apsolutni rekord u istoriji iznajmljivanja morske obale, najvrjednijeg prirodnog resursa države Crne Gore

 

 

Da je pijesak prirodnih plaža Crnogorskog primorja zlata vrijedan, pokazale su vrtoglavi iznosi novca ponuđeni za zakup kupališta od Ulcinja do Herceg Novog. Nakon nedavnog otvaranja ponuda po završenom Javnom pozivu za zakup plaža za period 2024-2028, za plaže Ulcinja, Bara i Budve, učesnici, nadležni u JP Morsko dobro i cijela crnogorska javnost šokirani su ponudama koje su pristigle za pojedine djelove morske obale. U zatvorenim kovertama budući zakupci ponudili su astronomske svote  koje su se uveliko razlikovale od minimalnih početnih cijena. Učešće poznate arapske kompanije na licitaciji za kupališta na Velikoj plaži izazvalo je i političke tenzije između Vlade i albanskih partija.

Za sezonsko korišćenje pojedinih kupališta pristigle su ponude od nekoliko stotina hiljada eura pa do vrtoglavih 2,7 miliona, što je apsolutni rekord u istoriji iznajmljivanja morske obale, najvrjednijeg prirodnog resursa države Crne Gore.

Za manje kupalište na Slovenskoj plaži u Budvi, dugom 79 metara, površine 1.453 kvadratnih metara  izvjesni V.V. ponudio je cijelih 2,7 miliona eura. Minimalna sezonska zakupnina ove plaže na tenderu je bila 33.885 eura. Stigle su četiri ponude, jedna od 34 hiljade od A.P. lica, kompanija SUR Blue Coco doo ponudila je 90 hiljada, kompanija Falkon V&S doo 155 hiljada i lice V.V. 2,7 miliona eura.

Milionske sume ponuđene su i za plaže petrovačke rivijere.

Izdvaja se javno-party kupalište Lučice dužine 215 metara, sa 5.750m2 i minimalnom cijenom sezonskog zakupa od 44.570 eura, za koje  je privatno lice S.P. ponudilo 1 milion eura. Ostale tri ponude bile su podgoričke firme Profart 200.002 eura, Life Style Development iz Tivta 153.200 eura i firme Pešter Co 45.000 eura.

Duga petrovačka pješčana plaža podijeljena je na četiri javno-porodična kupališta za koja su ponuđene nevjerovatne sume od više stotine hiljada eura do milion. Za najkraću plažu stigla i najviša cijena.

Milion eura dostigla je popularna plaža Ponta dužine samo 39 metara, sa početnom cijenom zakupa od 20.957 eura. Svaka od tri ponude bila je višestruko veća od početne, firma Žuti zec ponudila je 89.000 eura, firma Ponta doo iz Petrovca ponudila je 3 eura više od minimalne, da bi kompanija Neimar doo iz Bara ponudu zaokružila na 1 milion eura.

Za dio petrovačke plaže, dužine 73 metra, sa početnom cijenom zakupa 7.992 eura, pristigle su četiri ponude i to: R.V. 45.000 eura, J.Z. 30.000, a V.M. 8.000 eura i lica A.S. koje je za nešto više od hiljadu kvadrata pijeska ponudilo 950.000 eura.

Za kupalište sa najmanjom početnom cijenom od 3.291 euro, dužine 62m, ponuđeno je nevjerovatnih 800.000 eura. Za susjedni dio petrovačke plaže dužine 110 metara, na početnih 7.609 eura, stigle su tri ponude, N.A. 7.700 eura, M.B. 18.000, dok je izvjesni M.Š. ponudio 800.000 eura.

Iza ovakvih nerealnih ponuda stoji  oprobana taktika tenderskih mućki iz prethodnog perioda. U pitanju su već viđene paralelne ponude starih zakupaca koje po pravilu budu odbačene, ili odabrani ponuđač odustane. Posebnim sistemom bodovanja i matematike sa referencama, plažu na kraju dobija onaj sa manjom ponudom.

Iz Morskog dobra je rečeno da ovoga puta neće vrednovati milionske ponude ako se ispostavi da su dio smišljene igre starih zakupaca plaža, kako bi se preko fantomskih ponuđača ponovo domogli vrijednih djelova obale.

S tim u vezi upućen je poziv Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) da se uključi u ovaj slučaj i da ispita milionske ponude za zakup plaža. Zvanično je zatraženo i od Uprave policije – Sektora za finansijsko obavještajne poslove (FOJ), da ispita porijeklo novca ponuđača koji su se javili na tender ovog državnog preduzeća i ponudili državi milione za zakup plaža.

Međutim, pravo iznenađenje stiglo je otvaranjem ponuda za iznajmljivanje kupališta na Velikoj plaži u Ulcinju.

Na licitaciji se pojavila nova kompanija, Eagle Hills Montenegru, iza koje stoji arapski kapital, koja je dala najveće ponude za desetak plaža od ukupno 32 kupališta, na 13 kilometara dugoj pješčanoj obali. Riječ je o kompaniji iz Abu Dabija specijalizovanoj za građevinsku djelatnost i ulaganja u nekretnine, koja je gradila poznati neboder Burdž Kalifa u Dubaiju i kompleks Beograd na vodi u Srbiji.

Firma Eagle Hills Montenegro registrovana je 6. marta ove godine na adresi u Podgorici.

Arapska kompanija konkurisala je na javnom pozivu Morskog dobra za zakup 19 kupališta na Velikoj plaži, međutim, njihova ponuda bila je najveća za 10 plaža. Riječ je o popularnim plažama Saranda, Adriaica, Imperial, Hill, Mojito, Habana, Safari, Tropikana, Koral, dio Pearle beach i plaža Barbose.

Kako se saznaje u Morskom dobru, osnivač i predsjednik kompanije Eagle Hills, Mohamed Alabar, nije ponudio milione za zakup kupališta nego realne iznose do 150.000 eura, koji su bili nešto viši od konkurencije. Navode primjer plaže na kojoj je Eagl Hills ponudio 190 hiljada i izgubio na licitaciji od bivšeg korisnika čija je ponuda iznosila 220 hiljada eura.

Najveća cijena koju je ta plaža postigla na tenderu 2019. bila je 40.000 eura. To pokazuje, navode u Morskom dobru, kako je državna imovina bila podcijenjena u poslednjih 30 godina. Ove godine očekuju najveći prihod od zakupa morske obale od kako postoji Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom.

Vijest da je arapska firma najbolje rangirana za 10 kupališta na Velikoj plaži izazvala je negodovanje i bijes kod dosadašnjih zakupaca i lokalnih vlasti Ulcinja.  Najavljeno je nepoštovanje tenderskih rezultata. Predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu zatražio je poništenje tendera i zaprijetio pozivom svim albanskim partijama da napuste Vladu, ukoliko se njegov zahtjev ne ispuni.

„Vlada ne vidi pravni osnov po kome bi tender za zakup plaža u Ulcinju mogao biti poništen, ali ukoliko neko smatra da je došlo do kršenja propisa i može to da dokaže, spremna je da to razmotri. Tender je bio otvoren i transparentran i  pravila su bila jasna“, kazao je premijer Milojko Spajić, na sastanku koji je u srijedu uslijedio sa predstavnicima Opštine Ulcinj.

“Bitno je, prije svega, da lokalna zajednica bude zadovoljna, ali i da sve bude zakonito. Na osnovu dosadašnjih informacija, u ovom postuku nije bilo proceduralnih propusta. Sa druge strane, razumijemo zabrinutost dijela lokalne zajednice i otvoreni smo za dalji dijalog koji bi uključio i potencijalne nove zakupce”, poručio je Spajić

Kako izgleda u Ulcinju nisu spremni na scenario po kome višegodišnji zakupci koji su plaže koristili decenijama, mogu da ostanu bez njih. Ne slažu se sa načinom bodovanja koji im ne priznaje kontinuitet i preče pravo korišćenja državne imovine.

Nema objašnjenja zašto Ulcinjani ne žele dolazak velike kompanije poput Eagle Hills koja je poznata po svojim projektima u nizu zemalja širom svijeta, kao i u bliskom okruženju. Pored izgradnje čuvene kule Burdž Kalifa, gradili su i Centar Dubaija, marine Dubai i novih naselja na toj lokaciji. Posjeduju lanac od 70 luksuznih hotela i rizorta u Ujedinjenim arapskim emiratima. Jedan od većih projekata planiran je u Albaniji u kojoj Alabar ima jaku podršku premijera Edi Rame.  Riječ je o strateškoj investiciji albanske Vlade, izgradnji najveće marine za luksuzne jahte na Mediteranu, Porto Durres u luci Drač.

Takođe, nije poznat ni motiv velike kompanije iz Ujedinjenih Arapskih Emirata da učestvuje na tenderu za zakup plaža u Ulcinju. Ukoliko iza toga ne stoje neki drugi planovi i projekti.

Branka PLAMENAC

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo