Povežite se sa nama

FOKUS

ŠTA SE KRIJE IZA PRIČE O KEMPINSKI HOTELU U SUTOMORU: Ruski sumnjivi milioni i Roćenovi kumovi

Objavljeno prije

na

Priča o Kempinski hotelu u Sutomoru, još jedna je u nizu crnogorskih bajki, iza koje se krije sumnjivi kapital, vlast i naravno – kumovi.

Početkom godine Rade Vujačić, jedan od vlasnika rusko-crnogorske kompanije Soho hotel and Resort, koja je u ljeto 2013. kupila hotel Ineks Zlatna obala u Sutomoru, najavio je da su on i njegov partner u kompaniji, Rus Aleksandar Gregoriev, u pregovorima sa čuvenim hotelijerskim lancem Kempinski, te da će hotel vrlo vjerovatno preuzeti taj brend. Gregoriev je hotel u Sutomoru, koji se nalazi u zoni zaštićenoj od strane UNESCO, kupio za 11,8 miliona eura.

,,Ineks Zlatna obala će biti hotelski kompleks sa pet zvjezdica, koji će promovisati Bar i Crnu Goru. Prema našem biznis planu, u ovaj projekat će biti uloženo oko 50 miliona eura. Uz smještajne i prateće kapacitete, izgradićemo marinu sa oko 30 ve-zova. Zaposlićemo 400 ljudi”, kazao je Vujačić. Prve goste, prema njegovim riječima, hotel će primiti u junu 2015. godine.

Vujačić je novinarima naglasio da je njegov partner, većinski vlasnik Soho hotel and Resorts, ,,izuzetno uticajan čovjek u čitavoj Rusiji i širom Evrope”.

Uticajan ili ne, Aleksandar Gregoriev, jedna je od centralnih figura u ,,najvećoj operaciji pranja novca na postovjetskoj teritoriji”, kako to definiše OCCRP u svom nedavno objavljenom istraživanju Ruska perionica novca.

OCCRP navodi da je prema podacima moldavskih istražnih organa tokom posljednje tri godine oko 20 milijardi dolara nezakonito premješteno iz Rusije u Evropsku uniju. U tu šemu pranja novca uključeno je 19 ruskih banaka, jedna banka u Moldaviji i banka u Latviji. Koristeći lažne kredite i ugovore, novac je, navodi OCCRP, poslat iz Rusije u Moldaviju, a zatim u Latviju. Moldavske vlasti istražuju i ulogu sudija u toj zemlji koji su, kako sumnjaju, ,,legalizovali sumnjive transfere”.

Glavnu ulogu u toj operaciji imala je Ruska nacionalna banka (RZB), navodi OCCRP, u vrijeme dok je na njenom čelu bio upravo Aleksandar Gregoriev. Prema podacima moldavske policije ta je banka između 2012. i 2014. godine prebacila oko pet milijardi dolara u moldavsku banku Moldinconbank, odakle je novac preusmjeravan u latvijsku Komercbanku.

Gregoriev je inače povezan sa porodicom predsjednika Rusije Vladimira Putina. Sa njegovim rođakom Igorom Putinom imao je zajedničku građevinsku kompaniju SU 888. Igor Putin takođe je bio u upravi RZB kada su preko te banke napravljene sumnjive transakcije.

Gregoriev je bio jedan od vlasnika banke preko kompanije Boaden DOO, u čijem je vlasništvu bilo 16, 35 odsto kapitala RZB. On je u tu rusku banku doveo tim menadžera, uključujući i Igora Putina, koji je bio u bordu do 2014. Putin je napustio banku tvrdeći da su ,,ga neki ljudi upozorili o stvarnom stanju u banci”.

Centralna banka Rusije je u martu ove godine ukinula RZB-u dozvolu zbog kršenje pravila protiv pranja novca, a nakon što je identifikovala sumnjive transakcije od oko pola milijarde dolara. To, pri tom, nije jedina banka koju je vodio Gregoriev, a koja je izgubila dozvolu zbog sumnjivih transakcija. On je 2013. godine uložio novac i u banku Zapadny, koja je odmah, kao i RZB, nakon njegovog ulaska otvorila račune u moldavskoj banci Moldindconbank u koju je opet počeo stizati ogroman novac, piše OCCRP. U aprilu ove godine Centralna banka Rusije je i toj banci ukinula dozvolu, navodeći kao razlog brojna kršenja finansijskih propisa.

Gregoriev je potom napustio Rusiju. On demantuje, piše OCCRP, bilo kakve veze sa operacijama pranja novca o kojima govore moldavske vlasti. Ovaj bivši potpredsjednik moskovske bokserske federacije, prema izvorima OCCRP, bio je saradnik ruske službe bezbijednosti (FSB), no oni su to demantovali.

Zašto je Gregoriev izabrao Crnu Goru za navodna ulaganja? Na to pitanje nema odgovora, ali ima realnih osnova za pretpostavku ko mu je mogao pomoći da takvu odluku donese.

Rade Vujačić, sa kojim Gregoriev posluje u Crnoj Gori, sin je Ratka Vujačića, kuma Milana Roćena, bivšeg crnogorskog ministra inostranih poslova i nekadašnjeg ambasadora SRJ u Moskvi, poznatog po ruskim vezama.

Više izvora tvrdi da Roćen ima jake veze sa tamošnjim političkim, bezbjednosnim i biznis vrhom. Prema nekim zapadnim diplomatama, kako je Monitor već pisao, on je direktna veza sa bezbjednosnim strukturama Kremlja, zbog čega ni Brisel ni Vašington nijesu bili oduševljeni kada je preuzeo spoljne poslove i evropske integracije. Pritisak Zapada navodno je i bio razlog njеgovog naprasnog odustajanja od funkcije ministra vanjskih poslova.

Rade Vujačić posjeduje 10 posto u kompaniji Soho hotels and Resort, a to nije jedina kompanija u kojoj je zajedno sa ruskim partnerima. Prema evidenciji Privrednog registra, on je u avgustu ove godine, sa nepoznatim ruskim investitorima osnovao i firmu za proizvodnju električne energije Soho energo.

Roćenovi kumovi, porodica Vujačić, takođe su, prema istraživanjima MANS –a povezivani sa finansijskim malverzacijama, pranjem novca i utajom poreza. Istraži-vački centar MANS-a objavio je da je grupa barskih građevinskih investitora, pred-vođena Ratkom Vujačićem, utajila preko 2,7 miliona eura, oštetivši budžet Crne Go-re za najmanje pola miliona eura.

,,Vujačić je građevinski investitor sa jakim vezama u vladajućem DPS-u, i na lokal-nom i na državnom nivou, zbog čega postoji sumnja da su institucije nadležne za kontrolu finansijskog poslovanja, ali i katastar, godinama ne samo zatvarale oči pred onim što je bilo očito kršenje zakona i propisa, nego i učestvovale u tome”, sa-opštili su iz te NVO.

MANS je naveo da taj slučaj pokazuje do koje mjere seže uticaj sumnjivog kapitala na državne institucije. ,,U svom naumu, oni su uspjeli da ostvare uticaj na barski katastar, najvjerovatnije koristeći političke i kumovske veze Ratka Vujačića, te da ga pretvore u servis za legalizaciju nezakonitog poslovanja”.

MANS je specijalnoj tužiteljici za korupciju i organizovani kriminal Đurđini Nini Ivanović podnio krivičnu prijavu protiv Ratka Vujačića, no tužilaštvo nije reagovalo. Ova NVO je i ranije podnosila prijavu protiv Vujačića, optužujući ga da je imao ulogu u finansijskim malverzacijama gradonačelnika Bara Žarka Pavićevića. Vujačić je tada to demantovao tvrdeći da su njegove kompanije „donijele višemilionske investicije, kupljena je zemlja na javnom nadmetanju, plaćane su komunalije, zaposlili smo domaće firme i radnike, platili sve poreze i doprinose”.

I bivša poslovna partnerka Ratka Vujačića u jednoj od njegovih kompanija Vera Kirović podnosila je više krivičnih i policijskih prijava, tvrdeći da su Vujačići zajedno sa ruskim partnerima u njihovim građevinskim kompanijama oprali milione kroz ,,poslove gradnje i promet nekretnina u Baru, Herceg Novom i Budvi”. Prema njenim tvrdnjama Rusi su preko 17 preduzeća registrovanih u Crnoj Gori oprali milione neoporezovanog novca u Rusiji i vratili ih nazad u Moskvu.

Vera Kirović je u prijavama navela da su joj njeni bivši partneri saopštili da imaju zeleno svjetlo od Milana Roćena. Istražnim organima dostavila je gomilu dokumentacije, međutim, do danas, nije bilo sudskog epiloga te priče. Ona je tvrdila da je zbog toga bila meta napada.

,,Kada je srpski i crnogorski biznis, u vrijeme sankcija, prebacio većinu novca u Rusiju, kod nas niko nije govorio da su to prljave pare zarađene na ratu. Mi smo pokušavali da pomognemo da se što više razvije crnogorski biznis”, objašnjavao je svojevremeno ogroman upliv ruskog kapitala u Crnu Goru general Sergej Šojgu, ruski ministar za vanredne situacije. Šojgu je sa Roćenom predsjedavao Crnogorsko-ruskim međuvladinim komitetom za trgovinu i ekonomsku saradnju.

Osim dobrih veza, Crna Gora je, objašnjavaju ekonomisti, raj za sumnjive transakcije i pranje novca, i zbog loše primjene bankarske regulative vezane za prijavljivanje sumnjivih transakcija.

,,Mi imamo relativno korektne zakone o pranju novca, ali primjena je potpuno blokirana. Banke masovno krše zakonsku obavezu, ne dostavljaju Upravi za pranje novca informacije o sumnjivim transkacijama. Neprijavljivanje sumnjivih transkacija nije krivično djelo ovdje i to ostaje crna rupa kroz koju se provlače milijarde eura sumnjivih transakcija”, navodi Nebojša Medojević, lider PZP. Medojević, koji često u javnosti govori o masovnom pranju novca u Crnoj Gori, kaže da su banke ključne u pranju novca mafije. „Mafija je uspjela da deponuje ogromne količine gotovine i da to koristi kao kolateral za kredite kod istih banaka. Posebno je šema pranja novca bila razrađena sa Rusima gdje se oprala ogromna količina para zarađenih korupcijom, utajom poreza ili organizovanim kriminalom. Osim banaka, veliki potencijal za pranje imaju investicije u nekretnine, igre na sreću, ali i trgovinu i sport”.

Sprema li se u Sutomoru još jedna sumnjiva operacija?

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo