U nedjelju će ekološka država Crna Gora doživjeti punoljetstvo. Rođena na Žabljaku, 20. septembra, 1991. godine, nimalo ne liči na onu iz Deklaracije o zaštiti prirode tada usvojene na svečanoj sjednici parlamenta. Spisak zločina protiv prirode u zvanično jedinoj ekološkoj državi na svijetu – podugačak je. A mogao bi se i proširiti. Trenutno je na tapetu plan – kako potopiti Moraču. PLAN BEZ PLANA: Na nedavnoj raspravi o Detaljnom planu prostorne namjene za višenamjenske akumulacije na Morači, koja je održana u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti, ređale su se primjedbe. Domaći stručnjaci su tvrdili da Plan djeluje nedovršeno.
Monitor je imao uvid u dokument Strateška procjena uticaja na životnu sredinu za Detaljni prostorni plan za hidroelektrane na rijeci Morači (SEA), koji je izradio norveški Direktorat za vodne resurse i energetiku, urađen po narudžbi Vlade Crne Gore. Izrada ovakvih strateških procjena uticaja na životnu sredinu je zakonska obaveza.
Kao prvi i veoma značajan problem – izrađivači studije navode to što su kao zadatak dobili da procijene uticaj na životnu sredinu četiri planirane hidroelektrane na Morači – Zlatica, Milunovići, Raslovići i Andrijevo. No, nakon što su prionuli na posao – u Crnoj Gori su promijenjene granice Detaljnog prostornog plana i u njega je ubačeo još 11 drugih akumulacija i brana u gornjem slivu Morače, a za mnoge od njih su vezane još i male hidroelektrane. Zato su strani eksperti odlučili da ,,obrade” i opciju koja je naknadno ,,uskočila” u plansku dokumentaciju.
No, procjenjivanje kako će sve te hidroelektrane uticati na ljude, biljke, životinje, pejzaž ili arhitekturu – nije im išlo lako. Jer, opet nije bilo podataka o neophodnim elementima – mape iz Detaljnog prostornog plana (DPP) su neprecizne i međusobno neusklađenje, nedostaju važni podaci o biodiverzitetu, hidrologiji, materijalnoj imovini, pijaćoj vodi. A predviđanja o prihodima iz turizma i upošljavanju ljudi u toj oblasti nakon izgradnje HE su – naduvana.
Prema dostupnim podacima napravljena je procjena – izgradnja HE na Morači imala bi posebno uticaja na infrastrukturu, floru i faunu, vodu, kulturnu baštinu i pejzaž.
Jasno se u SEA navodi da Detaljni plan ,,ne naglašava dovoljno značaj zaštite Emerald lokacija (zaštićena područja po standardima EU) u koja spadaju kanjon Mrtvice i Mala Rijeka, ali ni Skadarskog jezera”.
Stranci podsjećaju odgovorne u Crnoj Gori da su potpisali Espo Konvenciju, te da su obavezni da se konsultuju sa susjedima, u ovom slučaju Albanijom, jer bi projekat izgradnja HE na Morači mogao uticati na zajednički resurs – nivo Skadarskog jezera. To bi, naravno, izazvalo promjenu kod gniježđenja ptica na jezeru, promjene u staništima za mriješćenje riba koje nastanjuju jezero, upozoravaju stručnjaci i pozivaju da počnu konsultacije sa nadležnima u Albaniji.
KULTURA I ISTORIJA: ,,Jedan od glavnih rizika je nesumnjivo vezan za Manastir Morača. Ovo je uzrokovano velikom međunarodnom vrijednošću koja je dodijeljena objektu”, stoji u SEA. O mikroklimi nemaju podataka pa ne znaju šta bi bilo sa freskama. Jasno je – Danilov most u blizini kanjona Mrtivice i Kaluđerski most u blizini Manastira Morača bili bi izgubljeni usljed plavljenja.
Upravo zbog plavljenja značajnih površina doline Morače koja podrazumijevaju stalni gubitak flore i faune i lokacija kulturne baštine strani konsultanti preporučuju da se detaljno snimi flora i fauna u područjima plavljenja, ali i da se uradi detaljno arheološko snimanje. ,,DPP nije precizan o tome kako će biti izvršeno evidentiranje ili očuvanje ovih objekata.”
Norvežani tvrde da je teško procijeniti kakav bi bio uticaj na životnu sredinu ako se pored četiri već planirane izgradi još 11 brana koje se pominju u DPP-u i obrazlažu da je ,,veoma malo informacija dato o ovim dodatnim branama”. Stoji i da ostaje pitanje ekonomičnosti takvog plana, jer su planirane znatne brane sa potencijalno malim slivovima.
,,Čini se da bi efekti u pogledu zauzimanja zemljišta i nekretnina koje bi bile pogođene bili veći nego što je to slučaj sa sadašnjom opcijom sa četiri HE, ali nijesu dati nikakvi detalji”. Autori studije takođe upozoravaju: ,,Bilo bi više negativnih efekata po floru i faunu, vodu i hidrologiju, i pejzaž, nego kod opcije sa četiri HE. Posebno, ozbiljnom uticaju bi bile izložene Emerald lokacije u kanjonu Mrtvice i Male Rijeke”.
Strani eksperti tvrde da je u Detaljnom prostornom planu nejasno zašto se te brane, zapravo, planiraju a ,,nije dokazana ekonomska održivost ovih 11 lokacija brana”.
Izrađivači procjene pored dvije verzije koje se razlikuju po broju brana – razmatraju i ,,opciju po kojoj se ništa ne radi”. Ipak, tvrde kako postoji jasna potreba da se ,,zadovolje buduće energetske potrebe”. Uz to – napominju i da postoje ,,dobro dokumentovani dokazi da je postojeća potrošnja energije u Crnoj Gori i rasipnička i neefikasna, te da se velike količine gube u sistemu. Pored toga, se predstojećim zatvaranjem KAP-a iznenada javlja veliki potencijalni višak električne energije koji će biti raspodijeljen za podmirivanje potrošnje”. Strani eksperti dalje tvrde da ,,stoga ima smisla učiniti prioritetnom rehabilitaciju postojećih elektrana u Pivi i Perućici, i termoelektrane u Pljevljima prije nego što se krene sa novim projektima kao što je Morača”. Preporučeno je da Crna Gora ponovno ocijeni svoju energetsku strategiju u svijetlu promjena vezanih za sudbinu KAP-a.
DRUGI KONCEPTI: U dokumentu tvrde i da je Vlada Crne Gore odlučna da se opcija sa četiri HE realizuje. Uz to upozoravaju da je dato tehničko rješenje staro više od 20 godina a da se za to vrijeme promijenila tehnologija probijanja tunela i betoniranja, tako da ono što se nekada smatralo ekonomski nepovoljnim rješenjem, više ne mora biti.
,,Nakon konsultacije sa potencijalnim izvođačima koji su zainteresovani da učestvuju na tenderu za projekat Morača, čini se da bi jeftinija alternativa bili neki drugi koncepti, kao opcija sa dvije brane (Andrijevo i Zlatica) kombinovane sa nizom dovodnih organa i tunela.”
Napominje se i da bi mogla biti razmotrena kombinacija farmi vjetrenjača na brdovitim krajevima Morače sa branama. ,,Tehnologija vjetro-turbina je značajno uznapredovala zadnjih godina i farma sa 10 vjetrenjača bi mogla zamijeniti jednu od manjih brana Raslovići ili Milunovići. Takođe postoji neiskorišćeni potencijal biomase koji je na raspolaganju u šumskoj industriji. Znatne količine biomase se trenutno ne iskorišćavaju”, stoji u Strateškoj procjeni.
U ovom dokumentu se prepoznaju i rizične oblasti. ,,Potencijalna rizična oblast se proteže nizvodno od DPP u granicama doline rijeke Morače, uključujući grad Podgoricu i njegovo polu-urbano okruženje i poplavnu ravnicu koja okružuje Skadarsko jezero, koja se intenzivno razvija, i konačno samo jezero i njegov izliv u Jadransko more preko rijeke Bojane.”
Loše tehničko rješenje brane i rizik od javljanja zemljotresa koji bi doveli do rušenja brane predstavljaju faktor o kojem većina ljudi prirodno brine. Izgradnja kaskade brana u riječnom sistemu (kao što je predloženo na Morači) može izazvati zabrinutost zbog loma jedne, na primjer najviše brane što bi dovelo do lančane reakcije i odrazilo se nizvodno”, piše u Nacrtu finalnog izvještaja. ,,To je ono što generalno gledano zabrinjava Crnogorce, naročito s obzirom na to da se glavni grad Podgorica nalazi neposredno nizvodno od posljednje brane u kaskadi na Zlatici i bio bi ozbiljno pogođen poplavama u slučaju da se tako nešto desi”.
NADUVANE CIFRE: Za ekonomske benefite od HE na Morači u DPP-u su dati ,,sladunjavi” rezultati, tvrdio je na raspravi u CANU Božo Mihajlović. A strani konsultanti u njihovom dokumentu takođe naglašavaju kako su neke procjene u toj oblasti pretenciozne.
,,Procjene sugerišu da će između 50-75 ljudi biti zaposleno u oblasti u toku eksploatacije HE… Međutim, procjena iz Detaljnog prostornog plana da će više od 4.000 ljudi biti zapošljeno u sektoru turizma je veoma ambiciozan cilj i možda je potrebno dati realističniju procjenu”, stoji u SEA.
Norvežani napominju da je 2007. godine u čitavoj Crnoj Gori broj radnih mjesta u turizmu bio 11.307, I to uglavnom na obali. ,,SEA Konsultant stoga ne vidi kako može biti realizovan navod iz DPP-a u pogledu tako velikog broja poslova vezanih za turizam.”
Prema tvrdnjama Norvežana, u DPP-u ne piše kako će biti eksploatisane ni četiri glavne brane. Predlažu da Vlada objasni i svrhu 11 dodatnih brana i malih hidroelektrana u gornjem slivu. Takođe predlažu da crnogorske vlasti jasno odgovore na pitanje – da li će one biti izgrađene istovremeno kad i četiri glavne HE, da li su uradili ekonomsku procjenu njihove funkcije, da li će se posebno raditi procjena njihovog uticaja na životnu sredinu…
Rezultati su jasni – kada se uporede ciljevi Strateške procjene uticaja na životnu sredinu i Detaljni prostorni plan očigledno je da je više negativnih nego pozitivnih uticaja. A prije nego što odgovore stranim konsultantima ljudi iz Vlade dužni su da istinu kažu onima čiju bi zemlju potopili.
Umjesto zvaničnih odgovora i utvrđivanja odgovornosti u vezi sa dva masovna zločina na Cetinju, vlast zastrašuje one koji traže odgovore
Građani Cetinja, koji već mjesecima protestuju na Kruševom ždrijelu, i ove srijede su se okupili u znak nezadovoljstva zbog neadekvatne reakcije nadležnih iz bezbjednosnog sektora povodom dvije tragedije koje su zadesile Prijestonicu u prethodne dvije i po godine.
U srijedu se navršilo 1.000 dana od zločina u Medovini kada je Vuk Borilović ubio 10 ljudi, među kojima i dvoje djece – Marka i Mašana. Navršilo se i pet mjeseci i šest dana od zločina u kojem je Aco Martinović ubio 13 svojih sugrađana, među kojima i dva djeteta – Jovana i Vukana.
Nakon ova dva strašna zločina nema odgovora institucija na brojna pitanja koja muče porodice žrtava, Cetinjane i crnogorsku javnost.
Neke od pitanja uputili su ove sedmice građani Cetinja, koji svakodnevno protestuju na Kruševom ždrijelu, u otvorenom pismu ministru unutrašnjih poslova Danilu Šaranoviću.
Zašto je policija kasnila na mjesto događaja nakon poziva građana 12. avgusta 2022. godine u Medovini na Cetinju? Otkud ubici legalno oružje, uprkos krivičnoj prijavi i prvostepenoj presudi? Zašto policija nije adekvatno reagovala u skladu sa situacijom? Zašto je policija došla nenaoružana, odnosno s oružjem bez municije? Zašto policija ispred Cetinjskog manastira nije pružila prvu pomoć ranjenima? Zašto nije uzela učešće u sprječavanju zločina koji se odvijao svega stotinjak metara dalje, gdje su ljudi nemilice ubijani? Gdje su nestali uređaji za snimanje iz Cetinjskog manastira, čijim nestankom su možda uništeni krunski dokazi? Kako i zašto je rukovodilac operacije Goran Jokić protiv kojeg se vodi krivični postupak dobio unapređenje u vašoj administraciji? Zašto policijska forenzika nije izvršila uviđaj temeljno i do kraja i prikupila sve dokaze iz kuće samog Borilovića, već su to naknadno radili članovi porodice Martinović? Kako su neki od stradalih građana prošli policijsku blokadu u toku samog događaja, a potom bili ubijeni?
,,Odgovore koje tražimo ne tražimo samo radi rasvjetljavanja đogađajai privođenja odgovornih pravdi, već i radi sprječavanja budućih sličnih tragedija u cijeloj Crnoj Gori pa i na Cetinju. Ministre Šaranoviću, kada ste se prihvatili funkcije ministra unutrašnjih poslova Crne Gore, obećali ste detaljnu istragu zločina u Medovini, a danas je zaključujete bez ijedne osobe privedene pravdi”, navodi se u pismu građana.
Nema napretka u istrazi, niti valjane komunikacije sa porodicama žrtava i građanima, ni nakon zločina koji se desio 1. januara ove godine.
,,Nakon jučerašnjeg teatralnog nastupa dotičnog (ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović) ostali smo svi duboko potrešeni. Nema granica u gaženju porodica koje su izgubile najmilije 12. avgusta 2022. i 1. januara 2025“, poručila je sestra ubijenog na Medovini, Maja Ljiljanić-Popović u izjavi za TV E. Dan ranije, u utorak, tokom Skupštinskog zasjedanja došlo je do sukoba poslanika DPS-a Oskara Hutera i ministra Šaranovića, a skupštinsko obezbjeđenje je spriječilo fizički kontakt njih dvojice. Verbalni sukob koji je završio sa ,,sram te bilo” sa obje strane, iniciran je tumačenjima policijskog djelovanja tokom i nakon dva zločina na Cetinju.
Umjesto zvaničnih odgovora, pet mjeseci nakon posljednje tragedije, političari i ovaj zločin koriste za svoje ciljeve. Tako su blokade za 1. maj pojedinci iz vlasti oštro kritikovali.
,,Današnje produženje saobraćajne blokade na Cetinju do 21h tokom praznika pokazuje da nije riječ o brizi za efikasnost bezbjednosnog sektora, već o namjernoj opstrukciji turističke sezone. Paradoksalno, među učesnicima su rođaci funkcionera DPS i potraživanih BIL lica”, napisao je u prazničnoj poruci izvršni direktor Pokreta Evropa sad Vlade Bojović. Ovu objavu podijelio je i premijer Milojko Spajić.
Partijski kolega i predsjednik skupštinskog Odbora za bejzbjednost i odbranu Miodrag Laković, pozvao je Ministarstvo unutrašnjih poslova i Upravu policije da, u skladu sa svojim nadležnostima, omoguće prohodnost putne infrastrukture na cijeloj teritoriji države, naročito u toku trajanja turističke sezone.Laković je kazao da ne dovodeći u pitanje demokratsko pravo na protest, smatra da nije prihvatljivo da se javni skupovi, bez prethodne dozvole, održavaju na magistralnim putevima.
Uz prijetnje političara, okupljene građane policija je upozorila da će biti snimljeni i da mogu biti sankcionisani. Dodatno, mediji bliski vlasti problematizuju i sa političkim stankama povezuju proteste, a propaganda ide i dotle da tvrdi da protestanti onima koji su se uputili u bolnicu, pa čak i djeci, zabranjuje prolaz. Ta informacija nije tačna, ali to valjda nije zgodna istina za partijske medije.
Uslijedio je odgovor da će se protesti radikalizovati i da će trajati po tri sata. Prema izjavama onih koji se već mjesecima okupljaju i protestuju dodatno ih iritira uporno ignorisanje nadležnih njihovih zahtjeva, kao i nemanje pijeteta prema žrtvama i njihovim porodicama.
,,Umjesto zastrašivanja protestanata, pozivamo nadležne da im se obrate i odgovore na njihova legitimna pitanja – da li su porodice stradalih u masakru na Medovini dobile podršku države, odnosno lokalne samouprave kao i žrtve poslednjeg masakra? Kada će biti usvojen Zakon o oružju (Markov i Mašanov zakon)? Da li je, kada i kako povećana bezbjednost na Cetinju?“, poručili su iz Akcije za ljudska prava i Centra za ženska prava. Dodali su da je ,,grubo i krajnje neempatično smatrati turističku sezonu važnijom od potreba duboko povrijeđene zajednice, kojoj vlast duguje odgovore”.
Zahtjevi građana koji protestuju na Kruševom ždrijelu su jasni još od januara – traže da neko konačno odgovara, da se istraže svi propusti, da se oružje, legalno i nelegalno, stavi pod kontrolu, da se donese „Markov i Mašanov zakon“.
Premijer Spajić je dan nakon masakra ne Cetinju najvio da će se prilježnije posvetiti ovom zakonu. Inicijativa je, pokrenuta 2023. godinu nakon prvog masovnog ubistava na Cetinju, nazvana je po dječacima, braći, koja su tada ubijena.Ona predviđa rigoroznije kazne za nasilnike, detaljne psihološke procjene i automatsko oduzimanje oružja od lica sklonih nasilju.
Inicijativu, koju je podržalo preko 4.000 građana, je pokrenula Maja Ljiljanić-Popović, sestra jedne od žrtava Borilovićevog masakra 2022.Na to se odlučila nakon što je saznala da su nadležni ignorisali zakonsku obavezu oduzimanja oružja Boriloviću zbog nasilništva.
Inicijativa je i nakon dvije godine još na čekanju. Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) su saopštili da su svi predlozi iz inicijative Markov i Mašanovi zakon uvršteni u Nacrt zakona o oružju i municiji.
Građani Cetinja ističu da blokade nijesu vid pritiska ili opstrukcije već način da se njihov glas konačno čuje. Ističu da ne traže ništa više osim pravde i odgovornosti za nedužne koje su izgubili. Više puta su ponovili da je nedopustiv huk tišine iz institucija. Da ta tišina vrijeđa žrtve.
Skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu razmatraće 16. maja informacije o aktivnostima koje je policija preduzela povodom dvije tragedije na Cetinju.
Hoće li javnost tada dobiti odgovore koje traži, ili će to biti još jedna simulacija odgovornog ponašanja nadležnih, vidjećemo uskoro.
Kamo śutra ugašena pod pritiskom vlasti
Početkom aprila studentska grupa „Kamo śutra?“ objavila je da prestaje s radom zbog spoljnih pritisaka. ,,Reklo bi se da je vlast uspjela da ih ‘razbije’ zajedničkim snagama svih onih koji su ih od početka i bez dokaza optuživali da su ispostava političkih partija, mafije uglavnom, da su sve samo ne svoji”, ocijenile su, u zajedničkom saopštenju, direktorice Centra za ženska prava Maja Raičević i Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc-Prelević.
Ova studenska grupa je nastala nakon otkrivanja seksualnog skandala u školama, po ugledu na studentski pokret u Srbiji. Nakon tragedije na Cetinju pridružila se zahtjevima za ostavke nadležnog ministra unutrašnjih poslova Šaranovića i potpredsjednika Vlade za bezbjednost Alekse Bečića.
Kamo śutra je podržalo preko 100 profesora i saradnika u nastavi, preko 200 umjetnika i radnika u kulturi, preko 160 građanskih aktivista, više od 190 sportista i drugih radnika u sportu, preko 190 ljekara i medicinskih radnika, preko 330 inženjera. Podršku su im pružili Fakultet dramskih umjetnosti, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Fakultet likovnih umjetnosti, Pravni fakultet Univerziteta Crne Gore… Ispostavilo se uzalud.
Nema najava da će neko u parlamentu promijeniti stranu nakon što je EK dala sud o Sporazumu o turizmu i razvoju nekretnina između Crne Gore i UAE. Svi, makar verbalno, ostaju privrženi proklamovanom putu EU integracija. Čitajući i citirajući djelove briselskih dokumenata koje su saglasne sa njihovim trenutnim interesima i stavovima. Šta im ne ide u prilog – previde
„Na prvi pogled (prima facie) Sporazum o saradnji u turizmu i razvoju nekretnina između Crne Gore i Ujedinjenih arapskih emirata (UAE) nije u suprotnosti sa pravom EU“, navodi se na početku pisma komesarke za proširenje EU Marte Kos kojim je odgovoreno na nedavnu molbu predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića. Istovremeno se naglašava da Sporazum “ne sadrži dovoljno detaljne odredbe koje bi same po sebi bile u suprotnosti sa pravom EU”
To je bilo sasvim dovoljno premijeru Milojku Spajiću da postane prezadovoljan. I poruči kako odgovor EK potvrđuje da je njegova Vlada “bila u potpunosti u pravu kada je rekla da je Sporazum u skladu sa evropskim zakonodavstvom”. Dodatno nas je Spajić darivao novom turom svoje prepoznatljivo šarmantne duhovitosti: “Budući da je Marta Kos navela da se Sporazum ne čini u suprotnosti za evropskim zakonodavstvom na prvi pogled, čekaćemo i drugi i treći i 105. pogled…”.
Možda je, umjesto rijetko demonstriranog strpljenja, premijer prispjelo pismo mogao pročitati malo pažljivije. Onda bi moguće i njemu postalo jasno da prime facie s početka komesarkinog pisma ne znači da su u EK problematizovani Sporazum pogledali samo jednom. Naprotiv. To je samo diplomatski način da se naglasi suština mišljenja EK: analizirani Sporazum “sam po sebi” nije suprotan pravnim EU standardima ne zato što je sa njima usklađen, već zbog toga što “ne sadrži dovoljno detaljne odredbe”.
Sporazum u stvari ne daje dovoljno dokaza da se potvrde osnovane sumnje koje nijesu promakle ni ekspertima EK. Usklađenost Sporazuma sa zakonodavstvom EU “će zavisiti od tumačenja i sprovođenja ‘Projekata’ opisanih u članu 1”, navodi se u pismu komesarke za proširenje EU. Uz upozorenje da će “određene odredbe morati pažljivo da se implementiraju kako bi se izbjeglo moguće kršenje principa javnih nabavki sadržanih u pravnoj tekovini EU. Stoga će biti važno pratiti njihovu primjenu…”.
Da ne bi ostali nedorečeni, iz EK su konkretno ukazali na potencijalne probleme. Jedna od primjedbi: “Sporazum navodi da su svi ugovori, programi i dalji sporazumi sa investitorima iz UAE izuzeti iz zakonodavstva obje zemlje o javnim nabavkama, javnim tenderima i procedurama konkurentskog nadmetanja (član 2.4). Stoga se može zaključiti da bi budući ugovori mogli imati korist od direktne dodjele, što bi moglo predstavljati kršenje pravila EU o javnim nabavkama.”
To što bi neko, mimo zakonima propisanih procedura, mogao postati partner (investitor) u poslovima koji su unaprijed proglašeni za strateške projekte od javnog interesa, ima vrlo konkretne posljedice. Odnosno, prema mišljenju stručnjaka EK, koje se podudara sa primjedbama koje smo prethodno čuli sa raznih adresa u Crnoj Gori, Sporazum bi “mogao potencijalno da oslabi poziciju privrednih subjekata iz EU (kao i crnogorskih kompanija) u korist preferencijalnog tretmana kompanija iz UAE”.
Nijesu slučajno privredni subjekti iz EU navedeni prije crnogorskih kompanija. To pokazuje kako ozbiljni politički akteri uvijek i na svakom mjesti vode računa o interesu onih koji su im povjerili mandate. Naša je stvar da li će Crna Gora bilateralnim sporazumima sa trećim zemljama slabiti ili jačati svoju poziciju u pregovorima o pristupanju EU. Na njima je da to konstatuju i postupe u skladu sa uočenim. Potpuno je, međutim, drugačija priča kada u Briselu prepoznaju mogućnost/opasnost da poslovni interesi njihovih kompanija mogu biti ugroženi na način da se, izbjegavanjem tržišne utakmice (tenderi, javne nabavke…) favorizuju neki drugi ekonomski akteri.
Otud kristalno jasno upozorenje: “S obzirom na težnju Crne Gore da postane država članica EU, bilo bi od suštinske važnosti da se obezbijedi usklađenost ovog Sporazuma, prilikom njegove implementacije, sa pravnom tekovinom EU u oblasti javnih nabavki, zasnovanom na principima nediskriminacije, jednakog tretmana kompanija i transparentnosti procedura javnih nabavki”.
Izgleda da ovo ne može razumjeti samo onaj ko neće. Ipak, premijer Spajić pismo Marte Kos iščitava kao “pokazatelj da smo bili apsolutno u pravu što se tiče ovog Sporazuma”.
Od ranije je jasno da premijer, i prije prispijeća pisma iz Brisela, prepoznaje potencijalne probleme sporazuma koje nam je donio iz Abu Dabia.
Još početkom marta, nakon prvih najava zainteresovanosti Mohameda Alabara za veliki građevinski projekat na Velikoj plaži, Spajić nas pokušava ubijediti da je raspisivanje tendera za takav posao gubljenje vremena “pošto nema puno investitora koji mogu da iznesu ulaganje od 35 milijardi, a uz to tender bi značio da gubimo garancije države (UAE – prim. Monitora)”.
Prvo se pokazalo da konkretne garancije UEA ne postoje. “To je dobro”, uzvratio je premijer. Bolje je ići na arbitražu protiv neke kompanije, nego protiv moćne države kakva su Emirati. Potom se ispostavilo da Alabar planira posao koji je barem petnaestak puta manji (do 2,5 milijardi) od onoga što je najavljivao crnogorski premijer. Spajić je i tu “nepreciznost” pokušao zabašuriti. Tako smo čuli da obećanih 20-30-35 milijardi eura nijesu planirane investicije, već multiplikativni efekti najavljenog posla. Neki dan kasnije, premijer još jednom prepakuje izrečena obećanja. Pa kaže kako se prethodno izrečene brojke odnose na ukupne (moguće) investicije investitora iz UAE…
Spajić, kao da se ništa nije dogodilo, sada poziva parlament da ponovo usvoji Sporazum o turizmu i razvoju nekretnina sa UAE. “Mislim da ovoga puta 81 poslanik ima puno pravo da sa velikim zadovoljstvom glasa za fenomenalan Sporazum koji će da digne ekonomiju Crne Gore”.
Iz opozicije su pismo Marte Kos čitali drugačije nego Spajić . Pa u fokus stavljaju iskazanu bojazan da bi Sporazum sa UAE mogao biti zloupotrijebljen sa ciljem da se, ignorisanjem procedura, favorizuju privilegovani investitori. DPS ostaje pri stavu da jedan ovakav sporazum ne treba Crnoj Gori, saopštio je poslanik najveće opozicione partije Nikola Rakočević.Na istom fonu je i predsjednik SDP i jedan od lidera Evropskog saveza Ivan Vujović. “Usvajanjem Sporazuma sa UAE, kontra stava EU, vlast i formalno postaje antievropska”.
Nema najava da će neko u parlamentu promijeniti stranu nakon što je predsjednik Milatović vratio na ponovno odlučivanje Zakon, a EK dala svoj sud o Sporazumu o turizmu i razvoju nekretnina između Crne Gore i UAE. Ali svi, makar verbalno, ostaju privrženi proklamovanom putu EU integracija. Čitajući i citirajući one djelove briselskih dokumenata koje su saglasne sa njihovim trenutnim interesima i stavovima. A šta im ne ide u prilog to ni ne postoji.
Ta vještina interpretacije nije promakla ni partnerima u EU. S obzirom na težnju Crne Gore da se pridruži EU, ekonomski rast će morati da se postigne na način koji je u skladu sa standardima EU, a sporazumi će morati da se sprovode transparentno i u skladu sa pravnom tekovinom EU u različitim oblastima, dodatno je upozorio Gijom Mersije, portparol Evropske komisije (EK), nakon prvih komentara pisma EU komesarke za proširenje. “Evropska komisija će ovo pažljivo pratiti i spremna je da pomogne Crnoj Gori u tom pogledu ako je potrebno”, zaključio je Mersije.
Posjeta premijera Americi završena je bez razgovora s američkim državnim i vojnim zvaničnicima Iz diplomatske zajednice u Vašingtonu više krive ambasadu i Ministarstvo vanjskih poslova za lošu organizaciju i indolentnost. U par neformalnih razgovora Monitoru je rečeno da ambasada uopšte ne radi svoj posao kao ni Ministarstvo. Radom ambasade je ogorčena i crnogorska dijaspora
Premijer Milojko Spajić je 21. aprila otputovao za Sjedinjene Američke Države (SAD) sa oamočlanom delegacijom uključujući i ministra finansija Novicu Vukovića. Šef kabineta Branko Krvavac i premijerova savjetnica za vanjske poslove Milica Perišić su ostali u zemlji. Nezavisno od ove delegacije u Vašington je otputovala i guvernerka Centralne banke Crne Gore (CBCG) Irena Radović na poziv direktora za Evropu Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) Alfreda Kamera.
I premijer, kao i guvernerka i ministar finansija su objavili da su otputovali zbog redovnih “godišnjih sastanaka MMF-a i Grupacije Svjetske banke (GSB).
U prijedlogu platforme Vlade je objašnjeno da je to događaj koji “tradicionalno okuplja svjetske lidere iz oblasti finansija, guvernere centralnih banaka, ministre finansija… radi diskusija o globalnim ekonomskim i finansijskim pitanjima”. Od bilateralnih susreta su zakazani sastanci sa zamjenikom generalnog direktora MMF-a, Bo Lijem, šefom Misije MMF-a za Crnu Goru i gorepomenutim Kamerom. Crnogorska delegacija se sastala i sa čelnicima Svjetske banke, ali na nivou njenog potpredsjednika za Evropu i Centralnu Aziju kao i sa izvršnim direktorom SB za zemlje regiona.
U Platformi koju je Vlada usvojila 17. aprila navodi se i da su “SAD snažan saveznik i prijatelj Crne Gore”, a posjeta premijera “ dokaz kontinuiteta odličnih odnosa dvije države”. Navedeno je i da će posjeta dati novi podsticaj saradnji, i da će se „na sastancima s američkim kolegama izraziti zahvalnost za podršku SAD-a u ostvarivanju cmogorskih vanjskopolitičkih prioriteta i učvršćivanje odličnog partnerstva dvije države“.
Međutim, već 22. aprila su Vijesti objavile da izgleda neće biti nikakvih susreta “s američkim kolegama”. U Platformi, oni nisu ni imenovani, za razliku od detaljnog navođenja zvaničnika i funkcija međunarodnih finansijskih institucija. Iako je Vladina Služba za odnose s javnošću navela da će se “razmijeniti mišljenja o saradnji unutar NATO-a”, i “ukazati na našu namjeru da izdvajamo veća sredstva za odbranu” Vijestima nije odgovoreno s kim će Spajić razgovarati.
Na kraju nije bilo razgovora ni s američkim državnim ni vojnim zvaničnicima. Dio medija, čak i onih naklonjenih Vladi, je kritički komentarisao učinke posjete. “Nonšalantan i stihijski pristup državnom protokolu”, “seljenje diplomatske komunikacije u privatne kanale”. Cjelosedmični boravak prvog čovjeka Vlade je nazivan “katastrofom” nekoliko puta.
Uvijek kritički nastrojen prema Spajiću, lider Pokreta za promjene (PZP) Nebojša Medojević je takođe 22. aprila, dan po dolasku delegacije u SAD, dao objavu. Premijer je “tražio sastanke sa Donaldom Trampom, potredsjednikom JD Vensom, šefom Stejt Dipartmenta Markom Rubiom, šefom CIA i direktorom FBI!!! Niko od njih nije htio da se sretne” s njim zaključio je Medojević.
M-portal i Etv su javili da su Spajićevi saradnici pokušali kontaktirati dvojicu američkih zvaničnika radi sastanka sa premijerom, ali i da preko njih dođu do zvaničnika viših u hijerarhiji. Jedan je navodno bio uticajni republikanski senator Ted Kruz, osoba bliska Trampu, za koga ovi mediji na osnovu svojih izvora tvrde da nije odgovorio na više mejlova poslatih od strane kabineta. Druga osoba je Luis L. Bono, viši savjetnik u Kancelariji za evropske i evroazijske poslove, koji takođe nije odgovarao na upite.
Crnogorski premijer je ranije, navodno, odbio susret sa Bonom, pravdajući odbijanje time da „viši savjetnik nije nivo sa susret sa premijerom“. Ovakav rezon je u diplomatskoj praksi opravdan kada su u pitanju zvanične posjete. Kada je u pitanju telefonska komunikacija, ovakav razgovor je prihvatljiv. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić je nedavno telefonon razgovarao s Bonom.
Međutim, treba uzeti i druge činjenice u obzir prije nego se donese sud o učincima premijera, ili bolje govoreći o (ne)učincima Ministarstva vanjskih poslova (MVP) Ervina Ibrahimovića i crnogorskog poslanstva u Vašingtonu kojim rukovodi Jovan Mirković.
U petak 25. aprila Bono je napustio funkciju i na njegovo mjesto je došao Brendon Hanrahan. Dan nakon Uskrsa, 21. aprila je umro Papa Francisko. Njegova sahrana je promijenila planove mnogih svjetskih lidera koji su otišli na njegovu sahranu, uključujuči i predsjednika Trampa. Potpredsjednik JD Vens je već ranije bio odsutan, prvo kod Pape na Veliki Petak a onda u službeni posjet Indiji. Državni sekretar Rubio je takođe bio u Evropi. Jedini koje je Spajić mogao vidjeti, a da odgovara protokolarnom nivou, su bili sekretar za odbranu Met Hegset i možda predsjednički savjetnik za nacionalnu bezbjednost Majkl Volc. Pentagon i Hegset se trenutno nalaze u velikoj buri zbog kadrovskih promjena-neslaganja unutar najužeg kruga Hegseta i curenja povjerljivih podataka. Stoga je i ta opcija bila daleka za Spajića.
Iz diplomatske zajednice u Vašingtonu više krive ambasadu i MVP za lošu organizaciju i indolentnost. U par neformalnih razgovora sa Monitorom rečeno je da ambasada uopšte ne radi svoj posao kao ni Ibrahimovićevo ministarstvo. Crnogorski predstavnici se ne pojavljuju ni u jednoj značajnoj instituciji, niti održavaju kontakte koje su dotadašnji predstavnici Crne Gore stvorili sa državnim službama i uticajnim think-tankovima i lobističkim krugovima. Antena M je prenijela jednog neimenovanog crnogorskog diplomatu koji je rekao da Crna Gora nema više kokus u Kongresu, o čemu je Monitor već pisao ranije. Dodao je da “ne zna da li je crnogorska diplomatija bila angažovana u pripremi Spajićeve posjete”. Ako nije, ovaj diplomata (ime poznato našoj redakciji) ističe da je to “veliki propust”.
Radom ambasade je ogorčena i crnogorska dijaspora. Džemal Lanica, predsjednik Albansko-američkog udruženja Ulcinj je poslao otvoreno pismo ministru Ibrahimoviću u kojem izražava nezadovoljstvo radom crnogorske ambasade i “posebno ambasadora Mirkovića” zbog “nefunkcionisanja ambasade i nepoznavanja dijaspore”. Dokaz da ambasada ne poznaje dijasporu je zakazivanje sastanka albanskih asocijacija u Americi sa premijerom u zgradi ambasade. U razgovoru za Monitor Lanica je rekao da je imao zakazan susret s premijerom preko savjetnice Milice Perišić sedam dana prije njegovog dolaska u SAD i da je komunicirao oko toga s ambasadorom Mirkovićem. “Teme razgovara su precizirane i nisu uključivale Veliku plažu i razgovore oko ulaganja iz Emirata već teme koje se tiču dijaspore i kako se može Crnoj Gori najbolje pomoći” kaže Lanica. “Ja sam htio sa sobom dovesti i Crnogorce i Bošnjake da nas bude iz svih djelova Crne Gore” nastavlja Lanica. Međutim, umjesto predstavnika raznorodne dijaspore, na sastanak je pozvan Naser Nika sa nekoliko Albanaca od kojih većina nema nikakve veze sa Crnom Gorom.
Nika je, na osnovu njegovih objava na Facebook-u veliki protivnik sadašnje Vlade i pozivao je na proteste protiv premijera. Naser Nika je poznat kao predsjednik udruženja Albanaca Stejtn Ajlenda – koji je dio Njujorka. Facebook stranica ovog udruženja obiluje nacionalističkom agendom. Nepunih dvije sedmice prije Spajićevog puta ovo udruženje je objavilo mapu regiona na facebook-u koju je predložilo kao način “za postizanje mira u Evropi”. Na toj mapi Crna Gora ne postoji već je njena teritorija rasparčana između Albanije i Hrvatske. Sa mape je izbrisana i Srbija koju su rasparčale Rumunija i Albanija. Ova skandalozna mapa je i dalje na Facebook stranici udruženja koje vodi Naser Nika.
Pored Nasera Nike, sa premijerom su se slikali i Paško Camaj iz Udruženja Vatra, predsjednik udruge Skenderbeg Imer Lacaj i Arb Šabani, navodni aktivista albanske zajednice u tom dijelu SAD-a. Udruzenje Vatra se bavi interesima Kosova i Albanije i po riječima Lanice, “nema nikakve veze sa crnogorskim temama i dijasporom”. Imer Lacaj je Albanac iz okoline Drača u Republici Albaniji i njegovo udruženje takođe nema nikakvih dodirnih tačaka s Crnom Gorom. Šabani, iako porijeklom iz Crne Gore, nije član nijednog udruženja iz Crne Gore niti ima funkciju.
Ambasador Mirković je na kraju izdejstvovao da se zakazani sastanak sa Albansko-američkim udruženjem Ulcinj izbjegne iako je bio zakazan. Tako je ispalo da se premijer Spajić nije mogao sastati ni sa legitimnim predstavnicima crnogorske dijaspore iako je samo Udruženje Ulcinj do sada kroz humanitarne projekte poslalo preko 1,1 milion eura u Crnu Goru.
Premijer je na kraju uspio i skoknuti do Kalifornije u privatnu posjetu bratu.
Šta je radila trostruka delegacija Crne Gore po Americi i na sastancima s istim ljudima iz finansijskih institucija je posebno pitanje na koje sada nema odgovora. Nema ni odgovora do kada će se urušavati diplomatska mreža crnogorske države na radost okolnih političara koji ne skrivaju da imaju pretenzije prema njoj kao i mapa Nasera Nike.
IN ENGLISH4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
IN ENGLISH4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
SVIJET4 sedmice