Povežite se sa nama

FOKUS

VESELIN VELJOVIĆ NA ČEKANJU: Kum ga gura za šefa USKOK-a

Objavljeno prije

na

Potpredsjednik Vlade i ministar pravde Duško Marković objelodanio je: Specijalno tužilaštvo za borbu protiv organizovanog kriminala – slobodno prozvano, po uzoru na takvu Hrvatsku instituciju, crnogorski USKOK (Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta) – neće, kako je prvobitno najavljeno, biti oformljeno u novembru. Obrazloženo je, tehnikalijama: prolongiranje je nastalo zbog toga što je zvanična Crna Gora, na zahtjev Evropske komisije, Venecijanskoj komisiji dostavila Nacrt zakona o Specijalnom tužilaštvu, pa se, kažu, čeka njihovo mišljenje (krajem novembra). Suštinsko pitanje, ipak, nije – kada će biti formiran taj organ, već – šta će u crnogorskoj izvedbi on predstavljati?

Formiranje Specijalnog tužilaštva predviđeno je planom za Poglavlje 23 – Pravosuđe i temeljna prava. Tako je postupila susjedna Hrvatska: USKOK je osnovan 2001. godine, a tamošnja Vlada predlažući Zakon o USKOK-u, kako su isticali, htjela je napraviti radikalan rez u suzbijanju korupcije i organizovanog kriminala.

Istovjetno govori i ministar Duško Marković, dugogodišnji prvi obavještajac zemlje. Prije nekoliko dana, kaže: Crna Gora ima problem sa korupcijom i organizovanim kriminalom pa joj je potrebna ,,snažna udarna pesnica u vidu specijalnog tužilaštva, kadrovski i tehnički sposobnog da proaktivno cilja na sve pojavne oblike korupcije i organizovanog kriminala.” Malo teorije, Marković: ,,Vjerujem da će koncipiranje personalnog sastava budućeg specijalnog tužilaštva biti prilagođeno urgentnim potrebama države i društva, stabilnosti i sigurnosti građana, društva u kojem kriminalci neće moći činiti institucije nemoćnim, kako to u posljednje vrijeme i u nekim prilikama djeluje”.

Zvuči simpatično onima koji su pali s Marsa. Oni koji prate dešavanja u Podgorici i okolini u posljednjih četvrt vijeka (od nerasvijetljenih ubistava do pljačkaških privatizacija), upoznati su sa time da su Đukanović, Marković i vrh vladajuće kaste – oni koji kane osnovati USKOK – ,,integralni igrači” organizovanog kriminala. Američki Forin afers (autor: dr Moizes Naim), maja 2012. godine, Crnu Goru je svrstao među mafijaške države, koje karakteriše oslanjanje na kriminalne grupe: ,,U mafijaškoj državi visoki vladini zvaničnici su zapravo integralni igrači, ako ne i lideri kriminalnih preduzeća, a prioritet su im odbrana i promocija poslova tih preduzeća.”

Hrvatski USKOK je podigao optužnicu protiv (između ostalih) bivšeg premijera i prvog čovjeka HDZ-a Iva Sanadera zbog niza počinjenih kaznenih djela – od primanja mita, preko zloupotrebe položaja do udruživanja za počinjenje kaznenih djela. Krivično je gonjena i HDZ. Sanader je osuđen na ukupno devet godina zatvora i obavezu vraćanja dva miliona nelegalno stečenih eura (15 miliona kuna). Presudom suda i HDZ je proglašena krivom – moraće da vrati 24 miliona kuna. Jedan ,,detalj”: sve se to dogodilo nakon smjene vlasti u Hrvatskoj. Da li je realno očekivati da Milo Đukanović i njegov DPS oforme tijelo koje će podignuti optužnicu protiv Mila Đukanovića i DPS-a?

Predsjednik Centra za političku edukaciju Dragiša Janjušević za Monitor kaže da najavljeno formiranje crnogorske verzije USKOKA predstavlja još jednog ,,zmaja od papira” kako bi se pridobio koji štrik od strane Evropske unije za poglavlje 23 i 24.

,,Hrvatski USKOK je dobio institucionalnu težinu kada je zaživio princip smjenjivosti vlasti i depolitizovanosti institucija. Tek tada on dobija punu težinu, smisao i nezavisnost. Procesuiranje Sanadera kao bivšeg premijera i još par visokih funkcionera u državi dokaz je da se radi o tijelu koje je nezavisno i profesionalno, kao i da ima neophodnu logistiku države za ovako kompleksnu i osjetljivu problematiku. Mi na žalost ne možemo govoriti o tome jer imamo najdužu tranzicionu vlast na svijetu koja traje u kontinuitetu 25 godina.”

Janjušević kaže da je u uslovima partitokratizacije institucija jako teško govoriti o instanci koja mora biti maksimalno nezavisna i profesinalizovana. ,,Ona je još jedan izraz nemoćnih strategija, komisija, akcionih planova, uprava u borbama protiv korupcije i organizovanog kriminala koji nijesu dali nikakav rezultat. Isto kao što imamo najavu za formiranje Agencije za borbu protiv korupcije početkom 2016. god, kao još jednu novinu u antikorupcijskim strategijama i politikama, a koja će biti postavljena na istim osnovama kao i najavljeni USKOK.”

Koliko bi naš USKOK bio spreman da procesuira moguće je procijeniti i na osnovu toga koliko je i na koji način postojeće Odjeljenje za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina, učinilo. U najnovijem Izvještaju o radu Državnog tužilaštva za 2013. godinu (potpisuje ga VD državnog tužioca Veselin Vučković), odjeljak ,,ratni zločini” (zločini koji su se događali dok je na čelu države bila ista vlast kao i danas!), piše da je u izvještajnoj godini postupak vođen protiv 21 učinioca, u slučajevima – „Morinj”, „Deportacija” i „Kaluđerski laz”.

U predmetu „Deportacija”, navodi se, optužnica je podignuta protiv devet učinilaca zbog krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva. U toku 2011. godine donijeta je presuda – svi su oslobođeni. Postupajući po žalbi specijalnog tužioca i oštećenih, Apelacioni sud ukida prvostepenu presudu. U ponovljenom postupku svi optuženi opet su oslobođeni. U žalbenom postupku Apelacioni sud donosi presudu kojom je potvrdio prvostepenu presudu – svi su odlobođeni.

U predmetu „Kaluđerski laz”, optuženo je osam učinilaca zbog krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Prvostepeni sud je u decembru 2013. godine, objavio presudu kojom je sve optužene oslobodio od optužbe. Nedostatak dokaza.

Pa, „Morinj”. Optužnica je podignuta protiv 6 učinilaca zbog krivičnih djela – ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratni zločin protiv ratnih zarobljenika. Prvobitno, svi optuženi su oglašeni krivim. Izrečene su im kazne zatvora. Apelacioni sud u žalbenom postupku ukida prvostepenu presudu. U ponovljenom postupku u toku 2011. godine, donijeta je presuda kojom su četiri učinioca oglašena krivim i osuđena na zatvorske kazne, dok su dva učinioca oslobođena od optužbe. U žalbenom postupku Apelacioni sud potvrđuje prvostepenu presudu u oslobađajućem dijelu, dok je u osuđujućem dijelu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje! U ponovljenom postupku prvostepeni sud je u izvještajnoj godini donio presudu kojom je sve učinioce oglasio krivim. Žalbeni proces je u toku. Imajući u vidu pobrojanu praksu nije teško dokučiti kakva će biti konačna presuda.

Što se može očekivati od crnogorskog USKOK-a dočarava i informacija do koje je došao Monitor iz bezbjednosno-obavještajnih krugova, od izvora, koji je insistirao na anonimnosti: osoba koja trenutno figurira kao najozbiljnije rješenje za poziciju prvog čovjeka budućeg USKOKA jeste aktuelni savjetnik predsjednika države Filipa Vujanovića i bivši direktor Uprave policije – Veselin Veljović.

Prema podacima našeg lista Veljovića – čiju karijeru obilježavaju afere: od posljednje, za plagiranje magistarskog rada, preko organizovanja tajnog predizbornog brifinga za službenike policije u kampu na Zlatici do ,,crnih trojki” – na tu poziciju gura kum, gorepominjani Duško Marković, glavni izvođač radova na formiranju USKOK-a.

Kako bi to izgledalo ukoliko Veljović zauzme fotelju prvog čovjeka USKOK-a, imali smo priliku da čujemo prije tri godine kada je na TV Vijesti odgovarao na pitanje – da li bi odložio značku ili uhapsio Đukanovića ukoliko bi na to bio prinuđen: ,,Ja apsolutno ne vjerujem da se može takva situacija desiti i da može do takvog stanja doći. Nezavisno od toga gdje je bio i šta je radio u ovom i u budućem periodu, to je čovjek koji već sada ima istorijske zasluge šta je Crna Gora uradila i gdje je sada, kao i gdje će biti u bliskoj budućnosti. Bivši predsjednik vlade je čovjek prema kome iskazujem odnos ličnog i profesionalnog poštovanja. Za sve što je radio u prethodnom periodu i sve što radi je u interesu prosperiteta naše države i građana.” Savršena preporuka da uskoči bilo gdje pa i u USKOK.

A čime, i kime, bi se nezavisni crnogorski USKOK mogao/morao baviti? Recimo: čovjekom koji prema svim raspoloživim podacima i indicijama stoji u samom vrhu piramide podzemne i nadzemne moći u Crnoj Gori – Branom Mićunovićem, koji uživa zaštitu institucija. Tu može biti uputan član 401 Krivičnog zakona, o ,,zločinačkom udruživanju” koji kaže: ko organizuje grupu ili drugo udruženje koja ima za cilj vršenje krivičnih djela za koje se može izreći kazna zatvora od jedne godine ili teža kazna, kazniće se zatvorom do tri godine… Ili: organizator udruženja će se kazniti zatvorom od dvije do dvanaest godina, a pripadnik udruženja zatvorom do tri godine…

Ili, član 402, o učestvovanju u grupi koja izvrši krivično djelo: ko učestvuje u grupi ljudi koja zajedničkim djelovanjem liši života neko lice ili mu nanese tešku tjelesnu povredu ili učini drugo krivično djelo za koje se može izreći pet godina zatvora ili teža kazna ili koja pokuša da izvrši neko od tih djela, kazniće se za samo učestvovanje zatvorom od tri mjeseca do pet godina. Ili: kolovođa grupe koja izvrši pomenuto djelo kazniće se zatvorom od jedne do osam godina.

Pa, recimo, premijerova sestra advokatica Ana Kolarević spominjana u američkim istražnim organima da je primila mito u procesu privatizacije Telekoma. Povodom narečenoga, u uži izbor inkriminišućih zakona, za naš budući USKOK, ulazi član 422 Krivičnog zakonika, dio o protivzakonitom posredovanju: ko primi nagradu ili kakvu drugu korist da korišćenjem svog službenog ili društvenog položaja ili uticaja posreduje da se izvrši ili ne izvrši neka službena radnja kazniće se zatvorom od tri mjeseca do tri godine.

Ili, stav dva: ko koristeći svoj službeni ili društveni položaj ili uticaj posreduje da se izvrši službena radnja koja se ne bi smjela izvršiti ili da se izvrši službena radnja koja bi se morala izvršiti kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina. Ili: ako je za prethodno pomenuto posredovanje primljena nagrada ili kakva druga korist učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.

Potom, premijer Milo Đukanović. Kad smo već kod njega, prve sestre i Telekoma valja baciti pogled na član Krivičnog zakonika, 423, koji se tiče primanja mita (za to djelo optužen je i Ivo Sanader): službeno lice koje zahtijeva ili primi poklon ili drugu korist ili koje primi obećanje poklona ili druge koristi za sebe ili drugog da u okviru svog službenog ovlašćenja izvrši službenu radnju koju ne bi smjelo izvršiti ili da ne izvrši službenu radnju koju bi moralo izvršiti, kazniće se zatvorom od dvije do dvanaest godina.

Za Đukanovića, USKOK-u može biti od koristi i tekst člana 416 o zloupotrebi službenog položaja (isti član koji je koristio i hrvatskom USKOK-u u vezi sa Sanaderom): službeno lice koje u namjeri da sebi ili drugom pribavi korist ili drugom nanese štetu, iskoristi svoj službeni položaj ili ovlašćenje, prekorači granice svog službenog ovlašćenja ili ne izvrši službenu dužnost, kazniće se zatvorom do tri godine. Stav četiri: ako vrijednost pribavljene imovinske koristi prelazi iznos od trideset hiljada eura, učinilac će se kazniti zatvorom od dvije do deset godina.

Zatim, premijerov brat, Aco Đukanović, vlasnik Prve banke, u kojoj se, između ostalih, obilno kreditirao narkobos Darko Šarić. Širok je spektar članova Krivičnog zakonika koje bi USKOK morao imati u vidu. Na primjer, član 276, o zloupotrebi ovlašćenja u privredi: odgovorno lice u privrednom društvu koje ima svojstvo pravnog lica ili preduzetnik, koje u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi za pravno lice u kojem je zaposleno, za drugo pravno lice ili drugi subjekt privrednog poslovanja koji ima svojstvo pravnog lica ako je pribavljena imovinska korist velikog obima učinilac će se kazniti zatvorom od dvije do deset godina.

Ili, recimo, član 268, o pranju novca: ko putem bankarskog, finansijskog ili drugog privrednog poslovanja prikrije način pribavljanja novca ili druge imovine za koje zna da su pribavljeni krivičnim djelom, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina. Pa, stav tri: ako je novac ili imovina iz navedenog stava velike vrijednosti učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do deset godina…

Tu su i potpredsjednici DPS-a – Svetozar Marović, ministar Igor Lukšić, predsjednik Filip Vujanović… Potpredsjednici Vlade – Duško Marković, Vujica Lazović… Ministri: Branimir Gvozdenović, Predrag Bošković, Vladimir Kavarić… Savjetnik Milan Roćen, sekretar Žarko Šturanović, savjetnik Veselin Veljović, bivši gradonačelnik Miomir Mugoša… Tajkuni: Veselin Barović, Dragan Brković… Duga je, preduga, i ta lista.

Mnogi iz hobotnice – godinama se (samo)kandiduju za uskočko procesuiranje. Djela ima na pretek: od zloupotrebe službenih položaja, primanja i/ili davanja mita, izazivanja stečaja i/ili lažnog stečaja, izigravanja povjerilaca, zločinačkog udruživanja, zločina protiv čovječnosti, pomaganja i/ili podstrekivanja na teška krivična djela, prikrivanja krivičnih djela, nečinjenja, privrednih prevara, finansijskih malverzacija…

Đukanovićevo i Markovićevo Specijalno tužilaštvo za borbu protiv organizirnog kriminala imaće jedan moto: na koga Đukanović okom, tu Veljović (ili ko god bude na čelu) – USKOK-om.

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KRIZA VLASTI: STARA VEĆINA NOVA VLADA?: Ponavljači obnavljaju gradivo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Približno četvrtina poslanika eventualne većine, treće u ovom sazivu parlamenta, veći dio ljeta provela je u koalicij sa DPS-om, pa je teško povjerovati da im je, kao što piše u novom sporazumu,  prvi cilj da spriječe njihov povratak na vlast ,,u bilo kojoj formi”. Uostalom, bez podrške i danas najjače partije u parlamentu i njenih tradicionalnih saveznika nema deblokade pravosuđa

 

Sa serije sastanaka parlamantarnih partija koje su prije nepune dvije godine podržale Vladu Zdravka Krivokapića stižu optimističke najave. „Desilo se ono što su mnogi sumnjali da može da se desi“,  poručio je Andrija Mandić objavljujući kako su partije stare većine – „ponovo zajedno“. Samo nema bivšeg pemijera.

Kao dokaz tih tvrdnji predočen je Politički sporazum parlamentarne većine – pobjednika izbora 2020. godine. Njegovo objavljivanje pratila je  nezvanična tvrdnja da ga poslanici URA nijesu htjeli potpisati. „Ponovo zajedno“, tako, može da bude ali ne mora da znači.

Redosljed koraka nalaže da koalicije Za budućnost Crne Gore (DF, SNP, Prava i Ujedinjena CG), Mir je naša nacija (Demokrate i DEMOS) i Crno na bijelo (GP URA i Civis) iskazanu obnovu političke saradnje potvrde izborom novog rukovodstva Skupštine i predlaganjem i izborom nove, kako je precizirano, tehničke Vlade. Lakše je to reći nego učiniti.

Za početak, zapelo je oko nastavka mandata predsjednice parlamenta Danijele Đurović (SNP). Demokrate insistiraju da ona podnese ostavku. SNP je ne da. DF se ne oglašava, mada su njegovi poslanici potpisnici inicijative za smjenu Đurović (skupa sa Vladom koja je u međuvremenu pala). URA i tu priču koristi kao povod za nastavak obračuna sa Demokratama kojima još ne mogu oprostiti glasanje za smjenu Vlade Dritana Abazovića.

,,Ti što je ucjenjuju da podnese ostavku imaju mogućnost da sa DPS-om nastave sjednicu (parlamaneta) i smijene je”, kazao je premijer u tehničkom mandatu, konstatujući kako ne vidi razlog za smjenu Danijele Đurović, izuzev ako to bude dio novog dogovora nove-stare većine. Abazović je, dodatno, potencijalnim koalicionim partnerima spočitao šurovanje sa DPS-om: ,,Smatram da su određene strukture imale dogovor sa DPS-om koji nisu mogli da ispoštuju do kraja i traže sada neki izgovor da bi nekako uradili nešto što su obećali”.

Abazović,  u polemičkom žaru, zaboravlja da je on, skupa sa DPS-om, početkom godine inicirao rušenje prethodne 42. Vlade i smjenu Alekse Bečića sa čela parlamenta. Potom je sa partijom Mila Đukanovića potpisao sporazum o formiranju manjinske Vlade kojoj je bio na čelu.

Trenutno, postoje dva realna raspleta. Prvi je (ne mora biti i realniji) nova Vlada. Moguća alternativa je opstanak sadašnje Vlade u tehničkom mandatu do novih izbora. Kad se za to stekne minimum zakonom propisanih uslova. Sada ih nema. Najinteresantnija pitanja u slučaju prvog scenarija su: ko bi bio mandatar, koliko bi ta Vlada trajala i gdje bi tražila međunarodnu podršku – u Beogradu ili Briselu/Vašingtonu.

U nedostatku jače podrške u parlamentu, Dritan Abazović i njegov prethodnik Zdravko Krivokapić gradili su legitimitet svojih vlada na podršci zapadnih partnera. Prva crnogorska Vlada bez DPS-a dobila je kredit od 750 miliona, praktično, prvog radnog dana svog mandata. Borba protiv šverca duvana i kokaina dala je rezultate u velikoj mjeri zahvaljujući operativnim podacima partnerskih službi sa Zapada. Bez dešifrovanih podataka sa zaštičenih telefona koje su u komunikaciji koristili pripadnici kriminalnih grupa, Vesna Medenica bi i danas bila neformalni centar moći crnogorskog pravosuđa. Milojko Spajić i Jakov Milatović su poresku reformu Evropa sad  predstavljali u Briselu i Vašingtonu prije nego u Podgorici… Konačno, Abazović je kao ključnu prepreku za ulazak lidera DF-a u izvršnu vlast navodio protivljenje zapadnih partnera.

Da li se stvari mijenjaju? Pokušavajući da sačuva podršku manjinskoj Vladi, Abazović je prije dva mjeseca tvrdio kako je „rušenje ove Vlade direktna podrška ruskom uticaju u Crnoj Gori“. Ovih dana, ipak, pregovara o formiranju nove Vlade sa partijama Andrije Mandića i Milana Kneževića koje svoju prorusku i putinovsku profilaciju ističu kao jednu od najvećih vrlina. A međunarodni kontekst, nakon ruske agresije na Ukrajinu, radikalno se promijenio. O tome svjedoče i nedavne poruke zapadnih diplomata – od Tonina Picule i Vladimira Bilčika,  do neimenovanog izvora administracije SAD-a koji je za Glas Amerike ponovio pređašnje stavove Gabrijela Eskobara da oni „DF ne vide kao partnera“.

Odgovori na prozivke o mogućem skretanju na istok mogu se pronaći u prošlonedjeljnom Sporazumu obnovljene većine. Tamo piše: „Partije potpsinice izražavaju spremnost da stave moratorijum na sva identitetska pitanja koja dijele društvo ili oko kojih u ovom trenutku nije moguće postići širi društveni konsenzus”. Kosovo, NATO i Rusija svakako spadaju među takve teme.

U istom Sporazumu stoji i formulacija:  ,,… U naše međusobne dogovore ne želimo da budu uključene bilo koje druge strukture koje ne čine većinu od 30. avgusta i za koje nisu glasali građani na izborima”. Jasno je da potpisnici ne žele da u pregovore budu uključeni  Brisel i Vašington. Pošto je Beograd već tu.

Nova stara većina je kao prvi cilj svog ponovnog udruživanja navela ,,eliminaciju svake mogućnosti povratka DPS-a na vlast u bilo kojoj formi i nastavak demontaže bivšeg režima”. U javnosti, ne bez osnova, dominira uvjerenje, da se sa demontažom DPS sistema nije ni počelo. Suštinski, DPS tek treba da ode sa vlasti.

Kada bi pokušali pobrojati sve optužbe za nesposobnost, kriminal, korupciju, nepotizam, prevaru i izdaju svake vrste, koje su partije ,,pobjednice” prošlih izbora međusobno razmijenile za dvije godine, u ovom tekstu ne bi ostalo mjesta ni za tačku. To  ne ide u prilog obećanom nastavku borbe protiv korupocije i kriminala.

Sve to nikako ne može abolirati DPS za trodecenijske učinke. Netačna je tvrdnja da je danas, osim možda u obrazovanju, stanje u bilo kojoj oblasti života gore nego što je to bilo 30. avgusta 2020. Pobjednici su, međutim, pokazali ozbiljan potencijal da bi se, uz dovoljno vremena, mogli primaći rezultatima svojih prethodnika.

Ni politički kontekst nije ohrabrujući. Približno četvrtina poslanika eventualne većine, treće u ovom sazivu parlamenta, veći dio ljeta  provela je u koaliciji sa DPS-om, pa je teško povjerovati da im je, kao što piše u novom sporazumu,  prvi cilj da spriječe njihov povratak na vlast ,,u bilo kojoj formi”. Uostalom, bez podrške i danas najjače partije u parlamentu i njenih tradicionalnih saveznika nema deblokade pravosuđa i izbora nedostajućih sudija Ustavnog suda. A bez toga nema ni regularnih izbora. Ta jednačina se odavno pokušava riješiti. Bez rezultata.

To dovodi do pitanja koliko bi trajala nova tehnička Vlada. U sporazumu piše da bi vanredni parlamentarni izbori mogli biti održani ,,najranije”  zajedno sa redovnim predsjedničkim izborima, na proljeće naredne godine. A najkasnije? To treba da nagađamo.

Stižemo do pitanja premijera. Iz DF-a kandiduju Mandića. Nezvanično, ali uporno. ,,Ima li išta logičnije”, pita se poslanik DF-a Dejan Đurović. Nema, bude li predsjednik Nove srpske demokratije u stanju da obezbijedi podršku 41 poslanika. Ni URA nije odustala od svog predsjednika. Demokrate čekaju i ćute.

Dritan Abazović treba da ostane premijer bez obzira na ishod aktuelnih pregovora, smatra   politička direktorka URA i ministarka ekologije, prostornog planiranja i urbanizma u tehničkoj Vladi Ana Novaković-Đurović. Objašnjavajući: ,,Najprije, da završi procese koje je započeo, od ključne važnosti za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala”. Šta li to znači: ,,Bez obzira na ishod pregovora?”

Nijesmo jedini koji su postavili to pitanje. ,,Gospođa Novaković – Đurović zna da ovakve poruke ruše dijalog stare većine“, reagovao je i predsjednik Ujedinjene CG Goran Danilović (njegova partija ima jedan mandat kroz koaliciju Za budućnost Crne Gore). ,,Makar jednom se ponašajte državnički, a ne sitno-sopstvenički. Ako nešto treba bez obzira na tok i ishod političkih pregovora onda je pregovaranje besmisleno i unižava sve koji pregovaraju. Makar jednom bez diktata i dirigovanja sa strane”, zaključuje Danilović.

U političkim kuloarima pominju se još neka imena potencijalnih kandidata za premijera koji bi, možda, mogli biti po volji svim poslanicima sve tri koalicije. Jedan od njih to je i javno komentarisao. Rezervisano. ,,Nemam nikakvu ponudu, u neformalnom obliku ima nekih razgovora. Ako se inicira takav predlog, odnijeću se odgovorno prema njemu, ali vjerujem da postoje ambiciozniji i bolji i glasaću za predlog većine”, saopštio je poslanik Miodrag Lekić (Demos). Od ostalih ,,kandidata” ni toliko.

Đukanović i njegov DPS ne žele da izgube inicijativu. Nakon što su srušili dvije vlade za šest mjeseci, jednu svoju i jednu njihovu, zvaničnici DPS-a kreću u kampanju kako bi domaću i međunarodnu javnost ubijedili da bez njih nema građanske, evropske, prozapadno orjentisane Crne Gore. I pripremaju se za izbore. Predsjednik države i DPS-a neki dan je objavio formiranje koalicije ,,onih koji su obnovili nezavisnost” za predstojeće izbore u Podgorici. Najavio je da bi se slična koalicija mogla formirati i za parlamentarne izbore.

,,Moramo izaći na izbore, moramo prestati da zbog svoje zlovolje ili inata činimo sebi štetu, da nagrađujemo one za koje znamo da će izdati nakon završenih izbora”, poručio je Đukanović. Ostaje da se vidi da li su baš svi ,,suverenisti” spremni da stanu u njegovu kolonu.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo