Povežite se sa nama

FOKUS

VESELIN VELJOVIĆ NA ČEKANJU: Kum ga gura za šefa USKOK-a

Objavljeno prije

na

Potpredsjednik Vlade i ministar pravde Duško Marković objelodanio je: Specijalno tužilaštvo za borbu protiv organizovanog kriminala – slobodno prozvano, po uzoru na takvu Hrvatsku instituciju, crnogorski USKOK (Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta) – neće, kako je prvobitno najavljeno, biti oformljeno u novembru. Obrazloženo je, tehnikalijama: prolongiranje je nastalo zbog toga što je zvanična Crna Gora, na zahtjev Evropske komisije, Venecijanskoj komisiji dostavila Nacrt zakona o Specijalnom tužilaštvu, pa se, kažu, čeka njihovo mišljenje (krajem novembra). Suštinsko pitanje, ipak, nije – kada će biti formiran taj organ, već – šta će u crnogorskoj izvedbi on predstavljati?

Formiranje Specijalnog tužilaštva predviđeno je planom za Poglavlje 23 – Pravosuđe i temeljna prava. Tako je postupila susjedna Hrvatska: USKOK je osnovan 2001. godine, a tamošnja Vlada predlažući Zakon o USKOK-u, kako su isticali, htjela je napraviti radikalan rez u suzbijanju korupcije i organizovanog kriminala.

Istovjetno govori i ministar Duško Marković, dugogodišnji prvi obavještajac zemlje. Prije nekoliko dana, kaže: Crna Gora ima problem sa korupcijom i organizovanim kriminalom pa joj je potrebna ,,snažna udarna pesnica u vidu specijalnog tužilaštva, kadrovski i tehnički sposobnog da proaktivno cilja na sve pojavne oblike korupcije i organizovanog kriminala.” Malo teorije, Marković: ,,Vjerujem da će koncipiranje personalnog sastava budućeg specijalnog tužilaštva biti prilagođeno urgentnim potrebama države i društva, stabilnosti i sigurnosti građana, društva u kojem kriminalci neće moći činiti institucije nemoćnim, kako to u posljednje vrijeme i u nekim prilikama djeluje”.

Zvuči simpatično onima koji su pali s Marsa. Oni koji prate dešavanja u Podgorici i okolini u posljednjih četvrt vijeka (od nerasvijetljenih ubistava do pljačkaških privatizacija), upoznati su sa time da su Đukanović, Marković i vrh vladajuće kaste – oni koji kane osnovati USKOK – ,,integralni igrači” organizovanog kriminala. Američki Forin afers (autor: dr Moizes Naim), maja 2012. godine, Crnu Goru je svrstao među mafijaške države, koje karakteriše oslanjanje na kriminalne grupe: ,,U mafijaškoj državi visoki vladini zvaničnici su zapravo integralni igrači, ako ne i lideri kriminalnih preduzeća, a prioritet su im odbrana i promocija poslova tih preduzeća.”

Hrvatski USKOK je podigao optužnicu protiv (između ostalih) bivšeg premijera i prvog čovjeka HDZ-a Iva Sanadera zbog niza počinjenih kaznenih djela – od primanja mita, preko zloupotrebe položaja do udruživanja za počinjenje kaznenih djela. Krivično je gonjena i HDZ. Sanader je osuđen na ukupno devet godina zatvora i obavezu vraćanja dva miliona nelegalno stečenih eura (15 miliona kuna). Presudom suda i HDZ je proglašena krivom – moraće da vrati 24 miliona kuna. Jedan ,,detalj”: sve se to dogodilo nakon smjene vlasti u Hrvatskoj. Da li je realno očekivati da Milo Đukanović i njegov DPS oforme tijelo koje će podignuti optužnicu protiv Mila Đukanovića i DPS-a?

Predsjednik Centra za političku edukaciju Dragiša Janjušević za Monitor kaže da najavljeno formiranje crnogorske verzije USKOKA predstavlja još jednog ,,zmaja od papira” kako bi se pridobio koji štrik od strane Evropske unije za poglavlje 23 i 24.

,,Hrvatski USKOK je dobio institucionalnu težinu kada je zaživio princip smjenjivosti vlasti i depolitizovanosti institucija. Tek tada on dobija punu težinu, smisao i nezavisnost. Procesuiranje Sanadera kao bivšeg premijera i još par visokih funkcionera u državi dokaz je da se radi o tijelu koje je nezavisno i profesionalno, kao i da ima neophodnu logistiku države za ovako kompleksnu i osjetljivu problematiku. Mi na žalost ne možemo govoriti o tome jer imamo najdužu tranzicionu vlast na svijetu koja traje u kontinuitetu 25 godina.”

Janjušević kaže da je u uslovima partitokratizacije institucija jako teško govoriti o instanci koja mora biti maksimalno nezavisna i profesinalizovana. ,,Ona je još jedan izraz nemoćnih strategija, komisija, akcionih planova, uprava u borbama protiv korupcije i organizovanog kriminala koji nijesu dali nikakav rezultat. Isto kao što imamo najavu za formiranje Agencije za borbu protiv korupcije početkom 2016. god, kao još jednu novinu u antikorupcijskim strategijama i politikama, a koja će biti postavljena na istim osnovama kao i najavljeni USKOK.”

Koliko bi naš USKOK bio spreman da procesuira moguće je procijeniti i na osnovu toga koliko je i na koji način postojeće Odjeljenje za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina, učinilo. U najnovijem Izvještaju o radu Državnog tužilaštva za 2013. godinu (potpisuje ga VD državnog tužioca Veselin Vučković), odjeljak ,,ratni zločini” (zločini koji su se događali dok je na čelu države bila ista vlast kao i danas!), piše da je u izvještajnoj godini postupak vođen protiv 21 učinioca, u slučajevima – „Morinj”, „Deportacija” i „Kaluđerski laz”.

U predmetu „Deportacija”, navodi se, optužnica je podignuta protiv devet učinilaca zbog krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva. U toku 2011. godine donijeta je presuda – svi su oslobođeni. Postupajući po žalbi specijalnog tužioca i oštećenih, Apelacioni sud ukida prvostepenu presudu. U ponovljenom postupku svi optuženi opet su oslobođeni. U žalbenom postupku Apelacioni sud donosi presudu kojom je potvrdio prvostepenu presudu – svi su odlobođeni.

U predmetu „Kaluđerski laz”, optuženo je osam učinilaca zbog krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Prvostepeni sud je u decembru 2013. godine, objavio presudu kojom je sve optužene oslobodio od optužbe. Nedostatak dokaza.

Pa, „Morinj”. Optužnica je podignuta protiv 6 učinilaca zbog krivičnih djela – ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratni zločin protiv ratnih zarobljenika. Prvobitno, svi optuženi su oglašeni krivim. Izrečene su im kazne zatvora. Apelacioni sud u žalbenom postupku ukida prvostepenu presudu. U ponovljenom postupku u toku 2011. godine, donijeta je presuda kojom su četiri učinioca oglašena krivim i osuđena na zatvorske kazne, dok su dva učinioca oslobođena od optužbe. U žalbenom postupku Apelacioni sud potvrđuje prvostepenu presudu u oslobađajućem dijelu, dok je u osuđujućem dijelu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje! U ponovljenom postupku prvostepeni sud je u izvještajnoj godini donio presudu kojom je sve učinioce oglasio krivim. Žalbeni proces je u toku. Imajući u vidu pobrojanu praksu nije teško dokučiti kakva će biti konačna presuda.

Što se može očekivati od crnogorskog USKOK-a dočarava i informacija do koje je došao Monitor iz bezbjednosno-obavještajnih krugova, od izvora, koji je insistirao na anonimnosti: osoba koja trenutno figurira kao najozbiljnije rješenje za poziciju prvog čovjeka budućeg USKOKA jeste aktuelni savjetnik predsjednika države Filipa Vujanovića i bivši direktor Uprave policije – Veselin Veljović.

Prema podacima našeg lista Veljovića – čiju karijeru obilježavaju afere: od posljednje, za plagiranje magistarskog rada, preko organizovanja tajnog predizbornog brifinga za službenike policije u kampu na Zlatici do ,,crnih trojki” – na tu poziciju gura kum, gorepominjani Duško Marković, glavni izvođač radova na formiranju USKOK-a.

Kako bi to izgledalo ukoliko Veljović zauzme fotelju prvog čovjeka USKOK-a, imali smo priliku da čujemo prije tri godine kada je na TV Vijesti odgovarao na pitanje – da li bi odložio značku ili uhapsio Đukanovića ukoliko bi na to bio prinuđen: ,,Ja apsolutno ne vjerujem da se može takva situacija desiti i da može do takvog stanja doći. Nezavisno od toga gdje je bio i šta je radio u ovom i u budućem periodu, to je čovjek koji već sada ima istorijske zasluge šta je Crna Gora uradila i gdje je sada, kao i gdje će biti u bliskoj budućnosti. Bivši predsjednik vlade je čovjek prema kome iskazujem odnos ličnog i profesionalnog poštovanja. Za sve što je radio u prethodnom periodu i sve što radi je u interesu prosperiteta naše države i građana.” Savršena preporuka da uskoči bilo gdje pa i u USKOK.

A čime, i kime, bi se nezavisni crnogorski USKOK mogao/morao baviti? Recimo: čovjekom koji prema svim raspoloživim podacima i indicijama stoji u samom vrhu piramide podzemne i nadzemne moći u Crnoj Gori – Branom Mićunovićem, koji uživa zaštitu institucija. Tu može biti uputan član 401 Krivičnog zakona, o ,,zločinačkom udruživanju” koji kaže: ko organizuje grupu ili drugo udruženje koja ima za cilj vršenje krivičnih djela za koje se može izreći kazna zatvora od jedne godine ili teža kazna, kazniće se zatvorom do tri godine… Ili: organizator udruženja će se kazniti zatvorom od dvije do dvanaest godina, a pripadnik udruženja zatvorom do tri godine…

Ili, član 402, o učestvovanju u grupi koja izvrši krivično djelo: ko učestvuje u grupi ljudi koja zajedničkim djelovanjem liši života neko lice ili mu nanese tešku tjelesnu povredu ili učini drugo krivično djelo za koje se može izreći pet godina zatvora ili teža kazna ili koja pokuša da izvrši neko od tih djela, kazniće se za samo učestvovanje zatvorom od tri mjeseca do pet godina. Ili: kolovođa grupe koja izvrši pomenuto djelo kazniće se zatvorom od jedne do osam godina.

Pa, recimo, premijerova sestra advokatica Ana Kolarević spominjana u američkim istražnim organima da je primila mito u procesu privatizacije Telekoma. Povodom narečenoga, u uži izbor inkriminišućih zakona, za naš budući USKOK, ulazi član 422 Krivičnog zakonika, dio o protivzakonitom posredovanju: ko primi nagradu ili kakvu drugu korist da korišćenjem svog službenog ili društvenog položaja ili uticaja posreduje da se izvrši ili ne izvrši neka službena radnja kazniće se zatvorom od tri mjeseca do tri godine.

Ili, stav dva: ko koristeći svoj službeni ili društveni položaj ili uticaj posreduje da se izvrši službena radnja koja se ne bi smjela izvršiti ili da se izvrši službena radnja koja bi se morala izvršiti kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina. Ili: ako je za prethodno pomenuto posredovanje primljena nagrada ili kakva druga korist učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.

Potom, premijer Milo Đukanović. Kad smo već kod njega, prve sestre i Telekoma valja baciti pogled na član Krivičnog zakonika, 423, koji se tiče primanja mita (za to djelo optužen je i Ivo Sanader): službeno lice koje zahtijeva ili primi poklon ili drugu korist ili koje primi obećanje poklona ili druge koristi za sebe ili drugog da u okviru svog službenog ovlašćenja izvrši službenu radnju koju ne bi smjelo izvršiti ili da ne izvrši službenu radnju koju bi moralo izvršiti, kazniće se zatvorom od dvije do dvanaest godina.

Za Đukanovića, USKOK-u može biti od koristi i tekst člana 416 o zloupotrebi službenog položaja (isti član koji je koristio i hrvatskom USKOK-u u vezi sa Sanaderom): službeno lice koje u namjeri da sebi ili drugom pribavi korist ili drugom nanese štetu, iskoristi svoj službeni položaj ili ovlašćenje, prekorači granice svog službenog ovlašćenja ili ne izvrši službenu dužnost, kazniće se zatvorom do tri godine. Stav četiri: ako vrijednost pribavljene imovinske koristi prelazi iznos od trideset hiljada eura, učinilac će se kazniti zatvorom od dvije do deset godina.

Zatim, premijerov brat, Aco Đukanović, vlasnik Prve banke, u kojoj se, između ostalih, obilno kreditirao narkobos Darko Šarić. Širok je spektar članova Krivičnog zakonika koje bi USKOK morao imati u vidu. Na primjer, član 276, o zloupotrebi ovlašćenja u privredi: odgovorno lice u privrednom društvu koje ima svojstvo pravnog lica ili preduzetnik, koje u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi za pravno lice u kojem je zaposleno, za drugo pravno lice ili drugi subjekt privrednog poslovanja koji ima svojstvo pravnog lica ako je pribavljena imovinska korist velikog obima učinilac će se kazniti zatvorom od dvije do deset godina.

Ili, recimo, član 268, o pranju novca: ko putem bankarskog, finansijskog ili drugog privrednog poslovanja prikrije način pribavljanja novca ili druge imovine za koje zna da su pribavljeni krivičnim djelom, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina. Pa, stav tri: ako je novac ili imovina iz navedenog stava velike vrijednosti učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do deset godina…

Tu su i potpredsjednici DPS-a – Svetozar Marović, ministar Igor Lukšić, predsjednik Filip Vujanović… Potpredsjednici Vlade – Duško Marković, Vujica Lazović… Ministri: Branimir Gvozdenović, Predrag Bošković, Vladimir Kavarić… Savjetnik Milan Roćen, sekretar Žarko Šturanović, savjetnik Veselin Veljović, bivši gradonačelnik Miomir Mugoša… Tajkuni: Veselin Barović, Dragan Brković… Duga je, preduga, i ta lista.

Mnogi iz hobotnice – godinama se (samo)kandiduju za uskočko procesuiranje. Djela ima na pretek: od zloupotrebe službenih položaja, primanja i/ili davanja mita, izazivanja stečaja i/ili lažnog stečaja, izigravanja povjerilaca, zločinačkog udruživanja, zločina protiv čovječnosti, pomaganja i/ili podstrekivanja na teška krivična djela, prikrivanja krivičnih djela, nečinjenja, privrednih prevara, finansijskih malverzacija…

Đukanovićevo i Markovićevo Specijalno tužilaštvo za borbu protiv organizirnog kriminala imaće jedan moto: na koga Đukanović okom, tu Veljović (ili ko god bude na čelu) – USKOK-om.

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PORUKA SVIJETU REZOLUCIJE UN O GENOCIDU U SREBRENICI: Pamtiti, ne ponoviti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucija UN o genocidu u Srebrenici će, sasvim izvjesno,  biti izglasana. Izvjesno je da će za usvajanje glasati i Crna Gora. Tu se drama Crne Gore i njeno suočavanje sa srpskim svetom, ne završava. Vrijeme će brzo pokazati da li  Spajićev Pokret Evropa sad Bečićeve Demokrate imaju volje i snage da se odupru velikosrpskim pritiscima i manipulacijama. Ili će sudbinu Crne Gore opet vezati za totalitarne i krimogene vlasti u Beogradu i Banja Luci, kao što je to početkom 90-tih uradio jedinstveni DPS

 

Kada ovaj broj Monitora bude na kioscima, vjerovatno će se znati  ishod glasanja o Rezoluciji UN kojom se 11. jul proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici, osuđuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.

Pamtiti, ne ponoviti – tako se može sažeti poruka koju Rezolucija šalje svijetu. Međutim, male su šanse da će se u dogledno vrijeme išta promijeniti na bolje.  U srijedu je Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska (RS), izjavio svojoj Radio Televeviziji (RTRS) da je odlukom o Rezoluciji u Generalnoj skupštini UN „potpisan kraj Bosni i Hercegovini“ i najavio da će sa sjednice Vlade RS u Srebrenici Federaciji BiH biti predložen mirni razlaz. Dodik godinama najavljuje secesiju tog entiteta i razbijanje Bosne i Hercegovine (BH) pa je i najnovija manifestacija već viđeno. Istovremeno,  režimski mediji u RS-u i Srbiji su prepuni raznih komemoracija tokom ratova 90-tih i Drugog svjetskog rata u kojima se preuveličavaju nesporna srpska stradanja a nekad i potpuno izmišljaju. Uz to ide umanjivanje ili negiranja zločina počinjenih u ime velikosprstva. Regionalni mediji bilježe porast broja fizičkih napada i paljevina imovine Bošnjaka povratnika u opštinama istočne RS gdje su prije agresije 1992. godine  činili apsolutnu većinu i odakle su etnički očišćeni, a dio pobijen.

U srijedu  su i desničarske NVO u Podgorici održale slabo posjećeni protest ispred Vlade i državne Skupštine, koji je nastavljen u četvrtak u nadi da će možda vremenom dobiti reprizu litija pred pad režima Demokratske patrije socijalista (DPS) 2020. Iza neprijavljenih okupljanja stoji 11 prosrpskih i proruskih NVO-a. Iza nekih NVO-a stoje funkcioneri Demokratske narodne partije (DNP), čiji lider Milan Knežević se lično pojavio, Nove srpske demokratije (NSD) i još nekih manjih provučićevskih stranaka. Prva na listi NVO organizatora protesta pod sloganom „zaustavite izdaju“ je Srpski kulturni centar Patrijarh Varnava koji nosi ime po nekadašnjem patrijarhu SPC-a Varnavi Rosiću – otvorenom simpatizeru Adolfa Hitlera i nacističke partije. Varnava je jedini Pljevljak za kojim je lično Adolf Hitler izrazio saučešće po smrti 1937. Aktivista ove NVO je bio i sadašnji nacionalno ostrašćeni gradonačelnik Pljevalja Dario Vraneš. Vraneš, član NSD-a, je osim nacionalističke retorike postao poznat i po izlivima berspogovorne lojalnosti Srbiji i njenoj Prvoj Familiji. I neke druge NVO, manje ili više poznate imaju elemente klerofašizma pod maskom tobožnjeg pravoslavlja i borbe za srpstvo. Milutin Mirjačić, direktor Osnovne škole Bajo Pivljanin u Plužinama se obratio “predsjednicima Vlade i Republike jer državu ne priznaje”. Za njega je Crna Gora i dalje „republika u saveznoj državi“. Mirjačić je naglasio da on ne prihvata „ni individualnu krivicu“ za zločine jer „niko nije odgovarao za ubistva Srba” dodavši da će on i slični „možda biti primorani“ na „rušenja i blokade“. Nadležno ministarstvo prosvjete se ogradilo od njega i pozvalo na ispitivanje odgovornosti.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

UDRUŽENI PODUHVAT VUČIĆEVIH POLITIČARA, UDBE I EPISKOPA SPC: Nemoć u UN iskaljuju na Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kampanja nakon najave premijera Milojka Spajića da će Crna Gora glasati u Ujedinjenim Nacijama (UN) Rezoluciju kojom se osuđuje negiranje genocida u Srebrenici, presuđenog od strane međunarodnog suda u Hagu vidno je orkestrirana iz ureda predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ovakva histerija protiv Crne Gore nije postojala ni u predvečerje referenduma o nezavisnosti 2006. godine

 

 Od tzv. antibirokratske revolucije 1989. godine teško da je bilo toliko povika i gnjeva na malu Crnu Goru od strane srpskog sv(ij)eta diljem regiona. Razlog je navodna izdaja „bratske Srbije“ i „interesa srpskog naroda“ zbog najave premijera Milojka Spajića da će Crna Gora glasati u Ujedinjenim Nacijama (UN) Rezoluciju kojom se osuđuje negiranje genocida u Srebrenici, presuđenog od strane međunarodnog suda u Hagu. Kampanja je vidno orkestrirana iz ureda predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ovakva histerija protiv Crne Gore nije postojala ni u predvečerje referenduma o nezavisnosti 2006. godine. Tada je crnogorska Mitropolija predvođena pokojnim Amfilohijem Radovićem ostala po strani referendumske kampanje pozvavši se na jevanđeosku maksimu „caru carevo, Bogu božje“.

U ovom slučaju se prije pet dana u kampanju uključio i sadašnji mitropolit Joanikije Mićović kome norme Jevanđelja i hrišćanske vjere ne važe kada su politički interesi Beograda i Moskve u pitanju. Mitropolit se prvo na uskršnjoj liturgiji 5.maja u Podgorici, kojoj su prisustvovali premijer, predsjednik i drugi zvaničnici, pojavio sa ruskim carskim grbom na vladičanskoj kapi (mitri). Istina, na štitu grba nije bilo ruskog Sv. Đorđa, (vjerovatno ciljana „korisna nejasnoća“) ali je ornament svakako ruski stiliziran i poruka je jasna. Kasnije je, slijedeći  poruku patrijrha SPC  Porfirija,  Joanikije rekao da „pri­ča o sre­bre­nič­kom ge­no­ci­du ni­je na­uč­no ute­me­lje­na, ali je i te ka­ko po­li­tič­ki mo­ti­vi­sa­na“. Tamo se desio, rekao je  zločin ali „lobiranje, sponzorisanje i propagiranje priče o genocidu u Srebrenici, ne može nadoknaditi nedostatke dokaza za održivost te priče“. Poruka mitropolita je da Crna Gora ne treba glasati predloženu Rezoluciju kako bi „uvijek bila otvorena za istinu,…sačuvala svoje dostojanstvo…(i) svoju unutrašnju stabilnost“.

Da je unutrašnja stabilnost i koaliciona Vlada narušena vidi se i iz izjave lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića koji je „saopštio premijeru da teško možemo nastaviti da podržavamo njegovu Vladu ukoliko CG podrži Rezoluciju“ u UN-u. Pojedini vučićevski mediji u zemlji i van su pozvali na organizaciju protesta i litije koje bi predvoditi episkopi. Andrija Mandić, predsjednik državne Skupštine i lider Nove srpske demokratije (NSD) nije prijetio izlaskom iz vlasti, na koju je toliko vremena čekao, ali je rekao da „mi srpski lideri u Crnoj Gori tu Rezoluciju i pokušaj da se Srbi proglase genocidnim narodom doživljavamo kao problem“.

Situacija u kojoj se našla Vlada predvođena Pokretom Evropa sad (PES) nije nimalo zavidna. Još se ne zna kako će proći pokušaj Crne Gore da amandmanski djeluje na prijedlog Rezolucije čime bi se dodatno naglasila individualna krivica za genocid i pozvalo na dosljedno poštovanje Dejtonskog sporazuma. Međutim, podnošenje amandamana nije umirilo Beograd i njegove u Crnoj Gori. Knežević je amandmane uporedio sa „čajem od nane“, da „djeluju neubjedljivo“ i da je „jasno da će Crna Gora ući u ozbiljnu vrstu nestabilnosti“. Srbijanski vanjski ministar Marko Đurić je rekao kako amandmani služe „pred javnosti u Crnoj Gori da ne bi izgledalo ‘da su protiv bratske Srbije’”.

U predloženom tekstu Rezolucije nema ni govora o bilo kakvoj genocidnosti srpskog naroda (kojom ciljano manipuliraju Vučić, Mandić, episkopi i drugi).  Formalno, crnogorski amandmani izgledaju suvišni. Glavna smetnja srpskim nacionalistima je da Rezolucija „bezrezervno osuđuje svako negiranje genocida u Srebrenici“, „iskrivljavanje (činjenica)“ i što se „osuđuje veličanje onih koji su osuđeni za ratne zločine… i genocid pred međunarodnim sudovima“. Ne treba puno gledati srbijanske režimske medije i uočiti dobro organizovanu „kulturu“ poricanja ili drastičnog umanjivanja srpskih zločina iz 90-tih i 40-tih uz stalno veličanje i gostovanje osuđenih ratnih zločinaca na udarnim televizijskim terminima. Kada se doda Vučićevo lamentiranje i horsko ponavljanje njegovih sljedbenika da „za genocidne nas proglašavaju ubice i njihovi potomci jer smo izbegli njihov srbosek“ jasno je da su njihove  namjere drugačije od deklarativne borbe za istinu.

Izvještaji poslijeratne Komisije Vlade Republike Srpske kao i ratni izvještaji Vojske Republike Srpske (VRS) i drugih institucija RS-a dovoljno govore da se genocid desio u Srebrenici i u kakvim razmjerama, o čemu je Monitor već pisao. To je nekada bio i zvanični stav sadašnjeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika.

Beograd slijedi stavove režima Rusije i Turske koje takođe osuđuju zločine ali negiraju genocid nad ukrajinskim narodom 1932-1933 (milioni umorenih vještački stvorenom glađu) i nad Jermenima u Turskoj tokom Prvog svjetskog rata (do 1.5 milion stradalih).

Osim negiranja genocida u Srebrenici i onog  u crnogorskom i srbijanskom Sandžaku 1943. (kada četnički koljači nisu štedjeli ni djecu) zvanična Srbija je ponovo pokrenula i priču o ustaškom genocidu tokom Drugog svjetskog rata sa posebnim akcentom na koncentracioni logor Jasenovac u Hrvatskoj, kao kontratežu. Taj vrući krompir treba uvaliti Crnoj Gori.

Naime, rezolucija o Jasenovcu koju srbijanski parlament nije izglasao 2021. Godine, sad treba da se nađe pred crnogorskim poslanicima kako je najavio prije sedmicu Mandić i za koju očekuje stoprocentnu podršku. Milan Knežević je takođe najavio isto naglasivši da ako „dođe do usvajanja rezolucije o genocidu u Jasenovcu, Crna Gora će biti prva država u Evropi koja je donijela rezoluciju … i iskazala pijetet za preko 700 hiljada ubijenih Jevreja, Srba i Roma“. Prije tri dana Knežević je dodao da je rezolucija o Jasenovcu „dobra za regionalno pomirenje, afirmaciju dobrosusjedskih odnosa, evropske integracije, suočavanje s prošlošću“ i da se „u njoj se hrvatski narod ne pominje kao genocidni“.

Knežević voljno zaboravlja da se ni u UN-ovoj predloženoj Rezoluciji o Srebrenici srpski „narod ne pominje kao genocidni“ iako on tvrdi suprotno, dok se za razliku od Srbije Hrvatska ipak „suočava sa prošlošću“. Svake godine se vrši komemoracija u Jasenovcu dok zvanična Hrvatska osuđuje ustaške zločine i, opet za razliku od Srbije, ne vrši zvaničnu reviziju istorije. Revizionisti koji postoje u Hrvatskoj nemaju udarne termine na državnim televizijama niti se propagiraju i sudski rehabilitiraju ustaški ratni zločinci kao u Srbiji četnici i oni iz ratova 90-tih. To  je nedavno u jednoj emisiji na Happy TV priznao i Vučićev propagandista Milomir Marić kada je ugostio Vojislava Šešelja i proustaškog revizionistu Igora Vukića.

Opasnom Vučićevom narativu u Srbiji i Crnoj Gori se malo ko usuđuje suprotstaviti. Organizacije za ljudska prava i građanske partije kao da ne postoje za to. URA i njen lider i bivši premijer Dritan AbazovićBošnjačka stranka kao nacionalna stranka, Demokrate i PES ćute kao zaliveni na otvorene manipulacije oko Srebrenice i Jasenovca.

Hrvatska je na najave novih poteza Vučićevaca u crnogorskom parlamentu reagovala slanjem protestne note uz očekivanja da Crna Gora odustane od toga zbog negativnih refleksija na bilateralne odnose i eventualne blokade na evropskom putu. Sa Hrvatskom tek predstoji određivanje granice na moru kod Prevlake i još neki izazovi. Treba se podsjetiti da je Crna Gora predvođena bivšim liderima ( Momirom Bulatovićem, Milom Đukanovićem i Svetozarom Marovićem) učestvovala, kao Miloševićevv  satrap, u agresiji na Hrvatsku 1991. godine uz brojne pljačke i zločine prema stanovništvu Konavala i Dubrovnika koji nikada nisu dobili ozbiljno sudsko finale. Dobrim dijelom su i hrvatski zvaničnici,   iz njima znanih razloga, prigrlili kao prijatelje bivše ratne huškače iz DPS-a.

Oko Jasenovca ne postoji ništa sporno što bi opravdalo rezoluciju. Čak i ministar vanjskih poslova  Filip Ivanović u odgovoru na hrvatsku notu priznaje da „hrvatska država, uključujući i njen vrh, dostojno obilježava sjećanje na nevino stradale jasenovačke žrtve“. Niko ozbiljan neće negirati zločine u logoru u kome je poimenice stradalo preko 83 hiljade ljudi (brojka koja može ići neku hiljadu ispod/iznad zbog kompleksnosti popisivanja). Od toga u najvećem broju su Srbi – nešto preko 47 i po hiljada. Broj stradalih Crnogoraca logoru iznosi 44 (četrdeset i četiri slovima) tokom četiri godine postojanja logora. Moguće je da su pred kraj rata u njemu likvidirani i četnički komandanti iz Crne Gore predvođeni Pavlom Đurišićem, koje je ustaška vojska zarobila nakon bitke na Lijevča Polju.  Vojvoda Pavle i njegovi koljači nisu nikakve nevine žrtve. Upravo njima ovdašnji  episkopi svake godine održavaju parastose kao „slugama Boga“ i srbijanske dinastije praveći se slijepi na njihovu krvavu zaostavštinu.

Za Crnu Goru i njenu Skupštinu je puno važnije da se  pozabavi zločinima i genocidom na njenoj teritoriji i nad njenim stanovništvom u Drugom svjetskom ratu. Prošle godine se navršilo 80 godina četničkog klanja Bošnjaka na sjeveru Crne Gore 1943. bez ijedne komemoracije. Vojvoda Pavle je detaljno javio Draži Mihailoviću da su njegovi između ostalog uništili „do 8 hiljada žrtava, žena, staraca i dece“ i da je na drugim mjestima „sve ostalo (zatečeno muslimansko) stanovništvo uništeno“. Ove godine će se navršiti i 100 godina najvećeg mirnodopskog pokolja u Crnoj Gori u Šahovićima (opština Bijelo Polje) kada je razularena masa pobila na stotine muslimana i ostale protjerala. Za taj zločin niko nije odgovarao niti je ikade provedena istraga.

Dug Crne Gore prema hiljadama nevino ubijenih na njenoj teritoriji je sigurno veći i važniji od miješanja u  kompleksne srpsko-hrvatske odnose za račun Vučića i njegovih službi.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DUŠKO KNEŽEVIĆ MEĐU NAMA: Biznisi posrnulog tajkuna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad govori o odbrani svoje imovine Knežević ne pominje ulogu koju su u njenom sticanju imali nekadašnji DPS prvaci Milo Đukanović, Svetozar Marović, Branimir Gvozdenović… I zajedničkim kombinacijama. O tome svjedoče uništene Atlas banka, Jadranski sajam, bolnica u Meljinama

 

 

„Vrši se pljačka moje imovine u Crnoj Gori i htio sam da dođem da to zaustavim, ali i da dokažem svoju nevinost, jer svi ljudi koji su me optuživali sada su već u zatvoru”, poručio je uoči ekstradicije iz Londona  Duško Knežević, donedavno odbjegli a sada pritvoreni, kontroverzni biznismen. Jedan od šampiona tajkunske akumulacije i privatizacije u Crnoj Gori.

Šta će sve i kako braniti Knežević tek treba da vidimo. Zato se možemo prisjetiti makar dijela svega onoga što mu je prošlo kroz ruke preko više desetina kompanija koje je registrovao u Crnoj Gori, Srbiji, na Kipru… Uglavnom pod okriljem Atlas grupe.

Najveću pozornost javnosti Kneževićevi poslovni poduhvati privukli su tokom stečaja u njegovoj Atlas banci, nakon što je po nalogu CBCG likvidirana njena mlađa sestra Investiciona banka Montenegro (IBM). Pošto su banke ostale bez novca svojih deponenata, iz Fonda za zaštitu državnih depozita isplaćen je 101 milion vlasnicima uloga do 50.000 eura. Privatni vlasnici računa na kojima je bilo više od 50.000, te državna i lokalna preduzeća morali su da približno još toliko novca pokušaju naplatiti iz stečajne mase. Vlada i državna preduzeća imali su u Kneževićevim bankama 10, 5 miliona, a opštine još pet.

Na teret države palo je i više od osam miliona koje je Atlas banka dugovala Ivesticiono razvojnom fondu, ali i garancije za kredit koje je ta banka uzela od Evropske investicione banke. Tek tada je objelodanjeno da su Kneževićeve firme u njegovim bankama držale manje od 1,5 miliona eura, odnosno, tek nešto više od 0,5 odsto ukupnih depozita. Zapravo, njima je banka služila za uzimanje (tuđeg) novca, u sumnjivim kreditnim aranžmanima. Naknadne dubinske analize pokazale su da je približno trećina visokorizičnih kredita data firmama u Kneževićevom vlasništvu. Ili njemu.

Karakterističan je slučaj Kaspija. Knežević je, 2014. godine sa kompanijom Kaspija properti iz Ujedinjenih Arapskih Emirata ugovorio prodaju barskog hotela Princes, koji je već bio opterećen hipotekom za prethodno uzet kredit. Zato je dogovoreno da mu dio novca (12,5 miliona) bude isplaćen unaprijed, kako bi sa nepokretnosti skinuo opterećenja i predao ih novim vlasnicima. Kao garanciju da će to uraditi, Knežević je ponudio garanciju Atlas banke, koju je mu je tadašnji izvršni direktor Đorđe Đurić ovjerio mimo propisane procedure. Epilog: Arapi su ostali bez hotela, Atlas banka im je isplatila 15,2 miliona (osnovni dug plus zatezne kamate) a Knežević je nastavio da rasipa novac deponenata svojih banaka. Možda i nakon podizanja optužnice u ovom slučaju.

A država?

Danas znamo kako je kontrola CBCG još 2015. ustanovila ozbiljne probleme u poslovanju  Atlas banke. Tim koji je predvodio viceguverner CB Velibor Milošević (kasnije je uhapšen kao akter jedne od Kneževićevih afera) predložio je da, kao ključne mjere, da se banci zabrani dalje kreditiranje kompanija  iz Atlas grupe, a da se tim firmama i licima povezanim sa Kneževićem ograniči isplata depozita iz banke. Izgleda, međutim, kako odluka o (ne)prihvatanju tog izvještaja nikada nije donijeta.  Knežević je još bio dobar sa tadašnjim centrima moći. Tri godine kasnije, nova kontrola zatekla je neuporedivo lošije stanje.

Saznali smo, pored ostalog, da Atlas banka ne da Aerodromima Crne Gore da sa računa podignu njihova tri miliona. Pošto su se, navodno, Knežević i Ivan Brajović (tadašnji predsjednik SD-a koji je, „po dubini“, upravljao Aerodromima) dogovorili o jednom zanimljivom finansijsko-političkom aranžmanu. O kome ste mogli čitati u Monitoru, kada je tome bilo vrijeme. „Ja sam direktno sa Brajovićem dogovarao držanje depozita Aerodroma u Atlas banci. Zauzvrat, zatvorili smo mu sve kredite koje je imao u Atlas banci, u tu svrhu sam sa njim dogovorio da mu moji prijatelji plate plac u Bjelopavlićima po višestruko većoj cijeni od realne. Takođe, Brajović je dobijao naknadu od mene, navodno za potrebe partije”, tvrdio je tada Knežević. Bivšeg predsjednika SD-a, ipak, nema u optužnici za Aerodrome.

Nije to bio ni prvi ni poslednji put da je država (čitati: DPS Mila Đukanovića) pogurala Kneževićeve biznise. Njegova firma Jupex mix je 1999. godine od državnih fondova kupila većinski paket akcija (više od ¾ vlasništva) Jadranskog sajma u Budvi. O nekin detaljima tog posla za Monitor je 2005. govorio Danilo Popović, tadašnji predsjednik Skupštine Saveza Sindikata Crne Gore i član Savjeta za privatizaciju: “Kupila ga je Atlas banka. Sajam je inače držao svoja sredstva kod ove banke i u momentu kada je prodat, imao je na svom računu oko 2,5 miliona maraka, a prodat je za tri miliona maraka. Onog momenta kada je kupljen, te pare su pripale Atlas banci i ona je njihovim parama kupila Sajam u Budvi.” Nekome može biti interesantno – predsjednik Odbora direktora Jadranskog sajma u vrijeme privatizacije bio je Svetozar Marović.

Uglavnom, Knežević 2009. godine spaja nekretnine (placeve) koje je država sredinom prošlog vijeka dala na korišćenje Jadranskom sajmu sa susjednim zemljštem u vlasništvu opštine Budva. Čime dobijaju jednu od najatraktivnijih građevinskih lokacija u gradu. Tako nastaje Expo Budva u kojoj Opština ima četvrtinu vlasništva.

Neku godinu kasnije, 2016. Savjet za privatizaciju donosi odluku da je Knežević u procesu privatizacije platio i pravičnu tržišnu naknadu i za zemljište koje je koristio Jadranski sajam. Onda se ispostavlja da je Knežević sve to već založio za tri kredita ukupne vrijednosti oko 35 miliona eura (računica iz SDT-a). Sva tri kredita dobijena su od Pireus banke. Iste one kojoj je Knežević prodao svoju Atlas banku u Srbiji 2005. Nakon malih neugodnosti sa srpskim vlastima. „Možda zvuči čudno, ali ponosan sam na to i nikad nijesam osuđivan”, kazao je u jednom intervjuu Knežević, komentarišući ta vremena i “neugodnost da je 2006. odgovarao na pitanja u vezi stečajne mafije u Srbiji”.

Knežević je u filijali iste banke u Londonu garantovao za kredi od 1,5 miliona koji je podigao Milo Đukanović 2007. Prethodno su novac neophodan za kolateral na račun jedne od Kneževićevih kiparskih firmi uplatili Željko Mihailović i Dušan Ban. Đukanovićevi prijatelji, akteri duvanskog tranzita  i suvlasnici Pomorskog saobraćaja, još jedne kompanije privatizovane po modelu Jadranskog sajma.

Slična privatizaciona priča ponovila se i kada je Knežević, sa partnerima, kupio Vojnu bolnicu u Meljinama.  Kompleks od 19 objekata na 50.000 kvadrata zemljišta kupljen je za 25 miliona eura. Zapravo nije. Knežević je od države kupovao obveznice stare devizne štednje plaćajući 35 centi za jedan euro.  Država je, potom, njemu priznala punu cijenu kada je on tim obveznicama plaćao bolnicu. Što znači da ga je posao koštao puno manje.

Iz te perspektive, lakše je razumjeti zašto je Knežević o Đukanoviću, u njihovo vrijeme,  govorio i ovako: “U protekloj deceniji poslovanja u Crnoj Gori značajnu podršku i razumijevanje imao sam od Vlade i naročito od gospodina Đukanovića, koga bih posebno izdvojio u smislu stimulisanja ekonomskog razvoja i modernizacije ekonomije.”

Sa druge strane, Đukanović je pravdao novac kojim je Knežević pomagao njegovu partiju. Definišući to kao interesnu dobrovoljnost. Novac je ,,završavao u računovodstvu DPS, sve je pažljivo evidentirano“, pojasnio je Đukanović, „a državnim organima dostavljani su onakvi izvještaji kakve su oni tražili”. Do danas ne znamo da li su ti izvještaji bili istiniti. Mada, nije teško imati osnovane sumnje po tom pitanju.

Sve to, ipak, nije pomoglo kada su na red došle obećane i ugovorene investicije. Umjesto nepunih 120 miliona investicija u meljinski kompleks dobili smo – ništa. I međusobne optužbe kupca i prodavca. Država je tražila raskid ugovora, a Knežević i njegovi partneri povrat „uloženih“ 25 miliona i naknadu za izgubljenu dobit. Arbitraža traje. A bolnica je završila u stečaju.

Naredni posao Kneževića i istog ino partnera, kompanije Capital iz UAE, završen je neslavno po domaćeg tajkuna. Praktično je izbačen iz zajedničkog posla izgradnje Capital centra u Podgorici. Arapima i njihovim finansijskim revizorima nije se dopao način na koji je Knežević baratao njihovim novcem. Preuzeli su posao i sami završili započeto. Ustupajući Atlas grupi poslovni prostor (sjedište Atlas banke)  i nekolika parking mjesta.

Tada je već krenula lavina. U stečaj je otišla Kneževićeva Atlas televizija (omogućeno mu je da u istom prostoru sa istom opremom pokrene drugu, ostajući dužan zaposlenima iz prethodne TV skoro milione ura na ime neisplaćenih plata i neuplaćenih doprinosa), fabrika vode (opet dug prema zaposlenima), zdravstveni i penzioni fond Atlas grupe… Dakle, nijesu u zatvoru baš svi oni koji su ga optuživali. A i dalje ga optužuju, nadajući se svom novcu.

Samo su, može biti, pomoćnici drugi.

„Ne zaboravimo nikako da je većinu svog novca Knežević donio iz Srbije u Crnu Goru. On je u Srbiji bio ekonomski bog. Vodio je poslove u Crnoj Gori i nazivao to zavičajnim romantizmom. A sada je doživio da mu se imovina rasprodaje“, objašnjava Milan Knežević, predsjednik DNP. “Ta optužnica ne može opstati. Ima toliko rupa i falinki. Kako iko može vjerovati bilo kojoj optužnici iz doba bivšeg režima…“.

To nas vraća na početak. Ovog teksta i tajkunske tranzicije. I pitanju da li vjerovati njima ili svojim očima, prevarenim radnicima, štedišama, poslovnim partnerima i opljačkanoj državi. Težak izbor.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Kolumne

Random image

Novi broj

Facebook

Izdvajamo