FOKUS
POZADINA IZDAJE: Korumpirani, ucijenjeni, zastrašeni

Nije se sa time šaliti. DPS i SDP nastavljaju poslovnu saradnju. Šefovi su se presabrali, stari saborci podsjetili na zajedničke poslove, sponzori preračunali… I, eto, zaboravljene su višemjesečne čarke tokom kojih je razmijenjeno mnoštvo uvreda, prijetnji i po koja ćuška. Zaboravljene su i optužbe sa naslovnica tabloida koji su, što bi rekao Beba, ,,pod kontrolom vlasti”.
U sjećanju je ostala samo dokumentacija od koje bi vješt advokat ili nenadano motivisan tužilac lako sačinio krivičnu prijavu. Ta su dokumenta – kazuju nam dobro upućeni a pomalo i zastrašeni sagovornici – na svjetlost dana iznijeta iz privatnih arhiva uticajnih zagovornika nastavka šesnaestogodišnjeg ugovorenog braka Mila Đukanovića i Ranka Krivokapića. Sa ciljem da se državotvorni biznis nastavi a vladajuća franšiza proširi i na Podgoricu, Bar, Pljevlja i Bijelo Polje.
Nijesmo izdali birače, pokušava razveseliti prevarene Ranko Krivokapić veličajući vlastitu političku dosljednost i inteligenciju: ,,Nije nam vlast u Podgorici nikakva nužda, već obaveza i dužnost da nešto pokušamo mijenjati.” Promjene: poslije Mugija – Migo!?
Iza krupnih riječi o čojstvu i junaštvu oličenom u najavljenoj depolitizaciji javne uprave u Glavnom gradu, slijedi spisak fotelja za koje su se izborili SDP-ovi pregovarači Vujica Lazović i Raško Konjević. Zanimljiv izbor – na pregovore sa DPS-om poslati dvojac ministara koji svakodnevno dokazuju, a svakog četvrtka i svojeručno potvrđuju, bezrezervnu lojalnost Đukanoviću i njegovom konceptu privatne države.
Potom je spisak fotelja, na glasačkim kutijama osvojenih, dopunjen i imenima onih što će ih partija u njima uhljebiti. Sve je objavljeno unaprijed, da bi se odagnao i privid zakonitog rada i poštovanja propisanih procedura. Ima ih koji vjeruju da je tako brutalna demonstracija bezakonja bila jedan od ustupaka na koje je SDP primoran od strane Đukanovića i njegovih.
O ubjedljivosti argumenata kojima je Krivokapić objelodanio povratak pod Đukanovićeve skute svjedoči reakcija Džavida Šabovića, jedinog člana Predsjedništva SDP-a koji je smogao snage da se suprotstavi. ,,Ovo je čudo. Ne znamo što se radi. Nije bilo glasanja o odluci hoćemo li s DPS ili ne, nego smo informisani o razgovoru Krivokapića s predsjednikom DPS-a…”. Najavljujući moguće povlačenje iz politike, Šabović je partijskim kolegama spočitao da misle samo o tome kako ,,sačuvati poziciju”.
To, pokazaće se, nije usamljeno mišljenje. Evo i zašto. Preko 70 odsto članova Glavnog odbora Socijaldemokratske partije nalaze se na državnim funkcijama, izračunali su novinari prije tri godine, nakon kongresa SDP-a. Pride, među državnim funkcionerima ima i onih koji nijesu uspjeli sakupiti dovoljno glasova za ulazak u partijsko rukovodstvo (direktor Aerodroma CG Milovan Đuričković, direktor JP Morsko dobro Rajko Barović, direktor Zavoda za intelektualnu svojinu Novak Adžić). Te kompanije predstavljaju (posebno Aerodromi i Morsko dobro) SDP-ovu mašinu za pravljenje lojalnih članova i nagrađivanje partijskih terenskih radnika.
Daleko od tog da su to jedina, ,,tradicionalna uporišta” SDP-a. Ima ih – od Montenegroerlajnsa, Hidrometeorološkog zavoda i Univerziteta, preko Ministarstva saobraćaja i Fonda PIO, članstva u upravnim odborima državnih turističkih preduzeća i šefovskih i inspektorskih namještenja u raznim direkcijama, inspekcijama, upravama, pa do savjetničkih mjesta. Samo u kabinetima predsjednika Parlamenta (Krivokapić) i potpredsjednika Vlade (Lazović) ima ih ukupno 15 (ili 14 nakon pravovremenog iskliznuća Andreja Nikolaidisa).
SDP je duže od 15 godina razvijao praksu kupovine i očuvanja partijske lojalnosti na račun poreskih obveznika. Taj model je brzo pokazao najveću manu – tako selektovani i njegovani kadrovi lako padaju pod uticaj formacijski jačeg i finansijski izdašnijeg partnera (čitaj DPS-a). Krivokapić i njegovi saradnici do danas nijesu pronašli rješenje te konstrukcione greške. I evo posljedica.
Dok je većina glasača izašlih na majske izbore u Podgorici, krajem jula, s nestrpljenjem očekivala vijest o formiranju gradskih vlasti bez DPS-a, državne službe su javljale: Predsjednik OO SDP Pljevlja Munir Redžović neće ,,u koaliciju sa četnicima”. Pobjeda je citirala vlasnika jedinog SDP-ovog mandata u lokalnom parlamentu (taj glas je odlučivao ko će formirati lokalnu vlast): ,,Krenemo li u koaliciju sa Stanićem, Pupovićem i družinom ja podnosim ostavku, ali ne vraćam odbornički mandat”.
Morali ste pročitati makar još jedne novine pa da saznate i ostale pljevaljske zanimljivosti. Na primjer onu da je sjednica Skupštine akcionara Rudnika uglja odložena dok se na nadležnom mjestu ne provjeri da li će Munir Redžović i ubuduće biti predstavnik državnog kapitala u bordu direktora te kompanije. Ta funkcija, uz mogućnost da zaposlite nekog rođaka ili komšiju, nosi još nekoliko sitnijih privilegija. Poput mjesečne apanaže koja je dostizala nekih 2,5 hiljade eura mjesečno. Pogađate – DPS je sačuvala vlast, a Redžović i dalje bdi nad rudnim bogatstvom pljevaljskog kraja. Sve u javnom interesu.
Slične vijesti stizale su i sa juga. Barani su, javili su isti izvori, odlučni da kažu istorijsko ne Krivokapićevom naumu da, poslije četvrt vijeka, započne proces detronizacije DPS-a. Mićo Orlandić je, kao prvi čovjek barskog SDP-a, demantovao te vijesti. Istovremeno, predsjednik Političkog savjeta SDP-a i višestruki ministar u koalicionim DPSDP vladama – od saobraćaja do policije – Jusuf Kalamperović je iz istog Bara slao javne poruke: koalicija sa DPS-om nema alternative.
Kalamperoviću nije zasmetala ni vlastita računica po kojoj DPS na izborima ukrade pet do deset odsto glasova. ,,Ko medom radi, prste liže”, pritvrdio je Kalamperović svoju računicu. Treba li u istoj rečenici tražiti i razloge njegove odluke o nastavku saradnje sa DPS-om?
,,Prihvatljivost takvog ponašanja DPS-a kod Kalamperovića nije uzrokovana time što on ‘ne zna’ da nije dozvoljeno krasti glasove i zloupotrebljavati javne fondove u partijske svrhe, već prije svega zato što su i on i njegova porodica itekako koristili koaliciju sa DPS-om kako bi se obogatili na nelegalnim poslovima”, saopšteno je iz NVO MANS. ,,Samo zahvaljujući vezama u ministarstvu urbanizma i nadležnoj inspekciji, ali i barskoj Opštini, porodica Kalamperović je uspjela da legalizuje stambeni kompleks u Baru višemilionske vrijednosti, a zahvaljujući tužilaštvu i da u potpunosti izbjegne krivičnu odgovornost za nelegalnu gradnju i moguću korupciju.”
Tek da se zna: premijer Đukanović bi, kako je izjavio, radije na mjestu ministra policije vidio Kalamperovića nego Raška Konjevića. Stariji SDP-ovac bio je, da podsjetimo, skupa sa Orlandićem, na čelu policije kada je na Rumiji postavljena čuvena limenka SPC. Orlandića, ipak, više pamtimo po ulozi u aferi S.Č. i izjavama koje je davao nakon ubistava Duška Jovanovića i Slavoljuba Šćekića, odnosno – makar tako tvrde porodice ubijenih – po onome što je prećutao.
Da priču o Baru završimo još jednim citatom: ,,Nakon nesreće na gradilištu u Sutomoru, gdje su nakon obrušavanja zemlje poginula dva građevinska radnika sa Kosova, inspekcija rada je u skladu sa ovlašćenjima zatvorila gradilište i firmu Kalamper Bar prekršajno kaznila 200 eura”, piše Dan u martu prošle godine. Crnogorsko pravosuđe još nije reklo svoju o ovom slučaju. Ima li to kakve veze sa aktuelnim političkim stavovima?
MANS proziva i potpredsjednika Vujicu Lazovića (javna je tajna – on je bio jedan od najtvrđih protivnika koalicije sa Pozitivnom CG i nepokolebljivi zagovornik postizborne saradnje sa Đukanovićem). ,,Nadležni tužilac nikada nije ispitao sumnje u korupciji uz pomoć koje su predstavnici Cubux Lux-a dobili naklonost Lazovića za zaključenje spornog ugovora za Valdanos”, podsjećaju iz ove NVO, ,,MANS je zbog sumnji u rad Lazovića prethodnih godina podnio brojne krivične prijave…” Lazović je bio protagonista mnogih poslova koje danas vodimo pod stavkom ,,afere bez epiloga” – od nadogradnje zgrade Pravnog i Ekonomskog fakulteta, preko privatizacije Telekoma i EPCG do ugovora o poravnanju sa bivšim vlasnicima bivšeg Kombinata aluminijuma (taj aranžman je, po Lazovićevoj računici, Crnu Goru koštao više od pola milijarde eura). Član tenderske komisije koja je prodala Jugopetrol – to je, bez konkurencije, najgora od svih loših privatizacija obavljenih pod okupacijom DPS-a. Potom, predsjednik Skupštine akcionara Telekoma, još jedne profitabilne kompanije koja je prodata uz, navodno, neslaganje SDP-a. I taj posao ima koruptivni rep koji se vuče do danas.
Ipak, Lazovića će buduće generacije pamtiti po računici da je osam (italijanskih) eura više od 11 grčkih. Tako je A2A proglašena za najboljeg ponuđača u postupku djelimične privatizacije EPCG. I braća Milo i Aco Đukanović dobiše novac neophodan za spas porodične Prve banke. Cijeni se to. I zato navijači DPS-a priželjkuju Lazovića kao sljedećeg predsjednika SDP-a. Do tada kuriozitet: partija iz koje dolazi ministar za informacione tehnologije (Lazović je i potpredsjednik SDP-a) nema aktivan sajt. A vode nas u Evropu.
Krivokapiću su, ako je zaista ikada razmišljao o otklonu od DPS-ovog načina vladavine, od male pomoći bila i druga dva ministra iz njegove partije – Konjević i Ivan Brajović. Konjevićevim radom nezadovoljni su i vlast i opozicija. Dok bi ga premijer mijenjao za još lojalnijeg, dojučerašnji koalicioni partneri iz Pozitivne danas spočitavaju kako je ,,kao ministar unutrašnjih poslova bio svjedok svih izbornih zloupotreba, mahinacija i krađa DPS-a. I umjesto da ih zbog toga hapsi, on istom tom DPS-u daje vjetar u krila i vještačko disanje”. Brajović je kažu izvori u onoj grupaciji SDP funkcionera koja se do posljednjeg momenta drži neopredijeljena, sa isključivim naumom da glasanje završi na strani koja ima većinu. Bivšeg ministra policije i aktuelnog ministra saobraćaja odavno bije glas kako je spreman da aktiviste svoje partije pusti niz vodu ako suviše uporno, kršeći njegova upozorenja, ukazuju na korupciju i zloupotrebe u resoru koji je pod njegovom kontrolom.
,,Stariji funkcioneri SDP-a žele da nastave da žive u lagodnoj poziciji koaliranja sa vlastima, ali je mlađa struktura svjesna da koalicija s DPS-om znači kraj te partije”, analizirao je Nebojša Medojević ljetos, prije nego je Krivokapić obznanio obnovu poslovno-političke romanse sa Đukanovićem. ,,Pojedini kadrovi SDP-a itekako su koristili poziciju partije na vlasti kako bi zaštitili sebe i članove svojih porodica od krivične odgovornosti za prljave poslove u koje su bili uključeni”, insistiraju iz MANS-a.
Na drugoj strani likuju. ,,Jedni će uvjeravati da je lider SDP-a ucijenjen zbog nekog crnog posla iz prošlosti, neki će opet tvrditi da je kupljen za pozamašnu svotu eura, a pojaviće se, shodno logici palanačkog mentaliteta, i ona čuvena legenda da je, eto, opet UDBA odradila posao…”, dalekovido predviđa vlasnik portala Analitika Draško Đuranović. Istovremeno on i Krivokapiću spočitava da je, ,,posmatrajući politički scenu sa državničkih visina”, precijenio sopstvenu snagu olako obećavajući promjenu strategije SDP-a, ,,ali je i potcijenio snagu i uticaj svojih partijskih saboraca koji su, očito, bolje od njega razumjeli razmišljanja i opredjeljenje vlastitog biračkog tijela”.
Novac i funkcija su preči od budućnosti ove zemlje, časti i uvjerenja!? Da li je to poruka koju je biračko tijelo 25. maja poslalo liderima SDP-a? Ko u to vjeruje, taj će povjerovati i da je zemlja ravna ploča. Koju na plećima drži Milo Đukanović.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
FOKUS
POPIS POČINJE TREĆEG DECEMBRA: Pobjeda bez poraženih

Mnogo je toga što govori da popis u Crnoj Gori nije bio i neće biti samo tehničko/statističko pitanje prikupljanja podataka neophodnih za planiranje budućih javnih politika. Zato je još važnije da u taj proces uđemo uz najveći mogući dogovor o načinu prikapljanja, unosa i upotrebe dobijenih podataka
U nedjelju koja prva dođe počeće popis stanovnika, domaćinstava i stanova. Valjda. Nakon odlaganja od, ukupno, dvije godine i trideset tri dana. Prilično je izgledno da će popis trajati duže od planiranih 15 dana. Razloge znamo: manjak popisivača i moguće vremenske neprilike uobičajene za ovo doba godine.
U srijedu ujutro govorilo se o tome da su svi uslovi iz prošlonedjeljnog sporazuma vlade, opozicije i nacionalnih savjeta ispunjeni i da popis počinje u četvrtak 30. novembra. Čak je i Monstat (Uprava za statistiku) počeo podjelu popisnog materijala popisivačima.
Popisivači sjutra izlaze na teren, saopštio je direktor Monstata Miroslav Pejović pozivajući građane „da im otvore vrata“. On je insistirao da se popis može sprovesti sa postojećih 3.300 popisivača (Monstat je, u nekoliko puta ponavljanim, konkursima tražio njih 3.800) a da su svi uslovi iz Sporazuma o popisu ispunjeni. “Posljednji preduslov je specifikacija za softver (za kontrolu unijetih podataka – prim. Monitora) koji se najavljuje. Specifikacija je pripremljena od strane Uprave za statistiku. Sopstvenim kapacitetima, samoinicijativno, izradili smo ovu specifikaciju i dostavićemo je vladinoj komisiji, koja će biti formirana u narednim danima”, kazao je Pejović.
Iza podna saznajemo da ništa nije gotovo. Iz DPS – a su poručili da dogovoreno u Sporazumu nije realizovano, iako „nema sporenja oko uslova koje treba ispuniti“. Po njihovom tumačenju, manjak popisivača u odnosu na priželjkivani broj i „činjenica da do danas nemamo specifikaciju projektnog rješenja softvera“ su dovoljan razlog da od vlade zatraže da se popis odloži za još nekoliko dana. U suprotnom, zaprijetili su iz DPS, oni neće učestvovati u popisnom procesu „nego će ga obesmisliti“.
Danijel Živković, v.d. predsjednika te partije, tražio je od vlade da početak popisa još jednom odloži “za pet ili sedam dana” kako bi do kraja završili započeti posao. “Šta je problem da sjednu komisije, pripreme specifikaciju softvera, da vidimo šta nedostaje i na kraju završimo sve kako dolikuje ozbiljnim ljudima”, poručio je Živković ne osvrćući se na činjenicu da opozicija, do tog trenutka, nije imenovala predstavnika koji bi, prema postignutom dogovoru, bio i predsjednik vladine Komisije za praćenje uspostavljanja softvera za kontrolu popisnih podataka.
Pokazalo se da zahtjev DPS-a “nije problem”. I da kucaju na otvorena vrata. U srijedu poslije podne premijer Milojko Spajić izlazi sa konačnom ponudom: “Ja ću danas obaviti razgovor sa predstavnicima partija skupštinske većine i u cilju inkluzivnosti koju Crna Gora nikada nije vidjela, a mislim da smo jako blizu tome, poslao bih poruku DPS-u, odnosno predstavnicima opozicije, da (popis) odložimo na tri dana, odnosno do 3. decembra i da vidimo da li su njihove namjere dobre ili loše. Ovo je mjera kompromisa i da se stvarno svi kao društvo okupimo da taj popis prođe kao jedna tehnička stvar. Ukoliko se ne prihvati 3. decembar kao početak, mi počinjemo sjutra”, saopštio je Spajić uz najavu da će nekoliko sati kasnije izaći sa konačnim rješenjem.
U srijedu veče dobili smo, za sada, konačne rezultate jednomjesečnih pregovora o normalizaciji popisa. Umjesto 30. novembra popis stanovnika, domaćinstava i stanova u Crnoj Gori počeće 3. decembra. Vlada je tu odluku, saopštio je premijer Spajić, usvojila na elektronskoj sjednici a ona je iste večeri objavljena i u Službenom listu. “Na sve izazove odgovorili smo u rekordnom roku i poslali jasnu poruku da su nam prioriteti društveni konsenzus i interes građana. Imamo kontrolu procesa koja nije postojala ni 2011, ni 2003. godine”, saopštio je Spajić. Očito ohrabren uvjerenjem da će nemali napor njegovog kabineta u minulih 30-tak dana konačno uroditi plodom: obavljanjem popisa bez bojkota i pratećih tenzija koje je obećavala atmosfera s kraja oktobra.
Samo par dana pred početak prvo novembarskog popisa na kome je uporno insistirala prethodna vlada Dritana Abaozovića – ostajući gluva na primjedbe opozicionih i nacionalnih partija manje brojnih naroda, nacionalnih vijeća i nevladinog sektora – Monstat je saopštio da mu za planirani posao nedostaje dio popisnih instruktora, 1.700 popisivača (tri puta više nego sada) i od nadležnih zatražio da izvrši procjenu bezbjednosti onih koji će u tom poslu učestvovati, i pored najavljenog bojkota. Jedva tridesetak dana kasnije izgleda kao da smo godinama udaljeni od tako toksične atmosfere u društvu, barem kada je o popisu riječ. Jasno je: u cijeloj priči o popisu Crna Gora će biti pobjednik ako niko ne bude poražen.
Nakon Spajića, i DPS je potvrdio da bi popis mogao da počne u nedjelju. A oni su spremni, poručeno je nakon sjednice Glavnog odobora partije, da u novom roku daju “puni doprinos” kako bi se “u potpunosti ispunili svi uslovi za održavanje popisa koji će početi 3. decembra”. Registrovano je, da je to prvi put da se DPS, tokom višemjesečne popisne sage, javno saglasio sa datumom početka njegovog održavanja. Ne propuštajući, doduše, priliku da naglasi kako je trodnevno odlaganje “najbolja potvrda ispravnosti njihovih stavova”.
Oprezniji su sa pažnjom iščitali zajedničko saopštenje Vijeća i Savjeta manje brojnih naroda koji su bili glavni inicijatori zajedničkog rada na podizanju povjerenja u predstojeći popis .
“Apelujemo na Vladu, Monstat i sve aktere da u narednih nekoliko dana strpljivo doprinesu da se ispune svi uslovi predviđeni Zakonom i Sporazumom, pa da svi zajedno pozovemo građane da se izjasne i daju podatke za opšteprihvaćen popis”, stoji u saopštenju koje su potpisali Momčilo Vuksanović, predsjednik Srpskog savjeta, Suljo Mustafić, predsjednik Bošnjačkog vijeća, Faik Nika, predsjednik Nacionalnog savjeta Albanaca, Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća, Sabrija Vulić, predsjednik Savjet Muslimana i Mensur Šaljaj, predsjednik Romskog savjeta.
Može biti da će svi ključni akteri ovdašnje političke scene, zaista pozvati građane da učestvuju u predstojećem popisu, ali to ne znači kako su svi bili saglasni sa novim odlaganjem njegovog početka.
Prvi je protivljenje toj odluci iskazao Milan Kneževć, predsjednik DNP. On je u srijedu, nakon sastanka predstavnika partija parlamentarne većine u Vladi CG, rekao da su svi zahtjevi opozicije ispunjeni i da DPS opstruira dogovoreno. “Sad traže nova odgađanja i ovaj proces odvlače unedogled, kako bi popis prebacili u novu godinu”.
Još glasniji i u optužbama konkretniji bio je doskorašnji premijer.
“Građani moraju znati da Spajića u svemu ovome ne zanima ni država ni popis. Njega zanima novac. I ovo je dio dogovora oko enormnog zaduženja države od kojeg će uzeti procenat za sebe, kao i par projekata koji bi trebalo da se razviju u narednom periodu, čije će benefite dijeliti aktuelni premijer sa nekoliko spoljnih savjetnika i par zvjezdi sa Skaja”, naveo je Abazović na društvenim mrežama, dan nakon novog dogovora o odlaganju popisa. “Iznenađenje je samo činjenica da je Spajić za manje od mjesec dana dokazao da on nije suštinski premijer ove države i da se konci vuku daleko od zgrade Vlade”.
Abazović je optužio “Spajićeve sponzore” koji su mu, kaže, pomogli pri formiranju vlade ali i od skorašnjeg predsjednika parlamenta Andriju Mandića, spočitavajući mu da više ne insistira da popis mora početi 30. novembra. Ipak, bivši premijer se u kritikama prvenstveno fokusirao na svog nasljednika: “ Spajiću je važnije što misli DPS nego li njegovi partneri u Vladi. Nije nemoguće da mu u subotu 2. decembra isti ovaj DPS ne zatraži ponovno odlaganje. A i ukoliko prihvati popis, prihvatiće ga sa namjerom da njegovi rezultati nikada ne ugledaju svjetlost dana. Već da se u dogovorenoj igri za par mjeseci zamijene uloge”, konstatuje Abazović ostajući pri tvrdnji da će DPS zamijeniti koaliciju ZBCG u vladi prije njene dogovorene rekonstrukcije i imenovanja četvoro ministara iz partija koje predvode Mandić i Knežević.
Nije jasno da li bi i kako posao oko izrade, bezbjednosne provjere i primjene najavljenog programa za provjeru prikupljenih popisnih podataka mogao uticati na njihovo objavljivanje i interpretaciju. Ideja je da svaki popisani stanovnik CG dobije priliku da elektronskim putem provjeri da li su podaci koje je dao popisivaču tačno preneseni u popisnu bazu podataka. Ako se ona do kraja realizuje, dobićemo popisne rezultate na koje se neće moći staviti krupnija zamjerka.
Šta, međutim, ako taj program ne bude pripremljen u svima prihvatljivom roku? Da li će Monstat i pored toga izaći sa neprovjerenim podacima i o ona tri pitanja koja su uzrokovala cijelu predpopisnu peripetiju (jezik, vjera, nacija). Ili će ti odgovori ostati, do daljnjeg, pohranjeni u bazama podataka Uprave za statistiku, bez prava da ugledaju svjetlost dana. Šta ako neko, naknadno, ospori podatke koji nijesu prošli provjeru novog softvera. Ili insistira da se rok za njihovo objavljivanje produžava dok određeni (veliki) broj popisanih ne izvrši najavljenu provjeru, iako je to nešto što ćemo, prema sadašnjem dogovoru, moći ali ne i morati da uradimo…
Zakon o popisu, nanovo mijenjan početkom nedjelje, ne sadrži precizne odgovore na eventualno sporne situacije vezane za objavu dobijenih podataka. A njih može biti raznih. Šta, recimo, ako neki od glasnogovornika srpskog sveta iz Beograda, koji ne kriju da je srpska Crna Gora sastavni dio njihovih velikodržavnih projekata, objavi popisnu pobjedu prije nego Monstat saopšti zvanične rezultate predstojećeg prebrojavanja. Pa onda, preko saradničke mreže u Crnoj Gori, zatraži da se na osnovu tih rezultata krene u izmjene Ustava. O tome je, neki dan, govorio i predsjednik parlamenta Andrija Mandić nadajući se da će popisni rezultati omogućiti početak rasprave o izmjenama Ustava, kako bi srpski postao službeni jezik u Crnoj Gori.
Mnogo je toga što govori da popis u Crnoj Gori nije bio i neće biti samo tehničko/statističko pitanje prikupljanja podataka neophodnih za planiranje budućih javnih politika. Zato je još važnije da u taj proces uđemo uz najveći mogući dogovor o načinu prikupljanja, unosa i upotrebe dobijenih podataka.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
FOKUS
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi

Navodi iz saopštenju Stejt departmenta o Branislavu Branu Mićunoviću i Miodragu Daki Davidoviću, nisu nikakva novost za crnogorsku i jugoslovensku javnost. Monitor se nebrojeno puta bavio poslovima ove dvojice “kontroverznih biznismena” koji su bogatstvo stekli u vrijeme trodecenijske vladavine Mila Đukanovića
Prošlog četvrtka, 16. novembra, osvanula je vijest da su Sjedinjene Američke Države (SAD) uvele sankcije dvojici crnogorskih “kontroverznih biznismena”, kako ih najčešće opisuju kod kuće, – Miodragu Daki Davidoviću i Branislavu Branu Mićunoviću. Američki Stejt department je u saopštenju pored imena ove dvojice Nikšićana, naveo imena još osam osoba iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije koje je Kancelarija za kontrolu imovine stranaca (OFAC ), kao dio Ministarstva Finansija, stavila na crnu listu.
Od crnogorskih državljana na listi sankcionisanih osoba se od aprila prošle godine nalazi i Svetozar Marović, nekadašnji potpredsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) i drugi čovjek režima u Crnoj Gori kome je srodna vlast u Srbiji pružila utočište od izdržavanja pravosnažnih zatvorskih kazni zbog organizovanog kriminala i korupcije.
Sankcije američkih finansijskih vlasti osim zabrane putovanja i zamrzavanja imovine koja se eventualno nalazi u SAD-u ili na teritorijama pod njenom jurisdikcijom povlači i zabranu poslovanja američkih kompanija sa kompanijama proskribovanih osoba. Ne postoji nalog za hapšenje, osim eventualno za pojedince i pravna lica iz Amerike ako se utvrdi da su svjesno kršili sankcije OFAC-a i drugih državnih institucija, ili ako je učinjeno krivično djelo u američkoj jurisdikciji. Sa te tačke gledišta Mićunović i Davidović mogu biti mirni jer im ne prijeti direktna opasnost zbog crne liste. No, propagandni i psihološki efekat se ne može zanemariti jer im negativna dezignacija američke vlade smanjuje manevarski prostor i stvara nelagodnosti.
Davidović je pomenut prvi u saopštenju Stejt departmenta kao osoba koja “decenijama pere novac za kriminalne grupe, jačajući svoj uticaj i oblikujući svoje kriminalno preduzeće” uz optužbe za “šverc cigareta, nafte i oružja”. Takođe se ističe da je korupcija koju širi pomogla “Rusiji da kompromituje nezavisnost demokratskih institucija i pravosuđa zemlje”, uz napore da “utiču na rezultate izbora”. Osim Crne Gore, Amerikanci ukazuju i na Dakine aktivnosti u Makedoniji i “skandala koji je doveo do hapšenja Dragija Raškovskog, generalnog sekretara Vlade, ključnog saradnika bivšeg premijera Zorana Zaeva”. Raškovski je navodno uzeo mito od Davidovića “u cilju promoviranja poslovnih interesa Davidovića” – što se na Balkanu, i šire percipira kao standardna praksa u poslovanju ili dobijanju poslova.
Za Mićunovića se kaže da je”decenijama vodeća figura u organizovanom kriminalu u Crnoj Gori, datirajući još od vremena bivše Jugoslavije” što se inače moglo puno puta pročitati u regionalnoj štampi.
“Najpoznatiji je po ilegalnom švercu cigareta” preko kojeg je korumpirao i podrivao nezavisnost crnogorskih institucija ali i šire po Zapadnom Balkanu. Dovodi se u vezu sa “zloupotrebom javne imovine, eksproprijacijom privatne imovine”, sve “radi lične dobiti ili političkih ciljeva, ili mita”.
Ovi navodi nisu nikakva novost za crnogorsku i jugoslovensku javnost, Monitor se nebrojeno puta bavio poslovima Mićunovića i Davidovića, koji su bogatstvo stekli u vrijeme trodecenijske vladavine Mila Đukanovića. Oni su i lični prijatelji sa doskorašnjim vladarom zemlje uprkos Davidovićevom formalno opozicionom angažmanu nakon raskola u DPS-u. Mićunovića veže sa Đukanovićem i zajednička optužnica talijanskog tužilaštva za šverc cigareta sa mafijom na drugoj strani Jadrana koja nije dokazana na sudu. Davidović je i kum bivšeg predsjednika Crne Gore pokojnog Momira Bulatovića koji ga je pred kraj svog mandata abolirao od optužbi za manipulacije u trgovini cigaretama kojima je navodno oštetio tadašnju republičku kasu za više od deset miliona njemačkih maraka i zbog čega je na kratko uhapšen.
Za razliku od Mićunovića koji je uvijek slovio za žestokog momka i stajao sa one strane zakona (iako to sudski nikada nije dokazano) Davidović je bio načelnik nikšićke policije, ministar trgovine u tzv. Srpskoj autonomnoj oblasti (SAO) Hercegovina koju je osnovala Srpska demokratska stranka (SDS) Radovana Karadžića pred početak sukoba 1991. godine. Vlasnik je i firme Neksan koja se bavi proizvodnjom alkoholnih i bezalkoholnih pića, trgovinom gorivom i građevinskim poslovima. Davidović je nekoliko puta uskakao sa svojim resursima da spasi Željezaru Nikšić, u kojoj je nekada radio kao ekonomista, od stečaja i bankrotstva što mu je kod običnog stanovništva donijelo određene simpatije. Mediji su izvještavali da se Neksan, zajedno sa još nekim državnim i privatnim firmama bliskim vrhu režima, bavio fiktivnim izvozom goriva na Kosovo 2009. godine dok je gorivo istakano i prodavano u zemlji bez plaćenih aksciza državi. Nije bilo demantija ali ni provjera pravosudnih organa, a kamoli optužnice.
Dakin pokušaj samostalnog političkog organizovanja kroz Narodni pokret je neslavno prošao. Poznat je i kao veliki ktitor Srpske crkve (SPC) i često viđan u društvu episkopa i drugih poglavara. Preživio je i atentat u Beogradu 2019. godine upravo kada je bio u društvu tadašnjeg episkopa nikšićko-budimljankog i sadašnjeg crnogorsko – primorskog mitropolita Joanikija Mićovića.
Mićunović se uvijek držao podalje od istupa u javnosti i nikada nije odgovarao direktno na optužbe protiv njega. To je po pravilu prepuštao ljudima iz bezbjednosnog sektora, kao što su bivši direktor policije Veselin Veljović ili medijima pod kontrolom DPS-a. Osnovana je i Facebook grupa Brano Micunović – Ponos Crne Gore gdje su svi kritičari dotičnog označavani “saradnicima stranih službi i neprijateljima Crne Gore”, prije svega tadašnji poslanik Nebojša Medojević. Veljović je na prozivke u Skupštini javno rekao da “Mićunović nema nikakve povezanosti sa Šarićem ili sa konkretnom operacijom Balkanski ratnik” u kojoj je zaplijenjeno 5.7 tona kokaina u Južnoj Americi. Odmah nakon toga, da li slučajno, otpao je i projekat izgradnje prioritetne dionice auto puta Bar – Boljare koju je trebao graditi odavno bankrotirani splitski Konstruktor.
Srpsko tužilaštvo za organizovani kriminal je u slučaju Darka Šarića pominjalo Mićunovića kao osobu sa kojom je Šarić u bliskim odnosima. Srbijanski tužiltelji su u zahtjevu za prisluškivanje Šarića naveli Mićunovića kao organizatora šverca droge i cigareta u međunarodnim razmjerama ali optužnica nikada nije dizana protiv njega. Štaviše, na suđenju Šariću i njegovoj grupi, na zahtjev advokata odbrane Borivoja Borovića, Mićunovićevo ime je zatamnjeno, jer on “nije bio predmet ni optužnice ni istrage”.
Mićunović je, kada se radi o crnogorskom pravosuđu, takođe rođen pod sretnom zvijezdom. Maratonsko suđenje za ubistvo iz bezobzirne osvete na nosilima voženog i već ranjenog Radovana Raca Kovačevića ispred Urgentnog bloka Kliničkog centra CG, završeno je oslobađajućom presudom i to dva puta. Vrhovni sud je tada kao drugostepena instanca ukinula prvu presudu i vratila je sudiji Radomanu Mandiću na ponovno odlučivanje usljed brojnih propusta i mijenjanja izjava svjedoka koji su simultano oboljeli od amnezije i samo mogli primijetiti “dlakavu ruku” koja puca ali ne i osobu. Kada je Mandić po drugi put oslobodio Mićunovića, nevoljno tužilaštvo predvođeno Vesnom Medenicom (takođe bliskom prijateljicom vladarske porodice Đukanović) se opet formalno žalilo. Umjesto tada “nekooperativnog” Vrhovnog suda, žalbu je dočekalo vijeće novoosnovanog Apelacionog suda čiji izvjestilac Milivoje Katnić je pripremio opravosnaženje oslobađajuće presude Mićunoviću nakon što je “vještačenjem utvrđeno da je oštećeni Kovačević već bio mrtav na nosilima”. Prema tome nije ni moglo biti ubistva.
Mjesec dana po finalno oslobađajućoj presudi Medenica se preselila na čelo Vrhovnog suda i riješila svaki budući nedostatak kooperativnosti tamošnjih sudija sa vladajućom partijom. Istražni sudija u slučaju ubistva Kovačevića, Mušika Dujović je postao predsjednik Apelacionog suda dok će Milivoje Katnić postati šef novoosnovanog Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) koje je formirano tobože radi borbe protiv kriminala i korupcije, i na zahtjev EU. Katnić će kasnije nemilosrdno progoniti sve neprijatelje vlasti i zaobići one koje treba zaobići, između ostalog i Daku Davidovića, bilo da se radi o tzv. Državnom udaru ili nečemu drugom.
Nakon američke objave sankcija reakcije crnogorske javnosti su veoma uzdržane. Osim ministra pravde Andreja Milovića koji je rekao da nadležni trebaju ispitati američke navode (uz isticanje da njegovo ministarstvo nije nadležno) maltene da nije bilo reakcije ni političkih partija ni pojedinaca iz bilo kog tabora. Iz vana se samo glasnuo bivši crnogorski diplomata i sada univerzitetski profesor Vesko Garčević koji je rekao da su Amerikanci “poslali jasne poruke sadašnjim i bivšim vlastima” te da je ovo prilika “za dalje jačanje saradnje sa SAD u pravosudnoj oblasti” jer je to u saglasju “sa našom ambicijom da budemo članica EU u bliskoj budućnosti”.
Ako saradnja bude ista kao između Katnića i američkih vlasti dok je “istraživao” Aferu Telekom u kojoj se indirektno pominje Đukanović, sve će se završiti na ćutanju. Na to je crnogorska javnost odavno navikla.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
FOKUS
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje

Krajem oktobra, prestižni američki list Vol Strit Žurnal je objavio opširnu priču o Lovu na najpoznatijeg kripto bjegunca. U razgovoru sa američkim novinarima, tada mandatar Milojko Spajić je rekao: „ Iza (Kvonovog zatvorskog) pisma stoje njegovi politički protivnici i srpska tajna služba“. Srpska BIA nije odgovorila na zahtjev Vol Strit Žurnala na komentar Spajićeve izjave. Nisu zabilježene bilo kakve reakcije na Spajićeve navode ni iz Vlade Srbije ni od medijski svuda prisutnog predsjednika Aleksandra Vučića
Lansiranje Afere Kvon u susret parlamentarnim izborima 11. juna ove godine, kako bi se urušio očekivani rezultat Pokreta Evropa sad (PES) Milojka Spajića, je dobio nastavak po izboru 44. Vlade. Premijer i PES su uzvratili udarac odmah nakon konstitutivne sjednice Vlade. Na prvoj narednoj sjednici 9. novembra Vlada je u odlukama o kadrovskim rješenjima u posljednjoj , 26. tački navela da je donijela „Rješenje o razrješenju Artana Kurtija sa dužnosti generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB)“. Radi se o osobi koja je, po ranijem saopštenju PES-a, imala važnu ulogu u Aferi Kvon i koja je, navodno, stajala iza famoznog pisma koje je korejski prevarantski kralj kripto valuta i međunarodni bjegunac Do Kvon poslao iz Istražnog zatvora u Spužu na adresu tadašnjeg premijera Dritana Abazovića i šefa Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) Vladimira Novovića – u predvečerje izbora.
U pismu je Kvon pomenuo Spajića u negativnom kontekstu gdje mu je navodno Spajić tražio da se uključi u finansiranje njegove izborne kampanje i tvrdio da „ima dokaze o komunikacijama i uplatama od drugih lica“ te da „stoji na raspolaganju za dalji kontakt, ukoliko su potrebna dodatna objašnjenja“. Nakon tog pisma Abazović je teatralno sazvao sjednicu Vijeća za nacionalnu bezbjednost i, po Monitorovim izvorima, tražio od Novovića da uhapsi i procesuira Spajića što je ovaj odbio. O sadržaju pisma i nepotkrijepljenim i/ili sumnjivim navodima zatočenog i pritiješnjenog Kvona Monitor je već ranije pisao.
Prije smjene Kurtija, krajem oktobra, prestižni američki list Vol Strit Žurnal (Wall Street Journal –WSJ) je objavio opširnu priču o Lovu na najpoznatijeg kripto bjegunca na kojoj su radili mjesecima 4 novinara i još 4 novinarska saradnika. U razgovoru sa američkim novinarima, tada mandatar za sastav 44. Vlade Crne Gore Milojko Spajić je rekao: „ Iza (Kvonovog zatvorskog) pisma stoje njegovi politički protivnici i srpska tajna služba“. Srpska Bezbedonosno informativna agencija (BIA) nije odgovorila na zahtjev Vol Strit Žurnala na komentar Spajićeve izjave. Nijesu zabilježene bilo kakve reakcije na Spajićeve navode ni iz Vlade Srbije ni od medijski svuda prisutnog predsjednika Aleksandra Vučića.
Treba se podsjetiti da su se Vučićeve vlasti angažovale protiv Spajića i tokom predsjedničke nominacije. Tada je prvi put Srbija podijelila sa crnogorskom Državnom izbornom komisijom (DIK) podatke o Spajićevom srbijanskom državljanstvu i prebivalištu. Nakon toga je on diskvalificiran iz predsjedničke trke i data podrška Vučićevom prijatelju i savezniku Milu Đukanoviću da opet pokuša da zasjedne kao predsjednik.
Spajić je uvjerenja da je Kvon prevaren da napiše pismo u nadi da će ga zatim crnogorske vlasti vođene Abazovićem pustiti uz kauciju i dozvoliti mu da pobjegne iz zemlje – vjerovatno nešto slično kako je izašao iz Srbije.
WSJ navodi da je Kvon početkom septembra 2022. godine pobjegao iz Singapura, gdje mu se počeo zatvarati krug zbog velikih prevara, i da je preko Dubaija stigao u Beograd i uselio se u stan u blizini Knez Mihajlove, svega nekoliko dana prije nego će južnokorejske vlasti izdati nalog za njegovo hapšenje. Ubrzo će slijediti i Crvena potjernica Interpola. Međutim, Kvon je u online razgovorima sa svojim partnerima i saradnicima koje je vodio iz Beograda tvrdio da ima dogovor sa lokalnim vlastima dok je u jednom drugom razgovoru tvrdio da mu je od srpske policije dopušteno da ostane i nakon što su saznali za Interpolov nalog za hapšenje. Štaviše. 12. oktobra prošle godine, Kvon je zajedno sa Čang Džun Hanom, koji će kasnije takođe biti uhapšen u Crnoj Gori , u Srbiji osnovao kompaniju Codokoj22 D.O.O. dok katastarski podaci pokazuju da je decembra 2022. godine Han posjedovao stan od 400 kvadrata u elitnom dijelu Beograda. Na zahtjeve Vol Strita za intervju nije bilo nikakvih odgovora iz srbijanskog MUP-a, Ministarstva pravde ni iz Vrhovnog javnog tužilaštva.
Spajić je novinarima WSJ rekao da ga je Kvon pozvao u posjetu i da su kafenisali oko sat vremena. Spajić tvrdi da nije u to doba znao da je Kvon u bjekstvu. Vlasti Južne Koreju su preko Interpolovih kanala locirale Kvona u Srbiji a zvanični zahtjev za ekstradicijom je poslat Beogradu krajem decembra prošle godine. Interesantno je da srbijanske vlasti nisu uhapsile Kvona ali je zato Kvon, vjerovatno dobivši obavijest od lokalnih vlasti da je lociran, prekinuo svu aktivnost na drustvenoj mreži twitter. Krajem januara, kako Vučićeve vlasti nisu odgovarale na zahtjeve Interpola i Južne Koreje, u Beograd je stigla delegacija korejskih tužilaca i zvaničnika Ministarstva pravde. Tokom nekoliko dana razgovora sa srbijanskim kolegama, istražitelji su dobili podatke o Kvonovoj srpskoj kompaniji kao i internet adresu. Srbi su takođe „obećali da će isporučiti Kvona ako ga uhvate“ po riječima tužioca Dena Sung-hana koji je dao intervju američkim novinarima. Polovinom februara je i američka Komisija za hartije od vrijednosti (SEEC) podigle tužbu protiv Kvona zbog prevare i laganja rekavši da je izvukao 100 miliona dolara iz kompanije poslije kraha. U martu ove godine i američko Ministartvo pravde je krenulo u istragu protiv Kvona. Do hapšenja je došlo, ali tek krajem marta i to na podgoričkom aerodromu u pokušaju Kvona i njegovog saradnika da se ukrcaju na privatni let za Dubai. Kvonov ulazak u Crnu Goru nije registrovan od strane granične policije.
Istog dana uveče kada je Vlada razriješila Kurtija sa pozicije u ANB-u, Mportal je objavio vijest da je ministar pravde Andrej Milović dostavio dokument Glavnom specijalnom tužiocu (GST) Vladimiru Novoviću u kome iznosi da su službenici Ministarstva pravde Nataša Radonjić i Tanja Popović nezakonito očistile kaznenu evidenciju Kurtija rješenjem od 08.06.2020. godine. To je urađeno uprkos „činjenici da je molba osuđenog za brisanje ove osude, pravosnažno odbijena kao neosnovana od strane Višeg suda u Podgorici“. Stoga Milović traži od SDT-a da ispita da li su pomenute „izvršile neko od krivičnih djela protiv službene dužnosti“ Takođe, od SDT-a traži i da „ispita i razloge zbog kojih prethodni ministar g. Marko Kovač …u vremenu imenovanja generalnog inspektora u ANB i pored indicija da je (Kurti) nezakonito brisan iz Registra kaznene evidencije i zahtjeva javnosti da se utvrdi istina u ovom slučaju“, nije preduzeo zakonom propisane radnje da se nedvosmisleno utvrdi da li Kurti ispunjava zakonske uslove za tu važnu poziciji. Naime Kurti je dva puta pravosnažno osuđen, jednom kao maloljetnik 2004. godine na 10 mjeseci zatvora, i jednom kao punoljetno lice 2009. godine, opet na 10 mjeseci zatvora zbog pokušaja ubistva Rikarda Oroša u Ulcinju.
I pored toga Vlada Dritana Abazovića ga je postavila za generalnog inspektora ANB-a 22.07.2022. dok je na tadašnje primjedbe potpredsjednika Raška Konjevića premijer odgovorio „prema njegovim informacijama ničega nema u kaznenoj evidenciji vezano za Kurtija“ te da je to „jedino relevantno“. Dodao je da Crnoj Gori treba takav profil ličnosti – kao kontrolor za ANB. Abazovićevo pokrivanje i zalaganje za Kurtija je ukazivalo na činjenicu da je on osoba od njegovog povjerenja i da će uraditi sve što se od njega traži kao „profil koji treba Crnoj Gori“, tj. u prijevodu njemu lično, i u skladu sa praksom privatnih institucija iz doba Mila Đukanovića i DPS-a.
Dva dana nakon predstavke ministra Milovića SDT-u oglasio se i Kurti rekavši da je SDT-u podnio krivičnu prijavu protiv novog ministra pravde zbog sumnje da je zloupotrijebio službeni položaj jer je ranije Mportal integralno objavio sadržaj dopisa SDT-a, pretpostavljajući/sugerirajući da je sam ministar poslao dokument ovom miloističkom portalu. Kurti je rekao da Milović ima lični animozitet prema njemu jer je „objavom podataka iz kaznene evidencije prekoračio granice svog ovlašćenja direktnim umišljajem” i da je cilj bio njegova „diskreditacija i ocrnjivanje ličnosti“.
Dan poslije Kurtijeve reakcije, portal javnog servisa RTCG će objaviti dopis tadašnjeg državnog sekretara ministarstva pravde Bojana Zekovića iz kraja juna 2022. godine gdje traži od ministra Kovača provjere o brisanju Kurtija iz kaznene evidencije „zbog naglašenog interesovanja medija“ jer bi provjerom „otklonili sumnje i odbacili optužbe za nezakonito postupanje Minstarstva“. Zeković je tražio i da ukoliko se utvrdi greška da se ispravi i utvrdi odgovornost u slučaju zloupotrebe. Od toga nije bilo ništa. RTCG navodi da Kovač nije odgovorio na njihova pitanja glede navoda Zekovića iako mu je ostavljeno dovoljno vremena. Dan nakon objave RTCG, oglasio se i bivši ministar Kovač zbog „pokušaja lične diskreditacije, najprije od Mportala a zatim …Pobjede u sadejstvu sa ministrom pravde (Milovićem), i funkcionerom SDP-a g. Zekovićem“. Kovač tvrdi da je sam inicirao provjeru nakon medijskih izvještaja i da je utvrdio da se „donijelo rješenje o brisanju navedene osude i da se tadašnja generalna direktorica Nataša Radonjić rukovodila „jednakim postupanjem prema svim punoljetnim licima u skladu sa odredbama KZCG i ZKP“ i da je to u skladu sa odlukom Ustavnog suda iz polovine juna 2019. i praksom sudova u postupcima rehabilitacije. Stoga je ministar Kovač „ocijenio da ne postoje razlozi zbog kojih bi trebalo pokrenuti postupak poništenja rješenja o brisanju osude“ i pozvao tužilaštvo da sve ispita. Kovač se nije osvrnuo na pravosnažnu sudsku presudu kojom je odbijena rehabilitacija Kurtija kao i naknadno obavještenje Kurtija Ministarstvu pravde od 20.02.2018. da odustaje od pokretanja postupka rehabilitacije.
Ostaje da se vidi kako će se Afera Kvon odvijati i da li će njen glavni crnogorski akter, po navodima PES-a, Dritan Abazović, proći bez posljedica. Abazović je u nedavnom intervjuu za Novu pitao „šta je trebalo, da se pismo čuva, stavi u fioku i da se njime ucjenjuje poslije Milojko Spajić?“ umjesto da se šalje Novoviću. Zaključio je da „bi volio da stvari izađu na vidjelo“. Novović i SDT su na potezu.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
-
FOKUS4 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS3 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS2 sedmice
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO4 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
DRUŠTVO3 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
INTERVJU3 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO4 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU4 sedmice
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično