FOKUS

Junaci zarobljene države

Objavljeno prije

16 godina

26 Decembra, 2008

Objavio:

junac_2 ANA KOLAREVIĆ Advokatica i članica familije. Istakla se ove godine kao pravna zastupnica brata, premijera Mila Đukanovića. Zastupala ga je u tužbi koju je pokrenuo protiv Željka Ivanovića, direktora Vijesti. Premijer je Ivanovića tužio zbog duševnih bolova, pošto je direktor Vijesti izjavio da iza napada na njega stoji Đukanovićeva „biološka i kriminalna porodica“. Sestra je za bratove duševne bolove tražila milion eura, na kraju je dobila proces, ali nije bila zadovoljna procijenjenom sumom ipak znatno manjom od miliona, pa je najavila žalbu. Kolarevićeva je bila sutkinja Vrhovnog suda kada je u sporu oko hotela Avala presudila u korist kompanije Bepler i Džejkobson, iza koje je stajao Zoran Ćoćo Bećirović, biznismen blizak porodici Đukanović. Presuda se nije ni osušila, a Kolarevićeva je napustila poziciju u sudu i otvorila advokatsku kancelariju, u kojoj je jedan od prvih klijenata bio Bepler i Džejkobson, koji je na temeljima Avale sagradio hotel znatno većih gabarita, ne poštujući planove, dozvole i autorska prava. Kolarevićevoj sjajno ide advokatski posao, posebno oko spornih privatizacija. Zastupala je i zastupa zvučne kompanije i imena – Jugopetrol, Telekom, Crnogorsku komercijalnu banku, Hipo banku, te pojedince kao što su Vadim Lejbenzon, odbjegli direktor Željezare, Piter Mank, novi vlasnik Arsenala i drugi. Iako joj je klijent Lejbenzon utekao, ostavljajući probleme i dugove, imenovana je za članicu borda nikšićke Željezare, pošto su kompaniju preuzeli novi vlasnici. Pred kraj godine našla se u neobičnoj ulozi. Sama je sebi i braći zaprijetila tužbom, kada je Željezara najavila da će tužiti Prvu banku, zbog zadržavanja desetine miliona eura. Ana, poput braće, posjeduje akcije u banci prve familije.

ACO DJUKANOVIC.Biznismen i finansijski stručnjak. Počeo je skromno, kao veseli organizator muzičkih maratona i drugih svečanosti. Bio je zadužen i za ozvučenje na partijskim skupovima devedesetih, kada se uzdizala zvijezda njegovog brata Mila. Pored osmišljavanja partijskih promocija, mlađi Đukanović je razvijao i druge biznise. U teškim godinama rata i sankcija, bio je posebno zapažen u Herceg Novom i okolini, gdje su cvjetali poslovi s naftom i cigaretama. Zvanično, Aco je bio godinama nezaposlen, o čemu je više puta govorio premijer, ističući to kao porodični problem. Nezaposleni je brat napravio imperiju. Ova ga je godina zatekla kao vlasnika više kompanija i akcije. Sredinom godine je uveo stečaj u svoju Monte nova, iako je to preduzeće prema analizi završnih računa za 2006. bilo treće na rang listi sa najvećim ostvarenim profitom, odmah nakon Telekoma i Kombinata aluminijuma. Vrijednosti sa firme Aco Đukanović je prenio na sebe, da bi izbjegao buduće poreske obaveze. U popisu imovine koju će Đukanović naslijediti iz ,,propale’’ Monte nove su: 28 odsto akcija Prve banke Crne Gore, 4,5 odsto akcija Rudnika uglja u Pljevljima, 75 odsto akcijskog kapitala Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje, plac od 5.000 kvadrata na barskoj obali plaćen dva miliona eura… Pred kraj godine, znatno je povećao udio u Prvoj banci, na više od 40 odsto akcija. Zanimljivo, u banku nije uveo stečaj, iako ima ozbiljne probleme s likvidnošću. Đukanovićeva je banka izdala mnogo kredita bez pokrića i ugrozila finansijski sistem zemlje. Mlađem bratu u pomoć je pritekao premijer sa 44 miliona eura državnih para. Koliko će još našeg novca otići u banku prve familije, vidjeće se naredne godine.

SVETOZAR MAROVIĆ, Potpredsjednik DPS-a i biznismen. Od kad je napustio državničke funkcije sav se posvetio biznisu. Odlično mu ide. Vizionar je preko svoje kompanije Moninvest kupio dio akcija Prve banke za pola miliona eura i preko noći napravio – tri. Krenuo je na počinak, a ujutro u novinama, prema sopstvenom priznanju, pročitao da mu se kapital umnožio. Opozicija je Marovićeve poslove ovako prokomentarisala: lider DPS-a Milo Đukanović ima privatnu državu Crnu Goru, a Marović sopstveni grad- Budvu. Svetozarevo na moru. Njegova kompanija Moninvest sa Mirax grupom ruskog milijardera Sergeja Polonskog na poluostrvu Zavala podiže 40 luksuznih vila i 30-spratni soliter. Ortaci su započeli gradnju bez građevinske dozvole, a zahvatili su i 25 hektara opštinske zemlje koja je pod sporom. Ljetos je, zajedno sa premijerom Milom Đukanovićem, svjedočio pred podgoričkim Višim sudom o deportaciji bosanskih izbjeglica. Marović je u vrijeme deportacija bio član Predsjedništva bivše SFRJ. Izjavio je da nije znao za taj slučaj. Nešto kasnije učestvovao je u DPS-ovoj kampanji za kotorske opštinske izbore. Tek toliko da se potpuno ne udalji od politike. Ulaznica za visoku politiku bila mu je podrška antibirokratskoj revoluciji, od koje se upravo ovih dana navršavaju dvije decenije. Pripadao je trojci ,,mladih, pametnih i lijepih” – Momir Bulatović – Milo Đukanović – Svetozar Marović. Nekad je rado citirao Marksov Kapital, vjerovatno i ne sluteći da će tvorac naučnog socijalizma ovih dana opet biti vrlo aktuelan. Da li je najpoznatiji Budvanin još tada sanjao da će po imovinskom kartonu postati buržuj?

RADMILA VOJVODIĆ Nacionalna umjetni ca, omiljena rediteljka režima i finansijski stručnjak imala je plodnu godinu. Posli je brojnih predstava na nacionalne teme, ušla je u novu ulo gu i režirala operu Balkanska carica po libretu iz dra me crnogorskog kralja Nikole I Petrovića Njegoša. Opera je pre mijerno izvedena ovog jula na Cetinju, u čast Dana državnosti. A rediteljka se pohvalila: ,,Ono što je pred publikom, sigurno je veliki kulturni podvig, a opera je kao i svaka teatarska izvedba, jedan živi organizam i ona će govoriti o sebi”. Rediteljka je za operu dobila izdašnu donaciju od Prve banke, u čijem je bordu bila done davno. Iako je po zakonu o bankama bord odgovo ran za poslovanje, Vojvodićeva kao ni ostali članovi borda, još nije odgovarala za brojne po slovne pro mašaje Prve banke braće Đukanović. Opozicija je, inače, slučaj Prve banke pre poručila državnoj tužiteljici. Radmila je i marke tinški guru. Njena agencija MAPA dobila je posao vrijedan 74.000 eura za savjetovanje Vlade u promociji evroatlanskih integracija i članstva u NATO-u i to bez tendera. Zbog umješnosti u beskonačnoj crnogorskoj tranziciji, Vojvodićeva jepoznata i po nadimku Tajkunica.

PETAR IVANOVIĆ Direktor Agencije za promociju stranih investicija, donedavni član borda Hipo Alpe Adrija banke, desna ruka učenik i sljedbenik profesora Veselina Vukotića i uzdanica Mila Đukanovića, koji je na čelu Petrove Agencije i na čijem univerzitetu Ivanović radi, učeći studente predu zetništvu. Ivanović je krajem ove godine zapanjio javnost priznanjem da ga je u Hanoveru, gdje je promovisao Crnu Goru, privodila policija, pošto su Vije sti objavile priču. Ivanović priveden zbog sumnje da je na zabavi mladih industrijalaca krao mobilne i naočare. Jedan od svjedoka događaja zapanjeno je izjavio srpskim medijima: „Izgledao je tako evropski“. Ivanović je bio jedan od velikih igrača na crnogorskim berzama, na kojima je zahvaljujući insajderskim informacijama, okrenuo milione. Zbog incidenta u Hanoveru ni dlaka s glave nije mu falila. I dalje će promovisati Crnu Goru po svijetu. Zaslužio je, dok je bio u bordu Hipo Alpe Adrija banke, odobrio je Milu Đukanoviću kredit za kupovinu zemljišta u Budvi, i to više nego što je našem premijeru trebalo za 20.000 kvadrata uz Zavalu.

AMFILOHIJE RADOVIĆ Mitropolit Srpske pravoslavne cr kve u Crnoj Gori, bio je i ove godine hiperaktivan. Zamjenjivao je srpskog patrijarha Pavla, pjevao i naricao za Kosovom na mitingu srpske opozicije u Podgorici, svađao se sa srpskim vla dikama, kleo i vrijeđao sveštenstvo i vjernike Crnogorske crkve, kritikovao crnogorsku vlast… ban Potpuno je oprav dao stari epitet ,,po litičar u mantiji”. Jesenas je uzbunio mještane nikšićkog sela Dragovoljići da spriječe mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve Mihaila da osvešta temeljac manastira u obližnjem Risjem Dolu. Morala je da interveniše i policija. I zvanično je potvrđeno da je Amfilohije i vele posjednik – u Crnoj Gori upravlja i ze mljištem vrijednim stotine miliona eura. Prema listovima nepokretnosti, Amfi lohije je vlasnik po tituli 35 nekretnina u Podgorici, suvlasnik 15, a upisan je i kao korisnik šest nekretnina u podgoričkoj i bjelopoljskoj opštini. I po tome je SPC u Crnoj Gori država u državi. Nedavno je, na zasjedanju Svetog arhijerejskog sabora, pokušao da se nametne za nasljed nika patrijarha Pavla. Poražen je od strane većine episkopa. Ovih dana episkop zahum skohercegovački Grigorije optužio ga je za loše stanje u SPC. Taj neočekivani napad mogao bi Amfilohiju definitvno pokopati sve šanse da sjedne na prijesto srpskog patrijarha.

RADOVAN KARADŽIĆ Najtraženiji haški bjegunac, uhapšen je u julu. Ratnog vođu bosanskih Srba optu ženog u Hagu za ratne zločine uhapsila je policija u Beogradu. U bjekstvu je bio cijelih 12 godina. Sada se nalazi u Hagu, gdje mu se sudi. Karadžić se skrivao u Beogradu, po istom kalupu i scenariju srpskih obavještajnih službi kao i dosadaš nji haški optuženici, koji su uživali punu zaštitu Srbije. Promijenio je lični opis, dobio je lažna lična do kumenta, imao svoju firmu, slobodu kretanja… Karadžić će najvjerovatnije ostatak života provesti iza rešetaka. Optužnica Haškog tužilaštva tereti ga za genocid i saučesništvo u genocidu, zločine protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja ratovanja, teške povrede Ženevske konvencije… Crnogorska policija, kako je prije nekoliko godina objavio Monitor a niko nije demantovao, prva je uhap sila Karadžića i to prije dvanaest godina. Uhvatila, pa pustila. Akcija je počela 11. maja 1996. godine kada je Srpska pravoslavna crkva orga nizovala prenošenje moštiju svetog Vasilija Ostroškog po Hercegovini. U ranim devedesetim nikome u cr nogorskom vrhu nije padalo na pamet da će doći vrijeme kada će pozdravljati hapšenje Radovana Karadžića, kako je to učinio premijer Milo Đukanović. Prvi mandat devedesetih Đukanović je sa svojim drugom Bulatovićem potrošio pomažući Karadžiću i njegovoj ratnoj mašini.

ONI NIJESU ĆUTALI

MILAN POPOVIĆ, univerzitetski profesor, crnogorski Čomski i ove je godine bio jedan od najžešćih kritičara Đukanovićevog režima. Predvodio je grupu koja je u otvorenom pismu javnosti u februaru, kada je aktuelni premijer preuzeo čelnu poziciju u Vladi, upozorila da će Đukanovićev konflikt interesa, ako se ne obuzda, ugroziti Crnu Goru. Iako su se ta predviđanja obistinila, Popović ističe da je malo vjerovatno da bi u Crnoj Gori na narednim parlamentarnim izborima mogla biti ugrožena vlast i to zbog mogućnosti DPS-a da ucijeni veliki dio populacije zbog siromaštva i zloupotreba vladajućih krugova. Međutim, kaže da „ima puno simptoma slabljenja same strukture vlasti zbog njene ultramono polističke parazitske prirode koja je sada u fazi da jede samu sebe. Kao što je Miloševićev režim pao u Srbiji onda kad je izgledao vrlo solidan i jak. Mislim da će se tako nešto desiti u narednih nekoliko godina u Crnoj Gori jer je ovaj režim iscrpio sve snage. Ako se to ne desi, onda mi frankistička Španija izgleda kao najvjerovatnija perspektiva“, ocjenjuje Popović. Prema Popoviću Crna Gora je zarobljeno društvo, o čemu najbolje svjedoči slučaj Prve banke: “Afera sa Prvom bankom donosi mnoštvo osnova sumnje da tu postoji jedna šema, jedna organizovana grupa na čelu sa predsjednikom Vlade koja je zarobila čitavo društvo – državu, parlament, vladu, Centralnu banku i da sprovodi svoj nelegitimni privatni interes. To se zove organizovani kriminal, čitavo društvo pati zbog toga, svi ćute“. Profesor Popović tvrdi da je na Univerzitetu 1980-tih bilo više slobode nego danas. Na svojoj je koži osjetio kako se sprovodi diskriminacija i to na Fakultetu političkih nauka. Raskinuo je stalni radni odnos na FPN-u, na kome dekan Srđan Darmanović umjesto kritičke misli njeguje jednoumlje. Zanimljivo, Darmanović je bio učenik Milana Popovića, a sada je jedan od stubova režima, koji je nekadašnji Centar za demokratiju i ljudska prava pretvorio u biro za pružanje statističkih usluga premijeru.

VANJA ĆALOVIĆ, direktorka NVO MANS, prije nekoliko dana diplomirala je na Eko nomskom fakultetu u Podgorici na temu Ekonomski razvoj zarobljene države – studije slučajeva iz Crne Gore. Studija je ocijenjena desetkom, a Ćalović u njoj zaključuje da su ,,zahvaljujući sprezi biznisa, politike i kriminala, u Crnoj Gori formirane oligarhične strukture koje su omogućile uspostavljanje monopola i kartela, a unakrsno članstvo u odborima direktora u vlasništvu je stavljeno u funkciju zarobljavanja države”. Ćalović se i ove godine najviše bavila problemom korupcije. U većini anketa javnost je označila kao osobu kojoj najviše vjeruje. Paradoks je da Ćalovićeva ostaje najpopularnija, dok vladajuće stranke, na čije propuste ona ukazuje, takođe bilježe rast. U nedavnom ispitivanju javnog mnjenja Centra za demokratiju i ljudska prava, sa prosječnom ocjenom 3,03, Ćalovićeva je bila prva na listi političara i javnih ličnosti kojima se najviše vjeruje. I u prošlogodišnjoj anketi iza nje su se našli predsjednik Filip Vujanović i premijer Milo Đukanović. Ćalovićeva smatra da građani osjećaju teret korupcije bez obzira na političku pripadnost, ističući da nacionalne priče više nijesu interesantne.

junaci_8

SLOBODAN PEJOVIĆ, bivši inspektor iz Herceg Novog, godinama svjedoči o tome kako je crnogorska vlast u pro ljeće 1992. bosanske izbjeglice izručivala Radovanu Karadžiću. Godinama, zato što govori istinu o zločinu, trpi razne vrste pritisaka. Mirna savjest košta ga mirnog života. Samo tokom ove godine tri puta je bio meta nepoznatih počinilaca. U februaru mu je neko velikim kamenom razbio duplo balkonsko staklo na stanu. Nedavno je ispod brisača na automobilu našao listić na kom je flomasterom bilo is pisano „minirano“. Onda mu je razbijeno staklo na autu. Prošle godine napao ga je prolaznik metalnom šipkom. Jasno – opomene da ćuti o deportaciji. Od čega se boje oni koji ga proganjaju? ,,Na području Herceg Novog, to se zna, bilo je još zločina osim deportacije. Za razliku od deportacije o kojoj se sve zna, o drugim zločinima se ne govori… Postojala je paravojna grupa koja je, onako samoinicijativno, te nesrećne ljude noću odvodila iz kuća. Prvo bi ih opljačkali pa ih onda, neđe tamo, na koridoru smrti, na planinama Orijena, likvidirali. Broj im se ne zna, ne zna se ništa”, kazao je nedavno u intervuju Monitoru. Pejović tvrdi da nije tačno da su deportacije trajale jedan vikend, nego najmanje mjesec, čitavi maj. Ljetos mu je Upravni odbor Kongresa Bošnjaka Sjeverne Ame rike dodijelio plaketu.

junaci_9

GORAN KNEŽEVIĆ, zamjenik generalnog direktora Cen tralne banke Crne Gore za kontrolu bankarskog sistema i član Savjeta CB, podnio je ostavku početkom februara, najavljujući nastupajuću krizu u crnogorskom finansijskom sektoru. ,,Razlog mog podnošenja ostavke je kulminacija debalansa između ovlašćenja i odgovor nosti koja mi je data članom 20. Zakona o Centralnoj banci, i nemogućnosti da u ovakvom zakonsko-institucionalnom okviru dalje odgovaram za kvalitetno obavljanje supervizije banaka”, saopštio je Knežević. Stručnjake je zabrinula činjenica do ovakva ocjena dolazi od čovjeka koji je, po službenoj dužnosti, imao uvid u najvažnije informacije i transakcije u crnogorskim bankama. Najoprezniji su već tada najavljivali ono što se dešavalo ove jeseni. Mediji su cijenili da je Kneževićeva ostavka prizvod dvostrukog pritiska. Sa jedne strane, na njega i predsjednika Savjeta CBCG Ljubišu Krgovića okomio se ,,ban karski lobi’’ nezadovoljan odlukom o ograničenju kreditnog rasta tokom ove godine, što su oni tumačili kao direktan atak na njihov profit. Istovremeno, čelnici Centralne banke našli su se na meti vladajuće partije, koja je amandmanima na Zakon o bankama, usvojen neposredno nakon Kneževićeve ostavke, smanjila uticaj CBCG na finansijska kretanja u Crnoj Gori. Zahvaljujući tome, danas u Crnoj Gori imamo ,,slučaj Prva banka’’. Što stvari nijesu još gore, dobrim dijelom je zaslužna i prošlogodišnja odluka CBCG o ograničenju kreditnog rasta. Ipak, nakon Kneževićevog odlaska monetarne vlasti su, čini se, počele da gube kontrolu nad finansijskim tržištem. To ne znači da su ta dva događaja u direktnoj vezi, ali potvrđuje argumente koje je Goran Knežević naveo obrazlažući svoju ostavku.

junaci_12

MARIJANA MUGOŠA slijepa pravnica, danima ne može da uđe u zgradu Skupštine opštine Podgorica, gdje se nalazi njeno radno mjesto. Ne daju joj dalje od portirnice po naredbi gradonačelnika Miomira Mugoše. On ne dozvoljava da Marijana u kancelariju uđe sa psom vodičem, dresiranim za pomoć slijepim osobama. Marijana je prva osoba u Crnoj Gori koja je bijeli štap uspjela da zamijeni psom vo dičem. ,,Ja zovem mene i Ksenu – ledolomke,” kazala je Marijana Mugoša novinarima. Njih dvoje probijaju led predrasuda prema osobama s invaliditetom, nakon što je stupio na snagu Zakon o psima vodičima. Brojni pravnici ocijenili su da je gradonačelnik Mugoša pogazio zakon. I mnoga udru ženja osoba sa hendikepom i pojedinci iz cijelog regiona apelovali su na gradonačelnika, ljekara da poštuje propise. Gradonačelnik je i dalje neumoljiv. Kabadahije najnemilosrdnije udaraju one za koje misle da su najslabiji. Ali, Mugoša se malo preračunao. Marijana je svojom borbom da bude ravnopravna sa ostalim građanima, podigla javnost. Od ogormne je važnosti pomoći Marijani da izbori svoje pravo. Zbog nje i zbog nas.

Milka TADIĆ MIJOVIĆ

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

POVEZANE VIJESTI:Broj 949-950

Sljedeće

Osta duga 300 miliona

FOKUS

KOČANI, NOVI SAD, DONJA JABLANICA, CETINJE: Tragedije koje ne opominju

Objavljeno prije

2 dana

21 Marta, 2025

Objavio:

Monitor online

Bol i tugu usljed tragedije u Makedoniji, u kojoj je život izgubilo 59 osoba, a povrijeđeno 190, zamijenio je bijes kada su otkrivene činjenice o radu diskoteke sa falsifikovanim licencama i bez osnovnih bezbjednosnih standarda. Urušene institucije i neodgovornost stoje iza još jedne tragedije u regionu. Nova krvava opomena koju nema ko da čuje, nakon Novog Sada, Donje Jablanice, Cetinja…

Dugogodišnji vozač Hitne pomoći u Kočanima Ile Gočevski, u noći između subote i nedjelje, prevozio je povrijeđene iz diskoteke Puls. U požaru koji je izbio u diskoteci oko tri sata ujutru poginulo je 59 osoba, a povrijeđeno je preko 190. Mladih od 15 do 24 godine. Kolege Gočevskog iz Opšte bolnice Kočani kazali su da je radio cijelu noć i dan i prevozio povrijeđene, a da je kući otišao samo da se odmori. Nije se probudio.

,,Cijelu noć je pomagao mladima iz diskoteke smrti, a juče je iznenada preminuo. Otkazalo mu je srce, nije izdržao te krvave slike. Ne postoje riječi koje mogu opisati tebe, gromadu od čovjeka. Planino naša, čovječe velikog srca i duše. Dao si sve od sebe da spasiš mlade, nevine duše, na kraju si i ti otišao”, jedno je od oproštajnih poruka za Gočevskog.

Na snimcima iz diskoteke, koji su ubrzo nakon tragedije plasirani na društvenim mrežama, vidi se da je pirotehnika, prskalice koje su aktivirane na bini izazvale požar na niskom plafonu. Bend je nastavio da svira, a publika u prvi mah nije bila svjesna šta se dešava. ,,Većina stradalih je umrla od posledica stampeda izazvanog panikom nakon što je izbio požar u diskoteci”, izjavila je direktorka Opšte bolnice Kočani Kristina Serafimova.

Za ministra unutrašnjh poslova Panča Toševskog nema dileme ko je krivac za nezapamćenu tragediju: požar su izazvala pirotehnička sredstva koja su donijeli članovi popularne grupe „DNK“. Ali, i oni su nastradali, tako da je taj dio istrage zatvoren.

Snimci diskoteke – oronule zgrade, sa uskim ulaznim vratima, rešetkama na prozorima izazvala su brojna pitanja javnosti o diskoteci koja je radila 12 godina, a nalazila se u objektu koji je ranije bio magacin za tepihe. Pitanja za nadležne su se ređala – kako je u gradu od 25.000 stanovnika toliko dugo radila diskoteka u koju su dolazili maloljetnici, a koja nije imala valjanu dozvolu, u objektu u kom nije ispoštovan nijedan standard, gdje su se održavali koncerti s puno pirotehnike i vatrenih efekata, a u kojem su gosti bili policajci i inspektori…

,,Svako koga vidite ovdje ima nekog bliskog ko je stradao”, izjavio je jedan od mještana malog grada nakon tragedije. ,,Imam unuku koja je trenutno u Sofiji i ima problema sa opekotinama po licu, tijelu i respiratornom traktu. Ali me ne boli samo zbog nje, izgubio sam dijete komšinice, dijete od sestrične moje žene, izgubio sam djecu mnogih prijatelja, jako mi je teško”, izjavio je Kočana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

1 sedmica

14 Marta, 2025

Objavio:

Monitor online

Postupak koji je pokrenuo ASK protiv Mila Đukanovića potvrda je početka ozdravljenja te institucije. No nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem dijela političke klase koja je u njegovo doba iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca. Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik objavio je listu 100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno sedam Crnogoraca. Prema tom listu, u stotinu najbogatijih u regionu su Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto), Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto), porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o ličnom bogatstvu njihovih vlasnika. Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa – 218 miliona.

Tom metologijom su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Kako bi tek izgledao ovdašnji jaz, kad bi se listi priključili i oni o čijem se bogatstvu samo šuška u kuloarima. Decenijama.Ne računajući brojne medijske članke, pa i svjedočenja, poput onog pokojnog predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića, koji je u knjizi Pravila ćutanja iz 2004, govorio tome kako mu je Svetozar Marović priznao da je na nezakonit način zaradio prvi veliki novac. Bulatović je napisao kako mu je Milica Pejanović-Đurišić, bivša DPS ministarka odbrane, navodno dostavila dokumenta Službe državne bezbjednosti iz kojih se vidjelo da je Marović izvjesnom Ćupiću, biznismenu iz Budve, omogućio da bez plaćanja bilo kakvih dažbina, četrdeset šlepera natovarenih cigaretama prođe kroz Crnu Goru i uđe u Srbiju. Maroviću je usluga navodno plaćena – 40 hiljada eura po šleperu.

O švercu cigareta, te onima koji su od toga zarađivali javno je govorio koju godinu kasnije i Ratko Knežević, nekadašnji šef trgovinskog centra Crne Gore u Vašingtonu i kum Mila Đukanovića. Kumu je posvetio priličan dio te priče. Koja do danas nije potvrđena.

Nešto kasnije, 2015. godine, pročitali smo u svjetskim medijima da je crnogorski višedecenijski vođa među dvadeset najbogatijih državnika svijeta, sve skupa sa šeicima i prinčevima. Zvanični registri su nas istovremeno ubjeđivali da Đukanović živi kao obični državni službenik, iako je ne samo svjetskim medijima, nego i golom oku ovdašnjeg građanina, bilo jasno da se nešto opasno ne poklapa sa zvaničnim tragovima novca i onim drugim.

Ovih dana, institucije su utvrdile da je Đukanović imao VIP karticu sa koje je tokom više godina potrošio nešto oko 200 hiljada eura. Postupak je pokrenula Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) pod novim rukovodstvom. Specijalno državno tužilaštvo (SDT) saopštilo je da su formirali krivični predmet, nakon što su im dostavljeni spisi iz Agencije. Iz medija smo saznali da je Đukanović novac trošio na skupe svjetske brendove, ali nijesmo dobili odgovor na suštinsko pitanje – ko je Đukanoviću uplaćivao novac na tu VIP karticu. Ili, ako je to činio sam – otkud mu novac.

Francuski ambasador u Skoplju Kristijan Timonije ocijenio je krajem 2019. da je Crna Gora prerano počela otvarati poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom, a da suštinski napredak nije ostvarila. Kao primjer naveo je to da se se u Crnoj Gori konstantno bogati deset do dvanaest porodica. “Da li akumulacija bogatstva u Crnoj Gori pokazuje evropske vrijednosti? Je li to neko s kim želimo da dijelimo našu suverenost? Bogatstvo u Crnoj Gori koncentrisano je na 10 ili 12 porodica. Zbog toga želimo ponovo pročitati i prekontrolisati pravila o proširenju”, kazao je.

DPS je pao koji mjesec kasnije, ali o bogatstvu tih 12 porodica nijesmo zvanično saznali mnogo toga. Osim da neki crnogorski funkcioneri i njihove porodice imaju da plate i milione kada treba dati za jemstvo i puštanje iz pritvora.

Postupak koji je pokrenula Agencija protiv Đukanovića potvrda je početka ozdravljenja te institucije, koja je decenijama služila moćnicima. No, nije baš za radovanje to što je nakon više decenija, a petu godinu od pada DPS, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem jednog dijela političke klase koja je u njegovo doba iz džempera ušla u Armani odijela. Sa sve zvanično prijavljenim prosječnim državničkim platama. Tu je i klasa biznismena, uglavnom izrasla iz kruga prijatelja i kumova nekadašnje vladajuće politčke klase. I na nekadašnjoj rasprodatoj državnoj imovini. Procesa o sumnjivim privatizacijama nema ni u najavi.

Direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković prokomentarisala je da je uvjerena da je “250.000 eura koje je, po inicijativi MANS-a od prije šest godina, ASK pronašao na jednoj kartici Đukanovića u Atlas banci, samo djelić ogromnog bogatstva koje je on decenijama nezakonito sticao”. Konstatovala je da su ovom odlukom crnogorske institucije prvi put utvrdile tragove nezakonito stečene imovine Mila Đukanovića.

„Bojim se da će to što su mediji objavili detalje o tome na šta je Đukanović trošio novac, obeshrabriti funkcionere da daju uvid u svoje bankovne račune“, prokomentarisao je nedavni slučaj Stevo Muk, član Tužilačkog savjeta.

Problem je još veći. Prošle je godine usvojen novi Zakon o sprečavanju korupcije, kojim je propisano da to bude obaveza funkcionera, a ne da im se kao do sada ostavlja na volju da li to da učine ili ne, ali do danas ta zakonska novina nije zaživjela u praksi. Odgovornost je na novoj vlasti.

Osim što postavgustvovska vlast do dana današnjeg, nakon brojnih političkih poena koje su dobili pričajući o tome kako će unaprijediti zakonodavstvo koje se tiče nezakonitog bogaćenja, nije po tom pitanju uradila ništa, isto se dešava i sa obavezom funkcionera da daju Agenciji za sprečavanje korupcije uvid u bankovne račune. Još je nema.

Prošlog ljeta usvojen je novi Zakon o sprečavanju korupcije, a nadležni su nas uvjeravali da će od tog trena svi funkcioneri morati dati na uvid bankovne račune. Umjesto toga, u zakonskom roku od šest mjeseci nijesu donijeta podzakonska akta koja su trebala biti usvojena da bi ta odredba i zaživjela. Kad je taj rok istekao, u decembru prošle godine, Ministarstvo pravde opet je raspisalo poziv za javnu raspravu o izmjenama i dopunama istog zakona. Tako je valjda sve krenulo iznova.

Rasprava je završena ovih dana, a iz Ministarstva pravde nas skoro godinu kasnije opet ubjeđuju da će javni funkcioneri u skladu sa novim zakonom imati obavezu da daju na uvid bankovne račune.

„Više neće biti neophodna saglasnost funkcionera kad je u pitanju provjera njegovih računa. To će se koristiti samo u određene svrhe i u određenim situacijama, ali definitivno je ono što će biti podležno provjerama“, kazala je početkom sedmice direktorica Direktorata za krivično i građansko zakonodavstvo Ministarstva pravde Jelena Grdinić.

Sad opet čekamo podzakonska akta da bi crnogorski funkcioneri za pola godine imali obavezu da daju na uvid svoje bankovne račune. Možda.

Rijetki su oni koji to čine dobrovoljno. Premijer Milojko Spajić nije među njima. Ni predsjednik Jakov Milatović. Bankovne račune na uvid, kaže statistika, nije dalo više od polovine ministara, i gotovo dvije trećine poslanika. U onoj manjini koja je dobrovoljno dopustila institucijama uvid u bankovni račun je predsjednik parlamenta Andrija Mandić.

Istraživanja pokazuju da godinama broj funkcionera koji daju na uvid bankovne račune opada. Istraživanje CIN CG pokazalo je da je u godini kada je Agencija zvanično počela sa radom – 2016, saglasnost za pristup računima dalo tadašnjih 73 odsto javnih funkcionera. Već godinu kasnije taj broj je smanjen na 60 odsto javnih funkcionera i 68,5 državnih službenika, da bi na kraju 2019. bilo svega 57 odsto javnih funkcionera i 65 procenata državnih službenika koji su dozvolili da se kontrolišu njihovi bankovni računi.

Prema podacima iz 2023. godine, podsjetile su nedavno Vijesti, od 7.041 javnog funkcionera, koliko ih je popisano po posljednjim podacima, Agenciji saglasnost za uvid u bankovne račune nije dalo njih 3.960.

Od 22 čelnika sudstva samo petoro je dalo saglasnost za pristup podacima na računima bankarskih i drugih finansijskih institucija. A U 17 tužilaštava, tek sedmoro rukovodilaca.

Dejan Milovac iz MANS-a, smatra da je posebno problematično to što su pristup računima ograničavali funkcioneri bivše opozicije, a sadašnje vlasti. Podsjeća da se njihov politički diskurs oslanjao na obećanja o punoj transparentnosti “jednom kad oni dođu na vlast”.

“Samo na primjeru žiro računa možemo da vidimo do koje mjere se mijenja percepcija odgovornosti prema javnosti sa prelaskom iz opozicije u vlast”, smatra.

Bilo bi lijepo da Crna Gora konačno dobije političku klasu odgovornu prema svojim građanima. Tako što će za početak biti transparentna.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

2 sedmice

7 Marta, 2025

Objavio:

Monitor online

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

“Ako ima neko ko je zakinut (nije mu plaćeno) ja ću mu iz svog džepa isplatiti. Fer?”, reagovao je premijer Milojko Spajić, ponavljajući kako ostvareni suficit predstavlja ogroman uspjeh njegove Vlade. “Razlog: ostvarene uštede i veći prihodi”, ponosan je Spajić. Ubijeđen da će velikodušnom ponudom (iz svog džepa) prikriti makar dvije poluistine izrečene u tri rečenice. Prva: budžetski prihodi nijesu veći, nego tačno onoliki koliko je to Vlada isplanirala. U bobu, što bi rekli. Drugo: razlika između planiranih i realizovanih troškova u januaru ne predstavlja uštedu, nego je riječ o odloženom plaćanju rashoda koji će, neminovno, stići na naplatu.

O tome nam, bolje od bilo kakvih analiza ili prognoza, svjedoče prošlogodišnji tokovi realizacije budžeta. I, još tada započeta, igra sa budžetskim suficitom-deficitom. Ti su podaci interesantni jer, dodatno, ukidaju alibi izvršne vlasti po kome je januarska ušteda u državnom trezoru posljedica privremenog finansiranja, izazvanog neusvajanjem budžeta u zakonom propisanom roku.

I prošla, 2024. godina, započela je suficitom.

Ostvareni prihodi u januaru bili su veći za skoro pet miliona (3,2 odsto), a rashodi manji za 47,8 miliona eura (25,8 odsto) u odnosu na plan realizacije budžeta. Vlada je slavila suficit veći od 16 miliona, dok su korisnici transfera institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru mogli samo da žale što im iz državne kase nije proslijeđeno planiranih 12,4 miliona. Veliki novac, a za mnoge od njih i preovlađavajući razlog da odlože planirane aktivnosti, koliko god one bile važne.

Narednog mjeseca, u budžet se slilo 27 miliona više od plana, dok su izdaci, ponovo, bili manji od planiranih. Za 65,2 miliona. Tajnu tih ušteda otkriva podatak da je, recimo, kapitalni budžet, u odnosu na plan, bio realizovan tek nešto više od dvije trećine. Ipak, prema zvaničnim podacima Ministarstva finansija, u prva dva mjeseca 2024. godine ostvaren je budžetski deficit u iznosu od 18,5 miliona. Dok je februarski deficit bio tek nešto manji od 35 miliona. Slična priča će se, vjerovatno, ponoviti i ove godine.

U aprilu državne finansije ponovo prelaze u plus. Budžetski prihodi veći su od rashoda ali se, u kontinuitetu, prikazuje ušteda na strani potrošnje. Iz budžeta se ne isplaćuje sve ono što je istim tim budžetom predviđeno za plaćanje.

Sredinom godine, iz Ministarstva finansija su osjetili potrebu da objasne sve uočljiviju anomaliju: „Niže ostvarenje budžetskih izdataka od plana odraz je prije svega dosadašnje dinamike pristizanja obaveza, kao i aktivnog upravljanja potrošnjom uz napomenu da država sve svoje obaveze redovno i pravovremeno servisira”, navodi se u saopštenju o realizaciji budžeta za period januar-jul, uz opreznu najavu da takvo stanje neće potrajati. “Imajući u vidu trendove potrošnje u prethodnim godinama, očekivano da će potrošnja biti intezivirana u posljednjem kvartalu tekuće godine, s obzirom da glavne kategorije potrošnje rastu usljed usklađivanja (prava iz oblasti socijalne zaštite), izdaci za bruto zarade usljed realizacije kadrovskih planova, izdaci za rashode za materijal i usluge kao i Kapitalni budžet usljed finalizacije tenderskih postupaka, kao i iz drugih objektivnih razloga…”.

Zbirno, rekordan suficit Spajićeva Vlada registruje u avgustu prošle godine. On iznosi 93,7 miliona eura, iako je prema planovima u tom momentu državna kasa trebala biti u deficitu od 138,3 miliona). Problem je što u isto vrijeme bilježimo i rekordan iznos planiranih a neisplaćenih budžetskih davanja. “U odnosu na plan ove godine, izdaci su niži za 152,1 milion eura (8,1odsto planirane potrošnje), i odraz su dinamike pristizanja obaveza u ovom periodu, kao i aktivnog upravljanja potrošnjom”.

Evo šta bi moglo da znači ovo aktivno upravljanje potrošnjom: Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru manji su od plana za 36,85 miliona (13,1 odsto), “dominantno usljed još uvijek nerealizovanih plaćanja po osnovu realizacije prioritetnih programa u saradnji sa NVO sektorom, kao i nižem ostvarenju budžetske pozicije transfera za jednokratne socijalne pomoći kod Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje”.

Još su veće uštede na kapitalnom budžetu. On je, za osam mjeseci prošle godine, bio realizovan u iznosu od 78,2 odsto onoga što je, prema planu, do tada trebalo uraditi.

Od septembra kreće povratak u realnost. I dovođenje državne kase u stvarno stanje. Mjesečni izvještaj Ministarstva finasija pokazuju da su prihodi postali manji od rashoda, a budžet, zvanično, u deficit ulazi u novembru. Da bi decembar donio kulminaciju.

Decembarski izdaci iz državne kase iznose 488,6 milona eura i veći su za 179,1 miliona ili 57,9% od plana, navedeno je u Izvještaju resornog Ministarstva, uz objašnjenje da su odstupanja (plaćanja veća od planiranih) zabilježena “na skoro svim pozicijama”… Tekući izdaci su ostvareni u iznosu od 158,02 miliona ili 133,8% plana. Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru bili su za 48,54 miliona veći od planiranog. Rashodi za usluge odnijeli su 204, 3 odsto planiranog, naknade za rentu (dominantno zakup objekata za potrebe Ministarstva vanjskih poslova) bile su 212,9 odsto veće od plana.

Ipak, prema predočenim podacima rekordno odstupanje zabilježeno je u kapitalnom budžetu. On je, u decembru prošle godine, imao realizaciju od 225,9 odsto plana. U poslednjem mjesecu prošle godine za potrebe realizacije kapitalnog budžeta isplaćeno je 93,91 milion. To je preko osam miliona više nego što je, po istom osnovu, država potrošila od januara do kraja avgusta. Pa neka neko kaže da se kapitalne investicije ne mogu realizovati po kiši, snijegu i temperaturama koje su u debelom minusu. Ili je nešto i do knjigovodstva i Vladinog običaja da račune plaća u zadnji čas.

Konačno, iako su nas skoro cijele 2024. godine uvjeravali u suprotno, ostvareni budžetski prihodi bili su za 17,6 miliona eura manji od planiranih. Kako su taj manjak donijeli novembar i decembar, a ovogodišnji januar nije preokrenuo negativan trend (ostvareno tačno onoliko koliko je prihodovano) razloga za brigu -ima.

To, opet, nije zasmetalo Branku Krvavcu i njegovim saradnicima iz Ministarstva finansija da na izrečene primjedbe po pitanju prikazanog januarskog suficita ustvrde kako “ostvareni suficit nije posljedica neplaćanje obaveza jer se sve obaveze izvršavaju blagovremeno, odnosno u roku u kojem dospijevaju”. A onda i poduče novinare i analitičare: “Dokumente je potrebno čitati i interpretirati objektivno, a kreativna tumačenja i zaključci bez osnova ne doprinose profesionalnom i objektivnom izvještavanju”.

Iako u tekstualnoj interpretaciji budžetske potrošnje u januaru ove godine Ministarstvo finansija tvrdi da je ostvarena potrošnja od 154,2 miliona, u svim tabelama koje prate to saopštenje stoji drugačiji podatak. Prema njemu, iz državne kase je tokom januara isplaćeno 188,8 miliona eura.

Čemu sve ovo? Izuzev potrebe da pokažu svoje političko i ekonomsko umijeće, Vladine igre sa sufictiom/deficitom imaju konkretnije motive. Narednih dana Vlada izlazi na tržište kapitala gdje će ministar Novica Vuković i njegova ekipa pokušati da emituju državne obveznice u iznosu od makar 500 miliona eura (dozvoljeno ovogodišnje zaduženje iznosi 900 miliona). Prikazani suficit, vjeruju, mogao bi uticati na nešto nižu kamatu. U Podgorici se očekuje delegacija MMF-a. Njih će takođe interesovati Vladina sposobnost da ne potroši više od onoga što država može prihodovati. Samo što pri susretu sa njima nacrtana klackalica na kojoj prihodi pretežu rashode neće mnogo pomoći. Oni znaju da računaju. A nama će ceh stići, najkasnije, u decembru.

Zoran RADULOVIĆ