Povežite se sa nama

DRUŠTVO

STEČAJ U ZAVALI: Kupci teško do svojih stanova

Objavljeno prije

na

Rješenjem Privrednog suda u Podgorici od 20. juna 2014. godine u budvanskom preduzeću Zavala Invest pokrenut je stečaj. Odluka o stečaju objavljena je u Službenom listu br.28/14 od 4. jula ove godine.

Posebna zanimljivost neočekivanog bankrota Zavala Investa je u tome što je pokrenut po predlogu povjerioca na ime duga od 600 eura. Kompanija koja je vlasnik stambenog kompleksa na Zavali vrijednog nekoliko stotina miliona eura i koja je po podacima računom od 2008. godine, otišla je u stečaj zbog 600 eura koje duguje podgoričkoj firmi Vapor Vizuelne Komunikacije, čiji je vlasnik izvjesni Aleksandar Đurović.

Ovo je drugi bankrot na Zavali. Prvi je došao 2009. godine, nakon finansijskog kraha Sergeja Polonskog, ruskog milionera i vodećeg developera u Rusiji i njegove investicione grupe Miraks. Na redu je Zavala Invest koju su 2010. otkupili biznismeni Nail Emilfarb i Igor Peljuhno, američki i njemački državljanin.

Za privremenog stečajnog upravnika imenovan je Ranko Radinović, dok se prema zapisniku sa rasprave, zastupnik Zavale tome nije protivio, jer je „predlog osnovan, nema prigovora, budući da – to je što je, te da je faktička situacija takva…..” Protivnici uvođenju stečaja, povjerioci i kupci, ponudili su da Vaporu sami izmire dug, ali je takav predlog odbijen.

Pored dva bankrota, za ovo naselje vezuju se brojne afere, korupcionaški skandali, prevara kupaca stanova i spektakularno hapšenje budvanskih čelnika optuženih za zloupotrebu služenog položaja.

Uprkos stečaju, u naselju Zavala za 19. jul je zakazano gala slavlje povodom završetka prve faze kompleksa i dodjele 12 ključeva vlasnicima, prvim stanovnicima na Zavali.

Među srećnim dobitnicima ključeva u petak neće biti mnogih kupaca koji su stanove platili Miraksu daleke 2008. godine u cjelosti po cijeni od 6-8.000 eura po kvadratu po sistemu – ključ u ruke. Njihovim novcem finansirana je gradnja vila na Zavali. Novi vlasnici, Emilfarb i Peljuhno preuzeli su kompleks u ime zaštite interesa većine kupaca apartmana. Ispod zastave SAD, na crvenom tepihu prostrtom na gradilištu, obećali su završetak svih radova do kraja 2012. godine.

Potpisan je kupoprodajni ugovor između Zavala Investa i kompanije Astra Montenegro Investment Association Doo (AMIA), u oktobru 2010. godine, vrijedan 24 miliona eura.

Kupci su preuzeli obavezu da dio ugovorene cijene isplate povjeriocima Zavala Investa i da isplate kredit Hypo Alpe Adria banke u iznosu od 19,5 miliona eura i obaveze prema Opštini Budva i drugim povjeriocima od 4,5 miliona eura, u narednih godinu dana.

Obaveze nisu ispunjene ali je teret kredita Hypo banke upisan na imovinu kupaca.

Njihove nekretnine, bez njihovog znanja i saglasnosti, opterećene su hipotekom Hypo Alpe Adria-Development banke iz Podgorice u iznosu od 14, 5 miliona eura. Upisana je i hipoteka Hypo Alpe Adria banke iz Klagenfurta na iznos od 5 miliona eura i konačno na sve parcele upisane u list nepokretnosti br. 34 Uprave za nekretnine, na cijelo naselje, upisana je hipoteka trećeg reda u iznosu od 103 miliona eura, u korist firme AMIA Doo Budva.

Radi se o 86 kupaca koji su stanove u potpunosti isplatili prije šest godina. Većina njih su državljani Rusije, zatim Ukrajine i drugih država bivšeg Sovjetskog Saveza.

Novi vlasnici od njih zahtijevaju doplatu od 654 eura po kvadratu za skidanje bankarske hipoteke sa lista nepokretnosti. Traže i dodatnih 600 eura za završnu obradu apartmana, što je ukupno 1.254 eura po kvadratnom metru. Odnosno oko 22,5 miliona eura. Što u konačnom znači da su obaveze otplate kredita i troškovi završnih radova na apartmanima prebačeni na kupce.

Na Zavali su izgrađene 34 vile različite spratnosti koje raspolažu sa 200 apartmana, ukupne bruto izgrađene površine od 39.000 kvadrata.

Kupovinom Zavala Investa AMIA je polovinu kompleksa dobila u vlasništvo po cijeni kvadrata od 2.428 eura, u zamjenu za obavezu da dovrši kompleks i preda svakom kupcu stanove koje su ranije kupili. Kako to i nakon šest godina od preuzimanja projekta nije izvršeno, grupa od 29 vlasnika stanova na poznatom budvanskom rtu, podnijela je tužbe Osnovnom sudu u Kotoru protiv povezanih firmi AMIA, Montera, FSM i njihovih direktora, kao i protiv Hypo banke.

Vode se dvije vrste sudskog spora. Jedan zbog neovlašćenog upisa hipoteke na stanove bez saglasnosti kupaca koji su u potpunosti izmirili prodajnu cijenu nekretnine i koji su na osnovu ugovora, Clausule Intabulanti, uknjiženi kao vlasnici nepokretnosti.

Drugom tužbom kupci zahtijevaju od suda da obaveže vlasnike Zavale da završe njihove stanove bez dodatnih uslovljavanja koja su u suprotnosti sa ugovorima o kupoprodaji i datim garancijama.

U septembru 2011. godine AMIA kao investitor i Montera kao generalni izvođač radova potpisali su garancije da će završiti izgradnju stanova po sistemu ključ u ruke, izmiriti sve obaveze prema Hypo banci te da garantuju svim kupcima da osim pune isplate ranije dogovorene kupoprodajne cijene apartmana do 31. decembra 2011. godine, neće od njih potraživati nikakva dodatna novčana sredstva na ime završetka gradnje kao ni na ime izmirenja obaveza prema Hypo banci.

Početkom 2013. godine kompanija FSM potpisuje sa Hypo bankom ugovor o kupovini prava potraživanja duga od 20 miliona eura. Iako je obećano, hipoteka sa stanova nije skinuta.

U obilju informacija koje u slučaju spora između kupaca stanova i vlasnika kompleksa nude dvije zainteresovane strane veoma je teško procijeniti ko je u pravu. Dok nezadovoljni kupci tvrde da su po drugi put na Zavali prevareni, argumenti druge strane su drugačiji.

Jedan od dvojice vlasnika, Igor Peljuhno, tvrdi da je stavljanje tereta hipoteke na stanove opravdano jer se Zavala Invest nije mogla bez saglasnosti hipotekarnog povjerioca uknjižiti kao vlasnik nekretnina. Trenutni iznos duga prema banci iznosi oko 10 miliona eura, tvrdi Peljuhno, iako u listu nepokretnosti i dalje stoji iznos zaduženja iz 2008. godine.

Što se tiče doplate za zanatsku obradu stanova, ona se pravda kvalitetom radova koji se izvode i nepredviđenim troškovima. „Dali smo oko četiri miliona eura na novu stolariju jer je prethodna bila lošeg kvaliteta”, tvrdi Peljuhno i dodaje da su za to imali saglasnost većine kupaca.

On takođe tvrdi da se kupcima koji strahuju za svoje nekretnine na Zavali manipuliše, te da se vode sudski sporovi sa imenima ljudi koji nisu ni dali punomoćje advokatima.

Za sve što rade uglavnom imaju saglasnost kupaca koji jedva čekaju da dođu u posjed stanova koje odavno platili.

On tvrdi da Pavel Mitrofan (vidi boks) nije pisao nikakvo pismo premijeru Đukanoviću, da je to lažna vijest koja dolazi sa lažnih internet adresa. Mitrofanu jeste oduzeta vila koju nije platio aktiviranjem upisane hipoteke. „Sve je urađeno po zakonu”, ističe Peljuhno. Izvršena je licitacija čije je održavanje objavljeno u medijima. Vilu je kupila FSM, kompanija čiji je Peljuhno suvlasnik. Pavel Mitrofan na Zavali posjeduje i vilu br. 32 za koju je platio 7,5 miliona eura i nekoliko apartmana.

„Tokom stečaja, koji je uveden, biće prodata preostala imovina Zavala Investa, 12 stanova i dio zemljišta. Dobijeni novac otići će povjeriocima, na prvom mjestu banci, što će omogućiti konačno skidanje hipoteke sa kompleksa Zavala”, kazao je Igor Peljuhno.

Stečaj Zavala Investa očigledno je planiran. Prethodno su vlasnici osnovali niz povezanih firmi na koje su prenijeli imovinu firme. Osnivač Zavala Investa trenutno je of-šor kompanija Shield Security Services Ltd. Građevinska dozvola je takođe prenijeta sa Zavale na firmu AMIA i to tako što je druga firma sa prvom, odnosno vlasnici sami sa sobom, zaključila ugovor o zakupu zemljišta na rok od 30 godina.

Kakve će posljedice novi stečaj ostaviti na kupce i njihove interese, znaće se uskoro.

Vlasnici tvrde da sve ide po planu i da se završetak cijelog kompleksa očekuje u junu 2015. godine.

Ima li pisma

Donedavno ponosni vlasnik vile br. 23 bogati ruski biznismen Pavel Mitrofan ostao je iznenada bez nje. U pismu koje je sa grupom obmanutih kupaca uputio premijeru Milu Đukanoviću, on teško optužuje vlasnike kompleksa koji su ga, navodno, lišili imovine nizom nezakonitih radnji. „Ugovor o kupoprodaji moje vile, bez moje saglasnosti advokati su potpisali u korist FSM, na osnovu punomoćja koje nijesam dao ja, nego FSM. Tako ispada da je kompanija FSM (vlasništvo N.Emilfarba i I.Peljuhno), sama sebi prodala tuđe vlasništvo bez saglasnosti vlasnika”, tvrdi Mitrofan i u pismu ukazuje na pasivnost sudova u Crnoj Gori u slučaju zaštite prava i interesa kupaca „što se može okončati krupnim skandalom u Evroskom sudu za ljudska prava u Strazburu”. No, Igor Peljuhno jedan od vlasnika negira da je to pismo uošte upućeno crnogorskom premijeru.

Polonski bez vile

Aktuelni vlasnici Zavale nemaju podataka o vili koju je kupio Sergej Polonski. On je kupio vilu br.17 na obali mora i za nju platio 2,7 miliona eura kompaniji Astra Montenegro. Zanimljivo je da je cjelokupan iznos uplate istog dana završio na konto diskoteke Top Hill na brdu Topliš, koju je Miraks gradio.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SPOMENIK AMFILOHIJU RADOVIĆU U KOLAŠINU: Ekspresno ispunjeno obećanje Demokrata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bivši ministar prosvjete Milutin Stijepović je u ime Vlade u Beranama svojevremno praktično poklonio 11 stanova funkcionerima DPS-a. Stanovi su dodijeljeni u „zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine pod povoljnim uslovima“. To se može vidjeti iz Izvještaja o radu Komisije za preispitivanje zakonitosti postupka raspodjele kadrovskih stanova, do kog je Monitor došao

 

Bivši ministar prosvjete Milutin Stijepović je u ime Vlade Crne Gore u Beranama svojevremno praktično poklonio 11 stanova funkcionerima Demokratske partije socijalista, prije nego je ta partija izgubila vlast u ovom sjevernom gradu prije devet godina.

Po kojim kriterijumima i kako, ni poslije toliko godina nema odgovora, iako se predmet već sedam godina nalazi u Specijalnom državnom tužilaštvu. Ti stanovi su, zapravo, dodijeljeni u „zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine pod povoljnim uslovima“.

To se može vidjeti iz Izvještaja o radu Komisije za preispitivanje zakonitosti postupka raspodjele kadrovskih stanova i stanova za službenike i namještenike, koji je sačinjen još u oktobru 2015. godine, do kojeg je Monitor  došao.

Komisiju je formirala Skupština opštine Berane  pola godine ranije, nakon što su nove lokalne vlasti, tadašnja koalicija Zdravo Berane (SNP, DF), izrekle optužbe da je raspodjelom stanova u Beranama upravljala organizovana kriminalna grupa.

Izgrađeno je i podijeljeno ukupno stotinu dvadeset stanova, ali su u fokusu istraživanja bili posebno kadrovski stanovi, njih oko pedeset, kao i jedanaest stanova koje je je dodijelio Stijepović.

Na zahtjev tadašnjeg predsjednika Vuke Golubovića (DPS), Vlada je donijela Odluku i Rješenja o dodjeli stanova u zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine po povoljnim uslovima za 11 osoba.

„Sa razlogom se pitamo na osnovu kojih kriterijuma je donijeta Odluka o dodjeli stanova ovim licima, kada znamo da većina ima riješeno stambeno pitanje i da većina radi u organima gdje su lična primanja velika”, piše u tom izvještaju.

Objašnjeno je da se zahtjevi za rješavanje stambenih pitanja odnose na 11 zaposlenih u organima državne uprave, oblasti prosvjete, zdravstva i organima lokalne samouprave i koja zbog profesionalnog i stručnog angažmana predstavljaju neophodan kadar za funkcionisanje relevantnih službi u ovoj opštini.

,,Ako su stanovi dodijeljeni zaposlenim licima postavlja se pitanje, zašto je Vladin stan pripao penzioneru, kao i pojedinim licima koja ne predstavljaju neophodan kadar za funkcionisanje relevantnih službi u Opštini? Кao što smo i naveli Vlada dodjeljuje stanove u zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine po povoljnim uslovima. Da su uslovi za kupovinu i više nego povoljni govori nam i podatak lica koje je ovaj stan kupilo, a što možemo zaključiti iz notarskog zapisa u kojem se konstatuje da je realna cijena stana od 63 m2 40.950,00 € i koja se po raznim osnovama (radni staž, starost objekta) umanjuje za 32.760,00 €, zatim po osnovu jednokratne uplate umanjuje se vrijednost 15%, te na kraju kupoprodajna cijena ovakvog stana je 6.961,00 eura”, navodi se u izvještaju Komisije.

Prema saznanjima do kojih je došao Monitor i ostali korisnici stanova  u učinili isto, ali se ne zna da li su kasnije te stanove preprodali i u čijem su sada vlasništvu. Komisja koja je ispitivala zakonitost raspodjele nailazila je tokom rada na raznorazne prepreke. Čak ni u upravnici ulaza na kojima se ti stanovi nalaze, nijesu dostavili odgovor ko sada stanuje u tim stanovima.

,,Od većine smo dobijali odgovore, osim od CFSSI kojem smo uporno tražili sa preko 10 poslatih dopisa i više urgencija projektnu dokumentaciju i inicijalni ugovor koji je zaključen između Opštine Berane i CFSSI. Međutim, do sačinjavanja ovog Izvještaja, odgovore nismo dobili, što navodi na sumnju da CFSSI krije dokumenta. Sa istim zahtjevom u kojem traži projektnu dokumentaciju, Кomisija se obratila izvođaču radova d.o.o MD Momo, međutim, odgovoreno nam je da je projektna dokumentacija vraćena CFSSI i da oni istu ne posjeduju. Na našu urgenciju da nam dostavi broj akta pod kojim je predata projektna dokumentacija, CFSSI nam nije dostavio odgovor. U susret nam nije izašao ni notar  Harun Adrović od kojeg smo tražili Ugovore zaključene između službenika i namještenika, kao i kadrova koji su po skupštinskim odlukama dobili stanove. Gospodin Harun Adrović nam je poslao dopis dana 28. 05. 2015. godine, u kojem nas je obavijestio da su svi Ugovori predati Opštini Berane. U Opštini se ne nalazi nijedan od traženih Ugovora. Zahtjev, a kasnije i urgenciju, poslali smo upravniku zgrade Park 7 lamele B, da nam dostavi spisak stanara,  na koje isti nije odgovarao. Obratili smo se zahtjevom EPCG AD Nikšić – Direkciji za ljudske resurse da nam dostave spisak korisnika njihovih usluga u zgradi Park 7 lamele B i C, od kojih nismo dobili odgovor”, piše između ostalog u izvještaju.

Komisija je naknadano uspjela da pronađe još pet stanova koji nijesu nigdje prikazani u raspodjeli, ali su tragovi o tome ostali u katastru. Nakon što je ovaj predmet proslijeđen Specijalnom državnom tužilaštvu prije sedam godina, jedino što se dogodilo do sada je to da su službenici tužilaštva izuzeli neke spise i  dokumentaciju. Od tada slučaj kupi prašinu.

Priča oko dodjele kadrovskih stanova u Beranama počela je 2011. godine, nakon što su na prigodnoj svečanosti direktor crnogorskog Fonda za stambeno solidarnu izgradnju Danilo Popović i sada bivši predsjednik Opštine Vuka Golubović uručili odabranim „kadrovima“ ključeve u novosagrađenim zgradama.

Prije toga, u julu 2009. godine, Golubović je kao tadašnji predsjednik Opštine, donio odluku o rješenju kadrovskih potreba.

U toj odluci je, između ostalog, precizirano da su zaposleni koji po osnovu kadrovskih potreba  riješe stambeno pitanje dužni da u Opštini Berane ostanu u radnom odnosu najmanje pet godina od dana dobijanja stana.

U Izvještaju Komisije konstatovano je, između ostalog, da su određena lica u međuvremenu prodala kadrovske stanove kupljene po povoljnim, odnosno subvencionisanim cijenama.

Opština Berane je obezbijedila i zemljište za izgradnju tri zgrade sa sto dvadeset stanova, kao i komunalnu insfrastrukturu. Opština se uz to radi subvencionisanja cijene kadrovskih stanova kreditno zadužila u visini od preko pola miliona eura i to na period od deset godina, sa kamatnom stopom od osam odsto.

U Izvještaju je još mnogo zanimljivih podataka. Tokom rada na tom Izvještaju, predsjednici komisije Vidi Ivanović (DF) prijećeno je, a ona i njena porodica doživljavali su razne neprijatnosti.

                                                  Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo