Povežite se sa nama

HORIZONTI

80 GODINA OD ČETNIČKOG POKOLJA  MUSLIMANA (BOŠNJAKA) U  DOLINI LIMA: Zločin koji mnogi žele zaboraviti

Objavljeno prije

na

Malo koji događaj u novijoj istoriji regiona je tako dobro dokumentovan od obje strane (izvršioca i žrtava) a tako glasno prećutan kao što je bio pokušaj fizičkog uništenja kompletnog muslimanskog stanovništva u dolini Lima i gornjem Podrinju u 1943. godini

 

Ove godine se navršava osam decenija od jezivog zločina iz Drugog svjetskog rata koji se po kriterijumima Konvencije Ujedinjenih nacija (UN) još davne 1948. godine može slobodno nazvati genocidom. Po članu 2 Konvencije, genocid obuhvata mentalni element, tj. „namjeru da se potpuno ili djelimično uništi nacionalna, etnička, rasna ili religiozna grupa“ kao takva. Fizički element uključuje ubijanje pripadnika grupe (tj. naroda), uzrokovanje teških tjelesnih i mentalnih povreda i namjerno podvrgavanje uslovima koji dovode do potpunog ili djelimičnog uništenja ciljane skupine. Član 3 navodi kriterije ,,plana za izvršenje genocida“ i „direktno i javno podsticanje na izvršenje“. Malo koji događaj u novijoj istoriji regiona je tako dobro dokumentovan od obje strane (izvršioca i žrtava) a tako glasno prećutan kao što je bio pokušaj fizičkog uništenja kompletnog muslimanskog stanovništva u dolini Lima i gornjem Podrinju u 1943. ratnoj godini. Tim prije što se crnogorska Skupština puno bavila pitanjem genocida u Srebrenici, koje se nalazi u susjednoj državi i u kojem Crna Gora nije direktno učestvovala – osim ako se ne uzmu u obzir logistika, prevashodno isporuke goriva i municije Vojsci Republike Srpske (VRS) čime se tadašnji premijer i sadašnji predsjednik Milo Đukanović javno hvalio a isto ga je javno pohvalio i Momčilo Mandić, ministar pravde Republike Srpske i bliski saradnik ratnog zločinca Radovana Karadžića.

Nakon što je prvi post-DPS crnogorski ministar pravde Vladimir Leposavić pokušao negirati srebrenički genocid, na prijedlog premijera, Skupština ga je smijenila. Poslije toga donesena je juna 2021. godine Rezolucija o zabrani negiranja genocida u Srebrenici kojim se osuđuju izjave, postupci i politike koje negiraju ili dovode u pitanje da li se u Srebrenici desio genocid. Za Rezoluciju je glasao i Đukanovićev DPS prećutavši ranije „zasluge“ svoga vođe.

Nakon toga, valjda da bi se umirio dio prosrpskog biračkog tijela i napravila kontrateža priči o Srebrenici, Demokrate Crne Gore su predložile Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici koji je Skupština i usvojila krajem jula 2022. godine. Navodeći da su  „prema nepobitnim dokazima, u Pivi u junu 1943. godine ubijeno 1.290 civila, među kojima 550 djece, a u Velici godinu kasnije, 550 civila, uključujući djecu i stara lica“. Zločin u Pivi i Velici su počinili pripadnici SS-jedinica (partijska vojska Hitlerove Nacionalne socijalističke radničke partije) kao odmazdu protiv civila zbog partizanskih aktivnosti i gubitaka koje su nacisti pretrpili. Njihovim komandantima je suđeno poslije rata i pogubljeni su. Sličan zločin u otprilike isto vrijeme kao u Velici se desio u okupiranom dijelu Francuske u selu Ordur-sur-Glan kada su pripadnici SS-a nakon partizanskih aktivnosti u okolini pobili, u znak odmazde, 643 franskuska civila od kojih su 247 žene i 205 djece. Žene i djeca su posebno ugurane u seosku crkvu koja je onda zapaljena sa svima unutra. Muškarci su takođe živi spaljeni u štalama. Slične užase je Hitlerova partijska vojska činila diljem okupirane Evrope.

Ostaje nevjerovatno da crnogorska Skupština nikada nije našla za shodno da se pozabavi događajem koji je detaljno planiran još krajem 1941. godine i unesen u temeljna dokumenta četničkog velikosrpskog projekta i kasnije sproveden iste godine nekoliko mjeseci prije zločina u Pivi. Tim prije, što se čin nesumnjivog genocida desio na teritoriji koja je većim dijelom u Crnoj Gori i čiji su neposredni izvršioci i kolovođe većim dijelom Crnogorci (bez obzira da li se nacionalno ili samo geografski tako izjašnjavaju). O tome se, maltene, šuti i Bošnjačka stranka (BS) koja sebe smatra nacionalnom strankom Bošnjaka čiji pripadnici su bili meta uništavanja kako u Drugom svjetskom ratu tako i tokom agresije na BiH čiji aktivni i voljni saučesnik je bio i BS-ov „tradicionalni koalicioni partner“- Milo Đukanović.

Vođa Jugoslovenske vojske u otadžbini (JVuO) Draža Mihailović je još u septembru 1941. u depeši jugoslavenskoj izbjegličkoj vladi u Londonu poslao depešu gdje je izložio program kojim se trebaju „omeđiti de facto srpske zemlje i učiniti da u njima ostane samo srpski živalj“ i da je u srpskoj jedinici „naročito težak problem pitanje muslimana“ koji treba „po mogućnosti rešiti ga u ovoj fazi“ (tokom rata). Mihailović u decembru 1941. u instrukcijama Pavlu Đurišiću,  jednom od četničkih komandanata u Crnoj Gori,  navodi da je jedan od ciljeva JVuO i stvaranje Velike Srbije i „čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nenacionalnih elemenata“. Jedan od bitnih ciljeva koje treba ispuniti „u datom trenutku“ je i stvaranje neposredne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, „čišćenjem Sandžaka od muslimanskog življa i Bosne od muslimanskog i hrvatskog življa“.

Pogodan momenat je došao početkom 1943. kada je počela koncentracija četničkih snaga. Mihailović je 3. januara formalno objavio zapovijest komandantima da „preduzmu  najstrožije mere da se svaka pljačka zabrani, ubijanje nevinih ljudi, žena i dece spreči i zavede najveći red i disciplina“ kako bi se „ugled JVuO očuvao na dostojnoj visini“.

Prvi je počeo Pavle Đurišić koji je Mihailoviću raportirao 10. januara o uništenju 33 sela na desnoj obali Lima „po tačno utvrđenom planu“ kao i da je ubijeno oko 400 muslimanskih boraca i oko 1000 žena i djece. Da bi okuražio i opravdao svoje četnike da nastave sa uništenjem, Pavle Đurišić je 29. januara izdao zapovijest da su „zvjerstva Muslimana, komunista i ustaša u Čajničkom, Fočanskom i Pljevljanskom srezu prema srpskom življu prešla sve granice”, pa će zarad spasa Srba od ,,narodnih izroda i izdajica” biti preduzete ,,akcije za njihovo uništenje”.

Glavni napad je počeo 5. februara kako sa juga snagama kojima je komandovao Đurišić tako i sa sjevera snagama kojima su komandovali Rade Korda i Vojislav Lukačević. Otpor slabo naoružanih muslimanskih milicija je skoro nepostojeći – po Đurišićevom izvještaju od 8. februara „Turci skoro ne daju nikakav otpor, Tetkići (Talijani) mole i preklinju da se prestane“. Đurišić 13. februara raportira Mihailoviću o rezultatima četničkih akcija i Pljevaljskom, Fočanskom i Čajničkom srezu gdje su „operacije izvedene tačno po naređenju i izdatoj zapovijesti, svi komandanti i jedinice izvršili su dobijene zadatke na opšte zadovoljstvo“.

Đurišić navodi da su „sva muslimanska sela u tri pomenuta sreza potpuno spaljena“ te da se „pristupilo potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti“. Četnici su imali svega 22 mrtva od kojih 2 nesrećnim slučajem i 32 ranjena. Kod muslimana je stradalo oko 1200 boraca (svi muškarci vojno sposobne dobi su smatrani borcima) i ,,do 8000 ostalih žrtava: žena, staraca i djece”. Kasnije će se u martu Mihailović pohvaliti komandantima da su Muslimani po selima pobijeni i da su ostali samo oni u varošima (gdje su postojali jaki talijanski garnizoni koji nisu dozvolili četnicima da uđu). Zaharije Ostojić će 21. februara poslati Draži Mihailoviću depešu u kojoj objašnjava četničku strategiju u drugim krajevima navodeći da „Fazlagića Kulu (u Hercegovini) zavaravamo pregovorima dok se ovo završi, a posle ćemo joj prirediti sudbinu Čajniča“.

Neki velikosrpski revizionisti su pokušali izvještaje Đurišića predstaviti kao falsifikate komunističkih vlasti nakon rata ali da su izvještaji autentični potvrdio je i sam Draža Mihailović na suđenju u Beogradu 1946. godine rekavši da je Đurišićev „izveštaj preteran“ ali da je ,,mržnja Crnogoraca prema muslimanima poznata“. Đurišić je i dodao da ,,nije mislio da će on (Pavle Đurišić) na taj način raščistiti” Bukovicu kada je poubijao sve što je zatekao.

U poslijeratnom popisu utvrđene su niže brojke ubijenih. U Pljevaljskom kraju je popisano 1380 žrtava od kojih su 42 odsto bila djeca do starosti od 10 godina dok je broj stradale djece do 15 godina bio 50,5 odsto ukupno nastradalih.

Na području opštine/sreza Priboj popisano je 1547 žrtava februarskog pokolja 1943. Od njih su djeca do 15 godina činila 43 odsto ubijenih. Djeca do 10 godina starosti su činila skoro 36 odsto ili 553 djece koje su  četnici ubili u krvavom piru. Ako se ukupno pogleda godište i pol nastradalih izlazi da su preko 70 odsto ubijenih činila djeca, žene i stare osobe. U Foči je ubijeno oko 3,5 hiljada Muslimana mada je najveći broj stradao u pokoljima 1942. godine dok je u februaru 1943. ubijeno nešto preko hiljadu ljudi.

Brojke nekih istraživača i istoričara prikazuju veće cifre. Safet Hasanagić navodi da je samo u pribojskoj opštini ubijeno 3.708 Bošnjaka. Edicija Bijela knjiga žrtava Sandžaka 1941-1945. autora Fehima Džogovića u uredništvu, mentorstvu i koautorstvu akademika Šerba Rastodera navodi puno veće brojke i pojedinačno popisane žrtve: – Petnjica (311 ), Bijelo Polje (4.634), Pljevlja (5.555), Priboj(3.682) …

Bez obzira na razlike u broju žrtava,  definicija genocida je potpuno definisana i nije omeđena brojem potrebnih mrtvih u datom događaju. Činjenica je da i danas u Crnoj Gori ima puno poklonika „lika i djela“ Pavla Đurišića i Draže Mihailovića a parastosi za „pokoj duše“ ovih zločinaca se održavaju svake godine uz prisustvo najvećih zvaničnika Srpske crkve koji javno kažu da su dotični „služili Bogu, znajući da će dobiti nagradu“.

Ne smije se zaobići ni teški mirnodopski pokolj muslimanskog stanovništva novembra 1924. godine u Bjelopoljskom srezu, u selu Šahovići i okolini, kada je razularena crnogorska rulja pobila između 600 i 800 civila uz masovna silovanja i pljačku. Ostaje da se vidi da li će na kraju crnogorska država nastaviti sa politikom voljnog zaborava kao i u slučaju deportacija BiH izbjeglica na nož Radovanu Karadžiću 1992. (čiji akter je bio, po komandnoj odgovornosti, sadašnji predsjednik) ili će doći do sučeljavanja sa istorijskim mrljama. Radi sadašnjosti i budućnosti.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

HORIZONTI

KOSOVO, SREBRENICA, SRPSKI SVET –  VUČIĆEVE IGRE BEZ KRAJA: Klišei za čuvanje fotelja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prošle nedjelje je održana na Pešteru i završnica vojne vježbe Vihor 2024. Poredpredsjednika Srbije, i drugih srbijanskih dužnosnika prisustvovali su i komandant KFOR-a Ozkan Ulutaš, predsjednik Republike Srpske (RS), ali i predsjednik Skupštine (i lider Nove srpske demokratijeAndrija Mandić i lider Demokratkse narodne partije (DNP) Milan Knežević. Mandić i Knežević su najavljeni u svojstvu „lidera srpskog naroda u Crnoj Gori“. Vježba je bila sa bojevim gađanjem

 

Ako je vjerovati režimskim medijima u Srbiji i njihovim razglasnim stanicama u regionu, Srbiju i srpski narod čekaju teški i odsutni dani za odbranu prava na postojanje i slobodu. Stanje je skoro pa ratno. Prvo je krajem marta gospodar Srbije Aleksandar Vučić najavio je da će 5. i 6. maja „u Beogradu i drugim delovima Srbije biti održan veliki Vaskršnji sabor Srbije i Republike Srpske“. To je odlučeno „posle višesatnih razgovora” koje je imao s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom, u prisustvu Njegove svetosti patrijarha srpskog Porfirija. „Na tom saboru biće donete važne odluke o opstanku srpskog naroda na svojim ognjištima, njegovom ekonomskom napretku, očuvanju srpskog jezika i ćiriličkog pisma…” istakao je Vučić.

Prošle nedjelje je održana na Pešteru i završnica vojne vježbe Vihor 2024. Pored predsjednika Srbije, ministra odbrane i drugih srbijanskih dužnosnika prisustvovali su i komandant KFOR-a Ozkan Ulutaš, predsjednik Republike Srpske (RS), ali i predsjednik Skupštine (i lider Nove srpske demokratijeAndrija Mandić i lider Demokratkse narodne partije (DNP) Milan Knežević. Mandić i Knežević su najavljeni u svojstvu „lidera srpskog naroda u Crnoj Gori“. Vježba sa bojevim gađanjem održana je „sa ciljem daljeg unapređenja obučenosti i osposobljenosti komandi i jedinica Vojske …tokom pripreme i izvođenja borbene operacije“ kako je navelo Ministarstvo odbrane Miloša Vučevića, uskoro novog premijera. Na vježbi su učestvovali kopnena i vazduhoplovna komponenta vojske i specijalne snage. Dodik je rekao da je srbijanska vojska „pokazala da je sposobna i spremna da očuva Srbiju, njenu teritoriju i slobodu“ dok je Milan Knežević uočio još jednu opasnost po srpstvo. Na twitteru je kasnije napisao da „stavovi (predsjednika) Jakova Milatovića Mila Đukanovića o Srbiji, Srebrenici, Kosovu, Rusiji“ su isti i da zapravo Milatović ima „još rigidniji stav i isključiviji od njegovog prethodnilka“.

Skoro se navršilo 11 godina od Briselskog sporazuma koji su potpisale vlasti u Beogradu i Prištini uz posredovanje EU. Predsjednik Srbije ih je nazvao „11 godina brutalnih laži“ i da je to bilo „vreme svakodnevnih besmislica, izmišljanja i pravdanja, neispunjavanja onoga što su potpisali i Beograd i Priština, ali i EU“. Po srbijanskoj vlasti, Srbija je ispunila sve što je do nje bilo. Nakon priča o Kosovu i davanja pogrdnih etiketa antimafijaškoj vladi Albina Kurtija koja se drznula da udari na laboratorije za drogu i kripto valute narko bosova u službi Beograda priča je opet prebačena na drugu vječitu temu – Srebrenica.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SRBIJA I RUSKO/BJELORUSKA OPOZICIJA: Kritičari Putina i Lukašenka nisu dobrodošli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Srbija je postala selektivna u vezi gostoprimstva za Ruse i Bjeloruse, zavisno od toga  da li su kritičari Aleksandru Vučiću ideološki bliskih režima u Moskvi i Minsku. To izgleda nije znao  Andrej Gnjot kada je 30. oktobra 2023. godine sletio na beogradski aerodrom. Uhapšen je na osnovu potjernice koju je preko Interpola izdao režim Aleksandra Lukašenka. Potražuje se zbog navodne utaje poreza iako u zemlji nikada nije dobio poziv na saslušanje po tom osnovu

 

  Na nedavno održanim/namještenim predsjedničkim izborima u Rusiji, neosovjetski diktator Vladimir Putin je osigurao sebi peti šestogodišnji mandat sa navodno preko 87 odsto glasova. Kad dođe na dvije trećine mandata Putin će preteći po dužini vladanja Josifa Visarionoviča Staljina, komunističkog diktatora i zločinca, čija 29-godišnja vladavina je odnijela milione ljudskih života.

Međutim, glasanje ruske dijaspore je pokazalo obrnuto raspoloženje od onoga kakvim ga Kremlj prikazuje. Po izlaznim anketama u Beogradu (jedino biračko mjesto u Ruskoj školi) prema podacima asocijacije volontera Glasaj u inostranstvu, od oko 4.700 ruskih državljana koji su uspjeli glasati, Putinovo ime je zaokružilo svega tri odsto. Podatak je dobijen na osnovu postizborne ankete u kojoj je učestvovalo skoro 4.000 ljudi. U Beogradu je na spisku bilo oko šest hiljada glasača koji su se prijavili među 30 hiljada ruskih državljana koji imaju odobren boravak u Srbiji, na osnovu podataka Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Nezvanično, broj Rusa je gotovo petostruko veći. Međutim, zvanična Srbija je posljednjih  godinu dana postala selektivna u vezi gostoprimstva za Ruse i Bjeloruse, zavisno da li su kritičari totalitarnih i srpskom vladaru Aleksandru Vučiću ideološki bliskih režima u Moskvi i Minsku. To izgleda nije znao 42-godišnji Andrej Gnjot kada je 30. oktobra 2023. godine sletio na beogradski aerodrom. Uhapšen je na osnovu potjernice koju je preko Interpola izdao režim Aleksandra Lukašenka. Potražuje se zbog navodne utaje poreza od 300 hiljada eura iako u zemlji nikada nije dobio nijedan poziv na saslušanje po tom osnovu. Utaju je navodno vršio između 2012. i 2018. godine na osnovu zakona koji je donešen tek 2019. godine. Gnjot tvrdi da su optužbe i potjernica protiv njega “politički motivirane”.

Bjeloruske i ruske vlasti protiv svojih političkih protivnika kontinuirano stavljaju kriminalnu a ne političku osnovu za međunarodne potjernice kako bi lakše prošle odobrenja u Lionu. Ovom bjeloruskom reditelju, novinaru i političkom aktivisti u Srbiji je određen ekstradicioni pritvor i već se preko pet mjeseci nalazi u Centralnom zatvoru (CZ) u Beogradu.

Od tada vodi pravnu bitku protiv izručenja. Lukašenkov režim se već ranije široko “proslavio” otmicom još jednog novinara i opozicionog aktiviste – Romana Protaševiča. Avion irskog Ryanair na letu 4978 je skrenut 23. maja 2021. godine na letu Atina – Viljnus gdje je Protaševič živio u egzilu. Pod izgovorom da je u avionu postavljena bomba i uz prisustvo lovca – presretača MIG-29 avion je prinudno sletio u Minsk i pored upozorenja pilotima od strane Protaševiča da se radi o pokušaju njegove otmice. Novinar i njegova ruska djevojka su uhapšeni i odvedeni a bomba nije nađena.

Gnjot je jedan od osnivača Slobodnog udruženja sportista Bjelorusije (SUSB) koje je osnovano nakon pokradenih predsjedničkih izbora 2020. godine. KGB (kako se u Bjelorusiji i dalje zove po zlu poznata državna bezbjednost iz doba Sovjetskog Saveza) je udruženje označio kao „ekstremističku organizaciju“. SUSB je svojom kampanjom uspio da se Bjelorusiji oduzme status domaćina Svjetskog prvenstva u hokeju i da Međunarodni olimpijski komitet prestane finansirati bjeloruski Nacionalni olimpijski komitet, na čijem je čelu bio upravo predsjednik Aleksandar Lukašenko. „Uspjeli smo ono što ni političari nisu uspjeli – uzeli smo diktatoru jednu fotelju”, rekao je Gnjot. Kao rezultat, njihov advokat Aleksandar Danilevič je osuđen na deset godina zatvora, a odmazda je uslijedila i prema drugim članovima udruženja.

Nakon što je u junu 2021. dobio signal da je KGB saznao za njegovo sudjelovanje u antirežimskim aktivnostima, napustio je Bjelorusiju.

Ne znajući da je za njim izdana međunarodna potjernica septembra 2023.godine,, Gnjot je u Srbiju stigao službeno iz Tajlanda gdje je tada živio. Beogradski Viši sud je odlučio 7. decembra 2023. da su ispunjene sve pretpostavke za njegovo izručenje. Ipak, nakon žalbe, Apelacioni sud je 8. marta poništio presudu Višeg suda, kojom se nalaže ekstradicija. Predmet je vraćen na ponovno suđenje ali je Gnjotu posebnim rješenjem produžen pritvor. Interesantno u Gnjotovom slučaju je to da beogradski Viši sud uopšte nije htio saslušati Gnjota tako da je njegova prva izjava u sudu data tek u žalbi pred Apelacionim sudom. „U bjeloruskim zatvorima nalazi se više od 1.600 političkih zatvorenika”. rekao je Gnjot. Spomenuo je i druge sportiste koji su uhapšeni zbog političkog neslaganja sa režimom i pročitao citate u kojima su oni detaljno opisivali torture u bjeloruskim zatvorima. Gnjot je siguran da i njega čeka ista sudbina kao i druge rekavši da ga “u Bjelorusiji čeka mučenička smrt” jer tamo “nema zakona, nema zaštite i nema nezavisnog sudstva”. Gnjot je rekao da je “diktatura u Bjelorusiji do lakata u krvi i moj život je u vašim rukama – Srbija ne treba imati krvave ruke zbog bjeloruskih vlasti”.

U međuvremenu, Srbija je pojačala aktivnosti protiv “antidržavnih elemenata”  i  iz Rusije. Ruskom državljaninu Jevgeniju Iržanskom je 28. avgusta 2023. ukinut privremeni boravak u Srbiji zbog “pretnje po nacionalnu bezbednost” Srbije. Iržanski je u Srbiju stigao sa suprugom u aprilu 2022., dva mjeseca nakon napada na Ukrajinu. U Beogradu je organizovao koncerte ruskih muzičara. “Stavovi o agresiji na Ukrajinu su vjerojatni razlog zašto vlasti u Srbiji nisu odobrile moj boravak”, rekao je Iržanski za Radio Slobodnoj Evropi (RSE). Većina ruskih muzičara čije nastupe je organizovao je na crnoj listi kremaljskog režima i većina ih živi izvan Rusije kako bi izbjegli zatvor, premlaćivanje ili “slučajne” padove sa moskovskih višespratnica. Prije ukidanja dozvole boravka u Srbiji, pozvan je u policiju gdje su ga ispitivali o njegovim stavovima prema ratu, Putinu, ruskom opozicionom političaru Alekseju Navaljnom, koji je tada još bio živ, ali i o vezama s Ruskim demokratskim društvom (RDD) i njegovim osnivačima u Srbiji. “Ispitivali su me tri sata o tome što radim ovdje, … jesam li protiv Putina, da li podržavam Navaljnog” na šta je on odgovorio da “podržava Navaljnog i da se ne slaže s politikom svoje zemlje”. Dodao je da je učestvovao  protestima protiv rata u Ukrajini, koje su u Beogradu organizovali antiratni aktivisti.

Osim Iržanskog, u dva zasebna slučaja, „pretnjom” po Srbiju su proglašeni Pjotr Nikitin i Vladimir Volokhonski iz RDD koje okuplja rusku dijasporu. Dok su Nikitin i Volokhonski osnivači organizacije, Iržanski je simpatizer. MUP i Bezbednosno-informativna agencija (BIA) do sada nisu javno obrazložili zašto antiratne Ruse smatraju „pretnjom”. Ovakvi slučajevi su smanjili broj Rusa koji traže utočište u Srbiji.

Donedavna premijerka Srbije i sada šefica Skupštine Ana Brnabić je optužila domaću opoziciju da “sprema haos” poslije izbora i “da će deo opozicije pokušati da ospori rezultate izbora i nasilnim putem preuzme vlast u Srbiji… (kroz) napad na Skupštinu grada Beograda“. Za ovakva saznanja “antidržavnog i antisrpskog delovanja” Brnabička se zahvalila ruskim službama bezbjednosti koje su ih “podelile sa srpskim kolegama“. Sada utamničeni ruski opozicionar Vladimir Kara-Murza iznio je ranije tvrdnje da je Aleksandar Vulin, tada Vučićev ministar policije, u maju 2021. godine na sastanku sa sekretarom Savjeta za nacionalnu bezbjednost Rusije Nikolajem Patruševom, predao podatke o susretima ruskih opozicionara koji su prethodno boravili u Beogradu. Kara-Murza je rekao da su ruski državljani u Beogradu bili praćeni i prisluškivani. Vulin je do nedavno bio šef BIA-e i akter je mnogih korupcionaških i kriminalnih afera u Srbiji. Američko ministarstvo finansija ga je stavilo na crnu listu i zbog trgovine narkoticima dok ga nezavisni mediji povezaju i sa Jovanjicom, najvećom farmom kanabisa u Evropi, na čije postojanje i rad je blagonaklono gledao državni vrh Srbije.

Da bi stvari mogle biti slične i u Crnoj Gori pokazuje ponašanje RTV Budva čiji osnivač je lokalna vlast pod kontrolom provučićevskih stranaka čiji glavni predstavnik je u istražnom zatvoru – takođe zbog optužbi za trgovinu narkoticima i mafijaško udruživanje. Naime, nakon ubistva ruskog opozicionog prvaka Alekseja Navaljnog polovinom februara ove godine u kažnjeničkoj koloniji na Arktiku, Rusi i Ukrajinci koji žive u Budvi su te noći organizovali masovni skup i paljenje svijeća za Navaljnog ispred starog grada. Događaj je ostao potpuno prećutan i od budvanskog portala i televizije kao i od svih provučićevskih medija u Crnoj Gori. Iste političke strukture, koje su odćutale ubistvo Navaljnog, su u vrijeme kad su bili opozicija se stalno žalile na istu vrstu progonstava od DPS režima čiji prijatelji su bili i Vučić i Putin. Očigledno je nastupila amnezija.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

VUČIĆEV PUT: Srbija ne sme da stane” – niz brdo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavno je predsjednik Vučić imenovao Miloša Vučevića, 10-godišnjeg gradonačelnika Novog Sada i ministra odbrane od kraja oktobra 2022. godine, za novog mandatara Vlade Srbije. Vučević je inače veliki “srpski patriota” i vidi Srbiju, Srpsku i CG  “u jednoj kući”.U prvim reakcijama nakon imenovanja opozicija je odgovorila da se radi o osobi koja je “šraf mafijaškog sistema”, “Vučićev sluga” i “batler porodice Vučić

 

 

Prije dva dana je iz Beograda stigla neobična najava predsjednika Privremenog organa Grada Beograda Aleksandra Šapića. Ovaj doskorašnji gradonačelnik i privremeni administrator je na svom Instagram profilu najavio da će “pokrenuti inicijativu da jednom za svagda završimo sa tom Kućom cveća, i da Josipa Broza vratimo tamo u Kumrovec”. Na tom “mestu će počivati najveći srpski velikani, da to bude muzej srpske istorije… ljudi koji su nas zaista branili, od Stepe Stepanovića, Živojina Mišića, Radomira Putnika i ostalih”. Šapić je dodao da je i ratni zločinac i saradnik fašista Dragoljub Draža Mihailović takođe “branio Srbiju… protiv nacista” dok je Broz i “dalje na najlepšem brdu u Beogradu” uprkos “svom zlu koje je naneo srpskom narodu… zatirući mu seme na svaki mogući način, nacionalno, politički, sociološki i kulturološki“.

Ova najava Šapića dolazi u trenutku kada Beograd očekuju ponovljeni izbori 2. juna. Formalni razlog je nemogućnost formiranje vlasti u gradskoj skupštini nakon neriješenog rezultata 17. decembra koji je iznio na vidjelo brutalni pokušaj izborne krađe dovođenjem desetina hiljada “birača” iz Republike Srpske koje je vladajuća Srpska napredna stranka (SNS) prijavila na fiktivnim adresama. Dovođenje Bosanaca za sendvič i 50 eura je pratila i masovna kupovina glasova uz pritiske i ucjene zaposlenih u državnoj upravi i javnim preduzećima. Ovakve nalaze su potvrdili mnogi posmatrači iz Evropske Unije (EU) i OSCE-a. Gospodar Srbije Aleksandar Vučić je na kritike odgovorio patriotizmom:  “Baš me briga šta kažu strani mediji i vlade… neki od njih imaju više problema nego mi”. Dodao je da se o vlasti u Srbiji, navodno “pitaju građani Srbije”. Tadašnja premijerka, (i sadašnja predsjednica Skupštine) Ana Brnabic je, nakon miga šefa, rekla da posmatrači EU “lažu” i da su “uzrok nestabilnosti u državi”. Opoziciju, prije svega Srbiju protiv nasilja, je preventivno optužila prije izbora da “sprema haos” i da je “upozoravala da će deo opozicije pokušati da ospori rezultate izbora i nasilnim putem preuzme vlast u Srbiji”. To je kulminiralo, kako je rekla u stilu bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića, “napadom na Skupštinu grada Beograda“ i zahvalila se ruskim službama bezbednosti koje su te informacije “podelile sa srpskim kolegama“.

Razloga za nezadovoljstvo gradskom i državnom upravom, ili kako vlast kaže “za antidržavno i antisrpsko delovanje”, ima na pretek. Beograd je zadnjih godina izložen brutalnoj “budvanizaciji” grada i procvatom privrednog kriminala i korupcije. Višemjesečno istaživanje Balkanske reporterske istraživačke mreže (BIRN) objavljeno prošle godine je identificiralo preko 300 divlje podignutih zgrada u širem centru grada zadnjih nekoliko godina sa gotovo pola miliona kvadrata koje su kasnije legalizirani bez jasnog zakonskog osnova. Zbirna vrijednost tih objekata prelazi milijardu eura. Osim zgrada koje u BIRN-ovoj bazi do početka januara 2023. godine (iz vremena kada su gradom upravljali nezasiti i kasnije visokoprofilni koruptivni ministri Siniša Mali Goran Vesić) pod upravom Šapića su nikli još mnogi novi objekti koji takože čekaju legalizaciju i bogaćenje investitora bliskih SNS-u. Interesantno je da i Mali i Šapić stanuju u objektima čiji djelovi su divlje podignuti a onda ozakonjeni mimo zakona – navodi BIRN. Asfaltiranje Trga Republike, sječa parkova i zelenih površina, da bi se napravio prostor za “investitore” je iritirao mnoge građane. Decenijska obećanja SNS-a o velikom pa onda malom metrou Siniše Malog i izgradnja “lepših i modernijih parkova” Vesića nikako da počnu. Uz to opozicija ih optužuje za vječne rekonstrukcije saobraćajnica čiji troškovi se multipliciraju da bi se što više SNS-ovih fukcionera ugradilo. Na razne prozivke za korupciju i kriminal (sada na državnoj razini kao ministrar u Vladi), Vesić se uglavnom branio srpskim patriotizmom. Mali je odćutao zadnje objave Pandora Papers koje su potvrdile da je vlasnik 24 neprijavljena stana na crnomorskom ljetovalistu u Bugarskoj. Ranije navode opozicione štampe o njegovim basnoslovnim nekretninama i firmama u inostranstvu Vučić je nazvao “lažima” sa ciljem da se naudi Srbiji.

Osim Malog (sada ministra finansija) i Vesića (ministra građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture) još jedan bivši gradski upravitelj se vinuo u visine politike i kriminala. Nedavno je predsjednik Vučić imenovao Miloša Vučevića, 10-godišnjeg gradonačelnika Novog Sada i ministra odbrane od kraja oktobra 2022. godine, za novog mandatara Vlade Srbije. Vučević je inače veliki “srpski patriota” i vidi Srbiju, Srpsku i CG  “u jednoj kući”

U prvim reakcijama nakon imenovanja opozicija je odgovorila da se radi o osobi koja je “šraf mafijaškog sistema”, “Vučićev sluga” i “batler porodice Vučić”. Predsjednik Stranke slobode i pravde Dragan Đilas je rekao da od Vučevića “boljeg kandidata, a da je još uvek na slobodi i da nije na poternicama Interpola, realno nisu mogli da nađu“. Vučević je zanat ispekao u Novom Sadu, kao osoba od povjerenja Andreja Vučića, svemoćnog Prvog brata Srbije. Kao i Beograd, Novi Sad je u doba Vučevića izložen surovoj “budvanizaciji” (čiji glavni arhitekta Svetozar Marović uživa zaštitu Srbije od odlaska u zatvor). Vučević nije štedio ni zakonom zaštićene spomenike kulture koji su morali biti srušeni radi “investitora”. Iza njih, po tvrdnjama opozicije, stoje Milorad Dodik, predsjednik ništa manje kriminalizovane i “patriotske” Republike Srpske, i Andrej Vučić.

Vučevićevom tadašnjem savjetniku Slobodanu Miliću Bocari se takođe posrećio biznis od ulaska u politiku. Prvo je od grada, kako se navodi u serijalu Junaci doba zlog, otkupljivao jeftine parcele koje bi, po budvanskom Marovićevom modelu, kasnije bile urbanizovane i onda bih ih grad kroz proces eksproprijacije, opet otkupljivao natrag po znatno većim cijenama. Bocara, po tvrdnjama zviždača i opozicije, stoji iza izgradnje luksuznih naselja vrijednih 40 miliona eura i vlasnik je preko 300 građevinskih parcela na teritoriji Novog Sada. U upravljanju gradom Vučević je imao izdašnu pomoć višestruko osuđivanih kriminalaca u službi SNS-a Marka Bosanca Bosketa i Slobodana Milutinovića Snajpera i njihovih grupa. Oni su često angažirani na nasilnom razbijanju opozicionih protesta betonizaciji i devastaciji grada, kao i na kupovini glasova za SNS. Za uzvrat, Bosketove 4 firme su samo od 2020 do 2022. dobile preko 50 ugovora vrijednih desetine miliona eura sa gradskim preduzećima i institucijama. Boske je čak bio i stipendista sina šefa novosadske policije Slobodana Malešića.

Borislav Novaković, poslanik Narodne stranke kaže da kriminalnom scenom Novog Sada od dolaska SNS-a upravlja Zvonko Veselinović i da mu je Boske desna ruka i ključan saradnik. Veselinović je porijeklom sa sjevera Kosova i označen je u procurjelom dokumentu srpske policije kao narko bos koji sarađuje sa albanskom mafijom u trgovini narkoticima. Uslikan je nekoliko puta u društvu Prvog brata Srbije. U Europolovim SKY transkriptima, koje su objavile Vijesti,  pominje se da su u martu 2021., Veselinović i Andrej Vučić proslavljali prvu zarađenu milijardu eura. Prvi brat je odgovorio tužbom za klevetu. Milan Radoičić, potpredsjednik Srpske liste i nedavni vođa upada terorističke grupe na sjever Kosova (koja je prije toga zadužila opremu i naoružanje od Vučevićevog ministarstva odbrane ) je blizak saradnik Veselinovića u i kriminalnim i legalnim poslovima. Njihove zajedničke firme su samo u 2022. godini zaradile preko 24,5 miliona eura (nakon oporezivanja) u Srbiji, prema finansijskim izvještajima koje je analizirao Radio slobodna Evropa. Dvojica imaju veliki broj sklopljenih ugovora sa državom, opštinama i različitim javnim preduzećima. Posao izgradnje mosta kod Kraljeva, vrijedan milion eura, dogovoren je sa njihovom firmom tri dana nakon oružanog upada na Kosovo. Borislav Novaković kaže da je Novi Sad velika praonica za Veselinovića i ljude oko njega. Za predsjednika Vučića su Veselinović i Radoičić “branioci srpskih ognjišta na Kosmetu” dok je premijer Kosova Albin Kurti, čija policija je na sjeveru provalila i zatvorila (sumnja se njihovih) 6 laboratorija za drogu i dvije laboratorije za kripto valute “teroristička ološ” koja “sprovodi teror nad Srbima”.

Srpski istraživački portal KRIK je nedavno objavio dokument u kome se spominje izdašna državna pomoć još jednom narko bosu – Darku Šariću. U dokumentu je srbijanska policija identificirala sada bivšeg ministra policije Nebojšu Stefanovića i načelnika državne bezbijednosti (BIA) Marka Parezanovića kao osobe koje su pomagale Šarićevom klanu. TUžilac za organizovani kriminal ih je zaobišao. Stefanović je, prema istrazi, Šariću dodijelio dvojicu svojih saradnika iz policije da pomažu klanu. U SKY transkriptima je detaljno opisan uticaj na sudije da se Darko Šarić pusti na slobodu i kako je sve to izdejstvovano preko moćnog državnog funkcionera Oskara koji odlučuje o svemu u državi i  utiče na sudije. To se na kraju i desilo. Vučić je u reakciji dan nakon objave KRIK-a rekao da srpske službe smatraju da on nije Oskar jer je kriminalac, koga nije imenovao, to negirao i prošao na poligrafu. Ana Brnabić je nakon toga izjavila da je KRIK “ispostava stranih službi” koje žele da Srbiju “bace na kolJena”. Tužilaštvo se nije oglašavalo. Vjerovatno će Oskar biti proglašen za mitsko biće – tj. ne postoji, isto kao ni Zagorka Dolovac – vrhovna tužiteljka.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo