Povežite se sa nama

DRUŠTVO

STRATEGIJA RAZVOJA ENERGETIKE DO 2030.: Potapanje za tuđi interes

Objavljeno prije

na

Vlada je protekle nedjelje usvojila Predlog strategije razvoja energetike Crne Gore do 2030. godine. Dokument predstavlja dopunu neispunjene istoimene strategije do 2025. godine.

Proklamovano je – energetika je stub dugoročno stabilnog razvoja Crne Gore. Brojni podaci u Strategiji govore o mogućem energetskom i svakom drugom blagostanju ukoliko se iskoristi bar dio bogatog energetskog potencijala. Izračunato je da proizvodnja 1 GWh električne energije iz domaćih izvora doprinosi povećanju BDP-a za 33.000 eura.

Jedini problem je što vlast za više od tri decenije nije uspjela da izgradi nijedan veći energetski objekat. Termoelektrana u Pljevljima izgrađena je 1982. i od tada ništa.

Stručnjaci s kojima je Monitor razgovarao kažu da ne postoji ozbiljan odnos prema ovom pitanju. I sama strategije čija je izrada počela 2010. a usvojena je sada, već je zrela za inovacije. Kao jedan od problema vide i to što Vladi ovu i razne druge strategije rade stručnjaci iz inostranstva, bez ikakve profesionalne ili druge odgovornosti, dok domaći kadar malo ili nimalo ne učestvuje.

Tokom proteklih godina bilo je više javnih rasprava na kojima su stručnjaci davali primjedbe na strategiju. U primjedbama koje je dostavio MANS navodi se da Nacrt Strategije predstavlja nerealan dokument, jer potpuno neargumentovano projektuje ulaganja od nevjerovatnih 4,3 milijarde eura u energetski sektor do 2030. godine.

Kao nedostatak Strategije navodi se i nedovoljna briga o održivom energetskom razvoju države, koji je proklamovan kao jedan od njenih glavnih ciljeva. ,,Sama činjenica da je planirana izgradnja najmanje dvije nove termoelektrane, pet velikih hidroelektrana i desetine malih hidroelektrana, uz dvije velike vjetroelektrane, te elektrane na biomasu i izgradnju gasovoda, pokazuje da bi realizacija, makar i dijela ovih investicija, imala za posljedicu ogroman uticaj na prirodnu sredinu, biljni i životinjski svijet, kao i na imovinu i zdravlje ljudi”, navodi se u primjedbama MANS-a.

Po Strategiji prvi veliki projekat koji bi mogao da se ostvari su hidroelektrane na Morači. ,,Projekat HE na Morači je daleko najbolje ispitan i dokumentovan projekat”, navodi se. Još samo treba da se nađe odgovarajuća ponuda za gradnju HE.

Tender za gradnju HE na Morači je propao krajem 2011. jer niko od potencijalnih investitora nije poslao ponudu za gradnju elektrane s nižom kotom najveće HE na Morači-Andrijevo. Nakon ovog tendera Ministarstvo ekonomije je obavilo razgovore sa potencijalnim investitorima iz Italije, Turske, Azerbejdžana i Kine u vezi dostavljanja njihovih ponuda za izgradnju HE na Morači. Ipak, ni jedna ponuda nije stigla.

Sistem hidroelektrana na Morači obuhvatao bi četiri objekta: HE Andrijevo, HE Raslovići, HE Milunovići i HE Zlatica. Predviđeni period izgradnje za sve četiri hidroelektrane je šest godina, a procijenjeni ukupni troškovi oko 540 miliona eura.

Iako se radi o skupom projektu, prof. dr Ilija Vujošević smatra da su HE zlatni rudnik i da bi bilo isplativo da se država zaduži za ovakve investicije. Vujošević pripada stručnjacima koji su se zalagali za očuvanje 80 km kanjona rijeke Tare koji je pod zaštitom, ali i za iskorišćavanje u energetske svrhe 60 km Tarinog gornjeg toka. Po toj računici struja dobijena iz HE na Morači bila bi skupa bez prevođenja dijela voda iz Tare, cijenu struje bi poskupila i gradnja niske brane na Andrijevu.

Vujošević smatra da država, kao onaj koji daje koncesije, treba da radi nove energetske objekte sa što većim svojim udjelom: ,,To što će neko uložiti više od 500 miliona i vratiti objekat poslije nekoliko decenija, uz naš godišnju dobit od koncesije od manje od milion, nije isplativo, sav profit otići će van zemlje”.

Iz NVO sektora najavljuju kampanju protiv gradnji HE na Morači. Iz NVO koalicije Za život vode Crne Gore kažu da će inicijativom pokušati da ukažu na neodrživost ideje o gradnji sistema velikih HE na Morači. Tvrde da validna procjena uticaja na životnu sredinu ne može da preporuči taj projekt, a da pored toga nema ni osnovnih ekonomski parametara koji mogu da potvrde isplativost gradnje.

,,Vjerujemo da je projektovani profit preuveličan i da čak i takav nije dokaz da treba da uništimo ‘spomenik prirode’ kakav je kanjon rijeke Morače ili Komarnice. Po dilu kojeg sada Vlada pokušava da ‘progura’, koncesionar bi za period od 25 godina imao čist profit od gotovo milijardu eura! Dok bi država morala da uloži više od 150 miliona! Vlada svjesno krije procjene da su rizici veliki i sa stanovišta seizmičkog aspekta, ali i istorijskog i sociološkog jer su mještani svih naselja u dijelu tih teritorija protiv gradnje”, kaže za Monitor Velibor Ivanović iz koalicije Za život voda Crne Gore.

Još prije četiri godine grupa profesora s Građevinskog fakulteta je prva pokrenula pitanja u vezi s načinom valorizacije prostora Morače. Isticali su ozbiljne propuste koji su napravljeni u pripremnoj fazi: obrađivač studije uticaja na životnu sredinu uopšte se nije bavio seizmičnošću zone akumulacija; opasno je potcijenjen uticaj akumulacija na postojeća i potencijalna klizišta u kanjonu Morače; nedozvoljeno je potcijenjena šteta koja bi nastala po postojeća naselja, puteve, vodovode, elektromrežu, ali i istorijske spomenike, te kulturnu i prirodnu baštinu.

U kasnijoj doradi planskog dokumenta, dio nedostataka je otklonjen, ali je dio i dalje marginalizovan.,,Problem s Moračkim elektranama, kako ga ja vidim, i dalje je u samom konceptu: prostor nije valorizovan kao vrlo skupa stavka”, kaže za Monitor prof. dr Jelisava Kalezić.

Kako se brane na Morači planiraju u seizmičkim zonama VII i VIII, Kalezić smatra da problem ugroženosti Podgorice u slučaju jačeg zemljotresa od pretpostavljenog na osnovu mikroseizmičke rejonizacije, ostaje otvoren. „Već imamo primjere neodgovornog upravljanja akumulacijama zbog kojih su i Nikšić i Bjelopavlići i Zeta doživjeli dvije poplave u deset godina Naravno, šteta je pripala građanima i državi. Profit EPCG i A2A”, kaže Kalezić.

Nedavno su i iz međunarodne nevladine organizacije CEE Bankwatch Network upozorili da su tri velika nova projekta čija se gradnja planira simultano, drugi blok Termoelektrane Pljevlja i HE na Morači i Komarnici – preambiciozni. Brane na Morači i Komarnici po njima su kontroverzne zbog negativnog uticaja na zaštićena prirodna područja, kao i TE Pljevlja II.

Kalezić smatra da se izborom pažljivih i primjerenih projektnih rješenja hidropotencijal Morače može valorizovati, ali bez očekivanja da ta energija može biti jeftina ako se pažljivo vrednuje i štiti prostor. ,,Nije moguće ustupiti taj prostor bilo kom koncesionaru. To je kao da Vlada dođe na ideju da neku od opština ustupi na trideset godina na korišćenje i upravljanje, pa šta ostane poslije, preuzme država”, kaže Kalezić.

Strategija upravo to predviđa jer je do 2030. planirano da privatni sektor u energetiku uloži 2,3 milijarde, a država 1,1 milijardu eura. Kako i na koji način nije objašnjeno. Jedan od proklamanovih ciljeva je i da Crna Gora poslije 2020. postane izvoznik električne energije.

I mimo strategija, još prije nekoliko godina premijer Milo Đukanović je sublimirao da Crna Gora ima samo dvije mogućnosti – da povećava uvoz, a time i zavisnost od drugih ili da što bolje iskoristi potencijale kojima raspolaže. Problem je samo što ova vlast u obje kombinacije računa na pomoć drugih.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo