Povežite se sa nama

FOKUS

Junaci zarobljene države

Objavljeno prije

16 godina

na

licnosti_intro

junac_2ANA KOLAREVIĆ Advokatica i članica familije. Istakla se ove godine kao pravna zastupnica brata, premijera Mila Đukanovića. Zastupala ga je u tužbi koju je pokrenuo protiv Željka Ivanovića, direktora Vijesti. Premijer je Ivanovića tužio zbog duševnih bolova, pošto je direktor Vijesti izjavio da iza napada na njega stoji Đukanovićeva „biološka i kriminalna porodica“. Sestra je za bratove duševne bolove tražila milion eura, na kraju je dobila proces, ali nije bila zadovoljna procijenjenom sumom ipak znatno manjom od miliona, pa je najavila žalbu. Kolarevićeva je bila sutkinja Vrhovnog suda kada je u sporu oko hotela Avala presudila u korist kompanije Bepler i Džejkobson, iza koje je stajao Zoran Ćoćo Bećirović, biznismen blizak porodici Đukanović. Presuda se nije ni osušila, a Kolarevićeva je napustila poziciju u sudu i otvorila advokatsku kancelariju, u kojoj je jedan od prvih klijenata bio Bepler i Džejkobson, koji je na temeljima Avale sagradio hotel znatno većih gabarita, ne poštujući planove, dozvole i autorska prava. Kolarevićevoj sjajno ide advokatski posao, posebno oko spornih privatizacija. Zastupala je i zastupa zvučne kompanije i imena – Jugopetrol, Telekom, Crnogorsku komercijalnu banku, Hipo banku, te pojedince kao što su Vadim Lejbenzon, odbjegli direktor Željezare, Piter Mank, novi vlasnik Arsenala i drugi. Iako joj je klijent Lejbenzon utekao, ostavljajući probleme i dugove, imenovana je za članicu borda nikšićke Željezare, pošto su kompaniju preuzeli novi vlasnici. Pred kraj godine našla se u neobičnoj ulozi. Sama je sebi i braći zaprijetila tužbom, kada je Željezara najavila da će tužiti Prvu banku, zbog zadržavanja desetine miliona eura. Ana, poput braće, posjeduje akcije u banci prve familije.

junaci_4ACO DJUKANOVIC.Biznismen i finansijski stručnjak. Počeo je skromno, kao veseli organizator muzičkih maratona i drugih svečanosti. Bio je zadužen i za ozvučenje na partijskim skupovima devedesetih, kada se uzdizala zvijezda njegovog brata Mila. Pored osmišljavanja partijskih promocija, mlađi Đukanović je razvijao i druge biznise. U teškim godinama rata i sankcija, bio je posebno zapažen u Herceg Novom i okolini, gdje su cvjetali poslovi s naftom i cigaretama. Zvanično, Aco je bio godinama nezaposlen, o čemu je više puta govorio premijer, ističući to kao porodični problem. Nezaposleni je brat napravio imperiju. Ova ga je godina zatekla kao vlasnika više kompanija i akcije. Sredinom godine je uveo stečaj u svoju Monte nova, iako je to preduzeće prema analizi završnih računa za 2006. bilo treće na rang listi sa najvećim ostvarenim profitom, odmah nakon Telekoma i Kombinata aluminijuma. Vrijednosti sa firme Aco Đukanović je prenio na sebe, da bi izbjegao buduće poreske obaveze. U popisu imovine koju će Đukanović naslijediti iz ,,propale’’ Monte nove su: 28 odsto akcija Prve banke Crne Gore, 4,5 odsto akcija Rudnika uglja u Pljevljima, 75 odsto akcijskog kapitala Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje, plac od 5.000 kvadrata na barskoj obali plaćen dva miliona eura… Pred kraj godine, znatno je povećao udio u Prvoj banci, na više od 40 odsto akcija. Zanimljivo, u banku nije uveo stečaj, iako ima ozbiljne probleme s likvidnošću. Đukanovićeva je banka izdala mnogo kredita bez pokrića i ugrozila finansijski sistem zemlje. Mlađem bratu u pomoć je pritekao premijer sa 44 miliona eura državnih para. Koliko će još našeg novca otići u banku prve familije, vidjeće se naredne godine.

junaci_5SVETOZAR MAROVIĆ, Potpredsjednik DPS-a i biznismen. Od kad je napustio državničke funkcije sav se posvetio biznisu. Odlično mu ide. Vizionar je preko svoje kompanije Moninvest kupio dio akcija Prve banke za pola miliona eura i preko noći napravio – tri. Krenuo je na počinak, a ujutro u novinama, prema sopstvenom priznanju, pročitao da mu se kapital umnožio. Opozicija je Marovićeve poslove ovako prokomentarisala: lider DPS-a Milo Đukanović ima privatnu državu Crnu Goru, a Marović sopstveni grad- Budvu. Svetozarevo na moru. Njegova kompanija Moninvest sa Mirax grupom ruskog milijardera Sergeja Polonskog na poluostrvu Zavala podiže 40 luksuznih vila i 30-spratni soliter. Ortaci su započeli gradnju bez građevinske dozvole, a zahvatili su i 25 hektara opštinske zemlje koja je pod sporom. Ljetos je, zajedno sa premijerom Milom Đukanovićem, svjedočio pred podgoričkim Višim sudom o deportaciji bosanskih izbjeglica. Marović je u vrijeme deportacija bio član Predsjedništva bivše SFRJ. Izjavio je da nije znao za taj slučaj. Nešto kasnije učestvovao je u DPS-ovoj kampanji za kotorske opštinske izbore. Tek toliko da se potpuno ne udalji od politike. Ulaznica za visoku politiku bila mu je podrška antibirokratskoj revoluciji, od koje se upravo ovih dana navršavaju dvije decenije. Pripadao je trojci ,,mladih, pametnih i lijepih” – Momir Bulatović – Milo Đukanović – Svetozar Marović. Nekad je rado citirao Marksov Kapital, vjerovatno i ne sluteći da će tvorac naučnog socijalizma ovih dana opet biti vrlo aktuelan. Da li je najpoznatiji Budvanin još tada sanjao da će po imovinskom kartonu postati buržuj?

junaci_7RADMILA VOJVODIĆ Nacionalna umjetni ca, omiljena rediteljka režima i finansijski stručnjak imala je plodnu godinu. Posli je brojnih predstava na nacionalne teme, ušla je u novu ulo gu i režirala operu Balkanska carica po libretu iz dra me crnogorskog kralja Nikole I Petrovića Nje­goša. Opera je pre mijerno izvedena ovog jula na Cetinju, u čast Dana državnosti. A rediteljka se pohvalila: ,,Ono što je pred publikom, sigurno je veliki kulturni podvig, a opera je kao i svaka teatarska izvedba, jedan živi organizam i ona će govoriti o sebi”. Rediteljka je za operu dobila izdašnu donaciju od Prve banke, u čijem je bordu bila done davno. Iako je po zakonu o bankama bord odgovo ran za poslovanje, Vojvodićeva kao ni ostali članovi borda, još nije odgovarala za brojne po slovne pro mašaje Prve banke braće Đukanović. Opozicija je, inače, slučaj Prve banke pre poručila državnoj tužiteljici. Radmila je i marke tinški guru. Njena agencija MAPA dobila je posao vrijedan 74.000 eura za savjetovanje Vlade u promociji evroatlanskih integracija i članstva u NATO-u i to bez tendera. Zbog umješnosti u beskonačnoj crnogorskoj tranziciji, Vojvodićeva jepoznata i po nadimku Tajkunica.

junaci_10PETAR IVANOVIĆ Direktor Agencije za promociju stranih investicija, donedavni član borda Hipo Alpe Adrija banke, desna ruka učenik i sljedbenik profesora Veselina Vukotića i uzdanica Mila Đukanovića, koji je na čelu Petrove Agencije i na čijem univerzitetu Ivanović radi, učeći studente predu zetništvu. Ivanović je krajem ove godine zapanjio javnost priznanjem da ga je u Hanoveru, gdje je promovisao Crnu Goru, privodila policija, pošto su Vije sti objavile priču. Ivanović priveden zbog sumnje da je na zabavi mladih industrijalaca krao mobilne i naočare. Jedan od svjedoka događaja zapanjeno je izjavio srpskim medijima: „Izgledao je tako evropski“. Ivanović je bio jedan od velikih igrača na crnogorskim berzama, na kojima je zahvaljujući insajderskim informacijama, okrenuo milione. Zbog incidenta u Hanoveru ni dlaka s glave nije mu falila. I dalje će promovisati Crnu Goru po svijetu. Zaslužio je, dok je bio u bordu Hipo Alpe Adrija banke, odobrio je Milu Đukanoviću kredit za kupovinu zemljišta u Budvi, i to više nego što je našem premijeru trebalo za 20.000 kvadrata uz Zavalu.

junaci_11AMFILOHIJE RADOVIĆ Mitropolit Srpske pravoslavne cr kve u Crnoj Gori, bio je i ove godine hiperaktivan. Zamjenjivao je srpskog patrijarha Pavla, pjevao i naricao za Kosovom na mitingu srpske opozicije u Podgorici, svađao se sa srpskim vla dikama, kleo i vrijeđao sveštenstvo i vjernike Crnogorske crkve, kritikovao crnogorsku vlast… ban Potpuno je oprav dao stari epitet ,,po litičar u mantiji”. Jesenas je uzbunio mještane nikšićkog sela Dragovoljići da spriječe mitro­polita Crnogorske pravoslavne crkve Mihaila da osvešta temeljac manastira u obližnjem Risjem Dolu. Morala je da interveniše i poli­cija. I zvanično je potvrđeno da je Amfilohije i vele posjednik – u Crnoj Gori upravlja i ze mljištem vrijednim stotine miliona eura. Prema listovima nepokretnosti, Amfi lohije je vlasnik po tituli 35 nekretnina u Podgorici, suvlasnik 15, a upisan je i kao korisnik šest nekretnina u podgoričkoj i bjelopoljskoj opštini. I po tome je SPC u Crnoj Gori država u državi. Nedavno je, na zasjedanju Svetog arhijerejskog sabora, pokušao da se nametne za nasljed nika patrijarha Pavla. Poražen je od strane većine episkopa. Ovih dana episkop zahum skohercegovački Gri­gorije optužio ga je za loše stanje u SPC. Taj neočekivani napad mogao bi Amfilohiju definitvno pokopati sve šanse da sjedne na prijesto srpskog patrijarha.

junaci_13RADOVAN KARADŽIĆ Najtraženiji haški bjegunac, uhapšen je u julu. Ratnog vođu bosanskih Srba optu ženog u Hagu za ratne zločine uhapsila je policija u Beogradu. U bjekstvu je bio cijelih 12 godina. Sada se nalazi u Hagu, gdje mu se sudi. Karadžić se skrivao u Beogradu, po istom kalupu i scenariju srpskih obavještajnih službi kao i dosadaš nji haški optuženici, koji su uživali punu zaštitu Srbije. Promijenio je lični opis, dobio je lažna lična do kumenta, imao svoju firmu, slobodu kretanja… Karadžić će najvjerovatnije ostatak života provesti iza rešetaka. Optužnica Haškog tužilaštva tereti ga za genocid i saučesništvo u genocidu, zločine protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja ratovanja, teške povrede Ženevske konvencije… Crnogorska policija, kako je prije nekoliko godina objavio Monitor a niko nije demantovao, prva je uhap sila Karadžića i to prije dvanaest godina. Uhvatila, pa pustila. Akcija je počela 11. maja 1996. godine kada je Srpska pravoslavna crkva orga nizovala prenošenje moštiju svetog Vasilija Ostroškog po Hercegovini. U ranim devedesetim nikome u cr nogorskom vrhu nije padalo na pamet da će doći vrijeme kada će pozdravljati hapšenje Radovana Karadžića, kako je to učinio premijer Milo Đukanović. Prvi mandat devedesetih Đukanović je sa svojim drugom Bulatovićem potrošio pomažući Karadžiću i njegovoj ratnoj mašini.

ONI NIJESU ĆUTALI

junaci_3MILAN POPOVIĆ, univerzitetski profesor, crnogorski Čomski i ove je godine bio jedan od najžešćih kritičara Đukanovićevog režima. Predvodio je grupu koja je u otvorenom pismu javnosti u februaru, kada je aktuelni premijer preuzeo čelnu poziciju u Vladi, upozorila da će Đukanovićev konflikt interesa, ako se ne obuzda, ugroziti Crnu Goru. Iako su se ta predviđanja obistinila, Popović ističe da je malo vjerovatno da bi u Crnoj Gori na narednim parlamentarnim izborima mogla biti ugrožena vlast i to zbog mogućnosti DPS-a da ucijeni veliki dio populacije zbog siromaštva i zloupotreba vladajućih krugova. Međutim, kaže da „ima puno simptoma slabljenja same strukture vlasti zbog njene ultramono polističke parazitske prirode koja je sada u fazi da jede samu sebe. Kao što je Miloševićev režim pao u Srbiji onda kad je izgledao vrlo solidan i jak. Mislim da će se tako nešto desiti u narednih nekoliko godina u Crnoj Gori jer je ovaj režim iscrpio sve snage. Ako se to ne desi, onda mi frankistička Španija izgleda kao najvjerovatnija perspektiva“, ocjenjuje Popović. Prema Popoviću Crna Gora je zarobljeno društvo, o čemu najbolje svjedoči slučaj Prve banke: “Afera sa Prvom bankom donosi mnoštvo osnova sumnje da tu postoji jedna šema, jedna organizovana grupa na čelu sa predsjednikom Vlade koja je zarobila čitavo društvo – državu, parlament, vladu, Centralnu banku i da sprovodi svoj nelegitimni privatni interes. To se zove organizovani kriminal, čitavo društvo pati zbog toga, svi ćute“. Profesor Popović tvrdi da je na Univerzitetu 1980-tih bilo više slobode nego danas. Na svojoj je koži osjetio kako se sprovodi diskriminacija i to na Fakultetu političkih nauka. Raskinuo je stalni radni odnos na FPN-u, na kome dekan Srđan Darmanović umjesto kritičke misli njeguje jednoumlje. Zanimljivo, Darmanović je bio učenik Milana Popovića, a sada je jedan od stubova režima, koji je nekadašnji Centar za demokratiju i ljudska prava pretvorio u biro za pružanje statističkih usluga premijeru.


junaci_6VANJA ĆALOVIĆ, direktorka NVO MANS, prije nekoliko dana diplomirala je na Eko nomskom fakultetu u Podgorici na temu Ekonomski razvoj zarobljene države – studije slučajeva iz Crne Gore. Studija je ocijenjena desetkom, a Ćalović u njoj zaključuje da su ,,zahvaljujući sprezi biznisa, politike i kriminala, u Crnoj Gori formirane oligarhične strukture koje su omogućile uspostavljanje monopola i kartela, a unakrsno članstvo u odborima direktora u vlasništvu je stavljeno u funkciju zarobljavanja države”. Ćalović se i ove godine najviše bavila problemom korupcije. U većini anketa javnost je označila kao osobu kojoj najviše vjeruje. Paradoks je da Ćalovićeva ostaje najpopularnija, dok vladajuće stranke, na čije propuste ona ukazuje, takođe bilježe rast. U nedavnom ispitivanju javnog mnjenja Centra za demokratiju i ljudska prava, sa prosječnom ocjenom 3,03, Ćalovićeva je bila prva na listi političara i javnih ličnosti kojima se najviše vjeruje. I u prošlogodišnjoj anketi iza nje su se našli predsjednik Filip Vujanović i premijer Milo Đukanović. Ćalovićeva smatra da građani osjećaju teret korupcije bez obzira na političku pripadnost, ističući da nacionalne priče više nijesu interesantne.

 

junaci_8

SLOBODAN PEJOVIĆ, bivši inspektor iz Herceg Novog, godinama svjedoči o tome kako je crnogorska vlast u pro ljeće 1992. bosanske izbjeglice izručivala Radovanu Karadžiću. Godinama, zato što govori istinu o zločinu, trpi razne vrste pritisaka. Mirna savjest košta ga mirnog života. Samo tokom ove godine tri puta je bio meta nepoznatih počinilaca. U februaru mu je neko velikim kamenom razbio duplo balkonsko staklo na stanu. Nedavno je ispod brisača na automobilu našao listić na kom je flomasterom bilo is pisano „minirano“. Onda mu je razbijeno staklo na autu. Prošle godine napao ga je prolaznik metalnom šipkom. Jasno – opomene da ćuti o deportaciji. Od čega se boje oni koji ga proganjaju? ,,Na području Herceg Novog, to se zna, bilo je još zločina osim deportacije. Za razliku od deportacije o kojoj se sve zna, o drugim zločinima se ne govori… Postojala je paravojna grupa koja je, onako samoinicijativno, te nesrećne ljude noću odvodila iz kuća. Prvo bi ih opljačkali pa ih onda, neđe tamo, na koridoru smrti, na planinama Orijena, likvidirali. Broj im se ne zna, ne zna se ništa”, kazao je nedavno u intervuju Monitoru. Pejović tvrdi da nije tačno da su deportacije trajale jedan vikend, nego najmanje mjesec, čitavi maj. Ljetos mu je Upravni odbor Kongresa Bošnjaka Sjeverne Ame rike dodijelio plaketu.

 

junaci_9

GORAN KNEŽEVIĆ, zamjenik generalnog direktora Cen tralne banke Crne Gore za kontrolu bankarskog sistema i član Savjeta CB, podnio je ostavku početkom februara, najavljujući nastupajuću krizu u crnogorskom finansijskom sektoru. ,,Razlog mog podnošenja ostavke je kulminacija debalansa između ovlašćenja i odgovor nosti koja mi je data članom 20. Zakona o Centralnoj banci, i nemogućnosti da u ovakvom zakonsko-institucionalnom okviru dalje odgovaram za kvalitetno obavljanje supervizije banaka”, saopštio je Knežević. Stručnjake je zabrinula činjenica do ovakva ocjena dolazi od čovjeka koji je, po službenoj dužnosti, imao uvid u najvažnije informacije i transakcije u crnogorskim bankama. Najoprezniji su već tada najavljivali ono što se dešavalo ove jeseni. Mediji su cijenili da je Kneževićeva ostavka prizvod dvostrukog pritiska. Sa jedne strane, na njega i predsjednika Savjeta CBCG Ljubišu Krgovića okomio se ,,ban karski lobi’’ nezadovoljan odlukom o ograničenju kreditnog rasta tokom ove godine, što su oni tumačili kao direktan atak na njihov profit. Istovremeno, čelnici Centralne banke našli su se na meti vladajuće partije, koja je amandmanima na Zakon o bankama, usvojen neposredno nakon Kneževićeve ostavke, smanjila uticaj CBCG na finansijska kretanja u Crnoj Gori. Zahvaljujući tome, danas u Crnoj Gori imamo ,,slučaj Prva banka’’. Što stvari nijesu još gore, dobrim dijelom je zaslužna i prošlogodišnja odluka CBCG o ograničenju kreditnog rasta. Ipak, nakon Kneževićevog odlaska monetarne vlasti su, čini se, počele da gube kontrolu nad finansijskim tržištem. To ne znači da su ta dva događaja u direktnoj vezi, ali potvrđuje argumente koje je Goran Knežević naveo obrazlažući svoju ostavku.

 

junaci_12

MARIJANA MUGOŠA slijepa pravnica, danima ne može da uđe u zgradu Skupštine opštine Podgorica, gdje se nalazi njeno radno mjesto. Ne daju joj dalje od portirnice po naredbi gradonačelnika Miomira Mugoše. On ne dozvoljava da Marijana u kancelariju uđe sa psom vodičem, dresiranim za pomoć slijepim osobama. Marijana je prva osoba u Crnoj Gori koja je bijeli štap uspjela da zamijeni psom vo dičem. ,,Ja zovem mene i Ksenu – ledolomke,” kazala je Marijana Mugoša novinarima. Njih dvoje probijaju led predrasuda prema osobama s invaliditetom, nakon što je stupio na snagu Zakon o psima vodičima. Brojni pravnici ocijenili su da je gradonačelnik Mugoša pogazio zakon. I mnoga udru ženja osoba sa hendikepom i pojedinci iz cijelog regiona apelovali su na gradonačelnika, ljekara da poštuje propise. Gradonačelnik je i dalje neumoljiv. Kabadahije najnemilosrdnije udaraju one za koje misle da su najslabiji. Ali, Mugoša se malo preračunao. Marijana je svojom borbom da bude ravnopravna sa ostalim građanima, podigla javnost. Od ogormne je važnosti pomoći Marijani da izbori svoje pravo. Zbog nje i zbog nas.

Milka TADIĆ MIJOVIĆ

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

IMPERIJA STANAJ POD ISTRAGOM TUŽILAŠTVA: Dim u krvotoku

Objavljeno prije

5 dana

na

14 Juna, 2025

Objavio:

Zbog šverca cigareta, tužilaštvo je do sada pokrenulo istrage  koje uključuju brojne uspješne crnogorske kompanije, od Bemaxa, preko Tehnomaxa, do Rokšpeda. Istrage  pokazuju da su u švercu učestvovali i privrednici i biznismeni,podzemlje,  ali i visoki policijski funkcioneri. I da on nije stao nakon 2020., odnosno pada DPS-a

 

 

Istraga Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u okviru koje je početkom mjeseca uhapšen dugogodišnji tajni agent Duško Golubović, stigla je i do moćnih crnogorskih kompanija Rokšped i Rokšped auto centar u vlasništvu porodice Stanaj. SDT tvrdi da su Golubović i Sander Stanaj, vlasnik Rokšped auto centra,glavni organizatori šverca cigareta sa međunarodnim karakterom,  kojim je u nekoliko poslednjih godina Crna Gora oštećena za skoro 20 miliona eura.

Osim Sandera Stanaja, SDT za organizovanje šverca cigareta tereti i njegovog brata Nua, vlasnika Rokšpeda. Za braćom Stanaj će, kako je saopšteno, biti raspisana potjernica, pošto se nalaze van zemlje i nijesu dostupni istražnim organima. Po nalogu tužilaštva ove sedmice, uhapšen je Prokopije Perić, srpski državljanin,  dugogodišnji komercijalni direktor Rokšpeda i izvršni direktor firme Plus,jedne od kompanija koju je osnovala porodica Stanaj,  kao i još šest osoba koje se sumnjiče da su dio iste kriminalne grupe koja je švercovala cigarete.

Osim Perića uhapšeni su vlasnik firme za pevoz drumskog tereta Adnan Suković, vlasnik MP šped trans Predrag Madžgalj,  Ivan Turčinović, koji se sam predao policiji, Radoje Dakić i Mileta Simanić. Tužilaštvo je  kao člana kriminalne grupe Stanaja i Golubovića označilo i Andriju Petanovića, vlasnika apoteka Petanović, koji je nedostupan istražnim organima.  Na spisku za hapšenje nalaze se i Vukota Vujošević, koji je u bjekstvu,  Đoko Lješković, Veton Berišaj i Abedin Pepić, takođe  u bjekstvu.  Madžgalj, Milić, Turčinović i Dakić su odlukom istražnog sudije pušteni na slobodu, ali im je naloženo da ne napuštaju stan. Sukoviću, Simaniću i Periću određen je pritvor.

“Iz personalnih, pisanih i elektronskih dokaza prikupljenih u izviđaju proizilazi osnovana sumnja da su okrivljeni D.G. i S.S. organizovali kriminalnu organizaciju, čiji pripadnici su postali ostali okrivljeni i druga nepoznata lica, sa ciljem da se bavi prenošenjem preko carinske linije, uz izbjegavanje mjera carinskog nadzora, neocarinjenih cigareta iz slobodne carinske zone Luke Bar i njihovom prodajom, prikrivanjem i rasturanjem u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji, pa su, tokom 2020. i 2021.godine, neplaćanjem carina, akciza i poreza za najmanje 23.580 paketa krijumčarenih cigareta, pribavili kriminalnoj organizaciji nezakonitu dobit, a oštećenoj Crnoj Gori nanijeli štetu u visini od najmanje 18.260.352 eura”, saopštili su iz SDT.

U tužilačkim spisima, u koje je Monitor imao uvid, navodi se da je „u djelovanju organizacije postojala spremnost za primjenu nasilja ili zastrašivanja“, kao i da su „korišćene privredne i poslovne strukture i pranje novca“. Tužilaštvo navodi da je organizacija imala uticaj na izvršnu vlast.

„I druge važne društvene činioce – Upravu policije i Upravu Carina, na način da su okrivljeni Duško Golubović i Sander Stanaj osmislili kriminalni plan da se  bave prenošenjem cigareta, kao robe čiji je promet ograničen, preko carinske linije, uz izbjegavanje mjera carinskog nadzora i potom njihovom prodajom, rasturanjem i prikrivanjem“.

Prema sumnjama tužilaštva, grupa je funkcionisala tako što je Sander Stanaj  bio zadužen za nabavljanje cigareta iz inostranstva i njhovo dopremanje u Crnu Goru, dok je Golubović  organizovao da se cigarete,  skladištene u Slobodnoj carinskoj zoni Luke Bar prenesu preko carinske linije uz izbjegavanje mjera carinskog nadzora, na carinsko područje Crne Gore. Ostali članovi preuzimali su i prevozili cigarete u magacine u Podgorici i Tuzima.   Nuo Stanaj bio je zadužen „da organizuje pripadnike kriminalne organizacije da se kamionima dovezu do Bara i tamo preuzmu cigarete“, navodi se u spisima. Nuo Stanaj, vlasnik Rokšpeda,  prema tužilaštvu bio je zadužen i za distribuciju cigareta, odnosno njihovu prodaju.  Tužilaštvo navodi  da je vlasnik Rokšpeda imao ulogu i da prenosi naredbe brata Sandera Stanaja članovima organizacije, kao i da „organizuje druga lica da komuniciraju o nabavkama cigareta iz Bugarske, Libije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Indije“.

„I da organizuje mrežu posrednika i preprodavaca  i posrednika za rasturanje necarinjenih cigareta u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji“, navodi tužištvo.

Kada je početkom maja uhapšen Duško Golubović, njegov branilac Velibor Marković problematizovao je to što se njegovom klijentu „stavlja na teret krivično djelo pranje novca od kriminalne aktivnosti putem krijumčarenja cigareta, ali je potpuno nepoznato kada se ta kriminalna aktivnost dešavala”. Tužilaštvo je sada izašlo sa konkretnijim podacima o švercu cigareta, odnosno porijeklu novca za koji je Golubović ranije osumnjičen da ga je prao, označivši ga kao jednog od organizatora šverca cigareta u periodu 2020 i 2021. godine.

Istraga pokazuje i veze kompanija porodice Stanaj sa navodnim klanom Grand, koji se vezivao za prethodni režim i moćnu građevinsku kompaniju Bemax, ali i političke figure poput bivših ministara inostranih poslova Đukanovićevih vlada, Milana Roćena i Igora Lukšića, koji su to demantovali. Monitor je o tome više puta pisao. Osim što je Golubović navodno pripadao klanu Grand,  još jedan od osumnjičenih,  Mileta Simanić, vezuje se za istragu tzv ekipe Grand,  na čijem je čelu bio Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika građevinske kompanije Bemax, kog  tužilaštvo takođe tereti za šverc cigareta. Simanić, koji je sada uhapšen, hapšen je i 2024. u okviru tog predmeta.

Tužilaštvo je protiv okrivljenih pokrenulo  i finansijski izviđaj. “Naredbom Specijalnog državnog tužilaštva im je zabranjeno raspolaganje nepokretnostima, a naloženo je kreditnim, finansijskim i drugim institucijama da im uskrate isplate novčanih iznosa sa računa”, navodi SDT.

Braći Stanaj blokirana je vrijedna imovina u Podgorici, Dinoši i Ulcinju. Radi se o hiljadama kvadrata poslovnih i porodičnih zgrada, kao i zemljišta. Na neke od nekretnina upisane su hipoteke zbog milionskih kredita. Na porodičnoj kući Sandera Stanaja upisan je teret zbog kredita od tri i po miliona eura, koji je on, prema podacima Uprave za nekretnine, uzeo kod Prve banke braće Đukanović. Korisnik kredita je Rokšped auto centar.  Neki od milionskih kredita uzeti su od hrvatske Podravske banke.

Kompanija Rokšped osnovana je 1992.  Osnovao ju je otac Sandera i Nua, Roko.  Preduzeće je 1992. godine  registrovano i za djelatnost uvoza i izvoza cigareta.  Kompanija je nastavila da se širi u brojne oblasti, poslujući uspješno decenijama, ne samo u Crnoj Gori, nego i u regionu.   Iz nje su u Crnoj Gori izrasle firme Rokšped auto-centar, Rokšped distributivni centar, Tobacco S press +,  Štampa,  Plus, Balkan Group Montenegro, Home Depo, Prive petrol.. Tokom sankcija SRJ porodica Stanaj bavila se uvozom i prodajom nafte i naftnih derivata. Prvu pumpu otvorili su 2000, a 2008. lanac pumpi prodali  ruskom Lukoilu za 26,5 miliona eura..

Kompanije, različitih djelatnosti, od prodaje automobile, do distribucije cigareta i štampe,  sa državom su tokom decenija ostvarivale milionske poslove.

Prema podacima portala Moj novac, samo je kompanija Rokšed auto centar, koju danas vodi Sander Stanaj, sa državom od 2015. godine poslovala u vrijednosti od preko 1.250 000 eura, a Rokšed preko 1. 890 000 eura. Prema istim podacima, najveći dio poslova kompanije porodice Stanaj sa državom su imale  u periodu 2011. godine, u vrijeme režima Mila Đukanovića. Nije bilo gotovo nijedne institucije, od pravosuđa do policije koja sa njima nije sarađivala.

U isto vrijeme, protiv jednog od braće Stanaj, Antona, koji je kasnije ubijen u Sudanu, u Beogradu se vodio proces zbog šverca cigareta. Specijalni sud u Beogradu osudio ga je u maju 2011. godine na šest i po godina zatvora i novčanu kaznu 100.000 eura jer se kao šef kriminalne grupe bavio međunarodnim švercom cigareta.

“I pored toga što je Anton Stanaj bio uhapšen i sudilo mu se za šverc cigareta, kompanija Rokšped je nesmetano privatizovala poljoprivredne kompanije i vinarije u Srbiji, učestvovala u javnim nabavkama i vodila velike poslove u Crnoj Gori vezane za distribuciju štampe, cigareta i automobile”, pisao je tada  Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS).

“Prema sudskoj dokumentaciji, švercerska grupa koju je predvodio Stanaj koristila je poslovnu strukturu i veze podgoričke kompanije Rokšped, ekskluzivnog uvoznika cigareta za Crnu Goru”, navodi CINS.

Prema njihovom istraživanju “grupa Antona Stanaja uspjela da u privatizaciji u Srbiji, kupi više preduzeća nego Šarićev narko kartel…Pri tome su partnerstva sklapali sa uticajnim biznismenima i političarima. Srpsko tužilaštvo nikada nije istražilo ove poslove”.

Jedan od glavnih partnera Antona Stanaja  bio je Zoran Ćopić, saradnik Darka Šarića.  Ćopić je optužen u Srbiji i Bosni i Hercegovini da je prao novac za Šarića. CCRP/CINS je otkrio da je većinu preduzeća u Srbiji Ćopić kupio u partnerstvu sa kompanijom Rokšped i njenim ćerkama firmama u Srbiji.

Rokšped  je u Srbiji, u partnerstvu sa Ćopićem i samostalno, kupio udjele u:  Agrovojvodina, Industrija kotrljajućih ležajeva, Agrocoop, Zmaj, Stanišić, Banat seme, Mlinpek, Erdevik, Šećer +, M.E.A i Panonliv..

CINS je objavioi  da posjeduje izveštaj Državne agencije za istrage i zaštitu Bosne i Hercegovine (SIPA) u kome se navodi da je porodica Stanaj blisko sarađivala sa Naserom Keljmendijem. U istom izvještaju navodi se i da je Anton Stanaj imao bliske poslovne veze sa Ekrem Lukom, jednim od najbogatijih ljudi na Kosovu, koji “kontroliše srpsko-albansku mafiju, kao i šverc droge na relaciji Priština-Beograd-Priština”.

I Nuo Stanaj, optužen je 2011. u Srbiji za zloupotrebe u privatizaciji beogradske Industrija kortljajućih ležajeva u kojoj je ta firma oštećena za 9.2 miliona evra.

U Crnoj Gori vođena je samo jedna istraga protiv Sandera Stanaja. U januara 2021. SDT je pokrenuo istragu protiv njega i privremeno mu blokiralo nešto više od dva miliona eura. Istraga je pokrenuta zbog podataka policije da je Sander  u legalne tokove ubacio više od dva miliona eura . On je tvrdio da mu je taj novac prije više od deceniju dao otac  a da je sad odlučio da ih “čuva u banci”.

Finansijskom istragom, policija je utvrdila da 2,1 milion eura koje je Sander uplatio na svoj račun nije novac njegovog oca. Do oktobra 2023. godine, istraga protiv Sandera Stanaja, pišu mediji, prema dostupnim podacima, nije bila završena.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković ocijenila je povodom istrage imovine porodice Stanaj da je to  “pokazatelj da je dio crnogorske privrede napravljen zahvaljujući novcu stečenom od kriminalne aktivnosti”. Ona smatra da država može imati ogromnu korist ukoliko se imovina koja je stečena raznim vidovima šverca zaplijeni i stavi u budžet.

Zbog šverca cigareta, tužilaštvo je do sada pokrenulo istrage a koje uključuju brojne uspješne crnogorske kompanije, od Bemaxa, preko Tehnomaxa, do Rokšpeda. Istrage  pokazuju da su u švercu učestvovali i privrednici i biznismeni, podzemlje, ali i visoki policijski funkcioneri. I da on nije stao nakon 2020, odnosno pada DPS-a.

Dim u krvotoku.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MILAN PAUNOVIĆ- INSAJDERSKE PRIČE: Tajne trojke

Objavljeno prije

2 sedmice

na

7 Juna, 2025

Objavio:

Po reakcijama bivšeg režima i njima bliskih medija, očigledna je zabrinutost zbog svjedočenja Milana Paunovića. Crne trojke o kojima je  Paunović govorio  u parlamentu nijesu tajna za crnogorsku javnost.  Novina je da se prvi put  o njima čuje glas visokopozicioniranog policijskog funkcionera. Uz tvrdnju da je Milo Đukanović – sve znao

 

 

Postojale su  crne  trojke, parapolicijskih odreda sačinjenih mahom od pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice  (SAJ), zaduženih da zastrašuju i batinaju protivnike režima Mila Đukanovića, ustvrdio je  ove sedmice pred parlamentarnim Anketnim odborom  Milan Paunović, bivši načelnik Uprave policije Crne Gore, dugogodišnji funkcioner MUP-a. To je prvo ovakvo insajdersko svjedočenje visokopozicioniranog policajca.

Osim o crnim trojkama, Paunović je govorio o ubistvu Gorana Žugića i opstrukcijama tadašnjeg  bezbjednosnog i državnog vrha u njegovom rasvjetljavanju (vidi box), kao  i o drugim značajnim događajima iz nedavne prošlosti. Anketni odbor formiran je  radi prikupljanja informacija o slučajevima politički motivisanih ubistava tokom prethodnog režima, kao i napada i prebijanja novinara, opozicionara i intelektualaca.

„Crne trojke su sprovodile premlaćivanja, zastrašivanja i mučenja političkih neistomišljenika”, saopštio je  Paunović u parlamentu. On je za rukovodioca crnih trojki označio nekadašnjeg komandanta specijalne jedinice, pozicije koju je u to vrijeme pokrivao bivši šef Uprave policije Veselin Veljović. Odmah nakon svjedočenja Paunovića, Veljovićev advokat  Mihailo Volkov saopštio je: “ Paunovićeva izjava ne odgovara istini i činjenicama”. Kazao je da je Paunovićev motiv osveta, i najavio tužbu protiv njega.

Paunović je u parlamentu saopštio  da je o crnim trojkama  još 2000. godine upozorio vrh MUP-a, uključujući tadašnjeg ministra Vukašina Maraša. Njega  je, tvrdi,  obavijestio o  operativnim saznanjima da su pripadnici SAJ  odgovorni za napade na opozicione ličnosti, kao i za ubistvo potpukovnika Radomira Aleksića.  „Dostavio sam podatke lično ministru. Sve sam dokumentovao. Umjesto da se sprovede istraga, sve je zataškano”, kazao je.

Naveo je da je u aktu upućenom Marašu, sastavljenom  21. novembra 2000. na osnovu saznanja operativca CB Podgorica,  napisao da smo “svjedoci brojnih premlaćivanja uglavnom pripadnika opozicionih partija”.

“Prvog oktobra 1999. godine, u 22 sata, u Ulici 13. jula, na potezu ka redakciji Dana napadnut je Ranko Bašanović, fotograf  Dana. Operativnim putem službenici CB su došli do saznanja da su to izvršili pripadnici SDB-a – Sedme uprave. Nekoliko dana nakon prestanka ratnog stanja je pretučen izvjesni Mitrović, pretukli su ga službenici iz kampa Zlatica. Dana 25. oktobra 2000. u ulazu zgrade pretučen je poslanik SNP-a Duško Jovanović, 19. novembra 2000. u ulazu zgrade napadnut je Momir Vojvodić. U noći između 13. i 14. septembra 2000. zapaljeno je vozilo Zorana Adžića sa Cetinja. Došli smo da saznanja da su to uradili Vesko, Božo, Zoran uz pomoć Željka, a po nalogu visokog funkcionera”, nabrojao je Paunović.

Naveo je i da je vrh obavijestio  27. septembra 1999. godine da je dva dana ranije u Ulici Bratsva jedinstva napadnut bračni par Gojko i Zorica Mitrović i da su operativnim saznanjem utvrdili da je jedan od napadača pripadnik SDB-a.

Saopštio je i da je u tadašnjem obraćanju ministru MUP-a napisao  da su došli do saznanja da fizičke napade na građane obavljaju pripadnici Antiterorističke jedinice MUP-a sa inicijalima – L.V. Đ.S. i K.S i K.B.

Paunović je saopštio i da je o svemu ovome  8. decembra 2000. obavijestio i predsjednika Vlade Đukanovića. Đukanović se  nije oglasio povodom Paunovićevog svjedočenja.

Paunović je prvi funkcioner MUP-a koji govori o crnim trojkama, ali nije  prvi policijski  svjedok o njihovom postojanju. O tim odredima javno je  2013. godine govorio  policijski insajder Brajuško Brajušković, potvrđujući pisanja medija koje nije kontrolisao Đukanović.

Đukanović je tada demantovao njihovo postojanje. “Pratio sam kako funkcioniše specijalna antiteroristička jedinica i apsolutno odgovorno trvdim da ničeg nema što se pokušalo iskreirati aferom”, kazao je  nakon Brajuškovićevog javnog istupa.

Đukanovićev režim ubrzo je krenuo u kampanju protiv Brajuškovića, pokušavajući da ga oslika kao niskorangiranog službenika u bezbjednosnom sistemu, koji navodno nije mogao imati važne informacije. Tadašnji šef Uprave policije, Veselin Veljović, kog je Brajušković označio kao organizatora i šefa crnih trojki, tvrdio  je da je Brajušković u SAJ-u bio tek “kerovođa”. Više izvora Monitora tada je potvrdilo Brajuškovićeve navode da je bio Veljovićev telohranitelj. Brajušković je tvrdio da je u nekim slučajevima prebijanja kritičara i sam bio dio crnih trojki, ali i da je neke opozicionare obavještavao da će biti napadnuti, upozoravajući ih da se sklone. To su pojedini  javno potvrdili.

Tadašnji bezdbjednosni vrh lansirao je objašnjenje da je afera iskontruisana, optužujući za to srpsku obavještajnu službu.  Veljović je u tužilaštvu za navodno kontruisanje afere u tužilaštvu optužio i Vasilija Mijovića, bivšeg pripadnika SDB. Tadašnje tužilaštvo, kontrolisano od strane vrha DPS,  okončalo je istragu i prije nego je krenula, saopštivši samo koji mjesec kasnije da ne postoje dokazi koji bi potvrdili tvrdnje policijskog insajdera. Tako je priča o crnim trojkama institucionalno ugušena prije deceniju. Brajušković će, najavio je Anketni odbor, biti pozvan u parlament da opet svjedoči.

DPS, čiji je Đukanović danas počasni predsjednik, nakon svjedočenja Milana Paunovića, opet  tvrdi da je Paunovićevo svjedočenje došlo iz kuhinje srpske obavještajne službe.

“To što Paunović čita zabilješke koje je konstruisala BIA i što pristaje da bude instrument nalogodavaca iz inostranih tajnih službi koje već decenijama siju zlo po regionu, nije nešto što posebno interesuje Demokratsku partiju socijalista. Takvih epizodista BIA je imala puno u godinama za nama. Ono što, ipak, nećemo dozvoliti je da ovakve predstave, zasnovane na lažima i kafanskim pričama, ostanu bez pravosudnog epiloga”, poručili su u saopštenju iz DPS, najavljujući tužbu.

Duže od deceniju na svjedočenja i pisanja o crnim trojkama vrh DPS-a uzvraća porukom da se radi o iskonstrusanoj aferi iz kuhinje srpske obavještajne službe, ali te tvrdnje  nikada nije ispitalo pravosuđe koje su kontrolisali.

Mediji  povezani sa bivšim režimom, oštro su reagovali nakon  Paunovićevog svjedočenja, s očitom namjerom da ospore njegov kredibilitet.  Uredništvo Televizije E nazvalo  ga je “lažnim svjedokom pravednikom”. U komentaru, urednik te televizije Draško Đuranović Paunovića naziva i glumcem.

“Čekalo se na ovo, čekalo, najavljivalo i pripremalo; jedino se nije znalo ko je glavni glumac… Sad ga znamo: Milan Paunović, nekadašnji šef policije Crne Gore, policijski penzioner koji i nakon penzionisanja radi dvije decenije u policiji, dragovoljno se prijavio za svjedoka.   Ne, ne za svjedoka pokajnika. Već tobože za – svjedoka pravednika”, piše Đuranović, obrazlažući  da Paunović sada navodno lažno svjedoči kako bi zadržao posao koji je godinama ćuteći radio.  Iako je, kako i sam navodi, u penziji.

Milan Paunović  u vrijeme DPS režima nikada nije javno progovorio o zloupotrebama  u bezbjednosnom sektoru. Ali, u   nekoliko navrata smjenjivan je jer nije radio po volji partijskog vrha. Njegovo ime spominje se u aferi S.Č, za koju su Đukanović i vrh DPS-a takođe tvrdili da je iskonstruisana od strane  srpske bezbjednosne službe. Nakon brojnih pokušaja vlasti da sabortira istragu  i zastraši sve njene aktere, Vlada je formirala i specijalnu vladinu komisiju koja je navodno nepristrasno trebala da utvrdi okolnosti i istinu o aferi. U izvještaju te komisije navodi se: “ Ministar policije Andrija Jovićević, sa svojim najbližim saradnicima, davao je podstrek za vođenje ove afere sa motivom koji najviše liči na karijerizam i političke ambicije. Posebnu odlučujuću ulogu imali su Jovićević, Mićo Orlandić, Milan Paunović i Ljiljana Raičević, i dobrim dijelom međunarodni factor”. Paunović je nakon afere S.Č prebačen u graničnu policiju.

Svjedočio je i u slučaju  Deportacija BiH izbjeglica 1992. Potvrdio da je  vidio depešu, odnosno naloge bivšeg ministra policije Pavla Bulatovića o sprovođenju tog zločina.

Draško Đuranović, osporavajući kredibilitet Paunovića, između ostalog tvrdi da je bosanske izbjeglice “crnogorska policija 1992. godine, baš kad je Milan Paunović bio načelnik uprave milicije, deportovala vojsci koljača Radovana Karadžića i Ratka Mladića”.  Izjegavajući pri tom da pomene da je u vrijeme deportacija na čelu vlade u kojoj je ministar bio Pavle Bulatović,  bio Milo Đukanović.

“Paunović se mora zaštititi jer je svojim jučerašnjim iskazom na Anketnom odboru ugrozio svoju bezbjednost”, smatra predsjednik Pokreta za promjene (PzP) Nebojša Medojević. “Sad se spekuliše zašto  Paunović nije ranije izašao u javnost. Pa, čovjek nije imao hrabrosti, vidio je da ima posla sa mafijom. Ima činjenice, podatke i dokaze. Znam  Paunovića odavno, i uvijek su postojale kod njega određene razlike ali nije imao hrabrosti da javno istupi, kao što je to uradio sad. I dobro je što je javno istupio”. .

Po reakcijama bivšeg režima i njima bliskim medijima, očigledna je zabrinutost zbog svjedočenja Milana Paunovića. Crne trojke o kojima je svjedočio u parlamentu nijesu novost za crnogorsku javnost.  Pa ni to da neko za njih optužuje Veljovića. Novina je da se o crnim trojkama prvi put čuje glas visokopozicioniranog policijskog funkcionera. Koji uz to tvrdi  da je Đukanović – sve znao.

 

Paunović o ubistvu Gorana Žugića

Osim o crnim trojkama, Paunović je pred Anketnim odborom svjedočio da je nekadašnji bezbjednosni  vrh sabotirao istragu ubistva Gorana Žugića. Ocijenio je da nije bilo političke volje da se slučaj riješi.

Kazao je da je plan rasvjetljavanja ubistva Žugića dat tada ministru Vukašinu Marašu , koji se nije saglasio sa dijelom planiranih mjera i da SDB nije bila uključena u pomoć u rasvjetljavanju ovog zločina.

“Nijesu dostavili informacije o imenima pet lica koji su koristili mobilne telefone, a imali su intenzivnu komunikaciju u vrijeme ubistva. A svi ti brojevi su se vodili na L.B. svi znate o kome se radi, operativcu Službe državne bezbjednosti. Krajem 2000. uslijedile su smjene, a pretpostavio sam da će se to desiti, posebno nakon sastanaka sa premijerom i predsjednikom. I u tom smislu sam na izlasku sa sastanka, Vuku Boškoviću i Milosavu Sekuloviću, na ćošku zgrade Predsjedništva rekao: “Bila mi je savršeno jasna svrha tog sastanka”. Bio im je cilj da saznaju do čega smo došli. Nakon toga smo posmjenjivani. SDB je preuzeo aktivnosti oko ovog djela. Nije mi poznato da li su nastavljene aktivnosti, imam osjećaj da je predmet arhiviran da vrijeme učini svoje”, kazao je.

“Žugić je bio čovjek od posebnog povjerenja predsjednika Đukanovića. Zbog posla kojim se bavio, organizovanjem i kontrolom transporta cigareta koji je bio državni posao  imao je dosta neprijatelja. Ovaj posao su radili i pojedinci koji su se otrgli kontroli. Uvjeren sam da je jedan od motiva njegova povezanost sa poslom oko cigareta. Ako je Žugić radio, morao je biti obezbijeđen. Ako SDB ne zna ko ga je ubio, onda ne treba ni da postoji. Nije postojalo raspoloženje da se ovo ubistvo rasvijetli.“, ocijenio je Paunović.

Naveo je da je Žugić je bio u lošim relacijama sa pojedinim operativicma državne bezbjednosti. “Rasvjetljavanje ubistva Žugića trebalo je i tražili smo na relaciji narušenih odnosa Žugića sa (Vukašinom, tada šef MUP-a) Marašem i (Darkom-Belim) Raspopovićem. Maraš je stopirao preduzimanje određenih mjera aktivnosti na rasvjetljavanju ovog ubistva”,  tvrdi Paunović.

Punović je govoreći o ubistvu Žugića kazao: “ Svi eksponirani kriminalci bili su saradnici službe. Sva kriminalna grupacija je komentarisala da je ovo ubistvo organizovala služba”.

„Pola godine nakon ubistva nijesam više bio angažovan u CB, podnio sam ostavku.  Nakon mog odlaska ne znam šta je sve preduzeto na rasvjetljavanju. Nakon mene je došao Ilija Asanović, na čelo CB iz SDB-a. Prilikom primopredaje dužnosti zahtijevao sam da im predam šta je sve urađeno, ali za to nije bilo interesovanja od strane Asanovića. On nije htio da preuzme dvije informacije, koje smo prikupili u ovom djelu. Saznanja su za nas bila zabrinjavajuća. U cilju informisanja u CB su došli nenajavljeni, u nedjelju veče, pomoćnici Bošković i Marković i Maraš. Prilikom odlaska, zadnji koji se pozdravio šapatom mi je rekao riječi koje su za mene bile odlučujuće da odem. Odlučio sam da neću biti svjedok tog stanja, to nije moj svijet”, kazao je Paunović.

Paunović je kazao da su u Podgorici, nakon njegovog odlaska,  ubijene četiri osobe.  “Indikativno je da su sva ta lica ubijena oružjem koja su pripadala MUP-u.  U emisiji “Sjenke”, prema izjavi bivšeg načelnika Sekulovića, Mladen Klikovac je ubijen iz oružja koje je pripadalo Belom Raspopoviću. A Baja Sekulić iz oružja koje se može povezati sa generalom Neđom Boškovićem, tada savjetnikom ministra Maraša. U dva navrata o tome smo referisali premijeru. Dva puta smo referisali predsjedniku države i premijera. Tim povodom, Milosav Sekulović i ja smo sačinili dvije informacije – 14. juna 2020. i 15. septembra 2020. proveli tri noći do zore sa analitičarom CB Podgorica, a na osnovu hrpe dokumentacije operativaca.”.

Poslije ubistva Žugića Paunović je, tvrdi, doživio pritiske iz samog vrha policije. „U kancelariju mi je upao Marinko Banović, predstavio se kao pratilac direktora policije i rekao mi da ću nastradati. Poslije toga sam dao ostavku. Nije mi bilo druge.”

Godinama kasnije, 2009, ispričao je, njegov sin bio je fizički napadnut od četvorice ljudi, među kojima su bili Mirko i Marinko Banović, kao i pripadnik SAJ-a. „Zamislite – dvojica koju sam ja lično primio u službu kasnije su pretukla mog sina. Osjetio sam gnijev koji nijesam mogao da opišem. Danima sam razmišljao da napravim neko zlo, ali sam odustao.”

Povodom tvrdnje o napadu na njegovog sina, oglasio se pjevač Bato Vujošević koji je bio u društvu braće Banović kad je napadnut Paunovićev sin. On tvrdi da je to  bila slučajna kafanska čarka.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAKO DOČEKUJEMO TURISTIČKU SEZONU: Prazne priče kriju praznu kasu

Objavljeno prije

3 sedmice

na

31 Maja, 2025

Objavio:

Država je u prva tri mjeseca ove godine prihodovala 19 miliona manje od plana i skoro tri miliona manje nego u istom periodu prošle godine. Uprkos inflaciji, rastu dijela poreza i akciza, većim zaradama… Nije teško naslutiti zašto iz vlade nerado komentarišu ove podatke. Lakše je obećavati

 

 

Od premijera Milojka Spajića, već tradicionalno, stižu samo dobre vijesti. Preciznije, najave:  “Nakon opsežnih razmatranja kako da pronađemo model kojim bi bili zadovoljni i sindikati i poslodavci, možemo konstatovati da smo blizu rješenja u vezi uvođenja sedmočasovnog radnog vremena”, obavijestio nas je predsjednik Vlade prošle nedjelje. Uz najavu da će ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić  ove nedjelje započeti razgovore sa predstavnicima sindikata i poslodavaca kako bi “iskristalisali” finalnu verziju najavljene reforme radnog vremena.

Problem je sa premijerovim obećanjima i najavama to što se rijetko ostvaraju. I (skoro) nikad potpuno. Tako je, prema onome što znamo do završetka ovog broja Monitora (četvrtak veče), izostao najavljeni sastanak članova Socijalnog savjeta (Vlada, reprezentativni sindikati i poslodavci). U međuvremenu, iz njihovih reakcija saznajemo da oni o rješenju “koje je blizu” ne znaju ništa više od javnosti. A to je – skoro ništa.

“Vrlo važno je da kažem da mi ne znamo koji model se preferira”, saopštio je  Srđa Keković, generalni sekretar Unije saveza sindikata Crne Gore (USSCG), podsjećajući da ta asocijacija bezmalo dvije decenije zagovara sedmočasovni radni dan i petodnevnu radnu nedjelju. “ Gospodin Spajić i ministarka Nišić su najavili neki model, ali on nije rezultat razgovora s nama…”, kazao je Keković konstatujući da tek treba razgovarati na tu temu.

Još rezervisaniji bili su iz Unije poslodavaca. Po njima, skraćenje radnog vremena treba da bude opcija  a ne nametnuti, obavezujući  model poslovanja. Crnogorska ekonomija već se suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage, niskim nivoom produktivnosti i brojnim strukturnim problemima koji ograničavaju njen razvoj, napominju iz UPCG u reagovanju na premijerovu najavu: “U takvom kontekstu, jednostrana i izolovana mjera poput smanjenja broja radnih sati, bez paralelnih aktivnosti usmjerenih ka povećanju produktivnosti, efikasnosti i tehnološke modernizacije poslovnih procesa, imaće suprotne efekte od onih koji se žele postići – pad ekonomske aktivnosti, dodatno finansijsko opterećenje poslodavaca kao i javnih finansija”.

Iako tako izgleda, ideja o zvaničnom skraćenju radnog vremena sa sedam na osam sati dnevno nije od juče. Spajić je  tu temu otvorio prije nešto više od dvije godine, najavljujući je kao dio PES-ovog predizbornog programa. “Evropom sad 2 predlažemo skraćenje punog radnog vremena sa 40 na 35 sati, odnosno na sedmočasovno radno vrijeme”, obećao je aktuelni premijer. U prepoznatljivom stilu, pojasnio je kako će to imati pozitivan uticaj na sve –  zaposlene, poslodavce i državu. “Zato, sat vremena manje je u stvari sat vremena više! Zaustavimo sat! Evropa sad 2”.

Ta i takve poruke pomogle su Spajiću i njegovom PES-u da se nakon prethodnih parlamanetarnih izbora pozicioniraju kao najjača politička grupacija u crnogorskom parlamentu a, naknadno, i u aktuelnoj Vladi. Drugo je pitanje šta je manje a šta više od onoga što je Crnoj Gori donijela primjena (redukovana) programa Evropa Sad 2.

Priča o reformi radnog vremena, mimo znanja vladinih partnera iz Socijalnog savjeta, preklopila sa makar dvije-tri teme o kojima predstavnici izvršnih vlasti govore sa mnogo manje entuzijazma, ili uopšte ne govore. To bi se moglo protumačiti kao još jedno pravljenje magle. S ciljem da se optimističkim najavama prikriju stvarni, aktuelni problemi. I vladina (ne)odgovornost.

Dok premijer priča o skraćenju radnog vremena, turistički radnici imaju sve više problema da obezbijede minimum radne snage za ljetnju turističku sezonu. Koja, zvanično, možda jeste a možda nije počela.

Kalendar kaže da jeste, ali teren to ne prepoznaje. Pošto su pripreme za sve ono što bi trebalo da spremno dočeka turiste u punom jeku. Dok, ponegdje, tek treba da počnu. Bez jasnog plana i cilja.

U crnogorskoj ekonomiji, zbog njene strukture (turizam, trgovina, poljoprivreda), dominira tzv. sezonalnost.  Nije teško zaključiti šta je u ovom trenutku morao biti vladin prioritet: olakšati zakonskom regulativom privrednicima da dođu do neophodnih sezonskih radnika.

Stara je priča da Crnoj Gori treba zakon o stalnim sezonskim radnicima. Tako bi se ovdašnjim poslodavcima omogućilo da, uz finansijsku pomoć države, angažuju i zadrže sezonske radnike. U načelu, Vlada je saglasna sa tim zahtjevima. Zakazala je praksa, odnosno realizacija.

Iz Ministarstva rada i socijalnog staranja prošle jeseni stigla ja najava da će pomenuti zakon biti usvojen u januaru. Početkom godine smo, umjesto prijedloga zakona u parlamentu, dobili najavu javne rasprave o nacrtu istog dokumenta. Uz još jedno obećanje da resorno Ministarstvo “ulaže napore da zakon bude usvojen i spreman za primjenu do turističke sezone 2025. godine, čime će se omogućiti značajna poboljšanja u oblasti sezonskog zapošljavanja.” I ništa. Novi rok nije preciziran.

Konkurencija ne čeka. Zato sezonci, ne samo iz regiona nego i domaći, ljetnji posao sve češće pronalaze u nekoj od okolnih turističkih destinacija. Gdje se često, zbog ponuđenih finansijskih benefita, obavezuju na rad i tokom naredne sezone.

Sezonci su samo vrh ledenog brijega evidentiranih problema ovdašnje turističke ponude. Iako je Crna Gora turistička zemlja, a od turizma zavise i njena ekonomija i javne finansije, danas ne postoji važeća Strategija razvoja turizma, Strateški marketing plan i Strategija razvoja ljudskih resursa u turizmu, predočio je, u razgovoru za Vijesti Ranko Jovović, predsjednik Odbora udruženja turizma i ugostiteljstva u Privrednoj komori.  Kao ilustraciju raskoraka između vlade i privrednika, Jovović kaže kako resorno Ministarstvo piše novi zakon o turizmu i ugostiteljstvu bez uključenja turističke privrede.

“Za elitni turizam nije dovoljno napraviti dobar hotel ili restoran, oni su vezani za sudbinu i kvalitet destinacije“, upozorava Dragan Purko Ivančević, poznati turistički poslenik iz Budve, ističući da nema elitnog turizma dok se ne upristoji putna infrastruktura duž primorja, izgled i čistoća  turističkih mjesta, tretman otpadnih voda i otpada… Umjesto da rješavamo postojeće, kaže Ivančević, mi sebi stvaramo nove probleme: “Zakašnjeli tenderi za upravljanje i korištenje kupališta i svi oni problemi koje sada boluju naše hotelske kompanije a tiču se iznenadnog povećanja PDV-a prošle godine. Taj udarac koji nam je napravila sopstvena Vlada i nečinjenje u svim oblastima koje podrazumijevaju kvaitetnu sezonu, rezultirali su daljim padom prometa u turizmu.”

Dostupni podaci Monstata potvrđuju nastavak prošlogodišnje turističke oseke. U prva tri mjeseca ove godine broj turističkih noćenja u hotelima i individualnom smještaju manji je za 10, dok su ukupni prihodi od turizma manji za 6,4 odsto u odnosu na prošlogodišnje. Kada, praktično, nijesmo imali zimsku turističku sezonu.

Taj manjak se ne dotiče samo turističke privrede. Registrujemo ga, već, i u državnoj ali i u kasama dijela lokalnih samouprava. Posebno kod opština koje su više oslonjene na prihode turističke djelatnosti.

Država je u prva tri mjeseca ove godine prihodovala 19 miliona manje od plana i skoro tri miliona manje nego u istom periodu prošle godine. Uprkos inflaciji, rastu dijela poreza i akciza, većim zaradama… Rashodi su, zato, bili skoro 90 miliona veći u odnosu na 2024. A bili bi još veći da se nije uštedjelo (oko 60 milion) na planiranim izdacima. To će biti nadoknađeno narednih mjeseci ili će neki potrošači ostati bez novca koji im je bio namijenjen ovogodišnjim budžetom.

Nije teško naslutiti zašto iz vlade nerado komentarišu ove podatke. Osim što nas, s vremena na vrijeme, pokušavaju ubijediti da je stvarna slika bolja od zvaničnih (njihovih) podataka. Lakše je obećavati. Manje košta i brže se zaboravlja.

 

Država (ni)je loš poslodavac

Dok obećava buduće benefite svim zaposlenima u Crnoj Gori, Spajićeva Vlada, baš kao i njene prethodnice, pokazuje se kao poslodavac koji ne poštuje preuzete (zakonske) obaveze prema svojim radnicima, nego ih tjera da se na sudu bore za svoja prava. Praveći dodatni trošak sebi i državi.

Prema nedavno objavljenom nalazu Državne revizorske institicije (DRI) u periodu 2020–2023. godine, samo u MUP-u i Ministarstvu odbrane pokrenuto je gotovo šest hiljada sudskih postupaka po osnovu nepoštovanja prava iz radnih odnosa.

“Putem prinudne naplate iz budžeta Ministarstva odbrane je u tom periodu isplaćeno 3,9 miliona, a iz budžeta Ministarstva unutrašnjih poslova čak 11,6 miliona eura za sudske sporove po svim osnovama (radni sporovi, neplaćene fakture, naknade štete i dr.)”, navodi se u Izvještaju DRI uz konstataciju da je MUP izgubio “gotovo sve” radne sporove iz analiziranog perioda.

Izgubljeni  sporovi koštali su državu u istom periodu 53 miliona eura, pokazuju prošlogodišnji podaci Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore. Iz te institucije takođe naglašavaju problem radnih sporova države i njenih zaposlenih: “… odliv sa računa budžeta se u najvećem iznosu odnosi na utvrđena potraživanja iz radnog odnosa, koji sporovi su u enormnom porastu, jer je očigledno da se i dalje ne primjenjuju zakonski propisi u obračunu zarada i naknada zarada, što je konstantni i za sada nerješiv problem, iako u tom pravcu ne bi trebalo da bude propusta“.

Slijedilo je podsjećanje budžetskim jedinicama da su “dužne da potraživanja svojih zaposlenih, koja su u skladu zakonom, opštim i granskim kolektivnim ugovorima, te sa dosadašnjom sudskom praksom u predmetima istog činjeničnog i pravnog osnova, obračunaju i isplate na vrijeme i spriječe štetu koju budžet trpi na ime sudskih troškova, kamata i troškova u postupcima izvršenja”.

Proizilazi da je Država, prečesto, loš poslodavac. Tako se, uz nezadovoljstvo zapošljenih u državnoj administraciji i javnim službama, daje loš primjer ostalim poslodavcima i, konačno, stvaraju dodatni a nepotrebni budžetski troškovi. A da niko ne odgovora zbog toga.

Ima, očito je, prostora za reforme i poboljšanje radnih uslova zaposlenih u državnoj službi i bez obećanog skraćenja radnog vremena.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo