Povežite se sa nama

FOKUS

MOJKOVAČKA PIRAMIDA DUŠKA MARKOVIĆA: Svi potpredsjednikovi ljudi

Objavljeno prije

na

Skoro će godina (17. novembra) otkada je potpredsjednik Vlade i ministar pravde Duško Marković slavodobitno proglasio apsolutnu pobjedu na lokalnim izborima u njegovom Mojkovcu (rođen u Podbišću). Najodaniji čovjek sedmostrukog poremijera Mila Đukanovića, koji je bio koordinator predsjedništva DPS-a za pomenute izbore – kazao je tada da pobjeda predstavlja ,,želju građana da se njihovi problemi počnu mijenjati”. Prema podacima Monitora sa terena, stvar je posve drugačija: pobjeda na izborima ali i održavanje vlasti, plod su želje (čitaj – žestokih pritisaka) upravo Markovića i njegove tamošnje ekipe da se po svaku cijenu osvoji i zadrži Mojkovac. Nekolicina ljudi, odanih ministru pravde, drže sve poluge moći u tom gradiću.

Pred izbore (ali ne samo tada), Marković stvari nije prepuštao slučaju. Prema ispovijestima više dobro obaviještenih Monitorovih izvora, koji su insistirali na anonimnosti, ministar pravde mjesecima pred lokalne izbore lično je obilazio kolebljive birače odlazeći u njihove kuće i navodno dijelio novac u zamjenu za glas DPS-u. Jedan od razloga za lični angažman i terenski rad – kaže sagovornik našeg lista – jeste fakat da su se u prethodnim izbornim procesima niži partijski funkcioneri više ugrađivali, tj. novac koji bi dobijali za ,,kupovanje duša” koristili su obilnije i za lične potrebe. Pritisak se isplatio – namaknuta je apsolutna većina.

Imalo se za što i za koga boriti: valjalo je štititi zaposjednuto. Marković u imovinskom kartonu ima notiran stan i garažu u Podgorici (106m2 + 14m2), četvrtinu porodične kuće u Podbišću (72m2), četvrtinu pašnjaka takođe u Podbišću (od ukupno 25.882m2), te osminu pašnjaka u Kolašinu (od ukupno 10.630 m2).

Njegov rođeni brat, Velizar Marković Marče, koji je radio na održavanju bazena u hotelu Bjanka (skromna plata od nekoliko stotina eura) ali i Crnagoraputu, sada je nezaposlen. Kao takav(!), posjeduje poslovni prostor u centru grada koji izdaje Prvoj banci premijerovog brata Aca Đukanovića, površine 247 metara kvadratnih (u istoj zgradi se nalaze i kancelarije DPS-a). Tu ima još jedan poslovni prostor, od 113 metara kvadratnih. To nije sve. Na drugoj lokaciji, takođe u užem centru grada, Marče posjeduje još dva poslovna prostora: jedan površine 423m2 i drugi 42 m2. Njih u zakup daje supermarketu Voli.

Indikativan je način na koji je Duškov brat došao do prostora koji će u zakup izdati Voliju. Prema Monitorovom izvoru, na prvoj licitaciji za prodaju tog prostora pobijedio je jedan od najboljih mojkovačkih sportista, košarkaš i sadašnji trener u Francuskoj, Nebojša Bogavac. Licitacija je naprasno poništena. Na novu licitaciju (od koje Bogavac odustaje) nije se direktno javio brat ministra Markovića, već njegov blizak prijatelj Dragoljub Bošković, koji je i kupio prostor, ponudivši znatno nižu cijenu u odnosu na Bogavca! Tek nakon toga poslovni prostor prelazi u ruke Velizara Markovića.

Nije samo brat povlašćen. Tu su i drugovi koji uživaju zaštitu, u zamjenu za lojalnost njemu i partiji. Najodaniji potpredsjednikov čovjek je Vlatko Rakočević, službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), na čijem čelu je, Marković bio punih 12 godina.

Rakoćević je vlasnik luksuznog mojkovačkog etno sela Imanje Rakočević (apartmani, heliodrom, zatvoreni bazen, đakuzi, sauna, teniski i košarkaški tereni…) ali i rukometnog kluba Mojkovac, čiji je predsjednik. Prema zvaničnim podacima Uprave za nekretnine vlasnik je više od 35.000 m2 zemljišta u Mojkovcu (na kome se nalazi kompleks Imanje Rakočević). Vlasnik je i kuće u toj opštini od 254 kvadratna metra. Na Starom aerodromu u Podgorici kupovinom je stekao objekat od 100 kvadratnih metara, pa dogradio još toliko. Jednom je, objavile su Vijesti, pojasnio da je sve stekao godinama izdajući kuću jednoj međunarodnoj organizaciji u Podgorici!

Dugogodišnji prvi čovjek mojkovačke tajne policije u javnost je dospijevao više puta. Jednom, kada je procurio snimak svadbe sada odbjeglog narkobosa Safeta Kalića: na njemu je ,,zakačena” audio sekvenca telefonskog razgovora na kojem se čuje kako Rakočević navodno razgovara sa službenikom sa graničnog prelaza Ribarevine, koji je zaustavio narkobosa Nasera Keljmendija, sa oko pola miliona eura kod sebe. Na snimku se navodno čuje Rakočevićev glas koji nalaže da se Keljmendi pusti. Rakočević je demantovao. Marković takođe: kazao je da – prema nalazu tužilaštva – nije riječ o glasu Rakočevića. Septembra 2011. godine, još jedan Mojkovčanin, tadašnji direktor Uprave policije Veselin Veljović održao je prošireni kolegijum sa oko 50-ak najbližih saradnika na privatnom ranču Imanje Rakočević, o trošku poreskih obveznika.

Marta prošle godine, tužilaštvo je tražilo dokumentaciju o poslovanju Rakočevićevog imanja i Rukometnog kluba Mojkovac. Namjera je bila da, navodno, uđu u trag Draganu Nikoliću, koji je uplaćivao velike sume novca i poslovao sa te dvije Rakočevićeve firme, objavile su Vijesti. Monitor je pisao o Nikoliću (Koloplet moćnih, 23. novembar 2012. godine): na njegovu firmu Werisan DOO – koja se pominjala kao jedan od aktera pranja papira na prelazu Kula, od 2006. do 2009. godine, u poslu lukrativnog (milioni eura su u pitanju) fiktivnog izvoza goriva na Kosovo – zaveden je stan u kojem živi prvi carinik Crne Gore Vladan Joković.

U Markovićevom najužem timu je – kaže izvor Monitora – i Rakočevićev kum, Ranko Mišnić, član OO DPS-a Mojkovac. Mišnić je vlasnik turističke agencije North star, koja je dobila licencu od ministarstva turizma krajem 2012. godine. Na sajtu stoji: „Osnovali su je dugogodišnji ljubitelji prirode, koji su promovisali ‘Divlju ljepotu’ kroz planinarsko društvo Džambas, rafting klub Tara, paraglajding klub Fenix…„ On je jedan i od osnivača Auto moto kluba Mojkovac. Mišnićev moto, koji stoji na sajtu DPS-a, glasi: „Htjeti je moći”. Naročito ako imaš moćnog kuma.

Rankov brat Radoje Mišnić takođe je – prema dokumentima Centralnog registra privrednih subjekata – u Auto moto klubu Mojkovac. Tamo je ovlašćeni zastupnik, izvršni direktor i, kao i brat mu, jedan od osnivača. Od 2002. godine, kada je registrovana, do decembra prošle godine, bio je stoprocentni vlasnik firme, benzinske pumpe Mojkovac petrol (koja je takođe jedan od osnivača Auto moto kluba Mojkovac). Pumpa je sada u vlasništvu firme Vuk petrol. Mišnić je predsjednik Upravnog odbora Radija Mojkovac.

Prema izvoru našeg lista trougao Marković – Rakočević – Mišnić brine se da nijedan važniji posao u Mojkovcu i okolini ne prođe mimo njih. Bili su volšebno uključeni u milionski posao saniranja Jalovišta, a pokušali su i da se domognu izuzetnog izvorišta Ravnjak, gdje je bila planirana fabrika vode. To se izjalovilo jer je, prema našim izvorima, čovjek koji se sa njima dogovorio da istupi kao investitor pokušao da se osamostali. Na scenu je sada stupila Vlada koja je proteklog jula usvojila plan za korišćenje dijela voda za potrebe flaširanja odnosno pakovanja ili dopremanja u komercijalne svrhe. U ovoj godini se, prema planu, koncesije mogu dati za 13 izvorišta. Među njima je i Ravnjak. Biće interesantno propratiti ko će se domognuti tog bisera, vrela koji izvire ispod grebena Krstac, u dolini Mojkovačke Bistrice.

Istaknuti član probranog društva je i biznismen, drvoprerađivački magnat Vuksan Radonjić. On je stoprocentni vlasnik mojkovačke firme za rezanje i obradu drveta Trudbenik, koja ima tri filijale i zvanični ukupni kapital u iznosu od 1.210.839 eura. Trudbenik se bavi i proizvodnjom bukovih elemenata koje izvozi u Italiju, Španiju, Njemačku, arapske zemlje… Radonjić se u jednom intervjuu Pobjedi hvalio: ,,Od Fonda za razvoj Crne Gore dobili smo 200.000 eura kredita. Isto toliko, dobićemo ovih dana od Direkcije za razvoj malih i srednjih preduzeća , što je za firmu veoma važno. Moram naglasiti i to da rad Trudbenika redovno i bez ikakvih rezervi prati Atlasmont banka. Sve to potvrđuje da smo mi ozbiljna i perspektivna firma.”

Prije dvije godine članovi takozvanog Odbora za zaštitu Dragišnice pisali su predsjednici Vrhovnog suda i državnoj tužiteljki zbog, kako su kazali, skandalozne odluke Višeg suda u Bijelom Polju da oslobodi koncesionara Vuksana Radonjića i njegov Trudbenik, od optužbe da su počinili krivično djelo uništenja i oštećenja zaštićenog prirodnog dobra u Nacionalnom parku Durmitor. Naveli su da su Osnovni sud na Žabljaku i bjelopoljski Viši sud, uprkos dokazima o bespravnoj sječi i devastaciji terena, stali u zaštitu koncesionara i njegove firme. Radonjić je, nakon što je oslobođen, najavio da će – zbog pretrpljene štete – tužiti državu, i tražiti da mu nadoknadi 1,3 miliona eura.

Koncem 2013. godine, prenijeli su mediji, komunalna policija u Podgorici nije uspjela da zapečati stovarište drveta i građevinskog materijala Trudbenik na Zlatici, jer inspektori nijesu imali asistenciju Uprave policije. Iako je intervencija Komunalne policije bila zakazana u devet časova, ni nakon pola sata od zakazanog termina nije se pojavila policija, zbog čega su se komunalni policajci povukli.

Među najlojalnijim potpredsjednikovim ljudima je i mojkovčanin Obrad Mišo Stanišić (pisali o njemu detaljno: DPS-ov džuboks, Monitor, 26. jul 2013. godine) koji je od nastavnika srpskohrvatskog jezika i književnosti u Loparima, na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, stigao do poslanika DPS-a, člana tri skupštinska odbora: za bezbjednost, za antikorupciju i za međunarodne odnose. U međuvremenu značajno je uvećao svoje bogatstvo, privilegije i moć.

Prema riječima Monitorovog izvora pomenuti na svojim leđima iznose, između svega ostaloga, izborne kampanje DPS-a. ,,Fond za izbore je finansiran i iz fabrike cigareta u Poljima u kojoj oni vedre i oblače. Dio kampanje za prethodne lokalne izbore finansirao je i fudbalski reprezentativac Stevan Savić, koji je bio i na odborničkoj listi. To je nepisano pravilo: za sve što od DPS-a dobijaju, moraju i da se odužuju.”

Markovićeva mojkovačka mreža.

Marko MILAČIĆ

Komentari

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo