Povežite se sa nama

Uncategorized

60 GODINA EU: Evropa različitih brzina

Objavljeno prije

na

junker

U Berlinskoj izjavi državnika EU iz 2007. godine povodom 50. rođendana Evropske unije nalazi se i rečenica: ,,Mi građanke i građani Evropske unije ujedinjeni smo na našu sreću”. Za 60. godišnjicu osnivanja onoga što je najprije bila Evropska ekonomska zajednica (EEZ), koja će biti obilježena u Rimu 25. marta, formulacija o sreći vjerovatno se neće pojaviti. Previše je događanja u međunarodnoj zajednici i u EU koji navode na takvu sumnju.

EU je dugo važila za najveću i najuspješniju regionalnu integraciju u međunarodnoj zajednici, uzor za zemlje u drugim djelovima svijeta koje su težile slobodnom protoku roba, kapitala i ljudi. EU obuhvata, uključujući Veliku Britaniju koja još nije izašla (Bregzit), prostor od preko 4,7 miliona kvadratnih kilometara i broji više od 510 miliona žitelja. To je drugi najveći entitet u svjetskoj privredi s ukupnim domaćim proizvodom (BDP) od preko 29 biliona dolara kada se računa prema paritetu kupovne moći (PPP, po tržišnim cijenama).

EU, međutim, nikada nije postala globalna sila. Neki analitičari u Njemačkoj, ključnoj članici evropske integracije, govore da je slabost EU istorijski uslovljena. Po njima, u vrijeme Hladnog rata i Zapadna Njemačka je bila ekonomski div, ali politički patuljak. Ta osobina se prenijela na EU, kada je prije 25 godina ozvaničena u Mastrihtu. Za ovih četvrt vijeka patuljak nije nimalo porastao.

Odnedavno je EU pod velikim i neočekivam pritiskom nekoliko faktora koji u velikoj mjeri određuju njenu politiku. Teškoće u funkcionisanju Unije potiču od spora s Rusijom u vezi politika prema Ukrajini i Siriji. Na to se nadovezala nepredvidivost novog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trampa. Uz to, na kontinentu se sve više osjeća islamski ekstremizam, navode analitičari.

U međuvremenu su nastali veliki, različiti interesi koje slijede pojedine vlade članica EU. Ne samo zbog bregzita, nego i zato što je sve teže naći zajedništvo među članicama. Politika prema izbjeglicama samo je jedan od primjera kada je tokom 2016. grupa zemalja s istoka Evrope mjesecima blokirala svaki napredak u dogovoru.

No, frustracija je još dublja od toga. Populistički pokreti u mnogim članicama optužuju EU da je uzrok svakog zla, bez da njihove nacionalne vlade čine bilo šta ozbiljno protiv toga. Brisel, glavno sjedište zajedničkih institucija EU pretvoren je u žrtvenog jarca. Kao primjer njemački mediji navode Italiju, koja vlastitu nesposobnost da sprovede reforme, prodaje kao posljedicu politike štednje u EU.

EU optužuju i da nema dosljednu spoljnopolitičku liniju na Balkanu. Otuda, po ovom mišljenju, Zapadni Balkan prepušten sebi periodično vraća svojim ,,plemenskim” korijenima.

Dalje, prilikom prijema Grčke u eurozonu zapadne zemlje su Atini glatko progledale kroz prste. Isto se dogodilo prilikom prijema Bugarske, Rumunije i Hrvatske u EU. Dablinski sporazum po kome izbjeglice mogu zatražiti azil samo u zemlji u koju su prvi put kročile na tlo EU godinama je štitio Njemačku preopteretivši sredozemne zemlje. Tvrdoglavo ignoriranje te činjenice napravilo je od Mediterana masovnu grobnicu, a od sirijske tragedije – evropsku izbjegličku dramu.

U interesu EU nije uvijek bila ni sklonost SAD da primjenjuje vojnu silu. Ta logika nije donijela samo seriju intervencija čije su posljedice bile nezamisliva razaranja i slom čitavih država u evropskom susjedstvu, već i opadanje solidarnosti unutar Unije.

Dalje, neoliberalne elite su izgleda potpuno potcijenile strah ljudi i u zapadnim društvima da ne završe na gubitničkoj strani. Sada je nacionalizam postao dio središnje politike u nekim zapadnim glavnim gradovima. U Beču i Hagu to je skoro dovelo do ustoličavanja šovinista. Pred EU su i neizvjesni izbori u Francuskoj i Njemačkoj, glavni među tucetom u Evropi tokom 2017.

Uoči proslave jubileja u Rimu, odvija se žestoka rasprava što bi Unija trebala da ostvari u budućnosti i kako bi trebala djelovati. Naziru se dva tabora: četiri velike zapadne zemlje, Njemačka, Francuska, Španija i Italija žele EU u kojoj one mogu ići naprijed, a druge zemlje, ukoliko žele, mogu laganije slijediti. Ta ,,Evropska unija dvije brzine” već danas postoji u nekim projektima. To je čak izričito regulisano u Lisabonskom sporazumu iz 2007.

No, to su dosad bili izuzeci, a sada bi trebalo da postanu pravilo. Svako će ubuduće birati šta hoće. Ili, za svako područje politike nova koalicija voljnih.

Naime, sve manje predsjednika država i vlada smatra da će ubuduće biti moguće da se svih 27 članica u razumnom roku dogovore o razboritom postupanju. Francuski predsjednik Fransoa Oland smatra da će se bez korekcije kursa EU raspasti. Holandski premijer Mark Rute jedini je koji je otvoreno izgovorio ono što mnogi misle: iz ugovora EU briše se obećanje sve prisnije Unije za sve. Nastaće ,,jezgro Evrope”, kaže stari i poslije izbornog uspjeha vjerovatno novi holandski premijer.

Ta ideja nije nova. Još 1994. sadašnji njemački ministar finansija Volfgang Šojble predložio je koncept jezgra Evrope. No, ideja nailazi na velik otpor kod istočnih i manjih članica EU. Poljska i Mađarska odbacuju različite brzine kod evropske integracije, kao i Rumunija. One ne žele da zaostaju. ,,Nikada nećemo pristati na podjelu Evropske unije jer je to najjednostavniji način da ona bude oslabljena”, čulo se u Varšavi, na sastanku Višegradske grupe, koju uz Poljsku i Mađarsku čine Češka i Slovačka.

U njemačkoj štampi, međutim, 40-milionsku Poljsku i šestu privrednu silu EU optužuju da s novom konzervativnom vladom koči druge. Navodno, ,,za Poljsku je nula neka brzina”. Ta zemlja zagovara čak ,,vožnju natrag”, vraćanje integracije EU unatrag, njeno svođenje na zajedničko tržište. ,,Ali dotacije iz Brisela, Poljaci, kao i Mađari, naravno žele da zadrže,” jetko je primijetio komentator njemačke medijske kuće Dojče vele.

Na ovo stanje Unije predsednik Evropske komisije Žak-Klod Junker odgovorio je sa pet mogućih scenarija budućnosti EU. Predlozi sežu od ,,sve isto kao i dosad”, preko smanjivanja na ,,laku EU uz zajedničko tržište” do “EU s koalicijom onih koji to žele”. Ove ideje bi trebale usmjeriti široke polemike koje se sada vode i onda dovesti do rezultata.

Junker je smatrao nužnim da javno naglasi kako on ne želi novu željeznu zavjesu između Istoka i Zapada Evrope. Tako su, naime, oštro kritikovani njegovi prijedlozi o EU dvije brzine.

Oni koji su, pak, pažljivo slušali novije izjave njemačke kancelarke Angele Merkel znaju u kom smjeru se stvari kreću. Više puta je govorila o Evropi “različitih brzina”. To je pojam koji stoji u ideji formiranja jezgra, grupe zemalja koje žele da još bliže sarađuju nego što su to voljne druge članice Unije. Na kraju će ostati zemlje koje ne žele da u tome sudjeluju.

Jedan bugarski list je zaključio kako će takvo jezgro EU dovesti do toga da će druge zemlje ostati na rubu. I poljski mediji su uznemireni, jer strahuju da bi evropski voz mogao da krene ne čekajući Varšavu.

U Berlinu i Briselu se odlučno negira da se tako stvara Evropa “prvog i drugog razreda”. Kancelarka Merkel stalno ponavlja kako su svi pozvani da učestvuju. No, praktično će države Evrope biti postavljene pred izbor: ili će bliže sarađivati u odbrani, finansijama, porezima i tako dalje, ili će ostati u posljednjim klupama EU.

Duboke razlike unutar EU o budućem načinu funkcionisanja u Rimu će vjerovatno biti samo prekrivene neodređenim izjavama. Prave rasprave počeće potom.

EU je došla do tačke gdje se čini kako ništa ne može funkcionisati, komentariše njemačka štampa. Po njoj, građanke i građani Unije za svoju sreću trebaju složnu EU, sposobnu za djelovanje.

Šta s Balkanom

EU suočena s nizom problema više se usresređuje na unutrašnja pitanja nego na zbivanja u svom okruženju. To dodatno opterećuje Balkan na kome je stanje nikada gore od ratova devedesetih. Sva pitanja su otvorena, a perspektiva članstva balkanskih država u evropskom klubu veoma nejasna.

Njemački analitičar Franc Lotar Altman primijetio je da kada se govori o EU treba razlikovati pristup EK, koja je i dalje veoma privržena proširenju, ali istovremeno, pojedine članice nisu previše voljne da to podrže jer su zaokupljene unutrašnjim problemima. Samo nekoliko zemalja, kao što su Njemačka i Austrija, i dalje je zainteresovano za prilike na Balkanu.

,,Dakle, jača zamor od proširenja na Starom kontinentu zbog populizma, političke situacije u Mađarskoj i Poljskoj, kao i u Turskoj. Naročito je problem stanje u Turskoj, jer mnogi u Evropi to navode kao razlog da zemlje na jugoistoku Starog kontinenta nisu pouzdani partneri”, kazao je Altman, nekadašnji direktor balkanskog ogranka Instituta za međunarodna i bezbjednosna pitanja iz Berlina.

Altman je za praški Radio Slobodnma Evropa ocijenio da bi u EU s različitim brzinama bio olakšan prijem novih članica, ali i pozicija onih država koje nisu u stanju da prate ubrzani ritam ostalih. ,,Dakle, smatram da je najbolje rješenje EU u nekoliko koncentričnih krugova i s različitim brzinama”, istakao je on.

Takav model bi po Altmanu za balkanske zemlje značio da one nemaju punopravno članstvo, da bi im bile redukovane obaveze, ali i prava. ,,To bi značilo da, na primjer, gospodin Milo Đukanović, koji doduše sada nije na vlasti, ne bi sjedio za istim stolom s Merkelovom i Fransoa Olandom, odnosno ne bi imao isti uticaj na evropsku politiku. Dakle, u tom slučaju ove zemlje mogle bi da računaju na benefite od pripadnosti evropskom bloku, imale bi osjećaj da su njegov dio a ne da su ostavljene izvan”, objasnio je njemački analitičar.

Altman se nije složio s primjedbom da bi takav pristup obeshrabrio istinske evropske snage na Balkanu jer bi njihove zemlje postale drugorazredne članice EU. ,,Zapravo, bile bi ohrabrene jer bi se time pokazalo da je EU stalo da pronađe izlaz iz ovog ćorsokaka,” smatra on.

MIlan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

CONDITIONS FOR CONDUCTING PHYSICAL EDUCATION: Coronavirus Returned Youth to Sports

Objavljeno prije

na

Objavio:

Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city – these were images of everyday life of young people in Podgorica. Closure of schools and one-month home isolation made the teens, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates

 

The new emergency situation caused by spread of COVID- 9, closure of schools and one month home isolation, made teenagers, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates… Basketball is played on the sports fields in the blocks. “Tracksuit” style can be seen throughout the city.

The situation was completely different before the coronavirus. Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city. Taking photos for Instagram was a favourite sport. Cafés, bookmakers, rare bikers – these were images of everyday life of young people in the capital. Now, after a month long isolation, Podgorica has another, more beautiful face that resembles some European “smart city” with fewer cars, cleaner air and a wide range of alternative traffic.

As high school students told us, before the closure of schools, physical education classes were attended only by students who liked sports. Professors, they said, had an understanding, so they closed their eyes to those who were not interested in sports. The conditions for teaching in high schools range from poor to almost ideal.

– It all depends on the professor. New, young professors insist on work at the beginning, but gradually they also abate. Only those who want, attend physical education classes, mostly guys. I have no need to do that. I spend time learning some other subject with my friends. That's a great option. We have the equipment and space, the conditions in the gym are excellent. We have a lot of sections – skiing, cycling, hiking, swimming which operate at full capacity – said M.M. student of “Slobodan Skerovic” Grammar School.

And while in Grammar School students have the opportunity to socialize and have fun during organised recreational extracurricular activities, in some high schools there are high irregularities, so physical education classes have not been implemented at all.

– During four years of my education, I’ve entered gym only few times. We have almost never had that class. We use that time to take a break from school at a nearby café or to walk. We often see physical education professors sitting in cafés across the school – told us A.P. student of Economic High School “Mirko Vesovic”.

We should seek reasons for avoiding physical education classes, whose impact is vital for adolescents’ psychophysical development, also in breakthrough of new technologies. They captivate youth minds, tying them up to computers and surfing on the Internet.

– There is a sports court in the block, it's great, but it happens that there is nobody to play basketball with, everyone is online and it bothers them to go out – says S.L.

Besides that, teenagers mostly spend time in cafés, playing raffle or filling out bookmaker tickets or just hanging out in the street. Researches show an increase in drug, alcohol and gambling addictions among youth. The age limit for addicts is getting lower every year. It seems that the former campaign Sports against Drugs (2010) would be even more needed for young people today, giving them clearer insight into promising different reality. And maybe coronavirus isolation achieved that much faster.

– A new basketball court was built in the backyard of my building. A lot of kids play there. The courts are much better than before. Finally something starts to change – said M.Z.

Director of “Vaso Aligrudic” Electro-technical High School Veselin Picuric, points out that, thanks to the new young professors, physical education classes take place regularly, as well as that students within this subject have possibility to learn dance basics. He adds that outdoor sports fields were renovated three years ago in cooperation with the Ministry of Sports and are constantly available to recreational athletes in the area. However, the school gym is still inadequate.

– Sports hall, built in the early 70s, is deteriorated and has never been generally reconstructed. The roof leaks, the old wooden windows have collapsed, so we have to repair the floor every year. It is the only sports hall that was not renewed within the Energy Efficiency Program in Public Institutions three years ago. It is used by approx. 3,000 students from Electro-technical, Chemical and Civil Engineering high schools. Those children deserve a normal gym and adequate conditions – explains Picuric.

Despite their different starting positions, the most fortunate ones seem to be those students who have a good elementary school teacher who succeeds in fulfilling his/her mission despite the existing restrictions – to develop good recreational habits in young people through fun and socializing, often with his/her ideas, enthusiasm and extracurricular activities.

– All professors who take kids to competitions do it because they love their job. And it’s not the point to be the first, as some people think, but to participate. I often take kids to watch a game, skiing, swimming… And during this crisis period, physical education takes place on online platforms, and children submit their videos with successfully done exercises. We all do our jobs, but each of us in his/her own way. Guests in the class are also our friends, actors, singers, athletes, who explain children why they love sports. It is important not to experience sports as a competition, but to focus on awakening in children the desire to play a sport. Only then our mission is successful. It is not easy for us, because we are fighting against technology, lack of free time and everything else that makes modern life – said teacher of physical education at Primary School “Pavle Rovinski” Velimir Vlahovic.

It would be good to get good ideas and habits in place, and bad ones to bring to a minimum.

 

Balloon sports halls as an alternative

School gyms and outdoor courts are not the only places where young people engage in sports activities. During bad weather, young people opt for the use of balloon sports halls, although they are not satisfied with the quality of air inside them. “I prefer open space, it's healthier, only when the weather is bad, I opt for balloon sports halls, though the air is stale inside. Renting is not expensive, it depends, we give from 1.5 to 2.5 euros each – this is not expensive when more people gather to play”, said high school student M.K.

Renting costs are acceptable for children and income from balloon sports halls is used for school purposes. “70% out of income generated from balloon sports halls owned by schools, goes to school and 30% to Fund for Talents of the Ministry of Education”, told us Dijana Lakovic, Director of Elementary School “Pavle Rovinski”.

School management in Grammar School “Slobodan Skerovic” plans to invest income which they generate from balloon sports hall in an innovative way. “The contracts with the owners of balloon sports halls expire next year. Generated profit is used for school purposes. Part of my second mandate development plan includes building of a park space behind the school and possibly, restoring an athletic track”, announced Zoja Bojanic, Grammar School Director.

 

Reconstruction and construction of halls

The Ministry of Education points out that a lot of money has been invested in construction and reconstruction of the existing sports infrastructure in recent years.

Only last year, 16 projects, concerning reconstruction or construction of gyms throughout Montenegro were carried out, independently or in cooperation with other entities. Sports halls of Primary School “Ristan Pavlovic” in Pljevlja, Maritime High School in Kotor, Primary School “Marko Miljanov” in Bijelo Polje, Primary School “Salko Aljkovic” in Pljevlja, Grammar School in Cetinje, Primary School in Rozaje, Grammar School in Tuzi, Primary School “Blazo Jokov Orlandic” in Bar, Primary School “Oktoih” in Podgorica, Primary School “Orjenski bataljon” in Bijela and many others were equipped, constructed or reconstructed, as well as sports fields in Plav and Gusinje. Reconstruction of sports hall in Grammar School and Vocational High School in Rozaje will start soon, as well as construction of sports hall in Primary School “Lovćenski partizanski odred” in Cetinje.

Irena CEJOVIC
Elena DABETIC

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

OBUKA RE POPULACIJE ZA RAD U MEDIJSKOJ INDUSTRIJI

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvadeset pet Roma/kinja i Egipćana/ki  sa teritorije cijele Crne Gore imaće prilku da se obučava za rad u medijskoj industriji. Najboljih pet kandidata/kinja nakon dvomjesečnog treninga potpisaće ugovor o radu i nastaviti učenje uz rad u Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), na portalu i novini Vijesti,  Televiziji Vijesti i Monitorovom centru za medije i demokratiju (MCMD).

Pripadnici/e romske i egipćanske (RE) populacije moći će da uče osnove novinarstva, ali i druge poslove u ovoj industriji, kao što su grafički prelom, dizajn, poslovi kamermana/ke, montažera/ke i radnika/ce u štampariji.

Polaznike/ce će obučavati tim iskusnih trenera. Obuka će biti organizovana u dvije faze. U prvoj će pripadnici/e RE biti upoznati/e sa teorijskim i praktičnim osnovama pojedinih medijskih poslova, a u drugoj fazi  će učiti uz rad i sami/e učestvovati u proizvodnji medijskih sadržaja – tekstova, produkciji TV programa, izradi sadržaja portala, te grafičkih i štamparskih poslova.

Konkurs za zainteresovane pripadnike/ce RE populacije objavljen je u više medija i može se naći na sajtu CIN-CG, nedjeljnika Monitor i portala Vijesti.  Svi zainteresovani/e polaznici/e imaju rok od mjesec dana da se jave na konkurs.

Obuka se orgnizuje u okviru projekta: Osnaživanje RE zajednice za pristup tržištu rada, koji sprovode CIN-CG, MCMD, Daily Press i Televizija Vijesti, uz finansijsku podršku Evropske unije i Vlade Crne Gore. Cilj projekta je potpuna integracija pripadnika/ca RE u društvo, posebno kroz jačanje njihovih znanja i vještina.

Projekat će trajati godinu dana, a pored obuke predviđeno je i više drugih aktivnosti, koje bi trebalo da doprinesu opštem cilju projekta, ali i da informišu javnost o poziciji Roma/kinja i Egipćana/ki u Crnoj Gori.

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

MURINO I KALUĐERSKI LAZ,  NAKON DVADESET GODINA:  Zločini i ravnodušnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da ratne žrtve u Kaluđerskom lazu i Murinu ne bi postale statističke brojke, potrebna je nova istraga, koju bi morao da pokrene specijalni državni tužilac. Tu se postavlja pitanje objektivnosti. Sadašnji SDT u to vrijeme je bio vojni sudija koji je sudio trojici nenaoružanih civila koji su bježali sa Kosova

 

Dvadeset godina nakon dešavanja u vrijeme ratnih dejstava 1999. godine,  advokat Velija Murić, podnosilac krivične prijave u slučaju Kaluđerski laz i istovremeno pravni zastupnik porodica žrtava NATO bombardovanja u Murinu, nada se pomaku u istraživanju ratnih zločina.

On je Monitoru rekao da je nedavno u razgovoru s premijerom Duškom Markovićem stekao utisak da postoje nagovještaji da će ratni zločini na području Crne Gore biti istraženi ozbiljnije nego do sada.

Na teritoriji rožajske opštine na padinama Kule i Hajle, od januara 1999. do kraja aprila te godine, ubijene su dvadeset dvije osobe, sve civili albanske nacionalnosti koji su pokušavali da se bježeći s Kosova domognu Crne  Gore. U Kaluđerskom lazu 18. aprila je ubijeno šest osoba. Među ubijenima je dvoje djece, od dvanaest i trinaest godina. Ubijena je i jedna žena iz porodice  Brahimaj, i njena tri sina, koji su je nosili u zbjegu na nosilima. Niko nije osuđen za ove zločine.

Prema saznanjima koja se zasnivaju na spisima predmeta vođenog krivičnog postupka u slučaju Kaluđerski laz, u koje je Monitor imao uvid, specijalni državni tužilac raspolaže podacima i imenima tadašnjih vojnih oficira, istražnog sudije i tužioca, koji su postupali u vršenju uviđaja. Iz tih spisa proizilazi da su tadašnja dva vojna oficira, činjenjem ili nečinjenjem, a oni su bili odgovorni za sve radnje vezane za uviđaj i predaju leševa porodicama koje su tada bile u Rožajama, učinili da se leševi transportuju četrdeset kilometara dalje na Kosovu, kod Peći, gdje su bez odjeće zatrpani u grupnoj grobnici.

Advokat Murić kaže i da je u slučaju Kaluđerski laz samo jedna porodica dobila odštetu od dvanaest hiljada eura, da bi zatim Vrhovni sud poništio presude nižih sudskih instanci i time negirao da je počinjen ratni zločin i zatražio da se državi Crnoj Gori vrati novac.

Slična situacija je i u Murinu. Murić podsjeća na nevjerovatnu situaciju u jednoj od šest tužbi, gdje je prvo  pravosnažno dosuđena  i isplaćena odšteta, da bi na Vrhovnom sudu sve bilo poništeno i zatraženo da ta porodica iz Murina vrati novac koji je dobila na račun odštete. „Muž je poginuo. Supruga je u međuvremnu preminula. Odštetu nema ko da vrati, a država preko svojih pravnih zastupnika traži novac nazad“, kaže advokat Murić. Tragedija porodica se pretvorila u sudsko mučenje.

Osnovni sud dosuđuje odštetu, Viši potvrđuje. Presuda se izvršava i novac isplaćuje. Vrhovni sud preinačuje obje presude i traži povraćaj novca i Osnovni sud ovog puta traži da se vrati. Advokat prigovara. Prigovor se uvažava i presuda ukida.

U ponovljenom postupku murinska porodica se oslobađa obaveze da vrati novac, ali da mora da plati troškove postupka od nekoliko hiljada eura. Advokat ponovo prigovara, ali vijeće Osnovnog suda sada potvrđuje i „traži povraćaj i glavne stvari“.

Murić je ranije zaprijetio da će ako porodica  bude morala da vrati novac, o tome obavijestiti sve relevantne međunarodne adrese. „Ako se dogodi da moraju da vrate novac – svijet će znati za taj slučaj. Pravne argumente imam. Upoznaću sve relevantne adrese međunarodne zajednice. Ovaj slučaj govori koliko je Crna Gora pravna država, i kakvo je naše pravosuđe “, rekao je Murić.

Advokat murinskih žrtava  nagovještava da bi u narednom periodu  moglo biti pomaka.

Bombardovanje tadašnje SRJ, tokom kojeg je u Cr­noj Go­ri stra­da­lo 10 oso­ba među njima troje djece počelo je 1999.  Pr­vog da­na na­pa­da pa­la je i pr­va žr­tva – de­vet­na­e­sto­go­di­šnji Sa­ša Sta­jić iz Be­o­gra­da,  je po­gi­nuo na rat­noj stra­ži u kru­gu ka­sar­ne Mi­lo­van Ša­ra­no­vić u Da­ni­lov­gra­du.

U na­pa­di­ma ko­ji su usli­je­di­li 6. apri­la 1999. go­di­ne NA­TO je ba­cio bom­be na aero­drom u Go­lu­bov­ci­ma. Dan ka­sni­je bom­bar­do­va­na je far­ma u Pod­go­ri­ci, ka­da su stra­da­la tri rad­ni­ka za­po­sle­na na njoj. A 30. april osta­će upam­ćen kao je­dan od najstrašnijih da­tu­ma u no­vi­joj isto­ri­ji Cr­ne Go­re. Bom­bar­do­va­no Mu­ri­no, gdje je poginulo šest  gra­đa­na, civila.  Ži­vo­te su iz­gu­bi­la i dje­ca. Če­tr­na­e­sto­go­di­šnji Mi­ro­slav Kne­že­vić (1985), tri­na­e­sto­go­di­šnja Oli­ve­ra Mak­si­mo­vić (1986) i de­se­to­go­di­šnja Ju­li­ja Bru­dar (1989). U na­pa­du su stra­da­li i Vu­kić Vu­le­tić (1953), Mil­ka Ko­ča­no­vić (1930) i Ma­noj­lo Ko­ma­ti­na (1927).

Otac maloljetnog Miroslava, Mirko Knežević, izjavio je da ne zna zbog čega je moralo stradati troje djece u Murinu, kada na tom prostoru nije bilo nijednog vojnog cilja.

,,Naš bol ne može minuti ni da živimo hiljadu godina, ali nam još te­že pada što nas ova vlast ubi­ja toliko go­di­na”, kazao je Knežević. I članovi drugih porodica murinskih žrtava izražavaju ogorčenje odnosom koji pokazuje država, kako prema stradalima, tako i prema živima. Oni tvrde da  vlast Cr­ne Go­re na­sto­ji da se zlo­čin u Mu­ri­nu za­ta­ška i za­bo­ra­vi.

Advokat porodica murinskih žrtava granatiranje ove crnogorske varošice smatra klasičnim zločinom. On tvrdi da je bombardovanje Murina bilo najavljeno, i optužuje državu Crnu Goru da nije učinila ništa da obavijesti građane da se sklone.

„Most na Murini je kratka veza s Kosovom. Bombardovanje je bilo apsloutno najavljeno. Vlast Crne Gore koja je kontrolisala granicu, vazdušni i svaki drugi prostor, nije preduzela ono što je bila dužna po Ustavu i zakonu, a to je da obavijesti ili uzbuni građanstvo“, smatra Murić.

On je ranije za Monitor objasnio i zašto se odlučio da podnese tužbu protiv Crne Gore. Prema njegovim riječima, država nije preko svojih institucionalnih organa, u skladu s Ustavom, obezbijedila građanima miran život.

„Crna Gora je odgovorna za sve ono što se događa na njenim prostorima. Odgovorna je s aspekta, kako mi pravnici želimo da kažemo, takozvane objektivne odgovornosti, s aspekta pravičnosti. Na drugoj strani, odgovorna je zbog takozvanog nečinjenja koje pravo poznaje kao svojevrsnu odgovornost“, kaže Murić.

Da ratne žrtve u Kaluđerskom lazu i Murinu ne bi postale statističke brojke, potrebna je nova istraga, koju bi morao da pokrene specijalni državni tužilac.

I tu se postavlja pitanje objektivnosti, ako je poznata činjenica da je sadašnji SDT u to vrijeme bio vojni sudija i da je sudio trojici nenaoružanih i nedužnih  civila koji su bježali s Kosova, od kojih je jedan bio maloljetan.

Izrekao im je kazne kojima je pokriven njihov pritvor, jer su, navodno, prema obavještajnim podacima na Kosovu, dok se odvijao pogrom nad kosovskim civilima, pripadali nekim organizacijama otpora. Da li je to mogao biti i maloljetnik, otvoreno je pitanje.

U svjetlu te činjenice, koja istraživačima ratnih zločina nije nepoznata, postavlja se pitanje može li Milivoje Katnić biti taj koji će pokrenuti preispitivanje ratnih zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore?

 

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo