Povežite se sa nama

FOKUS

Junaci zarobljene države

Objavljeno prije

na

licnosti_intro

junac_2ANA KOLAREVIĆ Advokatica i članica familije. Istakla se ove godine kao pravna zastupnica brata, premijera Mila Đukanovića. Zastupala ga je u tužbi koju je pokrenuo protiv Željka Ivanovića, direktora Vijesti. Premijer je Ivanovića tužio zbog duševnih bolova, pošto je direktor Vijesti izjavio da iza napada na njega stoji Đukanovićeva „biološka i kriminalna porodica“. Sestra je za bratove duševne bolove tražila milion eura, na kraju je dobila proces, ali nije bila zadovoljna procijenjenom sumom ipak znatno manjom od miliona, pa je najavila žalbu. Kolarevićeva je bila sutkinja Vrhovnog suda kada je u sporu oko hotela Avala presudila u korist kompanije Bepler i Džejkobson, iza koje je stajao Zoran Ćoćo Bećirović, biznismen blizak porodici Đukanović. Presuda se nije ni osušila, a Kolarevićeva je napustila poziciju u sudu i otvorila advokatsku kancelariju, u kojoj je jedan od prvih klijenata bio Bepler i Džejkobson, koji je na temeljima Avale sagradio hotel znatno većih gabarita, ne poštujući planove, dozvole i autorska prava. Kolarevićevoj sjajno ide advokatski posao, posebno oko spornih privatizacija. Zastupala je i zastupa zvučne kompanije i imena – Jugopetrol, Telekom, Crnogorsku komercijalnu banku, Hipo banku, te pojedince kao što su Vadim Lejbenzon, odbjegli direktor Željezare, Piter Mank, novi vlasnik Arsenala i drugi. Iako joj je klijent Lejbenzon utekao, ostavljajući probleme i dugove, imenovana je za članicu borda nikšićke Željezare, pošto su kompaniju preuzeli novi vlasnici. Pred kraj godine našla se u neobičnoj ulozi. Sama je sebi i braći zaprijetila tužbom, kada je Željezara najavila da će tužiti Prvu banku, zbog zadržavanja desetine miliona eura. Ana, poput braće, posjeduje akcije u banci prve familije.

junaci_4ACO DJUKANOVIC.Biznismen i finansijski stručnjak. Počeo je skromno, kao veseli organizator muzičkih maratona i drugih svečanosti. Bio je zadužen i za ozvučenje na partijskim skupovima devedesetih, kada se uzdizala zvijezda njegovog brata Mila. Pored osmišljavanja partijskih promocija, mlađi Đukanović je razvijao i druge biznise. U teškim godinama rata i sankcija, bio je posebno zapažen u Herceg Novom i okolini, gdje su cvjetali poslovi s naftom i cigaretama. Zvanično, Aco je bio godinama nezaposlen, o čemu je više puta govorio premijer, ističući to kao porodični problem. Nezaposleni je brat napravio imperiju. Ova ga je godina zatekla kao vlasnika više kompanija i akcije. Sredinom godine je uveo stečaj u svoju Monte nova, iako je to preduzeće prema analizi završnih računa za 2006. bilo treće na rang listi sa najvećim ostvarenim profitom, odmah nakon Telekoma i Kombinata aluminijuma. Vrijednosti sa firme Aco Đukanović je prenio na sebe, da bi izbjegao buduće poreske obaveze. U popisu imovine koju će Đukanović naslijediti iz ,,propale’’ Monte nove su: 28 odsto akcija Prve banke Crne Gore, 4,5 odsto akcija Rudnika uglja u Pljevljima, 75 odsto akcijskog kapitala Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje, plac od 5.000 kvadrata na barskoj obali plaćen dva miliona eura… Pred kraj godine, znatno je povećao udio u Prvoj banci, na više od 40 odsto akcija. Zanimljivo, u banku nije uveo stečaj, iako ima ozbiljne probleme s likvidnošću. Đukanovićeva je banka izdala mnogo kredita bez pokrića i ugrozila finansijski sistem zemlje. Mlađem bratu u pomoć je pritekao premijer sa 44 miliona eura državnih para. Koliko će još našeg novca otići u banku prve familije, vidjeće se naredne godine.

junaci_5SVETOZAR MAROVIĆ, Potpredsjednik DPS-a i biznismen. Od kad je napustio državničke funkcije sav se posvetio biznisu. Odlično mu ide. Vizionar je preko svoje kompanije Moninvest kupio dio akcija Prve banke za pola miliona eura i preko noći napravio – tri. Krenuo je na počinak, a ujutro u novinama, prema sopstvenom priznanju, pročitao da mu se kapital umnožio. Opozicija je Marovićeve poslove ovako prokomentarisala: lider DPS-a Milo Đukanović ima privatnu državu Crnu Goru, a Marović sopstveni grad- Budvu. Svetozarevo na moru. Njegova kompanija Moninvest sa Mirax grupom ruskog milijardera Sergeja Polonskog na poluostrvu Zavala podiže 40 luksuznih vila i 30-spratni soliter. Ortaci su započeli gradnju bez građevinske dozvole, a zahvatili su i 25 hektara opštinske zemlje koja je pod sporom. Ljetos je, zajedno sa premijerom Milom Đukanovićem, svjedočio pred podgoričkim Višim sudom o deportaciji bosanskih izbjeglica. Marović je u vrijeme deportacija bio član Predsjedništva bivše SFRJ. Izjavio je da nije znao za taj slučaj. Nešto kasnije učestvovao je u DPS-ovoj kampanji za kotorske opštinske izbore. Tek toliko da se potpuno ne udalji od politike. Ulaznica za visoku politiku bila mu je podrška antibirokratskoj revoluciji, od koje se upravo ovih dana navršavaju dvije decenije. Pripadao je trojci ,,mladih, pametnih i lijepih” – Momir Bulatović – Milo Đukanović – Svetozar Marović. Nekad je rado citirao Marksov Kapital, vjerovatno i ne sluteći da će tvorac naučnog socijalizma ovih dana opet biti vrlo aktuelan. Da li je najpoznatiji Budvanin još tada sanjao da će po imovinskom kartonu postati buržuj?

junaci_7RADMILA VOJVODIĆ Nacionalna umjetni ca, omiljena rediteljka režima i finansijski stručnjak imala je plodnu godinu. Posli je brojnih predstava na nacionalne teme, ušla je u novu ulo gu i režirala operu Balkanska carica po libretu iz dra me crnogorskog kralja Nikole I Petrovića Nje­goša. Opera je pre mijerno izvedena ovog jula na Cetinju, u čast Dana državnosti. A rediteljka se pohvalila: ,,Ono što je pred publikom, sigurno je veliki kulturni podvig, a opera je kao i svaka teatarska izvedba, jedan živi organizam i ona će govoriti o sebi”. Rediteljka je za operu dobila izdašnu donaciju od Prve banke, u čijem je bordu bila done davno. Iako je po zakonu o bankama bord odgovo ran za poslovanje, Vojvodićeva kao ni ostali članovi borda, još nije odgovarala za brojne po slovne pro mašaje Prve banke braće Đukanović. Opozicija je, inače, slučaj Prve banke pre poručila državnoj tužiteljici. Radmila je i marke tinški guru. Njena agencija MAPA dobila je posao vrijedan 74.000 eura za savjetovanje Vlade u promociji evroatlanskih integracija i članstva u NATO-u i to bez tendera. Zbog umješnosti u beskonačnoj crnogorskoj tranziciji, Vojvodićeva jepoznata i po nadimku Tajkunica.

junaci_10PETAR IVANOVIĆ Direktor Agencije za promociju stranih investicija, donedavni član borda Hipo Alpe Adrija banke, desna ruka učenik i sljedbenik profesora Veselina Vukotića i uzdanica Mila Đukanovića, koji je na čelu Petrove Agencije i na čijem univerzitetu Ivanović radi, učeći studente predu zetništvu. Ivanović je krajem ove godine zapanjio javnost priznanjem da ga je u Hanoveru, gdje je promovisao Crnu Goru, privodila policija, pošto su Vije sti objavile priču. Ivanović priveden zbog sumnje da je na zabavi mladih industrijalaca krao mobilne i naočare. Jedan od svjedoka događaja zapanjeno je izjavio srpskim medijima: „Izgledao je tako evropski“. Ivanović je bio jedan od velikih igrača na crnogorskim berzama, na kojima je zahvaljujući insajderskim informacijama, okrenuo milione. Zbog incidenta u Hanoveru ni dlaka s glave nije mu falila. I dalje će promovisati Crnu Goru po svijetu. Zaslužio je, dok je bio u bordu Hipo Alpe Adrija banke, odobrio je Milu Đukanoviću kredit za kupovinu zemljišta u Budvi, i to više nego što je našem premijeru trebalo za 20.000 kvadrata uz Zavalu.

junaci_11AMFILOHIJE RADOVIĆ Mitropolit Srpske pravoslavne cr kve u Crnoj Gori, bio je i ove godine hiperaktivan. Zamjenjivao je srpskog patrijarha Pavla, pjevao i naricao za Kosovom na mitingu srpske opozicije u Podgorici, svađao se sa srpskim vla dikama, kleo i vrijeđao sveštenstvo i vjernike Crnogorske crkve, kritikovao crnogorsku vlast… ban Potpuno je oprav dao stari epitet ,,po litičar u mantiji”. Jesenas je uzbunio mještane nikšićkog sela Dragovoljići da spriječe mitro­polita Crnogorske pravoslavne crkve Mihaila da osvešta temeljac manastira u obližnjem Risjem Dolu. Morala je da interveniše i poli­cija. I zvanično je potvrđeno da je Amfilohije i vele posjednik – u Crnoj Gori upravlja i ze mljištem vrijednim stotine miliona eura. Prema listovima nepokretnosti, Amfi lohije je vlasnik po tituli 35 nekretnina u Podgorici, suvlasnik 15, a upisan je i kao korisnik šest nekretnina u podgoričkoj i bjelopoljskoj opštini. I po tome je SPC u Crnoj Gori država u državi. Nedavno je, na zasjedanju Svetog arhijerejskog sabora, pokušao da se nametne za nasljed nika patrijarha Pavla. Poražen je od strane većine episkopa. Ovih dana episkop zahum skohercegovački Gri­gorije optužio ga je za loše stanje u SPC. Taj neočekivani napad mogao bi Amfilohiju definitvno pokopati sve šanse da sjedne na prijesto srpskog patrijarha.

junaci_13RADOVAN KARADŽIĆ Najtraženiji haški bjegunac, uhapšen je u julu. Ratnog vođu bosanskih Srba optu ženog u Hagu za ratne zločine uhapsila je policija u Beogradu. U bjekstvu je bio cijelih 12 godina. Sada se nalazi u Hagu, gdje mu se sudi. Karadžić se skrivao u Beogradu, po istom kalupu i scenariju srpskih obavještajnih službi kao i dosadaš nji haški optuženici, koji su uživali punu zaštitu Srbije. Promijenio je lični opis, dobio je lažna lična do kumenta, imao svoju firmu, slobodu kretanja… Karadžić će najvjerovatnije ostatak života provesti iza rešetaka. Optužnica Haškog tužilaštva tereti ga za genocid i saučesništvo u genocidu, zločine protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja ratovanja, teške povrede Ženevske konvencije… Crnogorska policija, kako je prije nekoliko godina objavio Monitor a niko nije demantovao, prva je uhap sila Karadžića i to prije dvanaest godina. Uhvatila, pa pustila. Akcija je počela 11. maja 1996. godine kada je Srpska pravoslavna crkva orga nizovala prenošenje moštiju svetog Vasilija Ostroškog po Hercegovini. U ranim devedesetim nikome u cr nogorskom vrhu nije padalo na pamet da će doći vrijeme kada će pozdravljati hapšenje Radovana Karadžića, kako je to učinio premijer Milo Đukanović. Prvi mandat devedesetih Đukanović je sa svojim drugom Bulatovićem potrošio pomažući Karadžiću i njegovoj ratnoj mašini.

ONI NIJESU ĆUTALI

junaci_3MILAN POPOVIĆ, univerzitetski profesor, crnogorski Čomski i ove je godine bio jedan od najžešćih kritičara Đukanovićevog režima. Predvodio je grupu koja je u otvorenom pismu javnosti u februaru, kada je aktuelni premijer preuzeo čelnu poziciju u Vladi, upozorila da će Đukanovićev konflikt interesa, ako se ne obuzda, ugroziti Crnu Goru. Iako su se ta predviđanja obistinila, Popović ističe da je malo vjerovatno da bi u Crnoj Gori na narednim parlamentarnim izborima mogla biti ugrožena vlast i to zbog mogućnosti DPS-a da ucijeni veliki dio populacije zbog siromaštva i zloupotreba vladajućih krugova. Međutim, kaže da „ima puno simptoma slabljenja same strukture vlasti zbog njene ultramono polističke parazitske prirode koja je sada u fazi da jede samu sebe. Kao što je Miloševićev režim pao u Srbiji onda kad je izgledao vrlo solidan i jak. Mislim da će se tako nešto desiti u narednih nekoliko godina u Crnoj Gori jer je ovaj režim iscrpio sve snage. Ako se to ne desi, onda mi frankistička Španija izgleda kao najvjerovatnija perspektiva“, ocjenjuje Popović. Prema Popoviću Crna Gora je zarobljeno društvo, o čemu najbolje svjedoči slučaj Prve banke: “Afera sa Prvom bankom donosi mnoštvo osnova sumnje da tu postoji jedna šema, jedna organizovana grupa na čelu sa predsjednikom Vlade koja je zarobila čitavo društvo – državu, parlament, vladu, Centralnu banku i da sprovodi svoj nelegitimni privatni interes. To se zove organizovani kriminal, čitavo društvo pati zbog toga, svi ćute“. Profesor Popović tvrdi da je na Univerzitetu 1980-tih bilo više slobode nego danas. Na svojoj je koži osjetio kako se sprovodi diskriminacija i to na Fakultetu političkih nauka. Raskinuo je stalni radni odnos na FPN-u, na kome dekan Srđan Darmanović umjesto kritičke misli njeguje jednoumlje. Zanimljivo, Darmanović je bio učenik Milana Popovića, a sada je jedan od stubova režima, koji je nekadašnji Centar za demokratiju i ljudska prava pretvorio u biro za pružanje statističkih usluga premijeru.


junaci_6VANJA ĆALOVIĆ, direktorka NVO MANS, prije nekoliko dana diplomirala je na Eko nomskom fakultetu u Podgorici na temu Ekonomski razvoj zarobljene države – studije slučajeva iz Crne Gore. Studija je ocijenjena desetkom, a Ćalović u njoj zaključuje da su ,,zahvaljujući sprezi biznisa, politike i kriminala, u Crnoj Gori formirane oligarhične strukture koje su omogućile uspostavljanje monopola i kartela, a unakrsno članstvo u odborima direktora u vlasništvu je stavljeno u funkciju zarobljavanja države”. Ćalović se i ove godine najviše bavila problemom korupcije. U većini anketa javnost je označila kao osobu kojoj najviše vjeruje. Paradoks je da Ćalovićeva ostaje najpopularnija, dok vladajuće stranke, na čije propuste ona ukazuje, takođe bilježe rast. U nedavnom ispitivanju javnog mnjenja Centra za demokratiju i ljudska prava, sa prosječnom ocjenom 3,03, Ćalovićeva je bila prva na listi političara i javnih ličnosti kojima se najviše vjeruje. I u prošlogodišnjoj anketi iza nje su se našli predsjednik Filip Vujanović i premijer Milo Đukanović. Ćalovićeva smatra da građani osjećaju teret korupcije bez obzira na političku pripadnost, ističući da nacionalne priče više nijesu interesantne.

 

junaci_8

SLOBODAN PEJOVIĆ, bivši inspektor iz Herceg Novog, godinama svjedoči o tome kako je crnogorska vlast u pro ljeće 1992. bosanske izbjeglice izručivala Radovanu Karadžiću. Godinama, zato što govori istinu o zločinu, trpi razne vrste pritisaka. Mirna savjest košta ga mirnog života. Samo tokom ove godine tri puta je bio meta nepoznatih počinilaca. U februaru mu je neko velikim kamenom razbio duplo balkonsko staklo na stanu. Nedavno je ispod brisača na automobilu našao listić na kom je flomasterom bilo is pisano „minirano“. Onda mu je razbijeno staklo na autu. Prošle godine napao ga je prolaznik metalnom šipkom. Jasno – opomene da ćuti o deportaciji. Od čega se boje oni koji ga proganjaju? ,,Na području Herceg Novog, to se zna, bilo je još zločina osim deportacije. Za razliku od deportacije o kojoj se sve zna, o drugim zločinima se ne govori… Postojala je paravojna grupa koja je, onako samoinicijativno, te nesrećne ljude noću odvodila iz kuća. Prvo bi ih opljačkali pa ih onda, neđe tamo, na koridoru smrti, na planinama Orijena, likvidirali. Broj im se ne zna, ne zna se ništa”, kazao je nedavno u intervuju Monitoru. Pejović tvrdi da nije tačno da su deportacije trajale jedan vikend, nego najmanje mjesec, čitavi maj. Ljetos mu je Upravni odbor Kongresa Bošnjaka Sjeverne Ame rike dodijelio plaketu.

 

junaci_9

GORAN KNEŽEVIĆ, zamjenik generalnog direktora Cen tralne banke Crne Gore za kontrolu bankarskog sistema i član Savjeta CB, podnio je ostavku početkom februara, najavljujući nastupajuću krizu u crnogorskom finansijskom sektoru. ,,Razlog mog podnošenja ostavke je kulminacija debalansa između ovlašćenja i odgovor nosti koja mi je data članom 20. Zakona o Centralnoj banci, i nemogućnosti da u ovakvom zakonsko-institucionalnom okviru dalje odgovaram za kvalitetno obavljanje supervizije banaka”, saopštio je Knežević. Stručnjake je zabrinula činjenica do ovakva ocjena dolazi od čovjeka koji je, po službenoj dužnosti, imao uvid u najvažnije informacije i transakcije u crnogorskim bankama. Najoprezniji su već tada najavljivali ono što se dešavalo ove jeseni. Mediji su cijenili da je Kneževićeva ostavka prizvod dvostrukog pritiska. Sa jedne strane, na njega i predsjednika Savjeta CBCG Ljubišu Krgovića okomio se ,,ban karski lobi’’ nezadovoljan odlukom o ograničenju kreditnog rasta tokom ove godine, što su oni tumačili kao direktan atak na njihov profit. Istovremeno, čelnici Centralne banke našli su se na meti vladajuće partije, koja je amandmanima na Zakon o bankama, usvojen neposredno nakon Kneževićeve ostavke, smanjila uticaj CBCG na finansijska kretanja u Crnoj Gori. Zahvaljujući tome, danas u Crnoj Gori imamo ,,slučaj Prva banka’’. Što stvari nijesu još gore, dobrim dijelom je zaslužna i prošlogodišnja odluka CBCG o ograničenju kreditnog rasta. Ipak, nakon Kneževićevog odlaska monetarne vlasti su, čini se, počele da gube kontrolu nad finansijskim tržištem. To ne znači da su ta dva događaja u direktnoj vezi, ali potvrđuje argumente koje je Goran Knežević naveo obrazlažući svoju ostavku.

 

junaci_12

MARIJANA MUGOŠA slijepa pravnica, danima ne može da uđe u zgradu Skupštine opštine Podgorica, gdje se nalazi njeno radno mjesto. Ne daju joj dalje od portirnice po naredbi gradonačelnika Miomira Mugoše. On ne dozvoljava da Marijana u kancelariju uđe sa psom vodičem, dresiranim za pomoć slijepim osobama. Marijana je prva osoba u Crnoj Gori koja je bijeli štap uspjela da zamijeni psom vo dičem. ,,Ja zovem mene i Ksenu – ledolomke,” kazala je Marijana Mugoša novinarima. Njih dvoje probijaju led predrasuda prema osobama s invaliditetom, nakon što je stupio na snagu Zakon o psima vodičima. Brojni pravnici ocijenili su da je gradonačelnik Mugoša pogazio zakon. I mnoga udru ženja osoba sa hendikepom i pojedinci iz cijelog regiona apelovali su na gradonačelnika, ljekara da poštuje propise. Gradonačelnik je i dalje neumoljiv. Kabadahije najnemilosrdnije udaraju one za koje misle da su najslabiji. Ali, Mugoša se malo preračunao. Marijana je svojom borbom da bude ravnopravna sa ostalim građanima, podigla javnost. Od ogormne je važnosti pomoći Marijani da izbori svoje pravo. Zbog nje i zbog nas.

Milka TADIĆ MIJOVIĆ

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

FOKUS

POLITIKA IZMEĐU MANTIJE I UNIFORME Sablja vlasti za vojvodu opozicije

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS i DF će na predstojećim izborima pokušati da birače podijele po liniji građanskih, odnosno, nacionalno osviještenih birača. Jednima će to donijeti nastavak vladavine, drugima, nadaju se, prvo mjesto među opozicionim partijama. Svima dosta

 

Čuda su rijetka ali moguća, uvjerio se ovih dana Andrija Mandić. Kada mu je, nakon izgubljene bitke u Skupštini Crne Gore, stiglo odličje  iz beogradskog Generalštaba.

Predsjednik Nove srpske demokratije (NOVA), lider Demokratskog fornta (DF), bivši preduzetnik i vojnik, pomoćnik ministra trgovine u jednoj od poslednjih vlada SRJ pod kontrolom Slobodana Miloševića (proslavila ga je prognoza: „Milošević će pregaziti Koštunicu kao plitak potok“) pa sertifikovani četnički vojvoda, postao je i nosilac Vojne spomen-medalje. „Za doprinos sistemu odbrane Srbije“.  Medalju je Mandiću uručio ministar odbrane Srbije Aleksandar Vulin, na svečanosti u Velikoj ratnoj sali starog Generalštaba.

Zvanično, priznanje je stiglo za doprinos odbrani SRJ tokom NATO bombardovanja 1999. godine. “Svako ko je te 1999. godine bio uz svoj narod i uz svoju zemlju, zaslužuje naše poštovanje i zaslužuje da mu se i na ovaj način odužimo“, ljeporiječio je Vulin naglašavajući kako Srbija poštuje branitelje, bez obzira da li su isti državljani Srbije ili Crne Gore. „Ovo je naš način da se zahvalimo onima koji su nas čuvali i branili“.

Može ministar vojni u vladi Ane Brnabić (Vulin je za vrijeme mandata ugrabio   da odsluži petnaestodnevni vojni rok) tvrditi šta mu drago, ali činjenice govore kako to sa državljanstvom baš i nije beznačajan detalj. Dok su Vulin i Mandić u Ratnoj sali nazdravljali sebi i velikom vođi u Pionirskom parku, u neposrednoj blizini starog Generalštaba, vojni veterani i ratni invalidi ratova iz poslednje decenije prošlog vijeka trošili su četvrti mjesec svakodnevnih protesta, tražeći da im srpska vlast ukaže dužnu pažnju i isplati novac koji im duguje.

To ukazuje da je Mandićeva medalja iskovana na žaru skorijih bitaka. Pa okaljena prošlonedjeljnim priznanjem: „Vučić je,  od vremena kralja Aleksandra, najviše pomogao Srbima u Crnoj Gori… Sve naše oči su uprte u Srbiju, u prijestoni grad, prema našim sunarodnicima…“.

Vulin je za svaki slučaj pritvrdio vođine zasluge. „Predsednik Aleksandar Vučić, vrhovni komandant Vojske Srbije, održao je istorijski govor. Svaki državni organ Republike Srbije je dužan da nakon tog govora uradi svoj deo, da sve od sebe da se upravo na taj način pokaže srpskom narodu u Crnoj Gori”, rekao je. Pa je prešao na stvar: „ Ovo  je naš način da uputimo poruku srpskom narodu u Crnoj Gori da mi znamo za njegovo postojanje, da smo ponosni na njegovu hrabrost, na njegovu tvrdoglavost, upornost i otpornost, i da će srpski narod u Crnoj Gori uvek moći da računa na državu Srbiju”.

Onda je ministar odbrane u Vladi Srbije sabljom darovao poslanika u Skupštini Crne Gore. Samo da ne bude kako je to ta obećana pomoć srpskom narodu u Crnoj Gori.

„Mi smo smatrali da je od vitalnog interesa Srbije da pre svega čuvamo opstanak našeg naroda u Crnoj Gori“, poručio je predsjednik Srbije u prošlonedjeljnom istorijskom govoru koji je toliko dojmio Mandića i Vulina. „Kao i da je veoma važno da na žestoku kampanju asimilacije Srba odgovorimo ozbiljnošću, pristojnošću, i očuvamo snagu srpskog korpusa u Crnoj Gori“. Biće para, razumjeli su svi koji računaju na dobru zaradu i ozbiljan politički profit ove (izborne) i naredne (popis) godine.

Nije prošlo mnogo, a Vučić je proširio listu zahtjeva i očekivanja. Ne bi on da se miješa, rekao je, ali „skreće pažnju“ kako crnogorska vlast o spornom Zakonu o slobodi vjeroispovijesti ili osjećanja mora pregovarati sa predstavnicima SPC čije je sjedište u Beogradu.

„Crnogorske vlasti uvek govore o Mitropoliji crnogorsko-primorskoj. Razgovor mora da se vodi sa SPC. Da li će SPC da odredi jednu svoju mitropoliju ili nekoliko eparhija ili će to da bude neko drugi… Ali Mitropolija crnogorsko-primorska nije neka posebna mitropolija“, naglasio je Vučić, „Zamolio bih ljude iz SPC da budu posebno obazrivi i pažljivi po tom pitanju. Da bude jasno da je reč o SPC sa sedištem u Beogradu, jer to je naš zahtev i u razgovorima sa Albancima, sa Briselom kako  ne bi oni sutra izmišljali pravoslavnu crkvu Kosova ili eparhiju Kosova i rekli da je to kosovsko nasleđe“.

Nema sumnje da su Vučićeve riječi stigle do svih crnogorskih adresa kojima su upućene. Na Cetinju, Amfilohije Radović i njegovo sveštenstvo (ne)očekivano imaju novi problem. Koliko god da se oni ovih dana trude da pokažu i dokažu kako pravoslavna crkva i njena imovina ne mogu pripadati državi i naciji već samo Bogu i vjernom narodu, toliko ih srpski političari i čelnici SPC u Beogradu demantuju. I tvrde kako bez Srba i Srbije nema pravoslavne crkve na ovim prostorima.

 

Pročitajte više u štampanom izanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POTPALJIVANJE VATRE: Protivnici najbolji saveznici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok uzurpatori svetovnog i duhovnog prijestola na Cetinju igraju svojevrstne identitetske igre, većina građana Crne Gore čeka da na red dođu neke prizemnije teme: egzistencija, bezbjednost, obrazovanje, zdravstvena zaštita, borba protiv korupcije i kriminala

 

Crna Gora je, za sada, preživjela još jedno odmjeravanje snaga političkih elita zaklonjenih iza nacionalnih prefiksa i, navodno, vođenih idejom: Bog, domovina, nacija.

Nakon potpisa predsjednika države i objave u Službenom listu, Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica počeo je da važi 8. januara. Istoga dana Ustavnom sud Crne Gore podnijeta je prva inicijativa za ocjenu usaglašenosti tog Zakona sa Ustavom i međunarodnim ugovorima. Prema navodima Tanjuga, podnosioci inicijative beogradski advokati Milenko i Miomir Radić Ustavnom sudu predlažu da naloži obustavu primjene Zakona do okončanja postupka o ocjeni njegove ustavnosti ili do zaključenja ugovora između SPC i Vlade Crne Gore.

U Podgorici je, u to vrijeme, zasjedalo Vijeće za nacionalnu bezbjednost. Crna Gora se pokazala kao sigurna i bezbjedna država,  uprkos subverzivnim aktivnostima iz zemlje i neposrednog okruženja zaključili su premijer Duško Marković i njegovi saradnici iz Vijeća. U saoštenju sa sjednice  se konstatacije da su proteste pratile „snažna i negativna politička i neprimjerena i agresivna medijska kampanja“ – sa cilljem uznemiravanja javnosti  i podsticanja nereda i nestabilnosti.

“Nosioci tih aktivnosti bili su iz zemlje, ali i iz našeg neposrednog okruženja – sa jasnom namjerom dezinformisanja građana, a posebno vjernika o navodnom scenariju upada u vjerske objekte SPC; protjerivanju sveštenika; i pritiscima na srpsku zajednicu u Crnoj Gori… Dakle, njihov cilj je bio ugrožavanje vitalnih ustavnih i demokratskih vrijednosti Crne Gore”, stoji u saopštenju. O vlastitim zaslugama za nastalu krizu – ni riječi.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara 2020. godine
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DESET NAJBOGATIJIH CRNOGORSKIH PORODICA: Milioneri preko državne grbače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pošto  nema zvaničnih podataka o najbogatijima u Crnoj Gori, listu 10 najimućnijih crnogorskih porodica teško je precizno sastaviti. Jedno je sigurno, na njenom vrhu morala bi biti porodica Đukanović

 

Francuski ambasador u Skoplju Kristijan Timonije ocijenio je nedavno da je Crna Gora prerano počela otvarati poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom, a da suštinski napredak nije ostvarila. Kao primjer naveo je to da se se u Crnoj Gori konstantno bogati deset do dvanaest porodica.

“Da li akumulacija bogatstva u Crnoj Gori pokazuje evropske vrijednosti? Je li to neko s kim želimo da dijelimo našu suverenost? Bogatstvo u Crnoj Gori koncentrisano je na 10 ili 12 porodica. Zbog toga želimo ponovo pročitati i prekontrolisati pravila o proširenju. To je postalo više štrikiranje nego stvarni napredak”, rekao je francuski ambasador.

Ko su tih deset porodica o kojima govori ambasador?  Na to pitanje nije lako dati precizan odgovor, pošto zvanične liste o najbogatijima u Crnoj Gori, zasnovane na podacima poreske uprave i drugih relevantnih ustanova –  nema. Tu je i činjenica da su oni koji su danas najbogatiji u Crnoj Gori, dio kapitala stekli kao tranzicioni pobjednici, te da se njihov kapital nalazi dobrim dijelom i van Crne Gore, ili se vodi na druge osobe.  Zvanično, zna se samo da je ove godine u Crnoj Gori – 71 milioner. Sudeći po bankovnim računima. Po nedavno javno saopštenim podacima CBCG, koje joj banke mjesečno dostavljaju, toliko ljudi je na kraju avgusta u bankama imalo depozit veći od milion eura. Najveću depozit je 32 miliona eura.

Jedno je, međutim,  sigurno, na vrhu liste najbogatijih porodica, mora biti porodica Đukanović. Bogatstvo porodice Đukanović prepoznali su i u svijetu. Aktuelni predsjednik Crne Gore i njen dvodecenijski premijer Milo Đukanović našao se i na Forbosovoj listi najbogatijih vladara svijeta, sa bogatstvom procijenjenim na 167 miliona.  No, taj broj je u stvari procjena bogatstva Đukanovića još iz 2009. godine. Tokom deset godina koje su uslijedile, u porodici Đukanović stasao je još jedan milioner. Predsjednikov sin Blažo postao je biznismen u jednom od najunosnijih poslova –  izgradnji hidorelektrana. Samo ta činjenica dovoljna je za procjenu da je bogatstvo ove porodice mnogo veće.

Kako se Đukanović s  platom koja ne prelazi hiljadu eura,  našao na listi najbogatijih svijeta? Kako je mlađahni premijer siromašne zemlje koji je nosio džemper, postao premijer i predsjednik još siromašnije zemlje koji  samo na ruci ima satove vrijedne milion eura.

Više svjedoka tvrdilo je da je Đukanović prve velike novce u stvari zaradio od šverca cigareta. Zbog kog se našao i na međunarodnoj optužnici za šverc cigareta.

,Odgovorno tvrdim da sam ja svjedok koji je vidio kako je Đukanović uzimao dio novca što ga je Stanko Subotić zaradio krijumčarenjem cigareta. Lično sam vidio torbu punu novca koju je pokojni Bokan ostavio Đukanoviću u njegovom kabinetu u zgradi Vlade Crne Gore dok je Đukanović bio premijer. Ja sam tada doveo Bokana u kabinet Đukanovića”, tvrdio je svojevremeno, između ostalih, Srećko Kestner, poslovni partner beogradskog biznismena Stanka Subotića. Kestner je u Njemačkoj nedavno osuđen za šverc cigareta.

I Đukanovićev kum Ratko Knežević, šef trgovačke misije Crne Gore u Vašingtonu tvrdio je da su Đukanović i Subotić bili organizatori „duvanske mafije”, koja je od tog posla zaradila milijarde dolara. Prema Kneževićevim tvrdnjama, samo u 1999. i 2000. godini, preko računa dvije firme iz Lihtenštajna i  Kipra, duvanski kartel oprao je 2,3 milijarde nemačkih maraka. U intervjuu Vijestima, Knežević je tvrdio da su su istražitelji iz Barija sumnjali da su te dvije firme kontrolisali upravo Đukanović i Subotić.

Kako god bilo, optužbe protiv Đukanovića nijesu nikada potvrđene u sudskom postupku. Optužnica protiv njega arhivirana je. Đukanović je zvanično prvi milion zaradio tako što je uz pomoć prijatelja Duška Kneževića u londonskoj Pireus banci uzeo kredit id 1,5 miliona eura. Knežević je kao keš kolateral za taj kredit  položio milion i po depozita. Đukanović je ovaj kredit iskoristio da kroz dokapitalizaciju kupi dio akcija Prve banke, čiji je najveći akcionar već bio njegov brat Aleksandar.  Kada je Đukanović “ušao“ u banku mlađeg brata, akcije su počele vrtoglavo da rastu. Samo za 20 dana vrijednost jedne akcije porasla je gotovo duplo. Ostalo je istorija.

I ostali članovi porodice premijera Đukanovića postali su za vrijeme njegove vlasti bogati, da ih se ne postidi Forbsova  lista najbogatijih.  Brat Aleksandar je preko noći od nezaposlenog postao vlasnik Prve banke. A ta banka, je, opet, preko noći, kada su je preuzeli Đukanovići počela da raste brzinom svjetlosti. Uglavnom zahvaljujući državi. Danas posjeduje i ogromne nekretnine.

Aleksandar Đukanović je samo od Limenke, zgrade MUP-a koja nije uklonjena kako je predviđeno sa zemljišta koje je kupio od države, zaradio deset miliona eura. I to isključivo propustima Đukanovićeve vlade. Godinama je dobijao unosne, milionske poslove, od države preko Republičkog zavoda za urbanizam koji je privatizovao. Samo po osnovu rentiranja nekadašnje Pošte u centru Podgorice, koju je kupio po privilegovanoj cijeni, obezbijedio je prihod od blizu million eura.  I tako redom.

Mladi Đukanović krenuo je stričevim stopama. Priliku da zaradi ozbiljne novce dobio je od crnogorske vlade. Milionski poslovi sa državom  su se samo ređali.

Imetku porodice, ne beznačajno, doprinosi i sestra predsjednika, Ana Đukanović. Bivša sutkinja postala je advokatica, nakon što je  sudskom odlukom omogućila da budvanski hotel Avala, privatizuje kompanija Bepler i Džejkobson, sa svega nekoliko funti na računu. Ispostaviće se da iza ove  kompanije stoji Đukanovićev prijatelj, biznismen Zoran Bećirović, za koga se smatralo da je bio front dijela Đukanovićeve imovine. Sestra premijera nastavila je karijeru kao zastupnica upravo kompanije Bepler i Džejkobson. Njena advokatska karijera vidi se kao „uspješna“, ali je činjenica da je njen uspjeh vrlo često povezan sa bratovim poslovima i poslovnim partnerima.

Nego, nijesu se samo Đukanovići obogatili u protekle dvije decenije. Tu su i njihovi kumovi, prijatelji, prijatelji sa zajedničkih međunarodnih potjernica…Teško je reći ko bi od njih bio na drugom mjestu liste od deset najbogatijih porodica. Posebno, zbog toga što su u međuvremenu neki od njih, izgubili naklonost Đukanovića.

Porodica Marović bi se tako donedavno sa sigurnošću našla na vrhu liste. Osim milionske imovine u Crnoj Gori, koju je Svetozar Marović uknjižio preko noći, probudivši se kao milioner,  poznato je da je samo na računu supruge Svetozara Marovića u Švajcarskoj u periodu od 2006. .o 2007. bilo 3,8 miliona dolara. Do tog podatka došlo se zahvaljujući Međunarodnom konzorcijumu istraživačkih novinara (ICIJ). Prema svjedočenju bivšeg predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića, i Svetozar Marović je prvi milion zaradio od šverca cigareta.

U međuvremenu, Marović je optužen da je bio šef budvanske kriminalne grupe, koja je oštetila Budvu za desetine miliona, kao i njegov sin Miloš. Dio imovine oduzet im je, ali je vrijednost te imovine manja prilično i od iznosa za koji se zna da je bio na računu Marovićeve supruge. Koliko je još takvih računa, možda jednom i saznamo.

Među najbogatije svakako spada i biznismen Duško Knežević, donedavno vrlo blizak porodici Đukanović. Čovjek koji je položio milion i po eura za Đukanovićev kredit, neko ko je finansirao kovertama izborne pobjede Đukanovićeve Demokratske partije socijalista, čovjek koji je doveden u vezu i sa of-šor kompanijama preko kojih je 2,3 miliona eura mita za privatizaciju Telekoma, stiglo do ovdašnjeg vrha. Vlasnik je ovdašnje Atlas grupe, koja se širila u različitim poslovima, od bankarskih do medijskih. Iako je i on danas pod optužnicom, sa blokiranim računima, teško da je ostao bez imetka stečenog u tranzicionim vremenima.

Tu su još neki prijatelji Đukanovića iz duvanskih devedesetih. Međunarodnom optužnicom obuhvaćena su još dva crnogorska „biznismena“ –  Veselin Barović i Branislav Mićunović. Barović je preko Eurofonda, nakon devedesetih postao vlasnik brojnih kompanija, koje je mahom odveo u stečaj. No, upravo je zahvaljujući tome došao u posjed brojnih nekretnina kojima su te kompanije gazdovale. Samo imovina Solane procjenjuje se na milijardu. I danas se još nije preciziralo da li Eurofond, odnosno Barović imaju pravo da kao vlasnici raspolažu ovom vrijednom imovinom, odnosno prirodnim parkom.

Mićunovićevo bogatstvo teško je procijeniti. Njegova porodica i poslovni prijatelji zvanično gazduju Lutrijom Crne Gore. No, njegovo ime vezuje se za poslove podzemlja.  A konekcije dopiru sve do samog vrha vlasti. Na svadbi njegovog sina, među zvanicama, našao se i politički vrh.  Smatra se da je jedan od najmoćnijih ljudi u zemlji, ako ne i najmoćniji.

Za podzemlje vezuje se i porodica Pljevljaka  Darka Šarića, kojem se trenutno sudi za šverc narkotika u Beogradu. Njegov brat Duško, u Crnoj Gori je oslobošen optužbi za pranje novca, jer pravosuđe nije ni pokušalo da utvrdi porijeklo desetina miliona eura, za koje su tvrdili da su oprani preko crnogorskih banaka. Kako god, milioni su tu. Plus milonske naknade iz budžeta koje su izdvojene zbog loših optužnica.

Tu je još jedan biznismen,  kum Mila Đukanovića –  Dragan Brković. Iako su mahom u stečaju  brojne kompanije kojima gazduje, on je kroz decenije uz Đukanovića uzeo  stotine miliona eura, stotine hiljada kvadrata zemlje, od planina do mora, desetine hiljada kvadrata stambenog i poslovnog prostora, podigao stotine miliona kredita.

I dok se za jedan dio imućnih crnogorskih porodica, vezuju tajni računi i sive zone poslovanja, pa se ne može utvrditi kolikim bogatstvom u stvari raspolažu, za jedan broj jasno je da su među najbogatijima, samo po milionskim poslovima koje dobijaju od države.

Među takvima je svakako kompanija Bemax, koja je samo od auto puta uzela preko 300 miliona eura. Svake godine, takođe, nalazi se na listi firmi koje imaju najvrednije poslove sa državom.  Zvanično, prema podacima Privrednog registra, direktor i osnivač ove možda najunosije kompanije u Crnoj Gori je Veselin Kovačević.  No, u registru se navodi da je Kovačević osnivač čiji je udio nula posto. Ko onda stvarno stoji iza ove možda najunosnije građevinske kompanije u Crnoj Gori? Bemax se dovodio u vezu sa bivšim ministrom inostranih poslova Milanom Roćenom, što je on demantovao. Takođe, povezivao se sa Rankom Ubovićem, vlasnikom bivšeg podgoričkog lokala Grand, koji je zatvoren nakon eksplozije.

Osim Bemaxa, tu je još nekoliko kompanija koje se bave građevinarstvom, čiji vlasnici, makar u nekretninama moraju biti na listi najbogatijih. Među takvima je, i kompanija Čelebić, čiji je vlasnik Tomislav Čelebić. Čelebić je takođe blizak vlastima, a osim posla sa nekretninama, sada je i u poslu sa malim hidroelekranama, koji je rezervisan za uski krug ljudi bliskih porodici Đukanović. I njenim članovima.

Osim građevinarstva, posao sa ljekovima, sudeći i prema podacima Uprave za javne nabavke, prilično je unosan. Dvije kompanije –  Glosarij i Farmegra, godinama su u vrhu liste kompanija koje dobijaju najunosnije i najveće poslove od države kad je taj biznis u pitanju. Godišnje oni samo od države uzmu desetine miliona eura.

Vlasnici Farmegre su biznismeni Sreten Đikanović i Janko Radunović, koji su prema pisanju medija navodno u milosti Miomira Mugoše, bivšeg podgoričkog gradonačelnika i visokog funkcionera DPS. Osnivač firme Glosarij je biznismen Branislav Martinović, bivši direktor Bajfarma. Martinovića je na toj poziciji kasnije zamijenio Oleg Obradović, nekadašnji predsjednik borda Prve banke i jedan od aktera afere Telekom.

I Obradović je danas neko ko se bavi poslom izgradnje mini hidroelektrana, i svakako bi se našao na listi bogatih Crnogoraca. U tom poslu je, između ostalih i  kum Mila Đukanovića Vuk Rajković.

Na listi kompanija koje unosno posluju sa državom je i firma Novi Volvox. Jedan od vlasnika te kompanije je Vladan Ivanović, brat Miodraga Ivanovića, još jednog aktera afere Telekom, te bivšeg predsjednika borda državne Pobjede. Ivanović je u prijateljskim odnosima sa porodicom premijera Đukanovića. Vladan Ivanović je i vlasnik kompanije Master Inženjering koja je izgradila zgradu u centru grada, u Ulici Vuka Karadžića, u kojoj je smještena Prva banka.

Novi Volvox se bavi građevinskim poslovima.

Tu su svakako i stranci sa crnogorskim državljanstvom. Vlasnici Maestral hotels and casinos Vei SengPol Pua i Petros Statis prijavili su da je ova njihova kompanija lani imala neto profit od 10,7 milionaeura, što je polovinu ukupnog iznosa profita svih firmi registrovanih za igre na sreću. Među najbogatijim ljudima sa crnogorskim državljanstvom i svjetske liste odavno prepoznaju bivšeg tajlandskog premijera Taksina Šinavatru

Da li je francuski ambasador imao još neku od porodica na umu, ne zna se. Sigurno je samo jedno –  da se u Crnoj Gori milioner postaje sa državne grbače. I zahvaljujući političkim konekcijama.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo