Povežite se sa nama

FOKUS

POZADINA IZDAJE: Korumpirani, ucijenjeni, zastrašeni

Objavljeno prije

na

Nije se sa time šaliti. DPS i SDP nastavljaju poslovnu saradnju. Šefovi su se presabrali, stari saborci podsjetili na zajedničke poslove, sponzori preračunali… I, eto, zaboravljene su višemjesečne čarke tokom kojih je razmijenjeno mnoštvo uvreda, prijetnji i po koja ćuška. Zaboravljene su i optužbe sa naslovnica tabloida koji su, što bi rekao Beba, ,,pod kontrolom vlasti”.

U sjećanju je ostala samo dokumentacija od koje bi vješt advokat ili nenadano motivisan tužilac lako sačinio krivičnu prijavu. Ta su dokumenta – kazuju nam dobro upućeni a pomalo i zastrašeni sagovornici – na svjetlost dana iznijeta iz privatnih arhiva uticajnih zagovornika nastavka šesnaestogodišnjeg ugovorenog braka Mila Đukanovića i Ranka Krivokapića. Sa ciljem da se državotvorni biznis nastavi a vladajuća franšiza proširi i na Podgoricu, Bar, Pljevlja i Bijelo Polje.

Nijesmo izdali birače, pokušava razveseliti prevarene Ranko Krivokapić veličajući vlastitu političku dosljednost i inteligenciju: ,,Nije nam vlast u Podgorici nikakva nužda, već obaveza i dužnost da nešto pokušamo mijenjati.” Promjene: poslije Mugija – Migo!?

Iza krupnih riječi o čojstvu i junaštvu oličenom u najavljenoj depolitizaciji javne uprave u Glavnom gradu, slijedi spisak fotelja za koje su se izborili SDP-ovi pregovarači Vujica Lazović i Raško Konjević. Zanimljiv izbor – na pregovore sa DPS-om poslati dvojac ministara koji svakodnevno dokazuju, a svakog četvrtka i svojeručno potvrđuju, bezrezervnu lojalnost Đukanoviću i njegovom konceptu privatne države.

Potom je spisak fotelja, na glasačkim kutijama osvojenih, dopunjen i imenima onih što će ih partija u njima uhljebiti. Sve je objavljeno unaprijed, da bi se odagnao i privid zakonitog rada i poštovanja propisanih procedura. Ima ih koji vjeruju da je tako brutalna demonstracija bezakonja bila jedan od ustupaka na koje je SDP primoran od strane Đukanovića i njegovih.

O ubjedljivosti argumenata kojima je Krivokapić objelodanio povratak pod Đukanovićeve skute svjedoči reakcija Džavida Šabovića, jedinog člana Predsjedništva SDP-a koji je smogao snage da se suprotstavi. ,,Ovo je čudo. Ne znamo što se radi. Nije bilo glasanja o odluci hoćemo li s DPS ili ne, nego smo informisani o razgovoru Krivokapića s predsjednikom DPS-a…”. Najavljujući moguće povlačenje iz politike, Šabović je partijskim kolegama spočitao da misle samo o tome kako ,,sačuvati poziciju”.

To, pokazaće se, nije usamljeno mišljenje. Evo i zašto. Preko 70 odsto članova Glavnog odbora Socijaldemokratske partije nalaze se na državnim funkcijama, izračunali su novinari prije tri godine, nakon kongresa SDP-a. Pride, među državnim funkcionerima ima i onih koji nijesu uspjeli sakupiti dovoljno glasova za ulazak u partijsko rukovodstvo (direktor Aerodroma CG Milovan Đuričković, direktor JP Morsko dobro Rajko Barović, direktor Zavoda za intelektualnu svojinu Novak Adžić). Te kompanije predstavljaju (posebno Aerodromi i Morsko dobro) SDP-ovu mašinu za pravljenje lojalnih članova i nagrađivanje partijskih terenskih radnika.

Daleko od tog da su to jedina, ,,tradicionalna uporišta” SDP-a. Ima ih – od Montenegroerlajnsa, Hidrometeorološkog zavoda i Univerziteta, preko Ministarstva saobraćaja i Fonda PIO, članstva u upravnim odborima državnih turističkih preduzeća i šefovskih i inspektorskih namještenja u raznim direkcijama, inspekcijama, upravama, pa do savjetničkih mjesta. Samo u kabinetima predsjednika Parlamenta (Krivokapić) i potpredsjednika Vlade (Lazović) ima ih ukupno 15 (ili 14 nakon pravovremenog iskliznuća Andreja Nikolaidisa).

SDP je duže od 15 godina razvijao praksu kupovine i očuvanja partijske lojalnosti na račun poreskih obveznika. Taj model je brzo pokazao najveću manu – tako selektovani i njegovani kadrovi lako padaju pod uticaj formacijski jačeg i finansijski izdašnijeg partnera (čitaj DPS-a). Krivokapić i njegovi saradnici do danas nijesu pronašli rješenje te konstrukcione greške. I evo posljedica.

Dok je većina glasača izašlih na majske izbore u Podgorici, krajem jula, s nestrpljenjem očekivala vijest o formiranju gradskih vlasti bez DPS-a, državne službe su javljale: Predsjednik OO SDP Pljevlja Munir Redžović neće ,,u koaliciju sa četnicima”. Pobjeda je citirala vlasnika jedinog SDP-ovog mandata u lokalnom parlamentu (taj glas je odlučivao ko će formirati lokalnu vlast): ,,Krenemo li u koaliciju sa Stanićem, Pupovićem i družinom ja podnosim ostavku, ali ne vraćam odbornički mandat”.

Morali ste pročitati makar još jedne novine pa da saznate i ostale pljevaljske zanimljivosti. Na primjer onu da je sjednica Skupštine akcionara Rudnika uglja odložena dok se na nadležnom mjestu ne provjeri da li će Munir Redžović i ubuduće biti predstavnik državnog kapitala u bordu direktora te kompanije. Ta funkcija, uz mogućnost da zaposlite nekog rođaka ili komšiju, nosi još nekoliko sitnijih privilegija. Poput mjesečne apanaže koja je dostizala nekih 2,5 hiljade eura mjesečno. Pogađate – DPS je sačuvala vlast, a Redžović i dalje bdi nad rudnim bogatstvom pljevaljskog kraja. Sve u javnom interesu.

Slične vijesti stizale su i sa juga. Barani su, javili su isti izvori, odlučni da kažu istorijsko ne Krivokapićevom naumu da, poslije četvrt vijeka, započne proces detronizacije DPS-a. Mićo Orlandić je, kao prvi čovjek barskog SDP-a, demantovao te vijesti. Istovremeno, predsjednik Političkog savjeta SDP-a i višestruki ministar u koalicionim DPSDP vladama – od saobraćaja do policije – Jusuf Kalamperović je iz istog Bara slao javne poruke: koalicija sa DPS-om nema alternative.

Kalamperoviću nije zasmetala ni vlastita računica po kojoj DPS na izborima ukrade pet do deset odsto glasova. ,,Ko medom radi, prste liže”, pritvrdio je Kalamperović svoju računicu. Treba li u istoj rečenici tražiti i razloge njegove odluke o nastavku saradnje sa DPS-om?

,,Prihvatljivost takvog ponašanja DPS-a kod Kalamperovića nije uzrokovana time što on ‘ne zna’ da nije dozvoljeno krasti glasove i zloupotrebljavati javne fondove u partijske svrhe, već prije svega zato što su i on i njegova porodica itekako koristili koaliciju sa DPS-om kako bi se obogatili na nelegalnim poslovima”, saopšteno je iz NVO MANS. ,,Samo zahvaljujući vezama u ministarstvu urbanizma i nadležnoj inspekciji, ali i barskoj Opštini, porodica Kalamperović je uspjela da legalizuje stambeni kompleks u Baru višemilionske vrijednosti, a zahvaljujući tužilaštvu i da u potpunosti izbjegne krivičnu odgovornost za nelegalnu gradnju i moguću korupciju.”

Tek da se zna: premijer Đukanović bi, kako je izjavio, radije na mjestu ministra policije vidio Kalamperovića nego Raška Konjevića. Stariji SDP-ovac bio je, da podsjetimo, skupa sa Orlandićem, na čelu policije kada je na Rumiji postavljena čuvena limenka SPC. Orlandića, ipak, više pamtimo po ulozi u aferi S.Č. i izjavama koje je davao nakon ubistava Duška Jovanovića i Slavoljuba Šćekića, odnosno – makar tako tvrde porodice ubijenih – po onome što je prećutao.

Da priču o Baru završimo još jednim citatom: ,,Nakon nesreće na gradilištu u Sutomoru, gdje su nakon obrušavanja zemlje poginula dva građevinska radnika sa Kosova, inspekcija rada je u skladu sa ovlašćenjima zatvorila gradilište i firmu Kalamper Bar prekršajno kaznila 200 eura”, piše Dan u martu prošle godine. Crnogorsko pravosuđe još nije reklo svoju o ovom slučaju. Ima li to kakve veze sa aktuelnim političkim stavovima?

MANS proziva i potpredsjednika Vujicu Lazovića (javna je tajna – on je bio jedan od najtvrđih protivnika koalicije sa Pozitivnom CG i nepokolebljivi zagovornik postizborne saradnje sa Đukanovićem). ,,Nadležni tužilac nikada nije ispitao sumnje u korupciji uz pomoć koje su predstavnici Cubux Lux-a dobili naklonost Lazovića za zaključenje spornog ugovora za Valdanos”, podsjećaju iz ove NVO, ,,MANS je zbog sumnji u rad Lazovića prethodnih godina podnio brojne krivične prijave…” Lazović je bio protagonista mnogih poslova koje danas vodimo pod stavkom ,,afere bez epiloga” – od nadogradnje zgrade Pravnog i Ekonomskog fakulteta, preko privatizacije Telekoma i EPCG do ugovora o poravnanju sa bivšim vlasnicima bivšeg Kombinata aluminijuma (taj aranžman je, po Lazovićevoj računici, Crnu Goru koštao više od pola milijarde eura). Član tenderske komisije koja je prodala Jugopetrol – to je, bez konkurencije, najgora od svih loših privatizacija obavljenih pod okupacijom DPS-a. Potom, predsjednik Skupštine akcionara Telekoma, još jedne profitabilne kompanije koja je prodata uz, navodno, neslaganje SDP-a. I taj posao ima koruptivni rep koji se vuče do danas.

Ipak, Lazovića će buduće generacije pamtiti po računici da je osam (italijanskih) eura više od 11 grčkih. Tako je A2A proglašena za najboljeg ponuđača u postupku djelimične privatizacije EPCG. I braća Milo i Aco Đukanović dobiše novac neophodan za spas porodične Prve banke. Cijeni se to. I zato navijači DPS-a priželjkuju Lazovića kao sljedećeg predsjednika SDP-a. Do tada kuriozitet: partija iz koje dolazi ministar za informacione tehnologije (Lazović je i potpredsjednik SDP-a) nema aktivan sajt. A vode nas u Evropu.

Krivokapiću su, ako je zaista ikada razmišljao o otklonu od DPS-ovog načina vladavine, od male pomoći bila i druga dva ministra iz njegove partije – Konjević i Ivan Brajović. Konjevićevim radom nezadovoljni su i vlast i opozicija. Dok bi ga premijer mijenjao za još lojalnijeg, dojučerašnji koalicioni partneri iz Pozitivne danas spočitavaju kako je ,,kao ministar unutrašnjih poslova bio svjedok svih izbornih zloupotreba, mahinacija i krađa DPS-a. I umjesto da ih zbog toga hapsi, on istom tom DPS-u daje vjetar u krila i vještačko disanje”. Brajović je kažu izvori u onoj grupaciji SDP funkcionera koja se do posljednjeg momenta drži neopredijeljena, sa isključivim naumom da glasanje završi na strani koja ima većinu. Bivšeg ministra policije i aktuelnog ministra saobraćaja odavno bije glas kako je spreman da aktiviste svoje partije pusti niz vodu ako suviše uporno, kršeći njegova upozorenja, ukazuju na korupciju i zloupotrebe u resoru koji je pod njegovom kontrolom.

,,Stariji funkcioneri SDP-a žele da nastave da žive u lagodnoj poziciji koaliranja sa vlastima, ali je mlađa struktura svjesna da koalicija s DPS-om znači kraj te partije”, analizirao je Nebojša Medojević ljetos, prije nego je Krivokapić obznanio obnovu poslovno-političke romanse sa Đukanovićem. ,,Pojedini kadrovi SDP-a itekako su koristili poziciju partije na vlasti kako bi zaštitili sebe i članove svojih porodica od krivične odgovornosti za prljave poslove u koje su bili uključeni”, insistiraju iz MANS-a.

Na drugoj strani likuju. ,,Jedni će uvjeravati da je lider SDP-a ucijenjen zbog nekog crnog posla iz prošlosti, neki će opet tvrditi da je kupljen za pozamašnu svotu eura, a pojaviće se, shodno logici palanačkog mentaliteta, i ona čuvena legenda da je, eto, opet UDBA odradila posao…”, dalekovido predviđa vlasnik portala Analitika Draško Đuranović. Istovremeno on i Krivokapiću spočitava da je, ,,posmatrajući politički scenu sa državničkih visina”, precijenio sopstvenu snagu olako obećavajući promjenu strategije SDP-a, ,,ali je i potcijenio snagu i uticaj svojih partijskih saboraca koji su, očito, bolje od njega razumjeli razmišljanja i opredjeljenje vlastitog biračkog tijela”.

Novac i funkcija su preči od budućnosti ove zemlje, časti i uvjerenja!? Da li je to poruka koju je biračko tijelo 25. maja poslalo liderima SDP-a? Ko u to vjeruje, taj će povjerovati i da je zemlja ravna ploča. Koju na plećima drži Milo Đukanović.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo