Povežite se sa nama

MONITORING

Rankov noćni marš

Objavljeno prije

15 godina

na

nasranko

Predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić je, po funkciji, tretiran kao „štićena ličnost” i sa drugih sedam javnih funkcionera (Filipom Vujanovićem, Milom Đukanovićem, Vesnom Medenicom, Milanom Roćenom, Borom Vučinićem, Ivanom Brajovićem i Stojankom Radović) uživa zaštitu Uprave policije „po mjestu rada, stanovanja i u pokretu”. Kada je Krivokapić u kasne sate 3. oktobra bio „u pokretu”, naime prolazio podgoričkom Ulicom Ivana Vujoševića, nakon dobacivanja ili uljudnog pozdrava (verzije se razlikuju) četvorice mladića (svi su studenti) uslijedio je incident, fizički obračun obezbjeđenja i četvorice mladića. Tako je, uz navodno potezanje pištolja i uličarsko pesničenje sa građanima, radnim ljudima i studentima – nastavljena mugizacija noćnog života crnogorskih političara na vlasti. Advokat mladića – koji nikada nijesu prekršajno ili krivično odgovarali – tvrdi kako su se, osim dvojice Krivokapićevih tjelohranitelja, tuči priključili „još trojica-četvorica koji su bili u tzv. drugom prstenu obezbjeđenja”. Prema pouzdanom izvoru Monitora, Krivokapić je, na početku incidenta, sklonjen u stranu, sa objašnjenjem jednog od tjelohranitelja: ,,Predsjedniče, ovo je radi Vaše bezbjednosti!” Policijsko saopštenje o incidentu Krivokapićevog obezbjeđenja sa četvoricom mladića sadrži, ne samo konstataciju kako nije ,,bilo kontakata između Krivokapića i osumnjičenih”, već i da ,,njegova bezbjednost ni u jednom momentu nije bila ugrožena”. Ukoliko tako stoje stvari, ukoliko ,,štićena ličnost” nije bila ugrožena, zbog čega je nastala čitava gužva – u kojoj se, prema izjavama mladića i svjedoka, čuo i pucanj iz pištolja?

HAOS U OVLAŠĆENJIMA: Zabrinjavajuća je činjenica da policijsko obezbjeđenje „štićenih ličnosti”, koje podrazumijeva nošenje i upotrebu vatrenog oružja i drugih službenih ovlašćenja, uopšte nije zakonski normirano! Postojeći Zakon o zaštiti lica i imovine reguliše samo rad privatnih sekjuriti agencija i organizovanje službe zaštite „izvan nadležnosti države”.
Vlada je novembra 2006. donijela posebnu Odluku (Br. 03-9824) kojom je utvrđeno ko su „štićene ličnosti” i koje objekte obezbjeđuje Uprava policije. Odluka je temeljena na čl.2 Zakona o policiji, iz 2005, kojim su, kao policijski poslovi, definisani i „obezbjeđivanje određenih ličnosti i objekata”.
Međutim, ni jedan zakon ili odluka, ne definišu kako se obezbjeđuju „štićene ličnosti”, niti način na koji policijski tjelohranitelji postupaju u izvjesnim situacijama, poput one Dobro veče, predsjedniče od 3. oktobra.
Osumnjičenim mladićima je stavljeno na teret krivično djelo napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti sa zaprijećenom kaznom do tri godine. Policajac iz Krivokapićeve pratnje, kako tvrde mladići, navodno je ne samo opalio iz pištolja, već i drškom udario jednog od njih.
Zakon o policiji predviđa kako policajac može obavljati dužnost i u civilnom odjelu, ali, nezavisno od te činjenice, primjena policijskih ovlašćenja mora biti srazmjerna potrebi zbog koje se ovlašćenje preduzima.

BATALJON ČUVARA: Čak 490 od ukupno 5.600 zaposlenih u Upravi policije je angažovano na poslovima obezbjeđenja ličnosti i objekata – što je ekvivalent jednom naoružanom bataljonu u civilu. Poseban Sektor za obezbjeđenje ličnosti i objekata, čiji je šef Miljan Perović jedan od pomoćnika direktora Veselina Veljovića, ustrojen je 2007. godine. Sektor, interno nazvan vip policija, ima tri odsjeka: za obezbjeđenje ličnosti, za obezbjeđenje objekata i diplomatsko-konzularnih predstavništava i za obezbjeđenje stranih štićenih ličnosti i antiteroristički pregled.
Izvještaj o radu policije za 2007. sadrži podatak da je ukupno za tu godinu štićeno 10 ličnosti. Pored osmoro visokih državnih funkcionera, zaštitom je, koliko je poznato, obuhvaćen Svetozar Marović i u to vrijeme eks-premijer Milo Đukanovića. Od 2008. obezbjeđivan je i sudija Višeg suda u Podgorici Lazar Aković, postupajući sudija u slučaju ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića (vidi boks).
U izvještaju za 2008. se navodi kako je policija štitila 10 osoba, kao i u 2007. godini, ali zbunjujući je navod u istom dokumentu da je ,,u odnosu na prethodnu godinu, registrovano povećanje broja obezbjeđenja domaćih štićenih ličnosti za 22,3 odsto”.
Poslovima obezbjeđenja – iako je to van službeno opisanog djelokruga rada – bavi se i SAJ (Specijalna antiteroristička jedinica), koja štiti direktora Veljovića, ranijeg komandanta ove jedinice.
Direktor Uprave policije, prema Odluci Vlade (Br. 03-9824), nije ,,štićena ličnost”. Jedan od Veljovićevih tjelohranitelja, Mirko Banović, pripadnik SAJ-a, bio je, tvrdilo se u javnosti, navodno umiješan 2007. u prijetnje upućene članu Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandru Zekoviću. Novinar Nebojša Redžić optužio je Banović da ga je, tokom pres konferencije premjera Đukanovića i Silvija Berluskonija u Vili Gorica, proljetos grubo vrijeđao, prijetio fizičkim obračunom i zaprijetio njegovoj maloljetnoj kćerci; unutrašnja policijska kontrola je utvrdila kako Banović, sada u svojstvu pripadnika Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata, „nije prekoračio ovlašćenja”.

AUDI KAO RESURS: Osim policajaca, ANB (Agencija za nacionalnu bezbjednost) takođe obavlja bezbjednosnu (i kontraobavještajnu) zaštitu „Skupštine Crne Gore, Vlade, Predsjednika, drugih državnih organa, ministarstava i organa uprave”. Samo na tim poslovima pripadnici ANB-a mogu nositi i upotrebljavati vatreno oružje na način propisan Zakonom o policiji.
Procjenu „stepena bezbjednosne zaštite ličnosti” sačinjava ANB. S obzirom na enormnu brojnost Krivokapićevog obezbjeđenja, logično je pretpostaviti kako je ANB imala razloge da vjeruje da šefu parlamenta prijeti ozbiljna opasnost, ispostavilo se, čak i od četvorice studenata koji su pozdravili šefa parlamenta – sa ili bez ironije.

Bezbjednosna procjena ANB-a o navodnoj ugroženosti Krivokapića bila je razlog da Uprava policije 2008. šefu parlamenta za 115.300 eura kupi automobil audi S8, jer je „dotadašnji službeni automobil, star 10 godina, dotrajao”. Iz Uprave policije je tim povodom saopšteno da „štićene ličnosti” koriste službene automobile „koji moraju zadovoljiti bezbjednosne kriterijume”.
Krivokapić se audijem S8 vozio u kampanji tokom martovskih izbora upravo pod obrazloženjem da „kao predsjednik Skupštine Crne Gore imam takav status štićene ličnosti i ne mogu mijenjati resurse jedan za drugim, jer se na takav način ugrožava koncept obavljanja poslova obezbjeđenja”.
Objašnjenja su izostala kada je Komunalna policija nedavno objavila kako je Krivokapićev „resurs”, skupocjeni audi S8, „u više navrata” bio nepropisno parkiran na podgoričkim bulevarima. Službene registracije PG CG 02 spriječile su komunalce da reaguju i naplate novčane kazne po zakonu, a o nemogućnosti intervenisanja pismeno su obavijestili vrh Uprave policije.

Osim u saobraćaju, pripadnici Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata i na drugi način su privilegovani. Od ukupno 91 stambenog kredita do 15.000 eura, koji se dijelio krajem prošle godine u Upravi policije, čak 16 je podijeljeno unutar Sektora, uključujući i kredit za Miljana Perovića – koji je od ranije imao stan dobijen od države.

Čuvar i svjedok

Nakon što je Sudski savjet, pod predsjedništvom Vesne Medenice, suspendovao sudiju Lazara Akovića, zbog navodnih grešaka u presudi kriminalnoj grupi za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića i bombaške napade na hotel Splendid – automatski mu je ukinuto i policijsko obezbjeđenje. Sa velikom medijskom pompom, početkom 2008. objavljeno je kako su Sektor za obezbjeđenje ličnosti i objekata Uprave policije i ANB ,,napravili bezbjednosnu procjenu u odnosu na sudiju Lazara Akovića”. Dramatizacija sa ,,pojačanim obezbjeđenjem” obuhvatila je, ne samo Akovićevo mjesto stanovanja u Podgorici, već i njegove roditelje u Beranama. Nije službeno objavljeno da je Akoviću neko prijetio, niti zbog čega su, preko noći, nestali razlozi zbog kojih nije više “štićena ličnost”. Šef Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata, Miljan Perović, našao se u dvostrukoj ulozi. Kao policijski šef brinuo se o Akovićevoj bezbjednosti, ali je, ujedno, bio i svjedok na suđenju. Perović je svjedočio o dva događaja koji su povezani sa Šćekićevim ubistvom. On je dao iskaz o susretu sa okrivljenim Ljubom Bigovićem u Kolašinu, u pauzi ispitivanja Alena Kožara. Bigović je tom prilikom, u prisustvu inspektora Šćekića, razgovarao sa nekoliko policijskih funkcionera. Perović je tokom suđenja promijenio iskaz dat u istrazi kada je tvrdio da se Bigović navodno obraćao samo Šćekiću. U istrazi je Perović kazao kako je Bigović, između ostalog, kazao Šćekiću: ,,Uživaj, Šćeka!”, a što je, prvobitno je Perović tvrdio, ,,Šćekić shvatio kao prijetnju ubistvom”. Na suđenju je Perović promijenio iskaz i kazao kako se Bigović, navodno, obraćao jednom drugom policijskom funkcioneru. Perović je pred sudijom Akovićem svjedočio i kako se, nakon obavještenja o ubistvu Šćekića, sa kolegom Draganom Blagojevićem uputio na mjesto zločina, nakon čega su krenuli u potragu i primjetili automobil koji je korišćen za bjekstvo ubica. Međutim, automobil je bio miniran i ubrzo je eksplodirao – prije nego je obavljen pregled i prikupljanje dokaza. Poput Veselina Veljovića, Perović i Blagojević su bivši zapovjednici SAJ-a.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA ČEKA SADAŠNJE I BUDUĆE PENZIONERE: Različite priče premijera i ministra finansija

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Aprila, 2024

Objavio:

Odgovorno osmišljena, detaljno pripremljena i brižljivo provedena reforma sistema penzionog osiguranja nudi priliku. Otaljana na brzinu, bez zajedničkog promišljanja i pripreme, može donijeti katastrofu nepojmljivih razmjera. Za sada smo bliži lošijoj opciji

 

Priča o reformi (zapravo – korjenitoj izmjeni) postojećeg sistema penzionog osiguranja ponovo je top tema. Premijer Milojko Spajić našao je za potrebno da izađe pred kamere, što baš ne voli da radi, kako bi ubijedio javnost da penzije neće pobjeći. “Građani uopšte ne treba da strahuju za svoje penzije”, kazao je pokušavajući da primiri rastuću nervozu koju je, koji dan ranije, proizveo ministar finansija Novica Vuković.

Govoreći o korekciji postojećeg penzionog sistema (sistem međugeneracijske solidarnosti) ministar Vuković je u razgovoru za Glas Amerike najavio rješenje u kome će zaposleni upravljati “sa svojom bruto platom, odnosno sa svojim doprinosima i zaradom”, dok će se država brinuti da to bude urađeno “kroz zakonski okvir”. To ne zvuči kao korekcija nego temeljna izmjena i prelazak na sisteme kapitalizacionih fondova i individualnog penzijskog osiguranja.

I to nameće podugačak niz pitanja na koja se moraju ponuditi istiniti i detaljni odgovori. Koji će sadašnjim penzionerima, zaposlenima i onima koji se tek spremaju (školuju) za budući izlazak na tržište rada, pružiti čvrsta uvjerenja kako iz tog reformskog posla neće izaći finansijski oštećeni ili uskraćeni za neka od postojećih i Ustavom garantovanih prava. Trenutno to nije slučaj.

Najjednostavnije je to vidjeti poređenjem nedavnih izjava premijera i ministra finansija. Govoreći o budućoj reformi sistema penzionog osiguranja, koja kao prvi vidljivi efekat treba da donese obećano povećanje prosječne i minimalne (neto) zarade, ministar Vuković kaže “može se desiti jedino korekcija kada govorimo o doprinosima”. Na potpitanje novinara o kakvim korekcijama je riječ, lakonski odgovara kako je to “…nešto s čim je upoznata javnost”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USTAVNI SUD SMATRA DA JE MILOŠ MEDENICA NEOSNOVANO U PRITVORU: Hoće li se pridružiti ostalima

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Aprila, 2024

Objavio:

Miloš Medenica, sin bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice, jedini je optuženi iz dvocifrene kriminalne grupe koji se za više počinjenih krivičnih djela brani iz spuškog zatvora i u čijem slučaju jemstvo nije čarobna riječ koja  otvara kapiju Uprave za izvršenje krivičnih sankcija

 

 

Ustavni sud usvojio je žalbu branioca  Miloša Medenice, advokata Stefana Jovanovića,  da se njegov branjenik neosnovano nalazi u pritvoru, objavili su mediji ove sedmice .

U odluci Ustavnog suda navodi se da mjera obezbjeđenja nije neophodna.

Miloš Medenica, sin bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice, jedini je optuženi iz dvocifrene kriminalne grupe koji se za više počinjenih krivičnih djela brani iz spuškog zatvora i u čijem slučaju jemstvo nije čarobna riječ koja  otvara kapiju Uprave za izvršenje krivičnih sankcija.

Razlog tome,smatra njegova odbrana,  nije težina krivičnih djela za koja se tereti, niti mala suma koja se nudi za njegovovu slobodu,  već to što je sin bivše predsjednice Vrhovnog suda. Upravo to je u jednoj od mnoštva žalbi naveo njegov advokat .

„Ovoliko dugo neopravdano trajanje pritvora meni govori upravo u tom pravcu, i to je nešto što sam potencirao u žalbama, pogotovo u poslednjoj žalbi, jer ne postoji apsolutno nijedan zakonom ili Ustavom propisan ili utemeljen razlog za dalje trajanje pritvora. To je lični stav branioca, iznijet je u žalbi. Da li je cijenjen od strane Apelacionog suda kada je odlučivao o žalbi i da li je cijenjen od strane Ustavnog suda kada je on odlučivao o ustavnoj žalbi, ja tu informaciju nemam ali to je svakako moj lični stav i ja se držim njega, kaže Jovanović za Monitor.

Kako saznaje Monitor o tome se govorilo i na nedavno održanoj sjednici Ustavnog suda, gdje je jedan od sudija kolegama saopštio  da se ovom okrivljenom krše prava koja su mu zagarantovana Ustavom, jer su neki od njih , kako je kazao, bez valjanih i zakonom utemeljenih stavova smatrali da Medenica ne treba da napusti zatvor.

Od sedam sudija  koliko ih je na plenumu odlučivalo o žalbi advokata Miloša Medenice, dvoje je ostalo pri mišljenju da ovaj optuženi i dalje treba da bude u pritvoru.  Većina je ipak bila drugačijeg stava i ne samo da je prihvatila još jednu u nizu, žalbu koju je napisao advokat Jovanović, već su donijeli odluku da se ukine odluka Apelacionog suda kojom se njegovom klijentu potvrđuje pritvor.

Sa novom odlukom Jovanović nije upoznat, ali ako je zaista takva, dodaje on, onda je očigledno Ustavni sud na istom fonu kao i odbrana.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

2 sedmice

na

12 Aprila, 2024

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

 

Još ne postoji zvaničan podatak obroju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Već kada pominjemo EPCG i Srbiju, evo jedna, nazovimo je, zanimljivost. Izvori Monitora iz EPCG najavljuju kako će se narednog ponedjeljka, 15. aprila, u Beogradu održati sjednica Odbora direktora Elektroprivrede Crne Gore. Iz njihove perspektive to je ne samo (pre)skup izlet za kojim nema „ni povoda ni potrebe“, već i rizičan potez kojim se stvara mogućnost da podaci i odluke Odbora direktora EPCG, koji su u dobroj mjeri nedostupni javnosti kao poslovan tajna, dospiju u ruke inostrane konkurencije. Pa se pitaju šta će nadležni uraditi kako bi u konkretnom slučaju zaštitili državne interese.

Predsjednik Odbora direktora EPCG Milutin Đukanović u razgovoru za Monitor demantuje tu informaciju. Ali ne spori da će, skupa sa još nekoliko članova odbora direktora EPCG, izvršnim direktorom  i nekoliko zvaničnika kompanija koje su u njihovom vlasništvu (Rudnik uglja, CEDIS, EPCG-Solar, EPCG – Željezara i par manjih preduzeća) početkom naredne nedjelje službeno boraviti u Beogradu. Tamo će, predočio nam je Đukanović, održati više sastanaka sa potencijalnim partnerima u vezi mogućih zajedničkih projekata. Prvi čovjek EPCG je zamolio da ne iznosimo detalje, ali ne možemo odoljeti da ne pomenemo kako će jedna od tema biti potencijalna revitalizacija Rudnika uglja u Beranama.

Đukanović nam je, ipak, potvrdio da će se u ovdašnji članovi Odbora direktora EPCG (oni koji otputuju za Srbiju) u Beogradu sresti sa kolegama Jovicom Milanovićem (dekan ETF u Mančesteru) i Vladimirom Katićem (profesor FTN u Novom Sadu) koji su u aktuelni saziv Odbora direktora imenovani kao eksperti, na prijedlog resornog ministra. Dakle, većina članova borda EPCG okupiće se u Beogradu. „Iskoristićemo priliku“, kazao nam je Milutin Đukanović. A da li će to biti sjednica ili susret možda saznamo iz nekog od narednih kompanijskih saopštenja.

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju.

„EPCG osjeća potrebu da se, javnosti radi, oglasi povodom današnjeg istupa u Skupštini CG gospodina Dritana Abazovića (URA), koji vrlo tendenciozno i zlonamjerno opisuje izvršnog direktora naše kompanije, gospodina Ivana Bulatovića. U navedenim istupima se, naime, gospodin Bulatović dovodi u vezu sa nekim skrivenim centrima moći“, nedavno je saopšteno iz EPCG. „Kao predstavnici najvažnije kompanije u državi, dužni smo da ukažemo na jednu vrlo problematičnu praksu u dijelu koji se odnosi na potrebu nekih političkih aktera da, preko leđa EPCG, njenog poslovodstva i zaposlenih, stiču jeftine političke poene. Tako nešto ne samo da je neprofesionalno i nekorektno, nego se, kako vidimo, do sada nikome nije isplatilo u smislu stvarnog postizanja političkog efekta. Jer, i javnost i građani Crne Gore vrlo jasno uočavaju razliku između EPCG, kao ozbiljnog privrednog sistema, i političkog avanturizma.“

Nije bilo davno kada su Đukanović (DF) i Abazović (URA), skupa, ugovorali i proslavljali kupovinu imovine nekadašnje nikšićke Željezare. Sve pred TV kamerama, uz primjetno odsustvo tadašnjeg izvršnog direktora EPCG Nikole Rovčanina (Demokrate), koji je, u međuvremenu, podnio ostavku i preselio se u poslaničke klupe. Zajednički posao finansiran novcem poreskih obveznika nedavno je, od strane Agencije za zaštitu konkurentnosti (AZK), proglašen za nezakonitu državnu pomoć. To je naljutilo čelnike EPCG predvođene Đukanovićem, pa su nadležnom sudu uložili žalbu na odluku AZK. Abazović je ostao ravnodušan, pošto on više nije premijer a njegove partijske kolege su razriješene iz Odbora direktora EPCG.

„Tako smo bili svjedoci smjena članova Odbora direktora EPCG koji je ostavio na računu 80 miliona eura, a juče smo imali priliku da vidimo i smjenu članova Odbora direktora Aerodroma Crne Gore koji ostavljaju na računu preko 24 miliona eura”, saopštili su neki dan iz GP URA.

U tom saopštenju nije navedeno da je na čelu smijenjenog Odbora direktora Aerodoroma CG bio čovjek sa njihove kvote imenovanja po dubini. I da je taj Odbor, onog dana kada im je resorni ministar Filip Radulović saopštio da će njihov mandat sjutradan biti okončan, donio odluku o razrješenju tadašnjeg izvršnog direktora Aerodroma Vladana Draškovića. Imenujući za v.d. direktora sebi bližeg. Bez pomena miliona koji se nalaze na kompanijskom računu.

Toliko o principima. I obećanom otklonu od politika iz vremena vladavine DPS-a.

“Konkurisao za Željeznički prevoz?“, pita 2021. u svom kabinetu Andrija Mandić Beranca Momčila Jelića, ne znajući da njegov sagovornik, odlučan da se iz Srbije vrati u Crnu Goru (na kakvu direktorsku funkciju), snima njihov razgovor. A snimak je nedavno objavljne u Vijestima. Jelić mu odgovara “Da”.

“Za direktora, je l’? Željeznički prevoz je pripao Milanu Kneževiću tako da ovdje ti ne mogu…”, kaže Mandić. “Ali kažu Mandić je tamo”, odgovara Jelić. “To nije moje i mislim da je Milan Knežević već tamo odredio nekoga…“.

Kako se ono kaže: meritornost!?

Inače, prema objavljenim podacima Instituta alternativa  EPCG i Rudnik uglja Pljevlja su dvije od četiri državne kompanije sa najvećim brojem zaposlenih. Ispred njih je CEDIS (takođe dio EPCG grupe) a između Pošta Crne Gore. Aerodromi su na petom mjestu, dok je Željeznički prevoz, bio Milanov ili državni, na 12. mjestu. Ispred EPCG – Solar gradnja.

Iz iste baze podataka saznajemo da je najveća plata izvršnog direktora neke državne kompanije 5,5 hiljada eura (državna avio kompanija ToMontenegro) a najmanja prijavljena 515 eura (Montenegroturist Budva). Dok petnaestak izvršnih direktora državnih kompanija nijesu prijavili svoju zaradu. Valjda čekaju sud partije?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo