Uncategorized
60 GODINA EU: Evropa različitih brzina
U Berlinskoj izjavi državnika EU iz 2007. godine povodom 50. rođendana Evropske unije nalazi se i rečenica: ,,Mi građanke i građani Evropske unije ujedinjeni smo na našu sreću”. Za 60. godišnjicu osnivanja onoga što je najprije bila Evropska ekonomska zajednica (EEZ), koja će biti obilježena u Rimu 25. marta, formulacija o sreći vjerovatno se neće pojaviti. Previše je događanja u međunarodnoj zajednici i u EU koji navode na takvu sumnju.
EU je dugo važila za najveću i najuspješniju regionalnu integraciju u međunarodnoj zajednici, uzor za zemlje u drugim djelovima svijeta koje su težile slobodnom protoku roba, kapitala i ljudi. EU obuhvata, uključujući Veliku Britaniju koja još nije izašla (Bregzit), prostor od preko 4,7 miliona kvadratnih kilometara i broji više od 510 miliona žitelja. To je drugi najveći entitet u svjetskoj privredi s ukupnim domaćim proizvodom (BDP) od preko 29 biliona dolara kada se računa prema paritetu kupovne moći (PPP, po tržišnim cijenama).
EU, međutim, nikada nije postala globalna sila. Neki analitičari u Njemačkoj, ključnoj članici evropske integracije, govore da je slabost EU istorijski uslovljena. Po njima, u vrijeme Hladnog rata i Zapadna Njemačka je bila ekonomski div, ali politički patuljak. Ta osobina se prenijela na EU, kada je prije 25 godina ozvaničena u Mastrihtu. Za ovih četvrt vijeka patuljak nije nimalo porastao.
Odnedavno je EU pod velikim i neočekivam pritiskom nekoliko faktora koji u velikoj mjeri određuju njenu politiku. Teškoće u funkcionisanju Unije potiču od spora s Rusijom u vezi politika prema Ukrajini i Siriji. Na to se nadovezala nepredvidivost novog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trampa. Uz to, na kontinentu se sve više osjeća islamski ekstremizam, navode analitičari.
U međuvremenu su nastali veliki, različiti interesi koje slijede pojedine vlade članica EU. Ne samo zbog bregzita, nego i zato što je sve teže naći zajedništvo među članicama. Politika prema izbjeglicama samo je jedan od primjera kada je tokom 2016. grupa zemalja s istoka Evrope mjesecima blokirala svaki napredak u dogovoru.
No, frustracija je još dublja od toga. Populistički pokreti u mnogim članicama optužuju EU da je uzrok svakog zla, bez da njihove nacionalne vlade čine bilo šta ozbiljno protiv toga. Brisel, glavno sjedište zajedničkih institucija EU pretvoren je u žrtvenog jarca. Kao primjer njemački mediji navode Italiju, koja vlastitu nesposobnost da sprovede reforme, prodaje kao posljedicu politike štednje u EU.
EU optužuju i da nema dosljednu spoljnopolitičku liniju na Balkanu. Otuda, po ovom mišljenju, Zapadni Balkan prepušten sebi periodično vraća svojim ,,plemenskim” korijenima.
Dalje, prilikom prijema Grčke u eurozonu zapadne zemlje su Atini glatko progledale kroz prste. Isto se dogodilo prilikom prijema Bugarske, Rumunije i Hrvatske u EU. Dablinski sporazum po kome izbjeglice mogu zatražiti azil samo u zemlji u koju su prvi put kročile na tlo EU godinama je štitio Njemačku preopteretivši sredozemne zemlje. Tvrdoglavo ignoriranje te činjenice napravilo je od Mediterana masovnu grobnicu, a od sirijske tragedije – evropsku izbjegličku dramu.
U interesu EU nije uvijek bila ni sklonost SAD da primjenjuje vojnu silu. Ta logika nije donijela samo seriju intervencija čije su posljedice bile nezamisliva razaranja i slom čitavih država u evropskom susjedstvu, već i opadanje solidarnosti unutar Unije.
Dalje, neoliberalne elite su izgleda potpuno potcijenile strah ljudi i u zapadnim društvima da ne završe na gubitničkoj strani. Sada je nacionalizam postao dio središnje politike u nekim zapadnim glavnim gradovima. U Beču i Hagu to je skoro dovelo do ustoličavanja šovinista. Pred EU su i neizvjesni izbori u Francuskoj i Njemačkoj, glavni među tucetom u Evropi tokom 2017.
Uoči proslave jubileja u Rimu, odvija se žestoka rasprava što bi Unija trebala da ostvari u budućnosti i kako bi trebala djelovati. Naziru se dva tabora: četiri velike zapadne zemlje, Njemačka, Francuska, Španija i Italija žele EU u kojoj one mogu ići naprijed, a druge zemlje, ukoliko žele, mogu laganije slijediti. Ta ,,Evropska unija dvije brzine” već danas postoji u nekim projektima. To je čak izričito regulisano u Lisabonskom sporazumu iz 2007.
No, to su dosad bili izuzeci, a sada bi trebalo da postanu pravilo. Svako će ubuduće birati šta hoće. Ili, za svako područje politike nova koalicija voljnih.
Naime, sve manje predsjednika država i vlada smatra da će ubuduće biti moguće da se svih 27 članica u razumnom roku dogovore o razboritom postupanju. Francuski predsjednik Fransoa Oland smatra da će se bez korekcije kursa EU raspasti. Holandski premijer Mark Rute jedini je koji je otvoreno izgovorio ono što mnogi misle: iz ugovora EU briše se obećanje sve prisnije Unije za sve. Nastaće ,,jezgro Evrope”, kaže stari i poslije izbornog uspjeha vjerovatno novi holandski premijer.
Ta ideja nije nova. Još 1994. sadašnji njemački ministar finansija Volfgang Šojble predložio je koncept jezgra Evrope. No, ideja nailazi na velik otpor kod istočnih i manjih članica EU. Poljska i Mađarska odbacuju različite brzine kod evropske integracije, kao i Rumunija. One ne žele da zaostaju. ,,Nikada nećemo pristati na podjelu Evropske unije jer je to najjednostavniji način da ona bude oslabljena”, čulo se u Varšavi, na sastanku Višegradske grupe, koju uz Poljsku i Mađarsku čine Češka i Slovačka.
U njemačkoj štampi, međutim, 40-milionsku Poljsku i šestu privrednu silu EU optužuju da s novom konzervativnom vladom koči druge. Navodno, ,,za Poljsku je nula neka brzina”. Ta zemlja zagovara čak ,,vožnju natrag”, vraćanje integracije EU unatrag, njeno svođenje na zajedničko tržište. ,,Ali dotacije iz Brisela, Poljaci, kao i Mađari, naravno žele da zadrže,” jetko je primijetio komentator njemačke medijske kuće Dojče vele.
Na ovo stanje Unije predsednik Evropske komisije Žak-Klod Junker odgovorio je sa pet mogućih scenarija budućnosti EU. Predlozi sežu od ,,sve isto kao i dosad”, preko smanjivanja na ,,laku EU uz zajedničko tržište” do “EU s koalicijom onih koji to žele”. Ove ideje bi trebale usmjeriti široke polemike koje se sada vode i onda dovesti do rezultata.
Junker je smatrao nužnim da javno naglasi kako on ne želi novu željeznu zavjesu između Istoka i Zapada Evrope. Tako su, naime, oštro kritikovani njegovi prijedlozi o EU dvije brzine.
Oni koji su, pak, pažljivo slušali novije izjave njemačke kancelarke Angele Merkel znaju u kom smjeru se stvari kreću. Više puta je govorila o Evropi “različitih brzina”. To je pojam koji stoji u ideji formiranja jezgra, grupe zemalja koje žele da još bliže sarađuju nego što su to voljne druge članice Unije. Na kraju će ostati zemlje koje ne žele da u tome sudjeluju.
Jedan bugarski list je zaključio kako će takvo jezgro EU dovesti do toga da će druge zemlje ostati na rubu. I poljski mediji su uznemireni, jer strahuju da bi evropski voz mogao da krene ne čekajući Varšavu.
U Berlinu i Briselu se odlučno negira da se tako stvara Evropa “prvog i drugog razreda”. Kancelarka Merkel stalno ponavlja kako su svi pozvani da učestvuju. No, praktično će države Evrope biti postavljene pred izbor: ili će bliže sarađivati u odbrani, finansijama, porezima i tako dalje, ili će ostati u posljednjim klupama EU.
Duboke razlike unutar EU o budućem načinu funkcionisanja u Rimu će vjerovatno biti samo prekrivene neodređenim izjavama. Prave rasprave počeće potom.
EU je došla do tačke gdje se čini kako ništa ne može funkcionisati, komentariše njemačka štampa. Po njoj, građanke i građani Unije za svoju sreću trebaju složnu EU, sposobnu za djelovanje.
Šta s Balkanom
EU suočena s nizom problema više se usresređuje na unutrašnja pitanja nego na zbivanja u svom okruženju. To dodatno opterećuje Balkan na kome je stanje nikada gore od ratova devedesetih. Sva pitanja su otvorena, a perspektiva članstva balkanskih država u evropskom klubu veoma nejasna.
Njemački analitičar Franc Lotar Altman primijetio je da kada se govori o EU treba razlikovati pristup EK, koja je i dalje veoma privržena proširenju, ali istovremeno, pojedine članice nisu previše voljne da to podrže jer su zaokupljene unutrašnjim problemima. Samo nekoliko zemalja, kao što su Njemačka i Austrija, i dalje je zainteresovano za prilike na Balkanu.
,,Dakle, jača zamor od proširenja na Starom kontinentu zbog populizma, političke situacije u Mađarskoj i Poljskoj, kao i u Turskoj. Naročito je problem stanje u Turskoj, jer mnogi u Evropi to navode kao razlog da zemlje na jugoistoku Starog kontinenta nisu pouzdani partneri”, kazao je Altman, nekadašnji direktor balkanskog ogranka Instituta za međunarodna i bezbjednosna pitanja iz Berlina.
Altman je za praški Radio Slobodnma Evropa ocijenio da bi u EU s različitim brzinama bio olakšan prijem novih članica, ali i pozicija onih država koje nisu u stanju da prate ubrzani ritam ostalih. ,,Dakle, smatram da je najbolje rješenje EU u nekoliko koncentričnih krugova i s različitim brzinama”, istakao je on.
Takav model bi po Altmanu za balkanske zemlje značio da one nemaju punopravno članstvo, da bi im bile redukovane obaveze, ali i prava. ,,To bi značilo da, na primjer, gospodin Milo Đukanović, koji doduše sada nije na vlasti, ne bi sjedio za istim stolom s Merkelovom i Fransoa Olandom, odnosno ne bi imao isti uticaj na evropsku politiku. Dakle, u tom slučaju ove zemlje mogle bi da računaju na benefite od pripadnosti evropskom bloku, imale bi osjećaj da su njegov dio a ne da su ostavljene izvan”, objasnio je njemački analitičar.
Altman se nije složio s primjedbom da bi takav pristup obeshrabrio istinske evropske snage na Balkanu jer bi njihove zemlje postale drugorazredne članice EU. ,,Zapravo, bile bi ohrabrene jer bi se time pokazalo da je EU stalo da pronađe izlaz iz ovog ćorsokaka,” smatra on.
MIlan BOŠKOVIĆ
Komentari
Dugo čekani Dnevni boravak za stare u Kolašinu radio je samo mjesec i po. U lokalnoj upravi i Centru za socijalni rad ne može se dobiti informacija kada bi taj servis mogao biti ponovo dostupan korisnicama
Najstariji Kolašinci ponovo su bez prostora gdje bi mogli da provode određeni dio dana, ali i da dobiju toli obrok i najneophodniju stručnu podršku. Privilegiju da imaju na raspolaganju servis za podršku, pripadnici „trećeg doba” u toj varoši imali su samo od novembra do kraja decembra prošle godine. Najavljivan od 2018, adaptiran dvije godine, Dnevni boravak za stare u Kolašinu zvanično je otvoren u novembru prošle godine. Od Nove godine, vrata tog prostora su zaključana, a trenutno je teško dobiti odgovor na pitanje do kada. Prema nezvaničnim informacijama iz Centra za socijalni rad Kolašin i Mojkovac, resorno ministarstvo, koje je nosilac tog projekta, čeka da se u vođenje servisa uključe ili lokalna uprava ili licencirana NVO.
Dnevni boravci za stare u Crnoj Gori otvarani su u saradnji sa Kancelarijom Programa Ujedinjenih nacija za razvoj, kroz projekat razvoja kapaciteta usluge socijalne zaštite u našoj državi. U okviru tog projekta trajalo je i dugo adaptiranje prostora u Kolašinu. Opština je dugo prolongirala odluku o određivanju lokacije. Sada smatraju da su sve svoje obaveze prema najstarijim sugrađanima završili, ustupajući prostor za Dnevni boravak. U kolašinskoj lokalnoj upravi još ne znaju koje bi trebalo da budu njihove obaveze u funkcionisanju tog servisa. Kako je za Monitor kazao Sekretar za finansije Dragan Bulatović, još nijesu dobili zvanični dopis sa sličnim očekivanjima sa bilo koje adrese. Zbog toga, objašnjava, ne mogu ni kazati da li će Opština i na koji način doprinijeti projektu.
„Lokalna uprava je, skupštinskom odlukom, za potrebe Dnevnog boravka za stare ustupila prostor od 80m2 u zgradi koja je opštinsko vlasništvo. Taj objakat se nalazi u Ulici Jagoša Simonovića. Nemamo, koliko je znam, nikav upit, predlog incijativu ili informaciju o načinima na koje bismo se mogli uključiti u funkcionisanje tog servisa. Obaviješteni smo kad je počeo da radi. Ne znam ništa o zatvaranju niti kako funkcioniše“, kazao je Bulatović.
Na sajtu JU Centri za socijalni rad Crne Gore, uz informaciju o početku rada, piše i da će Dnevni boravak korisnicima u Kolašinu pružati usluge toplog obroka, psihosocijalne podrške, sitnih medicinskih usluga… Takođe i organizovanje društvenih igara, dnevno posluženje, realizaciju radionica u saradnji sa osnovnim školama, orgnizovanje izleta…
Tokom kratkog rada, u Dnevnom boravku bilo je svega nekoliko korisnika. Uglavnom onih koji su u stanju socijalne potrebe. No, njihovo iskustvo govori da je taj servis, čak i u tom kratkom periodu, bio nedostupan mnogima kojima je podrška neophodna.
„Bila sam svega dva dana. Nije bilo loše. Dobijali smo sok, kafu, jedan obrok, koji je donošen iz obližnjeg restorana. Imali smo televiziju i mogućnost za društvene igre. Bilo je toplo i udobno. Međutim, i da nastavi da radi, ne znam kako bih više mogla da dolazim. Ta kuća je u centru grada, a ja živim u prigradskom naselji, dva i po kilometra daleko od centra. Svaki put treba da platim taksi u oba pravca, što nije malo s obzirom na to da sam korinica socijalnih davanja. Uostalom, za taj novac bih mogla bih sebi taj jedan obrok da obezbijedim”, kaže sedamdesetdvogodišnja Kolašinka.
Ona tvrdi da bi trebalo razmisliti i o načinima da se u staračka, i uglavnom samačka domaćinstva, besplatni obrok nekako dopremi, pa da korinici ne moraju dolaziti. Tvrdi i da je čula od ostalih rijetkih korisnika kratkotrajnog rada servisa Dnevnog boraka da im je komplikovano da dolaze svakodnevno.
„Bilo je korisno jer sam se poslije dužeg vremena zatvorenosti u kući, srela sa nekim vršnjacima. Razgovarali smo, gledali TV… Pričali smo o zajedničkim mukama, a nije ih malo. Predugo traju dani kad je čovjek bolestan, star i sam… Nijesu nas obavijetili o zatvaranju Dnevnog boravka, čula sam nešto da je problem plaćati struju, a to bi, valjda, trebalo Oština da radi. Dobro bi bilo da ga ponovo otvore, pa ko može da dolazi, nek’ dolazi, ko ne može, neka sjedi kući, kao i do sada”, priča sagovornica Monitora.
U Opštinskoj organizaciji penzionera Kolašin gotovo da ne znaju ništa o načinu na koji je zamišljen rad Dnevnog boravka. Niko ih, tvrde, nije pitao za savjete niti pokazao incijativu da ih uključi u funkcionisanje. Iako su prostorije Udruženja penzionera i Dnevni boravak u istoj zgradi, kažu da su potpuno neinformisani.
„Dok se prostor uređivao pružili smo tehničku podršku, koliko smo mogli, s obzirom na to da smo u istoj zgradi. To je sve. Čula sam da je ideja da se tamo pružaju usluge starima u stanju socijalne potrebe. Ni to precizno ne znam. U svakom slučaju, podržavamo svaki oblik osnaživanja i pomoći najstrijim, ali uz brižljivo analiziranje njihovih stvarnih potreba. Čini mi se da je to izostalo”, kaže predsjednica kolašinske organizacije penzionera Ljiljana Tatić.
Ona podsjeća na veliki broj starijih ljudi na seoskom području, kojima su, kaže ona, usluge Dnevnog boravka daleko i nedostižne. Tatić kaže da je u Kolašinu oko 1.400 penzionera, te da ni njihov položaj nije zavidan. Potrebana im je, zaključuje ona, višestruka i multidiscplinarna podrška. Objašnjava da je pandemija donijela nove strahove, izolovanost i nove egzistencijalne probleme.
„Podjednako bitno kao i novac za osnovne potrebe je uključivanje starijih u aktivnosti koje su primjerene njihovom zdravstvenom stanju i starosnom dobu. Druženje, zabava, razgovori, izleti… sve bi to upotpunilo i uljepšalo njihovu svakonevnicu. Mi se trudimo, i pored orgraničenih sredstava, da dio tih potreba i zadovoljimo. Međutim, opet, ostaje veliki broj naših vršnjaka izvan toga. Ili su daleko od grada ili su bolesni”, objašnjava ona.
Organizacija penzionera u Kolašinu koristi prostor od oko 80m2, uključujući i kancelariju. No veliki problem je održavanje, zagrijavanje i plaćanje računa za struju. Iz opštinske kase ove godine će biti izdvojeno svega 1.000 eura za to udruženje. Imaju još 400 eura prihoda od članarina. Polovinom novca dobijenog iz lokalnog budžeta, kažu, kupili su drva za ogrjev, a račun za struju im je opterećen i ratama kojima otplaćuju raniji dug. Od Opštine su ove godine tražili oko 5.000 eura. Međutim, taj zahtjev su iz lokalne uprave ocijenili kao neosnovan.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Imate li ideju za novinarsku priču od javnog interesa, želite li da istražujete teme od značaja za Crnu Goru i proces evropskih integracija, vezanih prije svega za Poglavlje 27 i zaštitu životne sredine? Da li hoćete da uz trening i mentore iz zemlje i regiona, rukovodeći se najvišim standardima, razvijete temu koja vas zanima? Hoćete li da se vaša priča objavi u regionu, da se prevede na engleski jezik, dopre do čitalaca van našeg govornog područja?
Ako na ova pitanja odgovorite potvrdno, prijavite svoje ideje za istraživačke tekstove od javnog interesa vezane za proces evropskih integracija. Autori najboljih prijedloga će proći trening, koji će se održati u Crnoj Gori krajem aprila 2021.
Nakon trenga, izvršiće se selekcija. Tri kandidata sa najboljim idejama, novinarskim vještinama i znanjima, uz mentorsku podršku uredničkog tima iz zemlje i regiona, realizovaće svoje istraživačke projekte.
Nakon završetka istraživanja, svi radovi će biti objavljeni na sajtovima CIN-CG-a i BIRN-a, kao i u posebnoj dvojezičnoj publikaciji i e-knjizi.
Pravo apliciranja imaju svi novinari iz Crne Gore sa istraživačkim sklonostima i iskustvom. Pored treninga, mentorske i uredničke podrške, odabrani kandidati dobiće i 1000 eura za rad na pričama (umanjenih za oko 9% poreza na honorare).
Konkurs se sprovodi u okviru projekta Istraživačko novinarstvo, ekološke teME, učešće građana/ki, koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija.
Prijave sa prijedlozima se šalju do 26. marta 2021. godine, na email: konkurscincg@gmail.com i assistantcincg@gmail.com.
Formulare za prijavu možete preuzeti na ovom LINKU
Ukoliko imate dodatnih pitanja, pošaljite ih na e-mail: konkurscincg@gmail.com ili na assistantcincg@gmail.com.
Komentari
Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city – these were images of everyday life of young people in Podgorica. Closure of schools and one-month home isolation made the teens, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates
The new emergency situation caused by spread of COVID- 9, closure of schools and one month home isolation, made teenagers, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates… Basketball is played on the sports fields in the blocks. “Tracksuit” style can be seen throughout the city.
The situation was completely different before the coronavirus. Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city. Taking photos for Instagram was a favourite sport. Cafés, bookmakers, rare bikers – these were images of everyday life of young people in the capital. Now, after a month long isolation, Podgorica has another, more beautiful face that resembles some European “smart city” with fewer cars, cleaner air and a wide range of alternative traffic.
As high school students told us, before the closure of schools, physical education classes were attended only by students who liked sports. Professors, they said, had an understanding, so they closed their eyes to those who were not interested in sports. The conditions for teaching in high schools range from poor to almost ideal.
– It all depends on the professor. New, young professors insist on work at the beginning, but gradually they also abate. Only those who want, attend physical education classes, mostly guys. I have no need to do that. I spend time learning some other subject with my friends. That's a great option. We have the equipment and space, the conditions in the gym are excellent. We have a lot of sections – skiing, cycling, hiking, swimming which operate at full capacity – said M.M. student of “Slobodan Skerovic” Grammar School.
And while in Grammar School students have the opportunity to socialize and have fun during organised recreational extracurricular activities, in some high schools there are high irregularities, so physical education classes have not been implemented at all.
– During four years of my education, I’ve entered gym only few times. We have almost never had that class. We use that time to take a break from school at a nearby café or to walk. We often see physical education professors sitting in cafés across the school – told us A.P. student of Economic High School “Mirko Vesovic”.
We should seek reasons for avoiding physical education classes, whose impact is vital for adolescents’ psychophysical development, also in breakthrough of new technologies. They captivate youth minds, tying them up to computers and surfing on the Internet.
– There is a sports court in the block, it's great, but it happens that there is nobody to play basketball with, everyone is online and it bothers them to go out – says S.L.
Besides that, teenagers mostly spend time in cafés, playing raffle or filling out bookmaker tickets or just hanging out in the street. Researches show an increase in drug, alcohol and gambling addictions among youth. The age limit for addicts is getting lower every year. It seems that the former campaign Sports against Drugs (2010) would be even more needed for young people today, giving them clearer insight into promising different reality. And maybe coronavirus isolation achieved that much faster.
– A new basketball court was built in the backyard of my building. A lot of kids play there. The courts are much better than before. Finally something starts to change – said M.Z.
Director of “Vaso Aligrudic” Electro-technical High School Veselin Picuric, points out that, thanks to the new young professors, physical education classes take place regularly, as well as that students within this subject have possibility to learn dance basics. He adds that outdoor sports fields were renovated three years ago in cooperation with the Ministry of Sports and are constantly available to recreational athletes in the area. However, the school gym is still inadequate.
– Sports hall, built in the early 70s, is deteriorated and has never been generally reconstructed. The roof leaks, the old wooden windows have collapsed, so we have to repair the floor every year. It is the only sports hall that was not renewed within the Energy Efficiency Program in Public Institutions three years ago. It is used by approx. 3,000 students from Electro-technical, Chemical and Civil Engineering high schools. Those children deserve a normal gym and adequate conditions – explains Picuric.
Despite their different starting positions, the most fortunate ones seem to be those students who have a good elementary school teacher who succeeds in fulfilling his/her mission despite the existing restrictions – to develop good recreational habits in young people through fun and socializing, often with his/her ideas, enthusiasm and extracurricular activities.
– All professors who take kids to competitions do it because they love their job. And it’s not the point to be the first, as some people think, but to participate. I often take kids to watch a game, skiing, swimming… And during this crisis period, physical education takes place on online platforms, and children submit their videos with successfully done exercises. We all do our jobs, but each of us in his/her own way. Guests in the class are also our friends, actors, singers, athletes, who explain children why they love sports. It is important not to experience sports as a competition, but to focus on awakening in children the desire to play a sport. Only then our mission is successful. It is not easy for us, because we are fighting against technology, lack of free time and everything else that makes modern life – said teacher of physical education at Primary School “Pavle Rovinski” Velimir Vlahovic.
It would be good to get good ideas and habits in place, and bad ones to bring to a minimum.
Balloon sports halls as an alternative
School gyms and outdoor courts are not the only places where young people engage in sports activities. During bad weather, young people opt for the use of balloon sports halls, although they are not satisfied with the quality of air inside them. “I prefer open space, it's healthier, only when the weather is bad, I opt for balloon sports halls, though the air is stale inside. Renting is not expensive, it depends, we give from 1.5 to 2.5 euros each – this is not expensive when more people gather to play”, said high school student M.K.
Renting costs are acceptable for children and income from balloon sports halls is used for school purposes. “70% out of income generated from balloon sports halls owned by schools, goes to school and 30% to Fund for Talents of the Ministry of Education”, told us Dijana Lakovic, Director of Elementary School “Pavle Rovinski”.
School management in Grammar School “Slobodan Skerovic” plans to invest income which they generate from balloon sports hall in an innovative way. “The contracts with the owners of balloon sports halls expire next year. Generated profit is used for school purposes. Part of my second mandate development plan includes building of a park space behind the school and possibly, restoring an athletic track”, announced Zoja Bojanic, Grammar School Director.
Reconstruction and construction of halls
The Ministry of Education points out that a lot of money has been invested in construction and reconstruction of the existing sports infrastructure in recent years.
Only last year, 16 projects, concerning reconstruction or construction of gyms throughout Montenegro were carried out, independently or in cooperation with other entities. Sports halls of Primary School “Ristan Pavlovic” in Pljevlja, Maritime High School in Kotor, Primary School “Marko Miljanov” in Bijelo Polje, Primary School “Salko Aljkovic” in Pljevlja, Grammar School in Cetinje, Primary School in Rozaje, Grammar School in Tuzi, Primary School “Blazo Jokov Orlandic” in Bar, Primary School “Oktoih” in Podgorica, Primary School “Orjenski bataljon” in Bijela and many others were equipped, constructed or reconstructed, as well as sports fields in Plav and Gusinje. Reconstruction of sports hall in Grammar School and Vocational High School in Rozaje will start soon, as well as construction of sports hall in Primary School “Lovćenski partizanski odred” in Cetinje.
Irena CEJOVIC
Elena DABETIC
Komentari
NOSIOCI LISTA: Zvijezde vodilje ili padalice
PARTIJSKO ZAPOŠLJAVANJE PRED IZBORE: Stare prakse
NOŽ, ŽICA I PODGORICA: Posijano zri
-
HORIZONTI4 sedmiceNJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
INTERVJU2 sedmiceDR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu
-
INTERVJU2 sedmiceDR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije
-
Izdvojeno4 sedmiceSDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
FOKUS4 sedmicePOLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti
-
Izdvojeno2 sedmiceBEZ VOLJE ZA OBRAČUN SA FALSIFIKATORIMA: Lažnim diplomama do državnog posla
-
INTERVJU3 sedmiceMILOŠ BEŠIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Ništa neće biti kao prije
-
DUHANKESA3 sedmiceZašto smo na zemlji?