Povežite se sa nama

DRUŠTVO

STEČAJ U ZAVALI: Kupci teško do svojih stanova

Objavljeno prije

na

Rješenjem Privrednog suda u Podgorici od 20. juna 2014. godine u budvanskom preduzeću Zavala Invest pokrenut je stečaj. Odluka o stečaju objavljena je u Službenom listu br.28/14 od 4. jula ove godine.

Posebna zanimljivost neočekivanog bankrota Zavala Investa je u tome što je pokrenut po predlogu povjerioca na ime duga od 600 eura. Kompanija koja je vlasnik stambenog kompleksa na Zavali vrijednog nekoliko stotina miliona eura i koja je po podacima računom od 2008. godine, otišla je u stečaj zbog 600 eura koje duguje podgoričkoj firmi Vapor Vizuelne Komunikacije, čiji je vlasnik izvjesni Aleksandar Đurović.

Ovo je drugi bankrot na Zavali. Prvi je došao 2009. godine, nakon finansijskog kraha Sergeja Polonskog, ruskog milionera i vodećeg developera u Rusiji i njegove investicione grupe Miraks. Na redu je Zavala Invest koju su 2010. otkupili biznismeni Nail Emilfarb i Igor Peljuhno, američki i njemački državljanin.

Za privremenog stečajnog upravnika imenovan je Ranko Radinović, dok se prema zapisniku sa rasprave, zastupnik Zavale tome nije protivio, jer je „predlog osnovan, nema prigovora, budući da – to je što je, te da je faktička situacija takva…..” Protivnici uvođenju stečaja, povjerioci i kupci, ponudili su da Vaporu sami izmire dug, ali je takav predlog odbijen.

Pored dva bankrota, za ovo naselje vezuju se brojne afere, korupcionaški skandali, prevara kupaca stanova i spektakularno hapšenje budvanskih čelnika optuženih za zloupotrebu služenog položaja.

Uprkos stečaju, u naselju Zavala za 19. jul je zakazano gala slavlje povodom završetka prve faze kompleksa i dodjele 12 ključeva vlasnicima, prvim stanovnicima na Zavali.

Među srećnim dobitnicima ključeva u petak neće biti mnogih kupaca koji su stanove platili Miraksu daleke 2008. godine u cjelosti po cijeni od 6-8.000 eura po kvadratu po sistemu – ključ u ruke. Njihovim novcem finansirana je gradnja vila na Zavali. Novi vlasnici, Emilfarb i Peljuhno preuzeli su kompleks u ime zaštite interesa većine kupaca apartmana. Ispod zastave SAD, na crvenom tepihu prostrtom na gradilištu, obećali su završetak svih radova do kraja 2012. godine.

Potpisan je kupoprodajni ugovor između Zavala Investa i kompanije Astra Montenegro Investment Association Doo (AMIA), u oktobru 2010. godine, vrijedan 24 miliona eura.

Kupci su preuzeli obavezu da dio ugovorene cijene isplate povjeriocima Zavala Investa i da isplate kredit Hypo Alpe Adria banke u iznosu od 19,5 miliona eura i obaveze prema Opštini Budva i drugim povjeriocima od 4,5 miliona eura, u narednih godinu dana.

Obaveze nisu ispunjene ali je teret kredita Hypo banke upisan na imovinu kupaca.

Njihove nekretnine, bez njihovog znanja i saglasnosti, opterećene su hipotekom Hypo Alpe Adria-Development banke iz Podgorice u iznosu od 14, 5 miliona eura. Upisana je i hipoteka Hypo Alpe Adria banke iz Klagenfurta na iznos od 5 miliona eura i konačno na sve parcele upisane u list nepokretnosti br. 34 Uprave za nekretnine, na cijelo naselje, upisana je hipoteka trećeg reda u iznosu od 103 miliona eura, u korist firme AMIA Doo Budva.

Radi se o 86 kupaca koji su stanove u potpunosti isplatili prije šest godina. Većina njih su državljani Rusije, zatim Ukrajine i drugih država bivšeg Sovjetskog Saveza.

Novi vlasnici od njih zahtijevaju doplatu od 654 eura po kvadratu za skidanje bankarske hipoteke sa lista nepokretnosti. Traže i dodatnih 600 eura za završnu obradu apartmana, što je ukupno 1.254 eura po kvadratnom metru. Odnosno oko 22,5 miliona eura. Što u konačnom znači da su obaveze otplate kredita i troškovi završnih radova na apartmanima prebačeni na kupce.

Na Zavali su izgrađene 34 vile različite spratnosti koje raspolažu sa 200 apartmana, ukupne bruto izgrađene površine od 39.000 kvadrata.

Kupovinom Zavala Investa AMIA je polovinu kompleksa dobila u vlasništvo po cijeni kvadrata od 2.428 eura, u zamjenu za obavezu da dovrši kompleks i preda svakom kupcu stanove koje su ranije kupili. Kako to i nakon šest godina od preuzimanja projekta nije izvršeno, grupa od 29 vlasnika stanova na poznatom budvanskom rtu, podnijela je tužbe Osnovnom sudu u Kotoru protiv povezanih firmi AMIA, Montera, FSM i njihovih direktora, kao i protiv Hypo banke.

Vode se dvije vrste sudskog spora. Jedan zbog neovlašćenog upisa hipoteke na stanove bez saglasnosti kupaca koji su u potpunosti izmirili prodajnu cijenu nekretnine i koji su na osnovu ugovora, Clausule Intabulanti, uknjiženi kao vlasnici nepokretnosti.

Drugom tužbom kupci zahtijevaju od suda da obaveže vlasnike Zavale da završe njihove stanove bez dodatnih uslovljavanja koja su u suprotnosti sa ugovorima o kupoprodaji i datim garancijama.

U septembru 2011. godine AMIA kao investitor i Montera kao generalni izvođač radova potpisali su garancije da će završiti izgradnju stanova po sistemu ključ u ruke, izmiriti sve obaveze prema Hypo banci te da garantuju svim kupcima da osim pune isplate ranije dogovorene kupoprodajne cijene apartmana do 31. decembra 2011. godine, neće od njih potraživati nikakva dodatna novčana sredstva na ime završetka gradnje kao ni na ime izmirenja obaveza prema Hypo banci.

Početkom 2013. godine kompanija FSM potpisuje sa Hypo bankom ugovor o kupovini prava potraživanja duga od 20 miliona eura. Iako je obećano, hipoteka sa stanova nije skinuta.

U obilju informacija koje u slučaju spora između kupaca stanova i vlasnika kompleksa nude dvije zainteresovane strane veoma je teško procijeniti ko je u pravu. Dok nezadovoljni kupci tvrde da su po drugi put na Zavali prevareni, argumenti druge strane su drugačiji.

Jedan od dvojice vlasnika, Igor Peljuhno, tvrdi da je stavljanje tereta hipoteke na stanove opravdano jer se Zavala Invest nije mogla bez saglasnosti hipotekarnog povjerioca uknjižiti kao vlasnik nekretnina. Trenutni iznos duga prema banci iznosi oko 10 miliona eura, tvrdi Peljuhno, iako u listu nepokretnosti i dalje stoji iznos zaduženja iz 2008. godine.

Što se tiče doplate za zanatsku obradu stanova, ona se pravda kvalitetom radova koji se izvode i nepredviđenim troškovima. „Dali smo oko četiri miliona eura na novu stolariju jer je prethodna bila lošeg kvaliteta”, tvrdi Peljuhno i dodaje da su za to imali saglasnost većine kupaca.

On takođe tvrdi da se kupcima koji strahuju za svoje nekretnine na Zavali manipuliše, te da se vode sudski sporovi sa imenima ljudi koji nisu ni dali punomoćje advokatima.

Za sve što rade uglavnom imaju saglasnost kupaca koji jedva čekaju da dođu u posjed stanova koje odavno platili.

On tvrdi da Pavel Mitrofan (vidi boks) nije pisao nikakvo pismo premijeru Đukanoviću, da je to lažna vijest koja dolazi sa lažnih internet adresa. Mitrofanu jeste oduzeta vila koju nije platio aktiviranjem upisane hipoteke. „Sve je urađeno po zakonu”, ističe Peljuhno. Izvršena je licitacija čije je održavanje objavljeno u medijima. Vilu je kupila FSM, kompanija čiji je Peljuhno suvlasnik. Pavel Mitrofan na Zavali posjeduje i vilu br. 32 za koju je platio 7,5 miliona eura i nekoliko apartmana.

„Tokom stečaja, koji je uveden, biće prodata preostala imovina Zavala Investa, 12 stanova i dio zemljišta. Dobijeni novac otići će povjeriocima, na prvom mjestu banci, što će omogućiti konačno skidanje hipoteke sa kompleksa Zavala”, kazao je Igor Peljuhno.

Stečaj Zavala Investa očigledno je planiran. Prethodno su vlasnici osnovali niz povezanih firmi na koje su prenijeli imovinu firme. Osnivač Zavala Investa trenutno je of-šor kompanija Shield Security Services Ltd. Građevinska dozvola je takođe prenijeta sa Zavale na firmu AMIA i to tako što je druga firma sa prvom, odnosno vlasnici sami sa sobom, zaključila ugovor o zakupu zemljišta na rok od 30 godina.

Kakve će posljedice novi stečaj ostaviti na kupce i njihove interese, znaće se uskoro.

Vlasnici tvrde da sve ide po planu i da se završetak cijelog kompleksa očekuje u junu 2015. godine.

Ima li pisma

Donedavno ponosni vlasnik vile br. 23 bogati ruski biznismen Pavel Mitrofan ostao je iznenada bez nje. U pismu koje je sa grupom obmanutih kupaca uputio premijeru Milu Đukanoviću, on teško optužuje vlasnike kompleksa koji su ga, navodno, lišili imovine nizom nezakonitih radnji. „Ugovor o kupoprodaji moje vile, bez moje saglasnosti advokati su potpisali u korist FSM, na osnovu punomoćja koje nijesam dao ja, nego FSM. Tako ispada da je kompanija FSM (vlasništvo N.Emilfarba i I.Peljuhno), sama sebi prodala tuđe vlasništvo bez saglasnosti vlasnika”, tvrdi Mitrofan i u pismu ukazuje na pasivnost sudova u Crnoj Gori u slučaju zaštite prava i interesa kupaca „što se može okončati krupnim skandalom u Evroskom sudu za ljudska prava u Strazburu”. No, Igor Peljuhno jedan od vlasnika negira da je to pismo uošte upućeno crnogorskom premijeru.

Polonski bez vile

Aktuelni vlasnici Zavale nemaju podataka o vili koju je kupio Sergej Polonski. On je kupio vilu br.17 na obali mora i za nju platio 2,7 miliona eura kompaniji Astra Montenegro. Zanimljivo je da je cjelokupan iznos uplate istog dana završio na konto diskoteke Top Hill na brdu Topliš, koju je Miraks gradio.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo