Povežite se sa nama

FOKUS

VESELIN VELJOVIĆ NA ČEKANJU: Kum ga gura za šefa USKOK-a

Objavljeno prije

na

Potpredsjednik Vlade i ministar pravde Duško Marković objelodanio je: Specijalno tužilaštvo za borbu protiv organizovanog kriminala – slobodno prozvano, po uzoru na takvu Hrvatsku instituciju, crnogorski USKOK (Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta) – neće, kako je prvobitno najavljeno, biti oformljeno u novembru. Obrazloženo je, tehnikalijama: prolongiranje je nastalo zbog toga što je zvanična Crna Gora, na zahtjev Evropske komisije, Venecijanskoj komisiji dostavila Nacrt zakona o Specijalnom tužilaštvu, pa se, kažu, čeka njihovo mišljenje (krajem novembra). Suštinsko pitanje, ipak, nije – kada će biti formiran taj organ, već – šta će u crnogorskoj izvedbi on predstavljati?

Formiranje Specijalnog tužilaštva predviđeno je planom za Poglavlje 23 – Pravosuđe i temeljna prava. Tako je postupila susjedna Hrvatska: USKOK je osnovan 2001. godine, a tamošnja Vlada predlažući Zakon o USKOK-u, kako su isticali, htjela je napraviti radikalan rez u suzbijanju korupcije i organizovanog kriminala.

Istovjetno govori i ministar Duško Marković, dugogodišnji prvi obavještajac zemlje. Prije nekoliko dana, kaže: Crna Gora ima problem sa korupcijom i organizovanim kriminalom pa joj je potrebna ,,snažna udarna pesnica u vidu specijalnog tužilaštva, kadrovski i tehnički sposobnog da proaktivno cilja na sve pojavne oblike korupcije i organizovanog kriminala.” Malo teorije, Marković: ,,Vjerujem da će koncipiranje personalnog sastava budućeg specijalnog tužilaštva biti prilagođeno urgentnim potrebama države i društva, stabilnosti i sigurnosti građana, društva u kojem kriminalci neće moći činiti institucije nemoćnim, kako to u posljednje vrijeme i u nekim prilikama djeluje”.

Zvuči simpatično onima koji su pali s Marsa. Oni koji prate dešavanja u Podgorici i okolini u posljednjih četvrt vijeka (od nerasvijetljenih ubistava do pljačkaških privatizacija), upoznati su sa time da su Đukanović, Marković i vrh vladajuće kaste – oni koji kane osnovati USKOK – ,,integralni igrači” organizovanog kriminala. Američki Forin afers (autor: dr Moizes Naim), maja 2012. godine, Crnu Goru je svrstao među mafijaške države, koje karakteriše oslanjanje na kriminalne grupe: ,,U mafijaškoj državi visoki vladini zvaničnici su zapravo integralni igrači, ako ne i lideri kriminalnih preduzeća, a prioritet su im odbrana i promocija poslova tih preduzeća.”

Hrvatski USKOK je podigao optužnicu protiv (između ostalih) bivšeg premijera i prvog čovjeka HDZ-a Iva Sanadera zbog niza počinjenih kaznenih djela – od primanja mita, preko zloupotrebe položaja do udruživanja za počinjenje kaznenih djela. Krivično je gonjena i HDZ. Sanader je osuđen na ukupno devet godina zatvora i obavezu vraćanja dva miliona nelegalno stečenih eura (15 miliona kuna). Presudom suda i HDZ je proglašena krivom – moraće da vrati 24 miliona kuna. Jedan ,,detalj”: sve se to dogodilo nakon smjene vlasti u Hrvatskoj. Da li je realno očekivati da Milo Đukanović i njegov DPS oforme tijelo koje će podignuti optužnicu protiv Mila Đukanovića i DPS-a?

Predsjednik Centra za političku edukaciju Dragiša Janjušević za Monitor kaže da najavljeno formiranje crnogorske verzije USKOKA predstavlja još jednog ,,zmaja od papira” kako bi se pridobio koji štrik od strane Evropske unije za poglavlje 23 i 24.

,,Hrvatski USKOK je dobio institucionalnu težinu kada je zaživio princip smjenjivosti vlasti i depolitizovanosti institucija. Tek tada on dobija punu težinu, smisao i nezavisnost. Procesuiranje Sanadera kao bivšeg premijera i još par visokih funkcionera u državi dokaz je da se radi o tijelu koje je nezavisno i profesionalno, kao i da ima neophodnu logistiku države za ovako kompleksnu i osjetljivu problematiku. Mi na žalost ne možemo govoriti o tome jer imamo najdužu tranzicionu vlast na svijetu koja traje u kontinuitetu 25 godina.”

Janjušević kaže da je u uslovima partitokratizacije institucija jako teško govoriti o instanci koja mora biti maksimalno nezavisna i profesinalizovana. ,,Ona je još jedan izraz nemoćnih strategija, komisija, akcionih planova, uprava u borbama protiv korupcije i organizovanog kriminala koji nijesu dali nikakav rezultat. Isto kao što imamo najavu za formiranje Agencije za borbu protiv korupcije početkom 2016. god, kao još jednu novinu u antikorupcijskim strategijama i politikama, a koja će biti postavljena na istim osnovama kao i najavljeni USKOK.”

Koliko bi naš USKOK bio spreman da procesuira moguće je procijeniti i na osnovu toga koliko je i na koji način postojeće Odjeljenje za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina, učinilo. U najnovijem Izvještaju o radu Državnog tužilaštva za 2013. godinu (potpisuje ga VD državnog tužioca Veselin Vučković), odjeljak ,,ratni zločini” (zločini koji su se događali dok je na čelu države bila ista vlast kao i danas!), piše da je u izvještajnoj godini postupak vođen protiv 21 učinioca, u slučajevima – „Morinj”, „Deportacija” i „Kaluđerski laz”.

U predmetu „Deportacija”, navodi se, optužnica je podignuta protiv devet učinilaca zbog krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva. U toku 2011. godine donijeta je presuda – svi su oslobođeni. Postupajući po žalbi specijalnog tužioca i oštećenih, Apelacioni sud ukida prvostepenu presudu. U ponovljenom postupku svi optuženi opet su oslobođeni. U žalbenom postupku Apelacioni sud donosi presudu kojom je potvrdio prvostepenu presudu – svi su odlobođeni.

U predmetu „Kaluđerski laz”, optuženo je osam učinilaca zbog krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Prvostepeni sud je u decembru 2013. godine, objavio presudu kojom je sve optužene oslobodio od optužbe. Nedostatak dokaza.

Pa, „Morinj”. Optužnica je podignuta protiv 6 učinilaca zbog krivičnih djela – ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratni zločin protiv ratnih zarobljenika. Prvobitno, svi optuženi su oglašeni krivim. Izrečene su im kazne zatvora. Apelacioni sud u žalbenom postupku ukida prvostepenu presudu. U ponovljenom postupku u toku 2011. godine, donijeta je presuda kojom su četiri učinioca oglašena krivim i osuđena na zatvorske kazne, dok su dva učinioca oslobođena od optužbe. U žalbenom postupku Apelacioni sud potvrđuje prvostepenu presudu u oslobađajućem dijelu, dok je u osuđujućem dijelu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje! U ponovljenom postupku prvostepeni sud je u izvještajnoj godini donio presudu kojom je sve učinioce oglasio krivim. Žalbeni proces je u toku. Imajući u vidu pobrojanu praksu nije teško dokučiti kakva će biti konačna presuda.

Što se može očekivati od crnogorskog USKOK-a dočarava i informacija do koje je došao Monitor iz bezbjednosno-obavještajnih krugova, od izvora, koji je insistirao na anonimnosti: osoba koja trenutno figurira kao najozbiljnije rješenje za poziciju prvog čovjeka budućeg USKOKA jeste aktuelni savjetnik predsjednika države Filipa Vujanovića i bivši direktor Uprave policije – Veselin Veljović.

Prema podacima našeg lista Veljovića – čiju karijeru obilježavaju afere: od posljednje, za plagiranje magistarskog rada, preko organizovanja tajnog predizbornog brifinga za službenike policije u kampu na Zlatici do ,,crnih trojki” – na tu poziciju gura kum, gorepominjani Duško Marković, glavni izvođač radova na formiranju USKOK-a.

Kako bi to izgledalo ukoliko Veljović zauzme fotelju prvog čovjeka USKOK-a, imali smo priliku da čujemo prije tri godine kada je na TV Vijesti odgovarao na pitanje – da li bi odložio značku ili uhapsio Đukanovića ukoliko bi na to bio prinuđen: ,,Ja apsolutno ne vjerujem da se može takva situacija desiti i da može do takvog stanja doći. Nezavisno od toga gdje je bio i šta je radio u ovom i u budućem periodu, to je čovjek koji već sada ima istorijske zasluge šta je Crna Gora uradila i gdje je sada, kao i gdje će biti u bliskoj budućnosti. Bivši predsjednik vlade je čovjek prema kome iskazujem odnos ličnog i profesionalnog poštovanja. Za sve što je radio u prethodnom periodu i sve što radi je u interesu prosperiteta naše države i građana.” Savršena preporuka da uskoči bilo gdje pa i u USKOK.

A čime, i kime, bi se nezavisni crnogorski USKOK mogao/morao baviti? Recimo: čovjekom koji prema svim raspoloživim podacima i indicijama stoji u samom vrhu piramide podzemne i nadzemne moći u Crnoj Gori – Branom Mićunovićem, koji uživa zaštitu institucija. Tu može biti uputan član 401 Krivičnog zakona, o ,,zločinačkom udruživanju” koji kaže: ko organizuje grupu ili drugo udruženje koja ima za cilj vršenje krivičnih djela za koje se može izreći kazna zatvora od jedne godine ili teža kazna, kazniće se zatvorom do tri godine… Ili: organizator udruženja će se kazniti zatvorom od dvije do dvanaest godina, a pripadnik udruženja zatvorom do tri godine…

Ili, član 402, o učestvovanju u grupi koja izvrši krivično djelo: ko učestvuje u grupi ljudi koja zajedničkim djelovanjem liši života neko lice ili mu nanese tešku tjelesnu povredu ili učini drugo krivično djelo za koje se može izreći pet godina zatvora ili teža kazna ili koja pokuša da izvrši neko od tih djela, kazniće se za samo učestvovanje zatvorom od tri mjeseca do pet godina. Ili: kolovođa grupe koja izvrši pomenuto djelo kazniće se zatvorom od jedne do osam godina.

Pa, recimo, premijerova sestra advokatica Ana Kolarević spominjana u američkim istražnim organima da je primila mito u procesu privatizacije Telekoma. Povodom narečenoga, u uži izbor inkriminišućih zakona, za naš budući USKOK, ulazi član 422 Krivičnog zakonika, dio o protivzakonitom posredovanju: ko primi nagradu ili kakvu drugu korist da korišćenjem svog službenog ili društvenog položaja ili uticaja posreduje da se izvrši ili ne izvrši neka službena radnja kazniće se zatvorom od tri mjeseca do tri godine.

Ili, stav dva: ko koristeći svoj službeni ili društveni položaj ili uticaj posreduje da se izvrši službena radnja koja se ne bi smjela izvršiti ili da se izvrši službena radnja koja bi se morala izvršiti kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina. Ili: ako je za prethodno pomenuto posredovanje primljena nagrada ili kakva druga korist učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.

Potom, premijer Milo Đukanović. Kad smo već kod njega, prve sestre i Telekoma valja baciti pogled na član Krivičnog zakonika, 423, koji se tiče primanja mita (za to djelo optužen je i Ivo Sanader): službeno lice koje zahtijeva ili primi poklon ili drugu korist ili koje primi obećanje poklona ili druge koristi za sebe ili drugog da u okviru svog službenog ovlašćenja izvrši službenu radnju koju ne bi smjelo izvršiti ili da ne izvrši službenu radnju koju bi moralo izvršiti, kazniće se zatvorom od dvije do dvanaest godina.

Za Đukanovića, USKOK-u može biti od koristi i tekst člana 416 o zloupotrebi službenog položaja (isti član koji je koristio i hrvatskom USKOK-u u vezi sa Sanaderom): službeno lice koje u namjeri da sebi ili drugom pribavi korist ili drugom nanese štetu, iskoristi svoj službeni položaj ili ovlašćenje, prekorači granice svog službenog ovlašćenja ili ne izvrši službenu dužnost, kazniće se zatvorom do tri godine. Stav četiri: ako vrijednost pribavljene imovinske koristi prelazi iznos od trideset hiljada eura, učinilac će se kazniti zatvorom od dvije do deset godina.

Zatim, premijerov brat, Aco Đukanović, vlasnik Prve banke, u kojoj se, između ostalih, obilno kreditirao narkobos Darko Šarić. Širok je spektar članova Krivičnog zakonika koje bi USKOK morao imati u vidu. Na primjer, član 276, o zloupotrebi ovlašćenja u privredi: odgovorno lice u privrednom društvu koje ima svojstvo pravnog lica ili preduzetnik, koje u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi za pravno lice u kojem je zaposleno, za drugo pravno lice ili drugi subjekt privrednog poslovanja koji ima svojstvo pravnog lica ako je pribavljena imovinska korist velikog obima učinilac će se kazniti zatvorom od dvije do deset godina.

Ili, recimo, član 268, o pranju novca: ko putem bankarskog, finansijskog ili drugog privrednog poslovanja prikrije način pribavljanja novca ili druge imovine za koje zna da su pribavljeni krivičnim djelom, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina. Pa, stav tri: ako je novac ili imovina iz navedenog stava velike vrijednosti učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do deset godina…

Tu su i potpredsjednici DPS-a – Svetozar Marović, ministar Igor Lukšić, predsjednik Filip Vujanović… Potpredsjednici Vlade – Duško Marković, Vujica Lazović… Ministri: Branimir Gvozdenović, Predrag Bošković, Vladimir Kavarić… Savjetnik Milan Roćen, sekretar Žarko Šturanović, savjetnik Veselin Veljović, bivši gradonačelnik Miomir Mugoša… Tajkuni: Veselin Barović, Dragan Brković… Duga je, preduga, i ta lista.

Mnogi iz hobotnice – godinama se (samo)kandiduju za uskočko procesuiranje. Djela ima na pretek: od zloupotrebe službenih položaja, primanja i/ili davanja mita, izazivanja stečaja i/ili lažnog stečaja, izigravanja povjerilaca, zločinačkog udruživanja, zločina protiv čovječnosti, pomaganja i/ili podstrekivanja na teška krivična djela, prikrivanja krivičnih djela, nečinjenja, privrednih prevara, finansijskih malverzacija…

Đukanovićevo i Markovićevo Specijalno tužilaštvo za borbu protiv organizirnog kriminala imaće jedan moto: na koga Đukanović okom, tu Veljović (ili ko god bude na čelu) – USKOK-om.

Marko MILAČIĆ

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Kako bi tek izgledao ovdašnji jaz, kad bi se listi priključili i oni o čijem se bogatstvu samo šuška u kuloarima. Decenijama.Ne računajući brojne medijske članke, pa i  svjedočenja, poput onog pokojnog  predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića, koji je u knjizi Pravila ćutanja iz 2004, govorio  tome kako mu je Svetozar Marović priznao da je na nezakonit način zaradio prvi veliki novac. Bulatović je napisao kako mu je Milica Pejanović-Đurišić, bivša DPS ministarka odbrane, navodno dostavila dokumenta Službe državne bezbjednosti iz kojih se vidjelo da je Marović izvjesnom Ćupiću, biznismenu iz Budve, omogućio da bez plaćanja bilo kakvih dažbina, četrdeset šlepera natovarenih cigaretama prođe kroz Crnu Goru i uđe u Srbiju. Maroviću je usluga navodno plaćena – 40 hiljada eura po šleperu.

O švercu cigareta, te onima koji su od toga zarađivali javno je govorio koju godinu kasnije i Ratko Knežević, nekadašnji  šef  trgovinskog centra Crne Gore u Vašingtonu i kum Mila Đukanovića. Kumu je posvetio priličan dio te priče. Koja do danas nije potvrđena.

Nešto kasnije, 2015. godine, pročitali smo u svjetskim medijima da je crnogorski višedecenijski vođa   među dvadeset najbogatijih državnika svijeta, sve skupa sa šeicima i prinčevima.  Zvanični registri su nas istovremeno ubjeđivali da Đukanović živi kao obični državni službenik, iako je ne samo svjetskim medijima,  nego i golom oku ovdašnjeg građanina, bilo jasno da se nešto opasno ne poklapa sa zvaničnim tragovima novca i onim drugim.

Ovih dana, institucije su utvrdile da je Đukanović imao VIP karticu sa koje je tokom više godina  potrošio nešto oko 200 hiljada eura.  Postupak je pokrenula Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) pod novim rukovodstvom.  Specijalno državno tužilaštvo (SDT) saopštilo je da su formirali krivični predmet, nakon što su im dostavljeni spisi iz Agencije. Iz medija smo saznali  da je Đukanović novac trošio na skupe svjetske  brendove, ali nijesmo dobili  odgovor na  suštinsko pitanje – ko je Đukanoviću uplaćivao novac na tu VIP karticu. Ili, ako je to činio sam  – otkud mu novac.

Francuski ambasador u Skoplju Kristijan Timonije ocijenio je krajem 2019.  da je Crna Gora prerano počela otvarati poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom, a da suštinski napredak nije ostvarila. Kao primjer naveo je to da se se u Crnoj Gori konstantno bogati deset do dvanaest porodica. “Da li akumulacija bogatstva u Crnoj Gori pokazuje evropske vrijednosti? Je li to neko s kim želimo da dijelimo našu suverenost? Bogatstvo u Crnoj Gori koncentrisano je na 10 ili 12 porodica. Zbog toga želimo ponovo pročitati i prekontrolisati pravila o proširenju”, kazao je.

DPS je pao koji mjesec kasnije, ali o bogatstvu tih 12 porodica nijesmo zvanično saznali mnogo toga. Osim da neki crnogorski funkcioneri i njihove porodice  imaju da plate i milione kada treba dati za jemstvo i puštanje iz pritvora.

Postupak koji je pokrenula Agencija protiv Đukanovića potvrda je početka ozdravljenja te institucije, koja je decenijama služila moćnicima. No,  nije baš za radovanje to što je nakon više  decenija, a petu godinu od pada DPS, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem jednog dijela političke klase  koja je u njegovo doba iz džempera ušla u Armani odijela. Sa sve zvanično prijavljenim prosječnim državničkim platama.  Tu je i klasa biznismena, uglavnom izrasla iz kruga prijatelja i kumova nekadašnje  vladajuće politčke klase. I na nekadašnjoj rasprodatoj državnoj imovini.  Procesa o sumnjivim privatizacijama nema ni u najavi.

Direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković prokomentarisala je da je uvjerena da je “250.000 eura koje je, po inicijativi MANS-a od prije šest godina, ASK pronašao na jednoj kartici Đukanovića u Atlas banci, samo djelić ogromnog bogatstva koje je on decenijama nezakonito sticao”. Konstatovala je da su ovom odlukom  crnogorske institucije prvi put utvrdile tragove nezakonito stečene imovine Mila Đukanovića.

„Bojim se da će to što su mediji objavili detalje o tome na šta je Đukanović trošio novac, obeshrabriti funkcionere da daju uvid u svoje bankovne račune“, prokomentarisao je nedavni slučaj Stevo Muk, član Tužilačkog savjeta.

Problem je još veći. Prošle je godine usvojen novi Zakon o sprečavanju korupcije, kojim je propisano da to bude obaveza funkcionera, a ne da  im se kao do sada ostavlja na volju da li to da učine ili ne, ali do danas ta zakonska novina nije zaživjela u praksi. Odgovornost je na novoj vlasti.

Osim što postavgustvovska vlast do dana današnjeg, nakon brojnih političkih poena koje su dobili pričajući o tome kako će unaprijediti zakonodavstvo koje se tiče nezakonitog bogaćenja, nije po tom pitanju uradila ništa, isto se dešava i sa obavezom funkcionera da daju Agenciji za sprečavanje korupcije  uvid u bankovne račune. Još je nema.

Prošlog ljeta usvojen je novi Zakon o sprečavanju korupcije, a nadležni su nas uvjeravali da će od tog trena  svi funkcioneri morati dati na uvid bankovne račune. Umjesto toga, u zakonskom roku od šest mjeseci nijesu donijeta podzakonska akta koja su trebala biti usvojena da bi ta odredba i zaživjela. Kad je taj rok istekao, u decembru prošle godine,  Ministarstvo pravde  opet je raspisalo poziv za javnu raspravu o izmjenama i dopunama istog zakona.  Tako je valjda sve krenulo iznova.

Rasprava je završena ovih dana, a iz Ministarstva pravde nas skoro godinu kasnije opet ubjeđuju da će javni funkcioneri u skladu sa novim zakonom imati obavezu da daju na uvid bankovne račune.

„Više  neće biti neophodna saglasnost funkcionera kad je u pitanju provjera njegovih računa. To će se koristiti samo u određene svrhe i u određenim situacijama, ali definitivno je ono što će biti podležno provjerama“, kazala je početkom sedmice direktorica Direktorata za krivično i građansko zakonodavstvo Ministarstva pravde Jelena Grdinić.

 Sad opet čekamo podzakonska akta da bi crnogorski funkcioneri za pola godine imali obavezu da daju na uvid svoje bankovne račune. Možda

Rijetki su oni koji to čine dobrovoljno. Premijer Milojko Spajić nije među njima. Ni predsjednik Jakov Milatović. Bankovne račune na uvid, kaže statistika, nije dalo više od polovine ministara, i gotovo dvije trećine poslanika.  U onoj manjini koja je dobrovoljno dopustila institucijama uvid u bankovni račun je  predsjednik parlamenta Andrija Mandić.

Istraživanja pokazuju da godinama broj funkcionera koji daju na uvid bankovne račune opada. Istraživanje CIN CG pokazalo je da je u godini kada je Agencija zvanično počela sa radom – 2016, saglasnost za pristup računima dalo tadašnjih 73 odsto javnih funkcionera. Već godinu kasnije taj broj je smanjen na 60 odsto javnih funkcionera i 68,5 državnih službenika, da bi na kraju 2019. bilo svega 57 odsto javnih funkcionera i 65 procenata državnih službenika koji su dozvolili da se kontrolišu njihovi bankovni računi.

Prema podacima iz 2023. godine, podsjetile su nedavno Vijesti,  od 7.041 javnog funkcionera, koliko ih je popisano po posljednjim podacima, Agenciji saglasnost za uvid u bankovne račune nije dalo njih 3.960.

Od 22 čelnika sudstva  samo petoro je dalo saglasnost za pristup podacima na računima bankarskih i drugih finansijskih institucija. A U 17 tužilaštava, tek sedmoro rukovodilaca.

Dejan Milovac iz MANS-a, smatra da je posebno problematično to što su pristup računima ograničavali funkcioneri bivše opozicije, a sadašnje vlasti. Podsjeća da se njihov politički diskurs oslanjao na obećanja o punoj transparentnosti “jednom kad oni dođu na vlast”.

“Samo na primjeru žiro računa možemo da vidimo do koje mjere se mijenja percepcija odgovornosti prema javnosti sa prelaskom iz opozicije u vlast”, smatra.

Bilo bi lijepo da Crna Gora konačno dobije političku klasu odgovornu  prema svojim građanima.  Tako što će za početak biti transparentna.

Milena PEROVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

“Ako ima neko ko je zakinut (nije mu plaćeno) ja ću mu iz svog džepa isplatiti. Fer?”, reagovao je premijer Milojko Spajić, ponavljajući kako ostvareni suficit  predstavlja ogroman uspjeh njegove Vlade. “Razlog: ostvarene uštede i veći prihodi”, ponosan je Spajić. Ubijeđen da će velikodušnom ponudom (iz svog džepa) prikriti makar dvije poluistine izrečene u tri rečenice. Prva: budžetski prihodi nijesu veći, nego tačno onoliki koliko je to Vlada isplanirala. U bobu, što bi rekli. Drugo: razlika između planiranih i realizovanih troškova u januaru ne predstavlja uštedu, nego je riječ o odloženom plaćanju rashoda koji će, neminovno, stići na naplatu.

O tome nam, bolje od bilo kakvih analiza ili prognoza, svjedoče prošlogodišnji tokovi realizacije budžeta. I, još tada započeta, igra sa budžetskim suficitom-deficitom. Ti su podaci interesantni jer, dodatno, ukidaju alibi izvršne vlasti po kome je januarska ušteda u državnom trezoru posljedica privremenog finansiranja, izazvanog neusvajanjem budžeta u zakonom propisanom roku.

I prošla, 2024. godina, započela je suficitom.

Ostvareni prihodi u januaru bili su veći za skoro pet miliona (3,2 odsto), a rashodi manji za 47,8 miliona eura (25,8 odsto) u odnosu na plan realizacije budžeta. Vlada je slavila suficit veći od 16 miliona, dok su korisnici transfera institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru mogli samo da žale što im iz državne kase nije proslijeđeno planiranih 12,4 miliona. Veliki novac, a za mnoge od njih i preovlađavajući razlog da odlože planirane aktivnosti, koliko god one bile važne.

Narednog mjeseca, u budžet se slilo 27 miliona više od plana, dok su izdaci, ponovo, bili manji od planiranih. Za 65,2 miliona. Tajnu tih ušteda otkriva podatak da je, recimo, kapitalni budžet, u odnosu na plan, bio realizovan tek nešto više od dvije trećine. Ipak, prema zvaničnim podacima Ministarstva finansija, u prva dva mjeseca 2024. godine ostvaren je budžetski deficit u iznosu od 18,5 miliona. Dok je februarski deficit bio tek nešto manji od 35 miliona. Slična priča će se, vjerovatno, ponoviti i ove godine.

U aprilu državne finansije ponovo prelaze u plus. Budžetski prihodi veći su od rashoda ali se, u kontinuitetu, prikazuje ušteda na strani potrošnje. Iz budžeta se ne isplaćuje sve ono što je istim tim budžetom predviđeno za plaćanje.

Sredinom godine, iz Ministarstva finansija su osjetili potrebu da objasne sve uočljiviju anomaliju: „Niže ostvarenje budžetskih izdataka od plana odraz je prije svega dosadašnje dinamike pristizanja obaveza, kao i aktivnog upravljanja potrošnjom uz napomenu da država sve svoje obaveze redovno i pravovremeno servisira”, navodi se u saopštenju o realizaciji budžeta za period januar-jul, uz opreznu najavu da takvo stanje neće potrajati.  “Imajući u vidu trendove potrošnje u prethodnim godinama, očekivano da će potrošnja biti intezivirana u posljednjem kvartalu tekuće godine, s obzirom da glavne kategorije potrošnje rastu usljed usklađivanja (prava iz oblasti socijalne zaštite), izdaci za bruto zarade usljed realizacije kadrovskih planova, izdaci za rashode za materijal i usluge kao i Kapitalni budžet usljed finalizacije tenderskih postupaka, kao i iz drugih objektivnih razloga…”.

Zbirno, rekordan suficit Spajićeva Vlada registruje u avgustu prošle godine. On iznosi 93,7 miliona eura, iako je prema planovima u tom momentu državna kasa trebala biti u deficitu od 138,3 miliona). Problem je što u isto vrijeme bilježimo i rekordan iznos planiranih a neisplaćenih budžetskih davanja. “U odnosu na plan ove godine, izdaci su niži za 152,1 milion eura (8,1odsto planirane potrošnje), i odraz su dinamike pristizanja obaveza u ovom periodu, kao i aktivnog upravljanja potrošnjom”.

Evo šta bi moglo da znači ovo aktivno upravljanje potrošnjom: Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru manji su od plana za 36,85 miliona (13,1 odsto), “dominantno usljed još uvijek nerealizovanih plaćanja po osnovu realizacije prioritetnih programa u saradnji sa NVO sektorom, kao i nižem ostvarenju budžetske pozicije transfera za jednokratne socijalne pomoći kod Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje”.

Još su veće uštede na kapitalnom budžetu. On je, za osam mjeseci prošle godine, bio realizovan u iznosu od 78,2 odsto onoga što je, prema planu, do tada trebalo uraditi.

Od septembra kreće povratak u realnost. I dovođenje državne kase u stvarno stanje. Mjesečni izvještaj Ministarstva finasija pokazuju da su prihodi postali manji od rashoda,  a budžet, zvanično, u deficit ulazi u novembru.  Da bi decembar donio kulminaciju.

Decembarski izdaci iz državne kase iznose 488,6 milona eura i veći su za 179,1 miliona ili 57,9% od plana, navedeno je u Izvještaju resornog Ministarstva, uz objašnjenje da su odstupanja (plaćanja veća od planiranih) zabilježena “na skoro svim pozicijama”… Tekući izdaci su ostvareni u iznosu od 158,02 miliona ili 133,8% plana. Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru bili su za 48,54 miliona veći od planiranog. Rashodi za usluge odnijeli su 204, 3 odsto planiranog, naknade za rentu (dominantno zakup objekata za potrebe Ministarstva vanjskih poslova) bile su 212,9 odsto veće od plana.

Ipak, prema predočenim podacima rekordno odstupanje zabilježeno je u kapitalnom budžetu. On je, u decembru prošle godine, imao realizaciju od 225,9 odsto plana. U poslednjem mjesecu prošle godine za potrebe realizacije kapitalnog budžeta isplaćeno je 93,91 milion. To je preko osam miliona više nego što je, po istom osnovu, država potrošila od januara do kraja avgusta. Pa neka neko kaže da se kapitalne investicije ne mogu realizovati po kiši, snijegu i temperaturama koje su u debelom minusu. Ili je nešto i do knjigovodstva i Vladinog običaja da račune plaća u zadnji čas.

Konačno, iako su nas skoro cijele 2024. godine uvjeravali u suprotno, ostvareni budžetski prihodi bili su za 17,6 miliona eura manji od planiranih. Kako su taj manjak donijeli novembar i decembar, a ovogodišnji januar nije preokrenuo negativan trend (ostvareno tačno onoliko koliko je prihodovano) razloga za brigu -ima.

To, opet, nije zasmetalo Branku Krvavcu i njegovim saradnicima iz Ministarstva finansija da na izrečene primjedbe po pitanju prikazanog januarskog suficita ustvrde kako “ostvareni suficit nije posljedica neplaćanje obaveza jer se sve obaveze izvršavaju blagovremeno, odnosno u roku u kojem dospijevaju”. A onda i poduče novinare i analitičare: “Dokumente je potrebno čitati i interpretirati objektivno, a kreativna tumačenja i zaključci bez osnova ne doprinose profesionalnom i objektivnom izvještavanju”.

Iako u tekstualnoj interpretaciji budžetske potrošnje u januaru ove godine Ministarstvo finansija tvrdi da je ostvarena potrošnja od 154,2 miliona, u svim tabelama koje prate to saopštenje stoji drugačiji podatak. Prema njemu, iz državne kase je tokom januara isplaćeno 188,8 miliona eura.

Čemu sve ovo? Izuzev potrebe da pokažu svoje političko i ekonomsko umijeće, Vladine igre sa sufictiom/deficitom imaju  konkretnije motive. Narednih dana Vlada izlazi na tržište kapitala gdje će ministar Novica Vuković i njegova ekipa pokušati da emituju državne obveznice u iznosu od makar 500 miliona eura (dozvoljeno ovogodišnje zaduženje iznosi 900 miliona). Prikazani suficit, vjeruju, mogao bi uticati na nešto nižu kamatu. U Podgorici se očekuje  delegacija MMF-a. Njih će takođe interesovati Vladina sposobnost da ne potroši više od onoga što država može prihodovati. Samo što pri susretu sa njima nacrtana  klackalica na kojoj prihodi pretežu rashode neće mnogo pomoći. Oni znaju da računaju. A nama će ceh stići, najkasnije, u decembru.

Zoran RADULOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo