U nedjelju će ekološka država Crna Gora doživjeti punoljetstvo. Rođena na Žabljaku, 20. septembra, 1991. godine, nimalo ne liči na onu iz Deklaracije o zaštiti prirode tada usvojene na svečanoj sjednici parlamenta. Spisak zločina protiv prirode u zvanično jedinoj ekološkoj državi na svijetu – podugačak je. A mogao bi se i proširiti. Trenutno je na tapetu plan – kako potopiti Moraču. PLAN BEZ PLANA: Na nedavnoj raspravi o Detaljnom planu prostorne namjene za višenamjenske akumulacije na Morači, koja je održana u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti, ređale su se primjedbe. Domaći stručnjaci su tvrdili da Plan djeluje nedovršeno.
Monitor je imao uvid u dokument Strateška procjena uticaja na životnu sredinu za Detaljni prostorni plan za hidroelektrane na rijeci Morači (SEA), koji je izradio norveški Direktorat za vodne resurse i energetiku, urađen po narudžbi Vlade Crne Gore. Izrada ovakvih strateških procjena uticaja na životnu sredinu je zakonska obaveza.
Kao prvi i veoma značajan problem – izrađivači studije navode to što su kao zadatak dobili da procijene uticaj na životnu sredinu četiri planirane hidroelektrane na Morači – Zlatica, Milunovići, Raslovići i Andrijevo. No, nakon što su prionuli na posao – u Crnoj Gori su promijenjene granice Detaljnog prostornog plana i u njega je ubačeo još 11 drugih akumulacija i brana u gornjem slivu Morače, a za mnoge od njih su vezane još i male hidroelektrane. Zato su strani eksperti odlučili da ,,obrade” i opciju koja je naknadno ,,uskočila” u plansku dokumentaciju.
No, procjenjivanje kako će sve te hidroelektrane uticati na ljude, biljke, životinje, pejzaž ili arhitekturu – nije im išlo lako. Jer, opet nije bilo podataka o neophodnim elementima – mape iz Detaljnog prostornog plana (DPP) su neprecizne i međusobno neusklađenje, nedostaju važni podaci o biodiverzitetu, hidrologiji, materijalnoj imovini, pijaćoj vodi. A predviđanja o prihodima iz turizma i upošljavanju ljudi u toj oblasti nakon izgradnje HE su – naduvana.
Prema dostupnim podacima napravljena je procjena – izgradnja HE na Morači imala bi posebno uticaja na infrastrukturu, floru i faunu, vodu, kulturnu baštinu i pejzaž.
Jasno se u SEA navodi da Detaljni plan ,,ne naglašava dovoljno značaj zaštite Emerald lokacija (zaštićena područja po standardima EU) u koja spadaju kanjon Mrtvice i Mala Rijeka, ali ni Skadarskog jezera”.
Stranci podsjećaju odgovorne u Crnoj Gori da su potpisali Espo Konvenciju, te da su obavezni da se konsultuju sa susjedima, u ovom slučaju Albanijom, jer bi projekat izgradnja HE na Morači mogao uticati na zajednički resurs – nivo Skadarskog jezera. To bi, naravno, izazvalo promjenu kod gniježđenja ptica na jezeru, promjene u staništima za mriješćenje riba koje nastanjuju jezero, upozoravaju stručnjaci i pozivaju da počnu konsultacije sa nadležnima u Albaniji.
KULTURA I ISTORIJA: ,,Jedan od glavnih rizika je nesumnjivo vezan za Manastir Morača. Ovo je uzrokovano velikom međunarodnom vrijednošću koja je dodijeljena objektu”, stoji u SEA. O mikroklimi nemaju podataka pa ne znaju šta bi bilo sa freskama. Jasno je – Danilov most u blizini kanjona Mrtivice i Kaluđerski most u blizini Manastira Morača bili bi izgubljeni usljed plavljenja.
Upravo zbog plavljenja značajnih površina doline Morače koja podrazumijevaju stalni gubitak flore i faune i lokacija kulturne baštine strani konsultanti preporučuju da se detaljno snimi flora i fauna u područjima plavljenja, ali i da se uradi detaljno arheološko snimanje. ,,DPP nije precizan o tome kako će biti izvršeno evidentiranje ili očuvanje ovih objekata.”
Norvežani tvrde da je teško procijeniti kakav bi bio uticaj na životnu sredinu ako se pored četiri već planirane izgradi još 11 brana koje se pominju u DPP-u i obrazlažu da je ,,veoma malo informacija dato o ovim dodatnim branama”. Stoji i da ostaje pitanje ekonomičnosti takvog plana, jer su planirane znatne brane sa potencijalno malim slivovima.
,,Čini se da bi efekti u pogledu zauzimanja zemljišta i nekretnina koje bi bile pogođene bili veći nego što je to slučaj sa sadašnjom opcijom sa četiri HE, ali nijesu dati nikakvi detalji”. Autori studije takođe upozoravaju: ,,Bilo bi više negativnih efekata po floru i faunu, vodu i hidrologiju, i pejzaž, nego kod opcije sa četiri HE. Posebno, ozbiljnom uticaju bi bile izložene Emerald lokacije u kanjonu Mrtvice i Male Rijeke”.
Strani eksperti tvrde da je u Detaljnom prostornom planu nejasno zašto se te brane, zapravo, planiraju a ,,nije dokazana ekonomska održivost ovih 11 lokacija brana”.
Izrađivači procjene pored dvije verzije koje se razlikuju po broju brana – razmatraju i ,,opciju po kojoj se ništa ne radi”. Ipak, tvrde kako postoji jasna potreba da se ,,zadovolje buduće energetske potrebe”. Uz to – napominju i da postoje ,,dobro dokumentovani dokazi da je postojeća potrošnja energije u Crnoj Gori i rasipnička i neefikasna, te da se velike količine gube u sistemu. Pored toga, se predstojećim zatvaranjem KAP-a iznenada javlja veliki potencijalni višak električne energije koji će biti raspodijeljen za podmirivanje potrošnje”. Strani eksperti dalje tvrde da ,,stoga ima smisla učiniti prioritetnom rehabilitaciju postojećih elektrana u Pivi i Perućici, i termoelektrane u Pljevljima prije nego što se krene sa novim projektima kao što je Morača”. Preporučeno je da Crna Gora ponovno ocijeni svoju energetsku strategiju u svijetlu promjena vezanih za sudbinu KAP-a.
DRUGI KONCEPTI: U dokumentu tvrde i da je Vlada Crne Gore odlučna da se opcija sa četiri HE realizuje. Uz to upozoravaju da je dato tehničko rješenje staro više od 20 godina a da se za to vrijeme promijenila tehnologija probijanja tunela i betoniranja, tako da ono što se nekada smatralo ekonomski nepovoljnim rješenjem, više ne mora biti.
,,Nakon konsultacije sa potencijalnim izvođačima koji su zainteresovani da učestvuju na tenderu za projekat Morača, čini se da bi jeftinija alternativa bili neki drugi koncepti, kao opcija sa dvije brane (Andrijevo i Zlatica) kombinovane sa nizom dovodnih organa i tunela.”
Napominje se i da bi mogla biti razmotrena kombinacija farmi vjetrenjača na brdovitim krajevima Morače sa branama. ,,Tehnologija vjetro-turbina je značajno uznapredovala zadnjih godina i farma sa 10 vjetrenjača bi mogla zamijeniti jednu od manjih brana Raslovići ili Milunovići. Takođe postoji neiskorišćeni potencijal biomase koji je na raspolaganju u šumskoj industriji. Znatne količine biomase se trenutno ne iskorišćavaju”, stoji u Strateškoj procjeni.
U ovom dokumentu se prepoznaju i rizične oblasti. ,,Potencijalna rizična oblast se proteže nizvodno od DPP u granicama doline rijeke Morače, uključujući grad Podgoricu i njegovo polu-urbano okruženje i poplavnu ravnicu koja okružuje Skadarsko jezero, koja se intenzivno razvija, i konačno samo jezero i njegov izliv u Jadransko more preko rijeke Bojane.”
Loše tehničko rješenje brane i rizik od javljanja zemljotresa koji bi doveli do rušenja brane predstavljaju faktor o kojem većina ljudi prirodno brine. Izgradnja kaskade brana u riječnom sistemu (kao što je predloženo na Morači) može izazvati zabrinutost zbog loma jedne, na primjer najviše brane što bi dovelo do lančane reakcije i odrazilo se nizvodno”, piše u Nacrtu finalnog izvještaja. ,,To je ono što generalno gledano zabrinjava Crnogorce, naročito s obzirom na to da se glavni grad Podgorica nalazi neposredno nizvodno od posljednje brane u kaskadi na Zlatici i bio bi ozbiljno pogođen poplavama u slučaju da se tako nešto desi”.
NADUVANE CIFRE: Za ekonomske benefite od HE na Morači u DPP-u su dati ,,sladunjavi” rezultati, tvrdio je na raspravi u CANU Božo Mihajlović. A strani konsultanti u njihovom dokumentu takođe naglašavaju kako su neke procjene u toj oblasti pretenciozne.
,,Procjene sugerišu da će između 50-75 ljudi biti zaposleno u oblasti u toku eksploatacije HE… Međutim, procjena iz Detaljnog prostornog plana da će više od 4.000 ljudi biti zapošljeno u sektoru turizma je veoma ambiciozan cilj i možda je potrebno dati realističniju procjenu”, stoji u SEA.
Norvežani napominju da je 2007. godine u čitavoj Crnoj Gori broj radnih mjesta u turizmu bio 11.307, I to uglavnom na obali. ,,SEA Konsultant stoga ne vidi kako može biti realizovan navod iz DPP-a u pogledu tako velikog broja poslova vezanih za turizam.”
Prema tvrdnjama Norvežana, u DPP-u ne piše kako će biti eksploatisane ni četiri glavne brane. Predlažu da Vlada objasni i svrhu 11 dodatnih brana i malih hidroelektrana u gornjem slivu. Takođe predlažu da crnogorske vlasti jasno odgovore na pitanje – da li će one biti izgrađene istovremeno kad i četiri glavne HE, da li su uradili ekonomsku procjenu njihove funkcije, da li će se posebno raditi procjena njihovog uticaja na životnu sredinu…
Rezultati su jasni – kada se uporede ciljevi Strateške procjene uticaja na životnu sredinu i Detaljni prostorni plan očigledno je da je više negativnih nego pozitivnih uticaja. A prije nego što odgovore stranim konsultantima ljudi iz Vlade dužni su da istinu kažu onima čiju bi zemlju potopili.
Iz opozicije prijete da će usvajanje zakona o upravi policije i ANB značiti prekid saradnje sa vladajućom većinom, što bi ozbiljno moglo ugroziti dinamiku zatvaranja pregovaračkih poglavlja. Možda važnije zagospodariti policijom i tajnom službom? Tada, vidjeli smo na primjeru bivših vlasti, članstvo u EU i ne djeluju posebno privlačno
U toku su intenzivni neformalni razgovori o sudbini vladinih prijedloga zakona o unutrašnjim poslovima i Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB). Na dan izlaska ovog broja Monitora stvari će postati jasnije: ili će parlament slijediti zamisao Vlade i usvojiti sporne zakone, ili će pritisak opozicije, nevladinog sektora i EU dovesti do odluke da se, još jednom, povuku sa dnevnog reda Skupštine.
Šta god da se odluči, šteta je već napravljena. Pokazalo se da vlast manipuliše (polu)istinama i obmanjuje opoziciju i javnost u naumu da provede zakonodavne zamisli, zaogrnute procesom pristupanja EU.
“Ja sam obaviještena da su (dva predložena zakona – prim. Monitora) usaglašeni sa Evropskom komisijom“, ustvrdila je prošlog petka potpredsjednica Skupštine Zdenka Popović (Demokrate) odgovarajući na primjedbe opozicije i njihovo protivljenje naumu da se glasa o zakonskim prijedlozima i amandmanima koji su iz Vlade stigli nakon početka sjednice. „Ovi zakoni moraju biti usvojeni do 1. marta”, inisitirala je Popović, najavljujući da, ukoliko se to ne dogodi, pregovaračko poglavlje 24 (Pravda, sloboda i bezbjednost) neće biti zatvoreno u predviđenom roku.
Poglavlje 24 će, po pravilima i po dogovorenoj dinamici, biti zatvoreno među poslednjima, na samom kraju ovog dijela pregovaračkog procesa o pristupanju EU. Međutim, to nije spriječilo glasnogovornike vlasti da insistiraju na neraskidivoj povezanosti predloženih zakona i zatvaranja tog poglavlja.
„Odgovorno tvrdim da, ukoliko zakon o unutrašnjim poslovima ne bude usvojen, Crna Gora neće moći da zatvori pregovaračko poglavlje 24”, saopštio je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović prije nego je sjednica parlamenta zbog protesta opozicije ipak odložena.
U međuvremenu je razriješena dilema da li su predloženi zakoni usaglašeni sa nadležnima sa EK. Nijesu.
„Evropska komisija je konsultovana o oba nacrta zakona i njena procjena je da odredbe o zaštiti podataka u oba zakona još nijesu usklađene sa pravnom tekovinom EU, naročito sa Opštom uredbom o zaštiti podataka (GDPR) i Direktivom o sprovođenju zakona (LED)“, saopšteno je iz Delegacije EU u Podgorici. „Ukazali smo Crnoj Gori na dvije mogućnosti: ili da uskladi ove odredbe sa pravnom tekovinom EU prije usvajanja zakona, ili da usvoji zakon i uskladi odredbe prije zatvaranja pristupnih pregovora“.
Dakle, suprotno tvrdnjama ministara i predstavnika parlamentarne većine – zakoni koji su stavljeni na dnevni red nijesu u skladu sa pravnom tekovinom EU. Tu informaciju nijesmo dobili ni od vlasti ni od opozicije, nego iz privatnih medija. I to nešto govori.
Iz saopštenja Delegacije EU saznali smo još jedan važan detalj: „Završna mjerila za Poglavlje 24 ne zahtijevaju od Crne Gore da mijenja Zakon o unutrašnjim poslovima niti Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbjednost“.
Jasno da jasnije ne može biti.
Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović na druženju sa novinarima upriličenom povodom saopštenja Delegacije EU i organizovanom u četvrtak, ustvrdio je da vlast ostaje pri nepokobljivom naumu da predložene zakone usvoji već sjutradan. Uz konstataciju da su saopštenjem Delagacije potvrđene njihove tvrdnje da su prijedlozi dva zakona, kao i naknadno dostavljeni vladini amandmani, „usaglašavani“ sa Briselom.
Onda je Šaranović još jednom ponovio tvrdnju da bez usvajanja novog zakona o unutrašnjim poslovima ne može biti ni zatvaranja poglavlja 23 i 24, konačno objašnjavajući zašto: nedostajući broj ljudi u policiji ne može se popuniti dok se zakonom ne omogući da se na upražnjena radna mjesta angažuju i osobe sa završenom srednjom školom.
Taj dio predloženog zakona o unutrašnjim poslovima niko nije problematizovao. Sporna su druga rješenja. Ona zbog kojih su iz Delegacije saopštili da EK „očekuje da Crna Gora obezbijedi da svako razrješenje (u policiji – prim. Monitora) bude zasnovano na opravdanim razlozima i da lica na koja se odnosi imaju pun pristup pravnim sredstvima“.
Predloženi zakon koji Demokrate guraju još od ljetos sušta je suprotnost toj logici i uspostavljenim i opšteprihvaćenim pravnim standardima.
Prema predloženom, policijskim službenicima prestaje radni odnos ukoliko se utvrdi postojanje “bezbjednosne smetnje”. Te smetnje, sa ili bez pomoći ANB, utvrđuje petočlana Komisija koju imenuje ministar. Zakon ne predviđa bilo kakve kvalifikacije (obrazovanje, radno iskustvo…) koje bi članovi Komisije morali da ispunjavaju, izuzev da su tri njena člana službenici policije- „jedan službenik organizacione jedinice koja vrši poslove unutrašnje kontrole rada Policije i jedan službenik iz druge organizacione jedinice”. Odbijen je prijedlog/amandman poslanika Miodraga Lakovića (član GO PES sa višedecenijskim iskustvom rada u policiji) da se u rad te Komisije uključe predstavnici Ombudsmana i Advokatske komore, radi „nepristrasnosti i objektivnosti“.
Predviđena procedura zamišljena ja ovako: policajac potpiše saglasnost da ministrova Komisija izvrši procjenu njegove bezbjednosne podobnosti (šta biva ukoliko policijski službenik/funkcioner odbije traženu saglasnost u predloženom dokumentu – ne piše). Komisija ga onda provjerava uvidom u evidencije (nije precizirano koje), prikupljanjem podataka od UP i, može ali ne mora, pribavljanjem mišljenja ANB. Istraživani policajac nema pravo da se izjasni o prikupljenim navodima, nema uvid u dokaze, niti mu se saopštavaju razlozi zbog kojih je, eventualno, utvrđena bezbjednosna smetnja za nastavak službe. Predloženi zakon izričito navodi da se istraživano lice obavještava o postojanju smetnje „bez obaveze da mu se otkriju razlozi“.
I onda mu ministar može dati otkaz. A i ne mora. Sudbina dotičnog u njegovim je rukama. Bez disciplinskog, sudskog ili bilo kakvog drugog „kontradiktornog postupka“, unutar ili van sistema bezbjednosti.
Znači li to da policajac može biti istjeran iz službe samo zbog toga što su ministar i njegovi probrani saradnici zaključili da je sumnjiv, svojeglav ili –čujali smo već takve primjedbe – opoziciono nastrojen? U Nezavisnom sindikatu policije kažu – znači.
Ostaje nada u pritisak tihe diplomatije i mogućnost da se Vlada ipak dosjeti da nije vječna. Da će i njihovi nasljednici u rukama imati spreman alat da, po sopstvenim kriterijumima, izvrše čistku policijskog kadra koji dobiju u nasljeđe.
Iako je na njega fokusirana manja pozornost, predloženi zakon o ANB takođe nosi ozbiljne zamke. U najkraćem, usvoji li se predloženo sadašnjim čelnicima Agencije biće omogućeno ono zbog čega se danas sudi njihovim prethodnicima: da prisluškuju, prate i prikupljaju podatke o sumnjivim/nepodobnim bez sudskog odobrenja ili bilo kakve kontrole.
Nije precizno definisano ni koja vrsta podataka se smije prikupljati, u kojim situacijama i šta se sve sa njima može uraditi. Umjesto toga čelnici ANB dobijaju ovlašćenje da, ponovo bez jasnog nadzora i kontrole, tajnim saradnicima i informatorima isplaćuju jednokratne i trajne novčane naknade (računajući i doprinose za penziono osiguranje) bez obaveze da njihov identitet otkriju na bilo kom nivou provjere. Ako ovo nije model „nacrtan“ za formiranje privatnih i partijskih obavještajnih službi koje će vlast finansirati novcem iz državne kase, onda ne treba da nas brine ni to što predloženi zakon o ANB ne predviđa, kao protivtežu, jačanje bilo kakvih modela parlamentarne ili nezavisne kontrole rada Agencije i njenih čelnika. Koje, nije loše podsjetiti, imenuje Vlada.
Iz opozicije su priprijetili da će usvajanje osporenih zakona značiti prekid bilo kakve saradnje sa vladajućom većinom. To bi moglo ozbiljno ugroziti dinamiku zatvaranja pregovaračkih poglavlja. Možda je važnije zagospodariti policijom i tajnom službom? Tada vam, vidjeli smo na primjeru bivših vlasti, članstvo u EU i ne djeluju posebno privlačno.
Zanimljiv je to fenomen: iako cijena aktivne električne energije miruje deset godina, računi građanima u kontinuitetu – rastu . Za četiri godine u kojima nije bilo zvaničnih poskupljenja, prosječan januarski račun za električnu energiju porastao je za trećinu. Potrošnja je porasla, regulatorne okolnosti su se promijenile, ali ima nešto i u troškovima Elektroprivrede
Dok je popriličan broj građana Crne Gore s nevjericom gledao u iznos januarskog računa za struju, iz Monstata su nam predočili podatke prema kojima imamo privilegiju da živimo u državi koja, jedina u regionu, deset godina nije povećala cijenu aktivne električne enrgije, „već je zabilježen blagi pad od jedan odsto“. Pa vi, čik ako smijete, vjerujte svojim očima.
“Stabilnost cijena električne energije važna je i za ekonomiju i za građane”, zaključuje su u saopštenju državne statistike. Iz Elektroprivrede (EPCG) je pritvrđeno da povećanja cijene aktivne energije nije bilo. Veći iznosi na računima za struju posljedica su, kažu u kompanijskom obraćanju javnosti, „veće potrošnje i regulatornih okolnosti“. Tek pažljiviji čitalac može razumjeti da se regulatorne okolnosti, zapravo, odnose na ukidanje nekih prošlogodinjih popusta i povećanje određenih stavki sa računa.
Uglavnom, prema računici predočenoj iz EPCG, prosječan mjesečni račun za utrošenu električnu energiju za domaćinstva u Crnoj Gori u januaru 2026. iznosio je približno 53,52 eura. Zahvaljujući popustu koji ostvaruju zbog zagađenja životne sredine kojima su izloženi, najniži prosječan januarski račun fakturisan je građanima Pljevalja (nepunih 29 eura). Najviši računi, u prosjeku, podijeljeni su u Tivtu. Tamo je prosječan račun bio veći od 67 eura što je, približno, 2,5 puta više od pljevaljskog prosjeka.
Zanimljiv je to fenomen: iako cijena aktivne električne energije miruje deset godina, računi građanima u kontinuitetu – rastu. U decembru prošle godine prosječan račun bio je za šestinu manji od januarskog (46,75 eura). To je, otprilike, isto koliko je bio i prosječan račun u januaru 2025. godine (46,16 eura). Vratimo li se, međutim, u januar 2022, nailazimo na podatak da je tadašnji prosječan račun za kategoriju domaćinstva iznosio 40,14 eura.
Da se više ne zamaramo brojkama: za četiri godine u kojima nije bilo zvaničnih poskupljenja, prosječan januarski račun porastao je za trećinu. Potrošnja je porasla, regulatorne okolnosti su se promijenile, a ima nešto i u troškovima Elektroprivrede.
Na sajtu najveće državne kompanije ne možete naći aktuelne podatke o sistematizaciji radnih mjesta, broju zapošljenih ili promjenama u menadžerskom timu. Nemaju vremena da se bave takvim sitnicama. Ono što treba, to se objavi u zvaničnom saopštenju. Ili pročita u nekom od autorskih tekstova Milutina Đukanovića, predsjednika Odbora direktora. Kome to nije dovoljno neka trpi. Ili čita Monitor.
Đukanović je, može se vidjeti na sajtu EPCG, jedan od osmoro rukovodilaca Elektroprivrede kojima pripada status javnih funkcionera. Ostalih sedam su, po navedenim funkcijama, članovi Odbora direktora i Izvršni direktor EPCG Zdravko Dragaš.
Na ime decembarske bruto plate njih osmoro je EPCG koštalo skoro 31,5 hiljada eura. Skoro četiri hiljade, u prosjeku. Ako se vratimo na početak priče, to je 75 prosječnih januarskih računa. Zamislimo soliter sa 15 spratova, sa pet stanova po spratu. Kad svi oni plate prosječan račun za struju (53 eura) skupi se dovoljno za prosječnu bruto platu jednog od osmorice čelnih ljudi.
Po toj računici, 600 prosječnih domaćinstava u Crnoj Gori plaća struju da bi javni funkcioneri EPCG primili platu. Prije nego se naljutite: ta računica golemo uljepšava istinu. Prvo, petina onoga što platimo kao račun za struju ide državi na ime PDV-a, a ne sistemu EPCG. Još važnije, spisak evropskih zarada ne završava se pomenutom osmorkom.
Listamo jednu od javnosti nedostupnih sistematizacija radnih mjesta u EPCG (iz marta prošle godine). Sudeći po tom dokumentu, članovima Odbora direktora pomaže još sedam visokokvalifikovanih osoba. Naši izvori iz EPCG tvrde da ih je više i da je to jedan od razloga zbog kojih se u državnoj perjanici radi na novoj sistematiziciji.
Da sada, ipak, čitamo kako je napisano. Zvanično, na tom popisu su Sekretar (akcionarskog) Društva i šest menadžera upošljenih u Administraciji odbora direktora. Makar jedan od njih je, prema važećim zakonima Crne Gore, takođe javni funkcioner. Govorimo o poslaniku Demokratske Crne Gore Nikoli Rovčaninu, nekadašnjem izvršnom direktoru EPCG koji je nakon ostavke „zbog prelaska na poslaničku funkciju“, ipak ostao profesionalno angažovan u Elektroprivredi kao Glavni koordinator za energetsku tranziciju.
Što god da to radno mjesto podrazumijeva ono, prema prošlogodišnjoj prijavi imovine i prihoda, Nikoli Rovčaninu donosi od blizu tri do skoro četiri hiljade eura mjesečno. Iz EPCG. A kapne neki euro i za angažman u parlamentu.
Prema našim podacima, zaradi iz Nikšića (iz sjedišta EPCG) može se dodati i službeno auto i profesionalno angažovani vozač koga, takođe, plaća Elektroprivreda. Odnosno srećni dobitnici mjesečnih računa za električnu energiju. A to može biti još nekih 1.500 – 2.000 eura mjesečno.
Sagledajmo sada fenomen Rovčanin i sa druge, vedrije strane. „Donio sam odluku o odricanju od stambenog kredita EPCG pod povoljnim uslovima u visini 56.000 eura“, pohvalio nam se Rovčanin preko Fejsbuka kada je napustio mjesto izvršniog direktora EPCG. To je, napisao je, učinio „slijedeći odluku koju sam prije dvije godine donio zajedno sa kolegama o odricanju prava na otpremninu koja iznosi oko 80.000 eura”.
Bilo bi to, i dan danas, za svaku pohvalu. Da nije i treće strane ove priče. Glavni koordinator za energetsku tranziciju u međuvremenu je od Odbora direktora EPCG zatražio odobrenje za stambeni kredit pod povoljnim uslovima. I dobio ga je. Samo što iznos odobren lani više nije 56 hiljada, nego je poprilično veći.
Ni za ovu odluku u Nikšiću ne možete saznati drugačije osim u formi nezvanično. Baš kao što je bez kompanijskog priopštenja ostala i nedavna odluka Odbora direktora da se na mjesto Glavnog finansijskog direktora imenuje Miro Vračar, doskorašnji (a prema sajtu EPCG i sadašnji) rukovodilac Funkcionalne cjeline proizvodnja.
Upućeni u kadrovsku kombinatoriku u ovdašnjem energetskom sektoru sjetiće se da je Vračar već bio na tom mjestu. Od kada je avgustovska većina preuzela EPCG od prethodnih vlasti, do avgusta 2023, kada ga je Odbor direktora smijenio na zahtjev Mijuška Bajagića. Prema medijskim arhivama, problem je bio u tome što je upravljanje finansijama EPCG Vračaru pripalo prema političkoj podjeli funkcija po dubini, po osnovu dijela vlasti koji je pripao SNP-u. Onda je Vračar promijenio politički dres i priključio se Đukanovićevoj (Milutin ,ne Milo) Novoj srpskoj demokratiji. Zato je Bajagić, kao zaštitnik interesa SNP-a u Odboru direktora EPCG, inicirao njegovu smjenu sa čime su se saglasili članovi Odbora koje su delegirali URA, BS i Demokratska liga Albanaca. Milutin Đukanović nije imao druge bez da sa saglasi sa vaćinom odbora a Vračaru nađe mjesto savjetnika kod izvršnog direktora Nikole Rovčanina.
Sada funkcije u EPCG između sebe dijele PES i NSD, pa se Vračar vraća na velika vrata sistema u kome je, u minulih pet godina, obrnuto između 1,5 i dvije milijarde eura. Za kontrolu tih finansijskih tokova bore se dvije najjače partije vladajuće koalicije.
Još malo kadrovske politike: Marina Šljivančanin, koja je došla na njegovo mjesto nakon smjene 2023., sada je savjetnica izvršnog direktora Zdravka Dragaša (PES). I nije jedina koju je novopostavljeni izvršni direktor angažovao nakon stupanja na funkciju, sa naumom da svojoj partiji/pokretu u EPCG donese radnih mjesta makar približno onome što je za NSD uradio Milutin Đukanović.
Ako se manemo visoke politike i partijskog zapošljavanja, dio javnosti koji radije prati crnu hroniku za Mira Vračara zna zbog njegove sklonosti da havariše službena vozila. Po tome mu, u sistemu EPCG, mogu parirati samo nekadašnji prvi čovjek Rudnika uglja u Pljevljima, a sadašnji poslanik NSD Milan Lekić i Ivan Čolaković, član Odbora direktora Željezare EPCG i pomoćnik direktora Direkcije za IMS (integrisani menadžment sistem) i opšte poslove.
Da su, recimo, njih trojica imala službene vozače kao što ga ima Nikola Rovčanin, EPCG bi imala novca za još jedan kadrovski stan po povlašćenim uslovima. Ovako, računi za električnu energiju crnogorskim domaćinstvima rastu, iako se njena cijena ne mijenja.
To bi se dalo pročitati i ovako: struja nije skupa, ali Elektroprivreda jeste.
Smjenom episkopa žičkog Justina Stefanovića vlast braće Vučić je krenula u otvoreni obračun s episkopima SPC-a koji ne podržavaju njegov režim. Sljedeći na tapetu je, sudeći po medijskim najavama glasila pod kontrolom srpsko – ruskih službi, crnogorsko – primorski mitropolit Joanikije Mićović Joanikije je javno podržao ulazak Crne Gore u EU čime se dodatno zamjerio Beogradu
Prošle sedmice je Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve (SPC) donio, već duže očekivanu, odluku o smjeni episkopa žičkog Justina Stefanovića. Time je vlast braće Vučić krenula u otvoreni obračun s episkopima SPC-a koji ne podržavaju režim i sisteme vrijednosti koje su iznjedrile 90-te godine. Sljedeći na tapetu je, sudeći po medijskim najavama glasila pod kontrolom srpsko – ruskih službi, crnogorsko – primorski mitropolit Joanikije Mićović.
Saopštenje o smjeni Justina je stiglo dan prije nego će patrijarh Porfirije Perić slaviti pet godina od dolaska (ili postavljenja) na čelo SPC-a. Iz Patrijaršije je saopšteno da je Justinova smjena izvršena na osnovu Kanona svetih apostola (br. 74) i Ustava SPC-a. Za administratora Eparhije žičke do zasjedanja arhijerejskog Sabora, imenovan je mitropolit niški Arsenije Glavčić. Sinod tvrdi da su navodno prikupljeni dokazi da je mitropolit žički Justin počinio brojne kanonske i druge prijestupe. U saopštenju se tvrdi da je Justin “neovlašćeno osnovao tri privredna društva – Trifora doo, JEŽ doo i Vinarija manastira Studenice doo, prikrivao njihovo poslovanje, upisao se kao stvarni vlasnik tri privredna društva” te “neovlašćeno prodao 34 crkvene nepokretnosti (stanova, poslovnih prostora i slično) u Kraljevu i Čačku”. Sinod (crkvena vlada) optužuje Justina za “štetne ugovore višemilionske vrednosti”, neovlašćene višemilionske pozajmice po Srbiji i finansijske zloupotrebe u SPC-u. To povlači i krivičnu odgovornost pred državnim organima prijeteći se zaključuje u saopštenju.
Objave iz Patrijaršije i Sinoda uglavnom piše ili kontroliše uzdanica srpske i ruske vlasti episkop bački Irinej Bulović. Saopštenje “odlučno demantuje” da se radi o političkom progonu kako je Justin sa saradnicima “uporno obmanjivao javnost”.
Justinovi, kao i Joanikijevi, problemi su počeli prije godinu dana kada su sa još četiri vanjska episkopa potpisali pismo podrške studentima. U saopštenju je osuđen i pljuvački rječnik episkopa kruševačkog Davida i crkvenih botova koji su studente nazvali “srpskim ustašama” jer su protestvovali protiv korupcije i kriminala režima Vučića. Justin je svojim sveštenicima dozvolio je da idu na proteste ukoliko to osjećaju. Justin je javno poručio da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja”. U oktobru prošle godine ugostio je studente iz Novog Pazara (muslimanske vjeroispovjesti) u konaku manastira Studenica koji su išli za Novi Sad na komemoraciju pada nadstrešnice.
Profesor računovodstva i revizije na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu, dr Vladimir Zakić je javno doveo u pitanje tvrdnje Sinoda da se Justin upisao kao vlasnik tri kompanije koje su navodno poslovale s gubitkom. Na osnovu javno dostupnih podataka Agencije za privredne registre, Zakić ističe da su sva sporna preduzeća formalno i faktički u vlasništvu SPC – Eparhije žičke i da posluju sa dobiti što je lako provjerljivo.
Justinovoj smjeni je krajem januara prethodilo isključenje iz SPC-a teologa Blagoja Pantelića i sveštenika Vukašina Milićevića od Mitropolije beogradsko-karlovačke kojom upravlja patrijarh. Faktički razlog je podrška studentima i verbalni delikt kritike patrijarha i sinoda zbog (tradicionalno) sluganskog odnosa prema prošlim i sadašnjem režimu braće Vučić. Porfirije je prošle godine tokom pokloničke posjete Kremlju i Vladimiru Putinu izjavio da su protesti u Srbiji “obojena revolucija” – termin koji Moskva pogrdno koristi za protivnike diktatura i korupcije.
Da se ista matrica priprema protiv mitropolita Joanikija može se vidjeti iz dosadašnjih reakcija srbijanske vlasti. Nepuna dva mjeseca nakon što je Joanikije stavio potpis na javno pismo šestorice episkopa, beogradske vlasti su drugom episkopu u Crnoj Gori (Eparhija budimljansko – nikšička) Metodiju Ostojiću dodijelile titulu “mitropolita” i mjesto u Sinodu. Time je de fakto Metodije postao broj jedan SPC-a u Crnoj Gori jer sada on sa titulom mitropolita ima jurisdikciju nad 52 odsto teritorije Crne Gore.
Kasnije je Metodije dobio ulogu u komisiji Sinoda koja je ispitivala “alarmantno stanje u Eparhiji žičkoj” protiv Justina. Metodije je postao perjanica veličanja velikosrpskih nacističkih kvislinga koristeći svaku priliku da sije razdore u Crnoj Gori. Istovremeno Metodije kritikuje EU i evropske vrijednosti i veliča totalitarni režim u Moskvi i Aleksandra Vučića kome je dodijelio orden prošlog ljeta zbog tobožnjeg doprinosa gradnji crkve Sv. Save kod Berana. Vučić ga nije udostojio prisustva već je poslao formalnog predsjednika svoje stranke i aktera brojnih korupcionaških afera Miloša Vučevića.
Joanikije je javno podržao ulazak Crne Gore u Evropsku Uniju (EU) čime se dodatno zamjerio Beogradu. Poslije toga napadi na njega su se pojačavali. U prvoj polovini januara ove godine ruski TASS je prenio saopštenje ruske Vanjske obavještajne službe (SVR) kojim se optužuje Vaseljenska patrijaršija kako “namjerava dati autokefalnost crnogorskoj crkvi”. Da je krajnji cilj pljuvanja, ne patrijarh Vartolomej, već Joanikije, se vidjelo isti dan. Prvo je rusko propagandno glasilo RT je objavilo intervju, sa protojerejem – stavroforom Veliborom Džomićem, nekadašnjim parohom podgoričkim i prijateljem ljudi iz crnogorskog podzemlja. Džomić, koji je zajedno s Metodijem nedavno “istraživao” Justina, je nakon izbora Joanikija za mitropolita prešao u Beograd kao glavni operativac Porfirija. On je preko RT-a poručio da SPC ima “punu kanonsku jurisdikciju na prostoru na kome se danas nalazi Crna Gora”. Odmah je uskočila režimska Politika sa navodima da “decenijama u Mitropoliji postoje krugovi koji su … svesno ili podsvesno negovali ideju posebnosti (crnogorske mitropolije) koja lako može prerasti u autonomaštvo, a u pogodnom trenutku i u otvoreni crkveni separatizam”. Joanikiju je poslata poruka: “Ćutanje više nije neutralna pozicija, javnost ima puno pravo da zatraži jasno i nedvosmisleno izjašnjenje mitropolita Joanikija”. Joanikije se mora “jasno izjasniti prema Fanaru, statusu patrijarha srpskog u Crnoj Gori i o tome da li unutar Mitropolije postoje” autonomaši ili separatisti zaključila je Politika.
Monitor saznaje iz neformalnih izvora pri vrhu SPC-a u Beogradu da trenutno postoje dvije opcije za obuzdavanje ili uklanjanje mitropolita Joanikija. Jedna je model koji je primijenjen kada je Amfilohije Radović doveden na čelo Mitropolije 1990. godine u vrijeme priprema za krvavi obračun u Jugoslaviji. Tadašnji mitropolit Danilo Dajković je prisilno (formalno “na sopstveni zahtev”) penzionisan i njegovo mjesto je zauzeo Amfilohije. Ukoliko bi se Andrićev venac (ured predsjednika Srbije) i Banjica (sjedište državne bezbjednosti – BIA) odlučili za taj scenario, za administratora Mitropolije crnogorsko primorske (MCP) bi bio postavljem sadašnji vikarni episkop srbijanskog patrijarha Stefan Šarić, koji nosi titulu Episkopa remezijanskog. On obavlja i dužnost starješine Podvorja SPC-a u Moskvi. Kao povod za smjenu bi se vjerovatno izmislile finansijske malverzacije dok bi Sinod “odlučno demantovao” političke konotacije.
Politički vrh Srbije se pribojava da ovakav udar na pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori je previše riskantan i da bi mogao izazvati otpor i crnogorske države, same MCP a i znatnog dijela onih u Crnoj Gori koji se smatraju Srbima. Neki u Patrijaršiji se pribojavaju da bi u tom slučaju Joanikije mogao tražiti intervenciju Vaseljenskog patrijarha na osnovu kanona 9 i 17 Četvrtog vaseljenskog sabora (451.godine) što bi direktno vodilo u raskol sa SPC-om i raskol unutar Crne Gore. Na osnovu neformalnih informacija iz diplomatske zajednice, PES i Demokrate ne bi prihvatili nametanje novog, vučićevskog administratora Mitropolije na Cetinju.
Druga varijanta, kojoj je skloniji dio BIA-e i njeni saradnici u Sinodu, je da se nastavi erodiranje i sakaćenje Mitropolije crnogorske primorske. SPC je 2001. godine osnovala, do tada nikad postojeću, Eparhiju budimljansko – nikšićku na više od polovine teritorije MCP. Ranije su, nakon stvaranje SPC po završetku Prvog svjetskog rata, od Mitropolije otkinuti Pljevlja i dio opštine Bijelo Polje. Kasnije je Amfilohije ustupio dio opštine Herceg- Novi Zahumsko – hercegovačkoj eparhiji. Amfilohije je 2001. godine pružio otpor u namjeri da se od MCP izuzme manastir Ostrog – koji je glavni izvor prihoda Mitropolije. U tome je tada uspio. Sada je ta opcija opet aktuelna u Beogradu, kao i izdvajanje Boke Kotorske iz sastava MCP. Time bi vučićevski Metodije postao neprikosnoveno glavni igrač SPC-a u Crnoj Gori.
Po informacijama iz MCP, ovakvi planovi Beograda ne izazivaju oduševljenje kod većine sveštenstva i monaha. Za sada nije bilo moguće dobiti nikakve komentare iz Vlade, čak ni nezvanično.
Jedno je izvjesno. Kako Crna Gora bude zatvarala poglavlja i približavala se članstvu u EU iz beogradske kuhinje će stizati sve veći i jači izazovi, bilo da se radi o Mitropoliji, Botunu, ili nečemu petom. Povod će se naći.
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice
FOKUS3 sedmice