Povežite se sa nama

FOKUS

VESELIN VELJOVIĆ NA ČEKANJU: Kum ga gura za šefa USKOK-a

Objavljeno prije

na

Potpredsjednik Vlade i ministar pravde Duško Marković objelodanio je: Specijalno tužilaštvo za borbu protiv organizovanog kriminala – slobodno prozvano, po uzoru na takvu Hrvatsku instituciju, crnogorski USKOK (Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta) – neće, kako je prvobitno najavljeno, biti oformljeno u novembru. Obrazloženo je, tehnikalijama: prolongiranje je nastalo zbog toga što je zvanična Crna Gora, na zahtjev Evropske komisije, Venecijanskoj komisiji dostavila Nacrt zakona o Specijalnom tužilaštvu, pa se, kažu, čeka njihovo mišljenje (krajem novembra). Suštinsko pitanje, ipak, nije – kada će biti formiran taj organ, već – šta će u crnogorskoj izvedbi on predstavljati?

Formiranje Specijalnog tužilaštva predviđeno je planom za Poglavlje 23 – Pravosuđe i temeljna prava. Tako je postupila susjedna Hrvatska: USKOK je osnovan 2001. godine, a tamošnja Vlada predlažući Zakon o USKOK-u, kako su isticali, htjela je napraviti radikalan rez u suzbijanju korupcije i organizovanog kriminala.

Istovjetno govori i ministar Duško Marković, dugogodišnji prvi obavještajac zemlje. Prije nekoliko dana, kaže: Crna Gora ima problem sa korupcijom i organizovanim kriminalom pa joj je potrebna ,,snažna udarna pesnica u vidu specijalnog tužilaštva, kadrovski i tehnički sposobnog da proaktivno cilja na sve pojavne oblike korupcije i organizovanog kriminala.” Malo teorije, Marković: ,,Vjerujem da će koncipiranje personalnog sastava budućeg specijalnog tužilaštva biti prilagođeno urgentnim potrebama države i društva, stabilnosti i sigurnosti građana, društva u kojem kriminalci neće moći činiti institucije nemoćnim, kako to u posljednje vrijeme i u nekim prilikama djeluje”.

Zvuči simpatično onima koji su pali s Marsa. Oni koji prate dešavanja u Podgorici i okolini u posljednjih četvrt vijeka (od nerasvijetljenih ubistava do pljačkaških privatizacija), upoznati su sa time da su Đukanović, Marković i vrh vladajuće kaste – oni koji kane osnovati USKOK – ,,integralni igrači” organizovanog kriminala. Američki Forin afers (autor: dr Moizes Naim), maja 2012. godine, Crnu Goru je svrstao među mafijaške države, koje karakteriše oslanjanje na kriminalne grupe: ,,U mafijaškoj državi visoki vladini zvaničnici su zapravo integralni igrači, ako ne i lideri kriminalnih preduzeća, a prioritet su im odbrana i promocija poslova tih preduzeća.”

Hrvatski USKOK je podigao optužnicu protiv (između ostalih) bivšeg premijera i prvog čovjeka HDZ-a Iva Sanadera zbog niza počinjenih kaznenih djela – od primanja mita, preko zloupotrebe položaja do udruživanja za počinjenje kaznenih djela. Krivično je gonjena i HDZ. Sanader je osuđen na ukupno devet godina zatvora i obavezu vraćanja dva miliona nelegalno stečenih eura (15 miliona kuna). Presudom suda i HDZ je proglašena krivom – moraće da vrati 24 miliona kuna. Jedan ,,detalj”: sve se to dogodilo nakon smjene vlasti u Hrvatskoj. Da li je realno očekivati da Milo Đukanović i njegov DPS oforme tijelo koje će podignuti optužnicu protiv Mila Đukanovića i DPS-a?

Predsjednik Centra za političku edukaciju Dragiša Janjušević za Monitor kaže da najavljeno formiranje crnogorske verzije USKOKA predstavlja još jednog ,,zmaja od papira” kako bi se pridobio koji štrik od strane Evropske unije za poglavlje 23 i 24.

,,Hrvatski USKOK je dobio institucionalnu težinu kada je zaživio princip smjenjivosti vlasti i depolitizovanosti institucija. Tek tada on dobija punu težinu, smisao i nezavisnost. Procesuiranje Sanadera kao bivšeg premijera i još par visokih funkcionera u državi dokaz je da se radi o tijelu koje je nezavisno i profesionalno, kao i da ima neophodnu logistiku države za ovako kompleksnu i osjetljivu problematiku. Mi na žalost ne možemo govoriti o tome jer imamo najdužu tranzicionu vlast na svijetu koja traje u kontinuitetu 25 godina.”

Janjušević kaže da je u uslovima partitokratizacije institucija jako teško govoriti o instanci koja mora biti maksimalno nezavisna i profesinalizovana. ,,Ona je još jedan izraz nemoćnih strategija, komisija, akcionih planova, uprava u borbama protiv korupcije i organizovanog kriminala koji nijesu dali nikakav rezultat. Isto kao što imamo najavu za formiranje Agencije za borbu protiv korupcije početkom 2016. god, kao još jednu novinu u antikorupcijskim strategijama i politikama, a koja će biti postavljena na istim osnovama kao i najavljeni USKOK.”

Koliko bi naš USKOK bio spreman da procesuira moguće je procijeniti i na osnovu toga koliko je i na koji način postojeće Odjeljenje za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina, učinilo. U najnovijem Izvještaju o radu Državnog tužilaštva za 2013. godinu (potpisuje ga VD državnog tužioca Veselin Vučković), odjeljak ,,ratni zločini” (zločini koji su se događali dok je na čelu države bila ista vlast kao i danas!), piše da je u izvještajnoj godini postupak vođen protiv 21 učinioca, u slučajevima – „Morinj”, „Deportacija” i „Kaluđerski laz”.

U predmetu „Deportacija”, navodi se, optužnica je podignuta protiv devet učinilaca zbog krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva. U toku 2011. godine donijeta je presuda – svi su oslobođeni. Postupajući po žalbi specijalnog tužioca i oštećenih, Apelacioni sud ukida prvostepenu presudu. U ponovljenom postupku svi optuženi opet su oslobođeni. U žalbenom postupku Apelacioni sud donosi presudu kojom je potvrdio prvostepenu presudu – svi su odlobođeni.

U predmetu „Kaluđerski laz”, optuženo je osam učinilaca zbog krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Prvostepeni sud je u decembru 2013. godine, objavio presudu kojom je sve optužene oslobodio od optužbe. Nedostatak dokaza.

Pa, „Morinj”. Optužnica je podignuta protiv 6 učinilaca zbog krivičnih djela – ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratni zločin protiv ratnih zarobljenika. Prvobitno, svi optuženi su oglašeni krivim. Izrečene su im kazne zatvora. Apelacioni sud u žalbenom postupku ukida prvostepenu presudu. U ponovljenom postupku u toku 2011. godine, donijeta je presuda kojom su četiri učinioca oglašena krivim i osuđena na zatvorske kazne, dok su dva učinioca oslobođena od optužbe. U žalbenom postupku Apelacioni sud potvrđuje prvostepenu presudu u oslobađajućem dijelu, dok je u osuđujućem dijelu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje! U ponovljenom postupku prvostepeni sud je u izvještajnoj godini donio presudu kojom je sve učinioce oglasio krivim. Žalbeni proces je u toku. Imajući u vidu pobrojanu praksu nije teško dokučiti kakva će biti konačna presuda.

Što se može očekivati od crnogorskog USKOK-a dočarava i informacija do koje je došao Monitor iz bezbjednosno-obavještajnih krugova, od izvora, koji je insistirao na anonimnosti: osoba koja trenutno figurira kao najozbiljnije rješenje za poziciju prvog čovjeka budućeg USKOKA jeste aktuelni savjetnik predsjednika države Filipa Vujanovića i bivši direktor Uprave policije – Veselin Veljović.

Prema podacima našeg lista Veljovića – čiju karijeru obilježavaju afere: od posljednje, za plagiranje magistarskog rada, preko organizovanja tajnog predizbornog brifinga za službenike policije u kampu na Zlatici do ,,crnih trojki” – na tu poziciju gura kum, gorepominjani Duško Marković, glavni izvođač radova na formiranju USKOK-a.

Kako bi to izgledalo ukoliko Veljović zauzme fotelju prvog čovjeka USKOK-a, imali smo priliku da čujemo prije tri godine kada je na TV Vijesti odgovarao na pitanje – da li bi odložio značku ili uhapsio Đukanovića ukoliko bi na to bio prinuđen: ,,Ja apsolutno ne vjerujem da se može takva situacija desiti i da može do takvog stanja doći. Nezavisno od toga gdje je bio i šta je radio u ovom i u budućem periodu, to je čovjek koji već sada ima istorijske zasluge šta je Crna Gora uradila i gdje je sada, kao i gdje će biti u bliskoj budućnosti. Bivši predsjednik vlade je čovjek prema kome iskazujem odnos ličnog i profesionalnog poštovanja. Za sve što je radio u prethodnom periodu i sve što radi je u interesu prosperiteta naše države i građana.” Savršena preporuka da uskoči bilo gdje pa i u USKOK.

A čime, i kime, bi se nezavisni crnogorski USKOK mogao/morao baviti? Recimo: čovjekom koji prema svim raspoloživim podacima i indicijama stoji u samom vrhu piramide podzemne i nadzemne moći u Crnoj Gori – Branom Mićunovićem, koji uživa zaštitu institucija. Tu može biti uputan član 401 Krivičnog zakona, o ,,zločinačkom udruživanju” koji kaže: ko organizuje grupu ili drugo udruženje koja ima za cilj vršenje krivičnih djela za koje se može izreći kazna zatvora od jedne godine ili teža kazna, kazniće se zatvorom do tri godine… Ili: organizator udruženja će se kazniti zatvorom od dvije do dvanaest godina, a pripadnik udruženja zatvorom do tri godine…

Ili, član 402, o učestvovanju u grupi koja izvrši krivično djelo: ko učestvuje u grupi ljudi koja zajedničkim djelovanjem liši života neko lice ili mu nanese tešku tjelesnu povredu ili učini drugo krivično djelo za koje se može izreći pet godina zatvora ili teža kazna ili koja pokuša da izvrši neko od tih djela, kazniće se za samo učestvovanje zatvorom od tri mjeseca do pet godina. Ili: kolovođa grupe koja izvrši pomenuto djelo kazniće se zatvorom od jedne do osam godina.

Pa, recimo, premijerova sestra advokatica Ana Kolarević spominjana u američkim istražnim organima da je primila mito u procesu privatizacije Telekoma. Povodom narečenoga, u uži izbor inkriminišućih zakona, za naš budući USKOK, ulazi član 422 Krivičnog zakonika, dio o protivzakonitom posredovanju: ko primi nagradu ili kakvu drugu korist da korišćenjem svog službenog ili društvenog položaja ili uticaja posreduje da se izvrši ili ne izvrši neka službena radnja kazniće se zatvorom od tri mjeseca do tri godine.

Ili, stav dva: ko koristeći svoj službeni ili društveni položaj ili uticaj posreduje da se izvrši službena radnja koja se ne bi smjela izvršiti ili da se izvrši službena radnja koja bi se morala izvršiti kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina. Ili: ako je za prethodno pomenuto posredovanje primljena nagrada ili kakva druga korist učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.

Potom, premijer Milo Đukanović. Kad smo već kod njega, prve sestre i Telekoma valja baciti pogled na član Krivičnog zakonika, 423, koji se tiče primanja mita (za to djelo optužen je i Ivo Sanader): službeno lice koje zahtijeva ili primi poklon ili drugu korist ili koje primi obećanje poklona ili druge koristi za sebe ili drugog da u okviru svog službenog ovlašćenja izvrši službenu radnju koju ne bi smjelo izvršiti ili da ne izvrši službenu radnju koju bi moralo izvršiti, kazniće se zatvorom od dvije do dvanaest godina.

Za Đukanovića, USKOK-u može biti od koristi i tekst člana 416 o zloupotrebi službenog položaja (isti član koji je koristio i hrvatskom USKOK-u u vezi sa Sanaderom): službeno lice koje u namjeri da sebi ili drugom pribavi korist ili drugom nanese štetu, iskoristi svoj službeni položaj ili ovlašćenje, prekorači granice svog službenog ovlašćenja ili ne izvrši službenu dužnost, kazniće se zatvorom do tri godine. Stav četiri: ako vrijednost pribavljene imovinske koristi prelazi iznos od trideset hiljada eura, učinilac će se kazniti zatvorom od dvije do deset godina.

Zatim, premijerov brat, Aco Đukanović, vlasnik Prve banke, u kojoj se, između ostalih, obilno kreditirao narkobos Darko Šarić. Širok je spektar članova Krivičnog zakonika koje bi USKOK morao imati u vidu. Na primjer, član 276, o zloupotrebi ovlašćenja u privredi: odgovorno lice u privrednom društvu koje ima svojstvo pravnog lica ili preduzetnik, koje u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi za pravno lice u kojem je zaposleno, za drugo pravno lice ili drugi subjekt privrednog poslovanja koji ima svojstvo pravnog lica ako je pribavljena imovinska korist velikog obima učinilac će se kazniti zatvorom od dvije do deset godina.

Ili, recimo, član 268, o pranju novca: ko putem bankarskog, finansijskog ili drugog privrednog poslovanja prikrije način pribavljanja novca ili druge imovine za koje zna da su pribavljeni krivičnim djelom, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina. Pa, stav tri: ako je novac ili imovina iz navedenog stava velike vrijednosti učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do deset godina…

Tu su i potpredsjednici DPS-a – Svetozar Marović, ministar Igor Lukšić, predsjednik Filip Vujanović… Potpredsjednici Vlade – Duško Marković, Vujica Lazović… Ministri: Branimir Gvozdenović, Predrag Bošković, Vladimir Kavarić… Savjetnik Milan Roćen, sekretar Žarko Šturanović, savjetnik Veselin Veljović, bivši gradonačelnik Miomir Mugoša… Tajkuni: Veselin Barović, Dragan Brković… Duga je, preduga, i ta lista.

Mnogi iz hobotnice – godinama se (samo)kandiduju za uskočko procesuiranje. Djela ima na pretek: od zloupotrebe službenih položaja, primanja i/ili davanja mita, izazivanja stečaja i/ili lažnog stečaja, izigravanja povjerilaca, zločinačkog udruživanja, zločina protiv čovječnosti, pomaganja i/ili podstrekivanja na teška krivična djela, prikrivanja krivičnih djela, nečinjenja, privrednih prevara, finansijskih malverzacija…

Đukanovićevo i Markovićevo Specijalno tužilaštvo za borbu protiv organizirnog kriminala imaće jedan moto: na koga Đukanović okom, tu Veljović (ili ko god bude na čelu) – USKOK-om.

Marko MILAČIĆ

Komentari

FOKUS

PODGORICA NA ČEKANJU: Između nove vlasti i novih izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako su se u noći prebrojavanja glasova mnogi samoproglasili za izborne pobjednike, izgleda kako posao formiranja većine u Glavnom gradu neće biti ni brz ni lak. Ako, uopšte, do toga dođe

 

Mjesec nakon septembarskih izbora u Podgorici, proglašeni su i konačni rezultati. Potom su, od 30. oktobra, počeli da teku zvanični rokovi za konstituisanje novog parlamenta i formiranje lokalnih vlasti.

Prvi formalan korak povukli su iz DPS, prošlonedjeljnim pozivom na sastanak partijama koje nijesu dio vladajuće većine na državnom nivou. “Mi želimo dogovor”, poručio je nosilac DPS liste na septembarskim izborima Nermin Abdić. “Ne želimo da građani Podgorice budu taoci političkih potkusurivanja, već ćemo na najbolji mogući način ući u ove pregovore i iskreno reći šta je naš politički stav”.

Matematika je jasna. Sa osvojenih 19 mandata, da bi predvodili, ili  postali dio buduće većine (30 + odbornika) DPS mora zavrijediti podršku skoro svih odbornika koji u opštinski parlament nijesu došli sa lista dvije koalicije koje su na vlasti na državnom nivou (PES-Demokrate i Za budućnost Podgorice). Pošto su iz pokreta Preokret ostali dosljedni predizbornom obećanju da neće pregovarati o ulasku u vlast, manevarski prostor DPS dodatno je sužen.

Njihovom pozivu odazvali su se predstavnici koalicije Evropski savez (SD-SDP-LP) i Stranke evropskog progresa Duška Markovića. Predstavnici koalicije Za bolju Podgoricu – Jakov Milatović nijesu došli na sastanak ali nijesu ni zatvorili vrata eventualne saradnje. “Partije koalicije Za bolju Podgoricu će u kratkom vremenskom periodu izaći sa Platformom koja će biti osnova toka pregovora. Prije toga nećemo započinjati bilo kakve pregovore”, poručeno je iz te koalicije kao odgovor na poziv DPS-a.

Kako vrijeme odmiče , počinje da djeluje kako u koaliciji Jakova Milatovića i Dritana Abazovića nijesu načisto ko su priželjkivani a ko neprihvatljivi partneri za  formiranje podgoričkih vlasti.

Odnos Milatovića i Abazovića prema premijeru Milojko Spajiću i njegovoj Vladi danas nije bolji nego što je to bio prije podgoričkih izbora. To ne obećava uspješno partnerstvo. Paralelno, nesuglasice sa Andrijom Mandićem i koalicijom ZBCG koju predvode on i Milan Knežević dobijaju na intenzitetu.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRVA GODINA VLADE: Ibar i ibarska magistrala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tempo EU integracija nije onakav kakvom smo se nadali, program ES 2 uz povećanje plata i penzija nosi i brojne rizike. Ipak, najviše problema Milojko Spajić i njegova vlada imaju zbog unutrašnjih trvenja i očiglednog nauma dijela uticajnih političkih partnera da u fokus vrate tzv. identitetske teme, gazeći građansko ustrojstvo Ustava Crne Gore

Prije tačno godinu dana, na sjednici parlamenta na kojoj se glasalo o njegovom programu i personalnom sastavu predložene vlade, tadašnji mandatar Milojko Spajić odbio je da pročita svoj ekspoze. Da ne gubimo vrijeme, lakonski je  preskočio eksplicitnu Ustavnu obavezu. (Mandatar iznosi u Skupštini svoj program i predlaže sastav Vlade, propisuje član 103). Bila je to naznaka da  će odsustvo javnosti rada i neobavezujući odnos prema pravilima i zakonima biti jedno od najupečatljivijih obilježja njegovog kabineta.

Spajićeva Vlada ipak je izabrana. Već prvog dana mandata, donijela je odluku o odlaganju popisa i početku parlamentarnog dijaloga u potrazi za konsenzusom, kako bi se taj statistički posao vratio u regularne vode. Tako smo od prijetnji bojkotom i zahtjeva Monstata da nadležni izvrše procjenu bezbjednosti njihovih popisivača, stigli do popisnog procesa bez ozbiljnijih tenzija i, kanačno, rezultata kojima su manje-više svi zadovoljni. Makar javno. Samo rijetki su konstatovali kako popisni proces od usvajanja metodologije do objavljivanja prvih preliminarnih i konačnih rezultata nije prošao eksternu reviziju struke. To, kako bi se moglo pokazati, nije sasvim beznačajan (a možda ni slučajan) propust.

Uglavnom, Milojsko Spajić i njegova Vlada dobili su prvi veliki plus na javnoj sceni.

Drugi, veooma značajan i politički upotrebljiv  uspjeh, stigao je krajem juna: Crna Gora je iz Brisela dobila Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila u poglavljima 23 i 24 koja se odnose na vladavinu prava (IBAR). Do tog istorijskog rezultata stigli smo dajući pregršt obećanja i usvajanjem niza Zakona koji su pripremljeni i usvojeni po hitnoj proceduri, bez javne rasprave i debate u parlamentu.       Spajićevski.

Uočeni problemi biće rješavani u hodu, poručeno je. I zaboravljeno. Baš kao što su zaboravljena obećanja, evo treće vlada od smjene DPS-a 2020., da će Crna Gora konačno dobiti zakone o vladi i Skupštini kojima će se, na primjer, normirati broj ministarstava i propisati procedure u redovnim i posebnim okolnostima (tehnička vlada). Odnosno, urediti rad parlamenta. Da ne dolazimo u situaciju da predsjednik parlament , prvi među jednakima, po vlastitom nahođenju zakazuje i otkazuje sjednice, mijenja obilježja parlamenta, sklanja i postavlja zastave… Ili, čemu smo takođe imali priliku da svjedočimo, sam sa sobom održava sjednice Skupštine i donosi odluke lažirajući prisustvo kvoruma.

Vratimo se Vladinom jubileju. Skoro su se poklopili datumi obilježavanja prve godišnjice rada 44. Vlade i 100 dana od njene rekonstrukcije. Tada smo dobili izvršnu vlast koja, uz premijera, ima sedam potpredsjednika i 25 ministarstava. Njeni  članovi dolaze iz redova PES-a, Demokrata, koalicije ZBCG, SNP-a, koalicije albanskih nacionalnih stranaka i Bošnjačke stranke. Rekonstrukciju su podržala 53 poslanika u parlamentu. S tim u vezi, test pitanje: znate li ko je Milan Butorović?

Najavljena još koalicionim sporazumom partija članica vladajuće kolacije, rekonstrukcija vlade koja je podrazumijevala imanovanje ministara i potpredsjednika iz partija koje predvode Andrija Mandić i Milan Knežević djelovala je kao prevelik izazov. Čak i za nepopravljivog optimistu, neopterećenog procedurama („tehnikalijama“) kao što je aktuelni premijer.

Mogućnost da će proruske i antiNATOvske  snage dobiti prostor u izvršnoj vlasti dugo je i snažno problematizovana od strane naših, kako se to kaže, euroatlantskih partnera. Sve dok specijalni izaslanik SAD za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, proljetos, nije poručio kako je „najvažniji zadatak za Crnu Goru da podrži sve što premijer radi“. Tada je postalo jasno da će teško započeto partnerstvo trajati duže nego što su priželjkivale njihove opozicione kolege. Kao uračunata protivteža, u vladu je ušla i Bošnjačka stranka sa većim brojem ministarskih mjesta.

Eskobarovu preporuku uslišila je većina aktera sa ovdašnje političke scene. Sa izuzetkom predsjednika Jakova Milatovića i bivšeg premijera Dritana Abazovića. “Danas je Crna Gora žrtva najprimitivnije političke trgovine i neodgovornosti koju premijer u kontinuitetu demonstrira prema vođenju države”, jedna je od ocjena Milatovića koja odslikava njegov stav prema nekadašnjem najbližem savezniku, sa kojim je formirao pokret Evropa sad.

Nakon popisa, IBAR-a i rekonstrukcije vlade, sledeći veliki izazov pred Vladom Milojka Spajića bilo je ispunjenje paketa predizbornih obećanja najavljenih pod sloganom Evropa sad 2. Ona su (djelimično) ispunjena, ali bi se moglo ispostaviti da su troškovi te finansijske kombinatorike značajno veći od koristi koju će imati zaposleni ili penzioneri sa prosječnim primanjima. Ako se obistine strahovi od novog talasa poskupljenja koja bi, dijelom, mogla biti posljedica i povišica bez ekonomskog pokrića, onda će gubitnici biti svi. Računajući tu i državu, odnosno njenu kasu.

Zanimljivo, Fiskalna strategija, u koju je inkorporiran program Evropa sad 2, još nije usvojena u Skupštini. Zato su usvojene izmjene paketa zakona koje su proizašle iz potrebe da se Startegija realizuje. Još jedan primjer nonšalantnog odnosa izvršne i zakonodavne vlasti prema propisima.

To nije tako mali problem. Među poglavljima koja su u ovonedjeljnom izvještaju EK dobila nižu ocjenu nego prošle godine nalaze se četiri koja bi mogli svrstati među obećane prioritete rada aktuelne Vlade. I nešto za šta je premijer zainteresovan i, valjda, upućen. Riječ je o jačanju ekonomskih aktivnosti i razvoju saobraćajne infrastrukture.

Ocjenu „bez napretka” dobile su aktivnosti u oblastima privredno pravo,  konkurencija i transevropske mreže (poglavlja 6, 8 i 21) dok je kod saobraćajne politike (poglavlje 14) ocjena pala sa „dobrog“ na „ograničen“ napredak. To dovodi u pitanje realnost obećanja da će, u mandatu ove vlade, početi putno uvezivanje Crne Gore mrežom autoputeva i brzih cesti. I da će taj posao biti rađen promišljeno i planski.

Ipak, najviše problema Milojko Spajić i njegova vlada imaju zbog unutrašnjih trvenja i očiglednog nauma dijela uticajnih političkih partnera predvođenih koalicijom ZBCG da u fokus vrate tzv. identitetske teme. Na način koji podstiče postojeće i budi nove društvene podjele.   Sa očiglednom željom da se, makar u ustavno-zakonodavnom smislu, započne sa izmjenom postavke o Crnoj Gori kao građanskoj državi.

Rezolucija o genocidu u logorima sistema Jasenovac, Dahau i Mathauzen poslužila je dijelu vladajuće koalicije kao protivteža Vladinom  stavu prilikom  usvajanju UN-ove Rezolucije o danu sjećanja na genocid u Srebrenici. Ali i za ciljno pozicioniranje tog dijela vlasti kao promotera i zaštitnika svesrpskih nacionalnih interesa u regionu. Po cijenu, ako ne i uz želju, kvarenja odnosa Crne Gore sa susjedima. Prije svega Hrvatskom a, u perspektivi, i sa Bosnom i Hercegovinom i Kosovom.

Na domaćem terenu, paralelno su tekle akcije najave pokretanja inicijative za izmjenu Ustava kako bi srpski jezik od jezika u službenoj upotrebi dobio status službenog jezika i zahtjevi za izmjenu zakona o državljanstvu. Prva od pomenutih inicijativa nije sporna iz perspektive legitimiteta  ali jeste ono što se čita između redova – da će u tom zahtjevu ZBCG sa tihim partnerima pokušati da zaobiđe Ustavom propisane procedure.

Jedan od mogućih načina da se izvede taj „poduhvat“ je izmjena Zakona o državljanstvu, odnosno naum da se neznanom broju stanovnika susjednih država, prije svega Srbije, omogući status dvojnih državljana. Tako bi državljani Crne Gore sa stalnim prebivalištem u inostranstvu ( nerijetko, bez stvarnih veza sa Crnom Gorom) mogli postati dominantna, čak „kvalifikovana“ većina. Koju samo mali korak – priređivanje izbornog zakonodavstva koje pravo glasa daje svim državljanima, bez obzira na njihovo stalno mjesto boravka  – dijeli od mogućnosti da odlučujuće utiče na budućnost građana Crne Gore. I bez toga, sa iskazanom nesposobnošću aktuelnih, kao i prethodnih, vlasti da urede evidencije boravka i birački spisak, mogućnost zloupotreba dvojnog državljanstva je očigledna.

Sve to je začinjeno aktivnostima na reviziji istorijskih činjenica iz bliže i dalje prošlosti.  Relativizuju se zločini i veličaju zločinci iz nedavnih ratova na prostoru bivše SFR Jugoslavije (Slobodan Milošević, Ratko Mladić, Radovan Karadžić), najavljuju i traže odobrenja za podizanje spomenika akterima događaja koje bi se, najblaže, mogli označiti kao kontroverzni (Amfilohije Radović, Pavle Bulatović), promoviše narativ o dva antifašistička pokreta tokom Drugog svjetskog rata s namjerom da se abolira četnički pokret i opravdaju njihovi zločini.

Premijer i njegova većina u Vladi ne snalaze se najbolje sa tim narativima.  Lutaju od pokušaja ignorisanja, povremenog odobravanja, do obećanja da se tektonske ustavne/društvene promjene neće realizovati bez „širokog konsenzusa“. Koliko će biti istrajni u tom naumu i šta su im eventualne alternative to će pokazati, vjerovatno, već druga godina mandata 44. Vlade. Biće tu posla za sve. Posebno za gospodina Butorovića (PES), ministra bez portfelja zaduženog za odnose Vlade sa Skupštinom Crne Gore.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NAŠ EVROPSKI PUT: Reformska agenda nereformska praksa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez namjere da pokvarimo veselje, nije zgorega pogledati šta je naša vlast obećala  kao preduslov da dobijemo novac koji će nas pogurati ka članstvu u Evropskoj uniji. I  da se prisjetimo i ko bi to trebalo da uradi, kada i kako

Evropska komisija (EK) odobrila je Reformsku agendu Crne Gore 2024 -2027. Crna Gora  se kvalifikovala za pristup novcu EU koji je predviđen „za reformu i rast“ zemalja kandidata u okviru Plana rasta za Zapadni Balkan. Riječ je o oko 385 miliona podrške podijeljene u bespovratna sredstva (110 miliona) i povoljne kredite (273,5 miliona). Ozbiljan novac. Tim prije što bi Crna Gora dio tog novca, oko 29 miliona eura, trebala dobiti do kraja godine, kao svojevrstan avans za obećane reformske korake.

Drugo je pitanje znaju li u EK za ovdašnje pravilo da majstorima pare nikada ne treba davati unaprijed, jer je najčešći ishod takve saradnje – nezavršen posao. Premijer Milojko Spajić djeluje kao da nema ni trunku bojazni da bi obećano moglo ostati neurađeno.  „Evropska komisija  odobrila je danas Reformsku agendu Crne Gore, čime je državi zvanično obezbijeđeno 383,5 miliona eura podrške“, saopštio je Spajić koristeći svoj uobičajen kanal komunikacije sa crnogorskom javnošću – društvenu mrežu X. “Što će, siguran sam, uz reforme koje ćemo sprovesti Crnu Goru učiniti spremnom za članstvo 2028. godine”.

Bez namjere da pokvarimo veselje, nije zgorega pogledati šta je to naša vlast obećala kao preduslov da dobijemo novac koji će nas pogurati ka glavnom cilju – članstvu u Evropskoj uniji.

„Radni tim je u nekoliko koraka definisanih metodologijom EU dostavljao unaprijeđene radne verzije predloga osnovnih reformskih mjera i koraka za njihovo sprovođenje EK“, navodi se u finalnoj verziji Agende s kojom su se u Briselu upoznali prije nego zainteresovana javnost u Podgorici. „Predlog osnovnih reformskih mjera i koraka za Reformsku agendu je na tehničkom nivou usaglašen 19. juna 2024. godine, nakon čega je razmotren i usvojen od strane Vlade 20. juna 2024. godine. Finalni Predlog osnovnih reformskih mjera i koraka za Reformsku agendu za Instrument EU za reforme i rast sadrži 32 indikativne prioritetne reformske mjere u okviru četiri oblasti politika, 14 podoblasti politika (sektora) i korake definisane kao neophodne za ispunjavanje reformi. Definisani koraci ujedno sadrže i pokazatelje uspjeha (indikatore), koji će biti osnov za praćenje napretka u sprovođenju reformskih mjera i procjenu EU o ispunjenosti uslova za dodjelu sredstava.“

Samo da se ne pokaže da bi ti indikatori (pokazatelji uspjeha) u bliskoj budućnosti mogli postati problem. Neke od preuzetih obaveza iz Reformske agende djeluju gotovo banalno. Odnosno, podrazumijevajuće.

Uzmimo za primjer obećanje da će država (Vlada) „napraviti javno dostupan registar preduzeća u vlasništvu države i preduzeća sa državnim učešćem, uključujući opštinska preduzeća“. Prosto je nevjerovatno da tako nešto još ne postoji. Zapravo, imamo jedan registar nalik na taj koji je obećan EK. Samo što   on egzistira u formi nezvanično, pošto ga ne vodi Vlada, ili bilo koja državna institucija, već jedna nevladina organizacija (Institut alternativa) svjesna potreba da građanima Crne Gore ponudi osnovne (dostupne) podatke u državnim preduzećima.

Na sajtu mojnovac.me oni građanima nude „sve o privrednim društvima u vlasništvu države i opština na jednom mjestu: ko ih vodi i koliko zarađuju, broj zaposlenih, finansijski pokazatelji, dokumentacija, sponzorstva, donacije i mnogo više“. U vladinoj Reforsmkoj agendi to je sažeto u obećanje da će „Registar uključivati sve relevantne podatke o finasijskim performansama preduzeća u vlasništvu države, kao i podatke o rezultatima eksterne revizije“. Biće dobro ako bude tako jednostavno. I brzo.

U dio obećanih reformi koje bi mogli opisati kao davno najavljivane ali nikad započete, treba svrstati najveći dio poglavlja Poslovno okruženje i razvoj privatnog sektora. Tamo se, kao dio Reformske agende, navodi: pojednostavljenje administrativnih procedura, smanjenje regulatornih prepreka za poslovanje, smanjenje neformalne ekonomije, te reforme u oblasti upravljanja državnim preduzećima, sistema javnih nabavki i povećanja efikasnosti inspekcijskih službi. Zvuči poznato?

„Kroz ove mjere, cilj je povećanje konkurentnosti crnogorske privrede, podsticanje preduzetništva, otvaranje novih radnih mjesta, kao i podsticanje istraživanja i inovacija“, navodi se u dokumentu, „Posebna pažnja posvećuje se smanjenju birokratskih barijera i unapređenju transparentnosti poslovnog okruženja. Ova oblast politike podijeljena je na dva sektora, unutar kojih je definisano sedam indikativnih reformi sa 33 pojedinačna koraka koja je potrebno realizovati da bi se reforme smatrale ispunjenim.“

Nije baš najjasnije kako se u obećano uklapaju hiljade novozapošljenih u državnoj administraciji, partijska podjela uticaja na preduzeća u državnom vlasništvu, odomaćeno kršenje procedura u sistemu javnih nabavki ili, da svedemo na svakodnevicu, partijsko dogovaranje o uvozi/izvozu prehrambenih proizvoda (slučaj zetske lubenice čiju su trgovinu ljetos ugovarali Milan Knežević i Aleksandar Vućić).

Neka druga obećanja Vlada je dala u tuđe ime, pa će njihova realizacija u zadatim rokovima biti još upitnija. Poput obećanja da će Prostorni plan Crne Gore biti usvojen do kraja godine. Nakon što je glasačima obećano naselje Velje brdo, zaobilaznice oko Podgorice, desetak dionica autoputeva i brzih cesti… Iako dobar dio toga nije prepoznat u javnosti dostupnim verzijama budućeg Prostornog plana. Sa čijim se usvajanjem debelo kasni.

Zapravo, i već pomenuti Registar preduzeća u vlasništvu države treba napraviti do kraja godine. To se i ne čini kao pretjerano težak zadatak kada saznate da je Vlada Crne Gore Briselu obećala kako će u istom roku, za nešto više od dva mjeseca, doći do izbora predsjednika Vrhovnog suda. Krovno mjesto u crnogorskom pravosuđu upražnjeno je od kraja 2020. godine i do sada je propalo makar osam konkursa za izbor osobe koja će naslijediti Vesnu Medenicu.

Vjerovali ili ne, ako se ostvare obećanja/projekcije iz Reformske agende Crne Gore, u istom roku doći će do „usvajanje novog, sveobuhvatnog i harmonizovanog pravnog okvira za sprovođenje izbora“. Ko nije odmah razumio, to je ona reforma izbornog zakonodavstva o kojoj ovdašnji političari pričaju desetak godina. Zazivajući je kada su u opoziciji, i zaboravljajući dok su dio vladajuće većine.  Bez ozbiljnijeg pokušaja da se o bilo čemu dogovore. Počev od biračkog spiska, a završno sa izborima u Šavniku. Ili obrnutim redom, nakon što su prošle dvije godine od kako, zvanično, traje izborni proces u najmanjoj poddurmitorskoj opštini.

Kao da nije posla preko glave, sve to treba završiti paralelno sa pričama o ustavnim izmjenama službenog jezika, zakona o  državljanstvu, najavljenom zakonu o agentima stranog uticaja… Pa prijetnjama štrajkom tužilaca, sada već hroničnim i obimnim nedostakom kandidata za sudske funkcije, te sve očiglednijim i ozbiljnijim sporenjima između različitih grana vlasti, baš kao i unutar vladajuće većine. Da ostavimo po strani sumnje kako se  novi ne razlikuju bitnije od  starih po sklonostima za  korupciji, nepotizmu i vezama sa grupama i pojedincima iz kriminalnog miljea. Afera do Kwon, hapšenje Mila Božovića i Rada Miloševića, oslobađajuća presuda Marku Batu Careviću da ne idemo dalje po dubini.

„Da bi Crna Gora postala punopravna članica EU do 2028. godine, potrebno je zatvoriti svih trideset otvorenih pregovaračkih poglavlja do kraja 2026. godine“, navodi predsjednik Jakov Milatović u analizi objavljenoj prošlog vikenda u dijelu ovdašnjih medija (dio je potpuno ignorisao). „Zato je za ovu godinu bilo planirano zatvaranje skoro deset pregovaračkih poglavlja. Međutim, u međuvremenu je najavljeno zatvaranje samo četiri poglavlja.“

„Ovaj trend prijeti da uspori predviđeni proces pristupanja, a time i krajnji cilj članstva zemlje u EU do 2028. godine“, upozorio je Milatović navodeći 10 „zabrinjavajućih trendova“ koji dovode u pitanje demokratski napredak postignut nakon razvlašćivanja DPS-a 2020:1) zakoni se u većini slučajeva usvajaju bez javne rasprave i konsultacija sa stručnom javnošću; 2) zabrinjava politizacija institucija kroz zakonski okvir; 3) izostaje reforma javne uprave; 4) nema suštinske reforme sudstva; 5) predlog zakona o agentima stranog uticaja predstavlja atak na civilni sektor; 6) nezakonita postavljenja i razrješenja podrivaju vladavinu prava; 7) pogoršanje odnosa sa Hrvatskom remeti dobrosusjedske odnose kao jedan od ključnih preduslova za članstvo u EU; 8) populističke ekonomske mjere izazivaju zabrinutost; 9) neokončani lokalni izbori u opštini Šavnik pokazuju slabosti izbornog sistema; 10) izostaje institucionalna podrška kao odgovor na ekološke krize i vanredne situacije.

Možemo o Milatoviću i njegovom predsjednikovanju misliti i ovo i ono, ali hajde  da vidimo – šta od navedenog nije tačno. Ili da se probamo uozbiljiti ne bi li Evropskoj komisiji, a ponajprije građanima Crne Gore, „isporučili“ neophodne reforme. Tada bi nesputani  optimizam premijera Spajića imao puno više pokrića.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo