Nastavlja se pravosudna agonija slučaja Slavoljuba Šćekića, hrabrog policijskog inspektora, profesionalca i čovjeka, koji je u mafijaškoj zasjedi 30. avgusta 2005. strijeljan ispred svog doma u Podgorici. UKIDANJE 115 GODINA ROBIJE: Apelacioni sud je 4. marta oborio ukupno 115 godina izrečene kazne zatvora za nepravosnažno osuđeno zločinačko udruženje koja se tereti za ubistvo inspektora Šćekića sa 19 hitaca ispaljenih sa leđa. Poništena je presuda vijeća Višeg suda u Podgorici kojom su Saša Boreta, Ljubo Bigović i Ljubo Vujadinović osuđeni na po 30 godina robije zbog ubistva, zatim zbog iznude u pokušaju suvlasnika Splendida, izazivanja opšte opasnosti podmetanjem eksplozivnih naprava i zločinačkog udruživanja i Alana Kožara na 20 godina zbog zločinačkog udruživanja i ostalih krivičnih djela.
Istom odlukom Apelacionog suda su ukinute oslobađajuće presude zbog zločinačkog udruživanja i falsifikovanja isprava za Vuka Vulevića i njegovog oca Radoslava Vulevića, Danicu Vuković i Gorana Živkovića a za Milana Čilu Šćekića (u bjekstvu) oslobađajuća presuda da je iz heklera usmrtio Ščekića i tri godine presude zbog zločinačkog udruživanja.
Apelacioni sud tvrdi kako su u postupku donošenja presude i u samoj presudi ,,počinjene brojne bitnije povrede odredaba Zakona o krivičnom postupku”. Predmet je vraćen na ponovno odlučivanje Višem sudu u Podgorici, ali proces neće voditi Lazar Aković, sudija koji je 7. avgusta 2009. izrekao prvostepene presude, jer je protiv njega u međuvremenu pokrenut postupak razrješenja, istovremeno je suspendovan, potom je podnio ostavku.
HRONOLOGIJA FARSE: Po izricanju presude u predmetu ubijenog inspektora Šćekića, navodno je Lazar Aković bio izložen pritiscima Vesne Medenice, predsjednice Vrhovnog suda i Sudskog savjeta. Preko Mušike Dujovića, predsjednika Višeg suda, Aković je, tvrdi, ,,u četiri oka” dobio poruku da se sastane sa predsjednicom Vrhovnog suda, ,,da popričam sa njom ili da podnesem ostavku”. Dujović je negirao da je, u ime Medenice, prenosio poruke Akoviću i da mu je kazao kako je ,,pod nevjerovatnim pritiskom da pokrene inicijativu za moju smjenu, da on to ne želi da učini, ali da će u protivnom i protiv njega biti podnijet prijedlog za razrješenje”. On je 9. septembra Medeničinom Sudskom savjetu predao inicijativu za Akovićevo razrješenje jer je navodno ,,nesavjesno radio svoj posao” u procesu za ubistvo inspektora Šćekića.
Na taj način ,,slučaj Aković” je dospio pod neposrednu ingerenciju Vesne Medenice koja je zakazala sjednicu Sudskog savjeta za neradan dan (subota, 3. oktobar) kada je i donijeta odluka o prihvatanja prijedloga za Akovićevo razjašnjenje. Mada čl. 69 Zakona o sudskom savjetu ne navodi da se sudija protiv koga je pokrenut postupak razrješenja automatski suspenduje, Sudski savjet je odlučio da sa Akovićem postupi na taj način.
Par sati nakon odluke Sudskog savjeta je povučeno policijsko obezbjeđenje sudije Akovića, premda su, ANB i Uprava policije, u svim službenim procjenama dotad dramatično tvrdili da su ugroženi životi Akovića i njegove porodice zbog suđenja u predmetima organizovanog kriminala.
Vijest o svojoj suspenziji Aković je doznao iz medija, pa je u poneđaljak 5. oktobra došao na posao u Viši sud, gdje su predmeti koje je zadužio bez pisane primopredaje već bili dati u rad drugom sudiji, oduzeta mu je kancelarija i poručeno da ima par sati da ponese lične stvari. ,,Sve što sam iz pravosuđa podnio bukvalno je stalo u dvije kutije i veliku gorčinu koju ću sa sobom uvijek nositi”, kazao je jesenas Aković za Monitor. Nakon što je shvatio da je ,,žrtva kafkijanskog procesa”, Lazar Aković je 23. oktobra podnio ostavku, jer je ,,odluka donešena, pojavio se ja ili ne pojavio na Sudskom savjetu”.
HVALA VESNI MEDENICI: Tako je okončana sudijska karijera Lazara Akovića koji je 2009, u predmetima za ubistva Duška Jovanovića i Slavoljuba Šćekića, izrekao četiri maksimalne kazne od 30 godina zatvora, sa ostalim presudama ukupno 145 godina robije. Oglasio se Mušika Dujović tvrdnjom da je ,,ostavka njegovo pravo; nažalost, to je trebalo da uradi mnogo ranije”. Kada? Na dužnost u specijalnom odjeljenju Višeg suda Aković je postavljen je Aković 2006. uz najbolje ocjene i preporuke pravosudnih vlasti.
,,Slučajem Aković” promovisana je zabrinjavajuća praksa da se o nepravosnažnoj presudi, po kojoj se drugostepeni sud još nije izjasnio, predsjednica Vrhovnog suda izjašnjava preko ,,disciplinskog postupka” pred Sudskim savjetom i na taj način vrši pritisak na dalju sudbinu predmeta. Otprilike: sudi kako ,,šefica” želi, u suprotnom slijedi postupak razrješenja na Sudskom savjetu.
Nije poznato da Medenica ima vidovnjačke sposobnosti, niti joj je to zakonom utvrđen djelokrug rada, no potonja odluka Apelacionog suda se poklapa sa intencijom njenog Sudskog savjeta da jesenas razriješi sudiju Lazara Akovića zbog presude u istom predmetu. Ima li eklatantnijeg primjera miješanja u rad i nezavisnost sudija?
Činjenice ne ostavljaju prostor za sumnju da je Vesna Medenica, nakon ,,slučaja Aković”, stvari prepustila sudbini. Rad po žalbama na Akovićeve presude u predmetima za ubistva Duška Jovanovića i Slavoljuba Šćekića, kao izvjestilac, dobio je baš Dragutin Čolaković, sudija Apelacionog suda. Naime, sudija Čolaković ima svježe razloge da bude zahvalan Medenici. Odlukom Sudskog savjeta od 17. jula 2009, potpisala Medenica, Ana Čolaković, kćerka sudije Čolakovića, postala je sutkinja i dobila posao u Osnovnom sudu u Nikšiću. Nakon što je 23. decembra prošle godine Apelacioni sud skoro prepolovio Akovićevu presudu sučesniku ubistva Duška Jovanovića (sa maksimalnih 30 na 18 godina), uslijedila je 8. marta ove godine nova odluka Sudskog savjeta, potpisala opet Medenica, na osnovu koje je Dragutin Čolaković imenovan za predsjednika Apelacionog suda.
KADROVSKA KOMBINATORIKA: Uoči obaranja presude u predmetu ubistva Slavoljuba Šćekića, odlukom Sudskog savjeta 29. decembra Zoran Smolović, dotadašnji sudija Ustavnog suda, prekomandovan je na dužnost sudije Apelacionog suda. Sudija Smolović je kum Radula Kojovića, glavnog ,,operativca” crnogorskog pravosuđa. Kojović je zamjenik predsjednice Vesne Medenice i u Vrhovnom sudu i u Sudskom savjetu.
Prvostepena presuda u predmetu Šćekić ima preko 300 strana, a sudski spisi ukupno preko 1.000 stranica. Novoizabrani predsjednik Apelacionog suda Dragutin Čolaković, nakon imenovanja 8. februara, prepuštio je Smoloviću da on, umjesto njega, bude izvjestilac. Pretpostavka je da je sudija Smolović tako obiman predmet u potpunosti apsolvirao za narednih svega nešto više od tri neđelje.
Vijeće Apelacionog suda je na tajnoj sjednici 4. marta raspravljalo pet-šest sati. Radilo je u sastavu: Čolaković – predsjednik vijeća, izvjestilac Zoran Smolović, članovi Milić Međedović, Milivoje Katnić i Radmila Mijušković. Epilog – srušena prvostepena presuda za zločinačko udruživanje.
Rješenje Apelacionog suda je napisano na 13 stranica, od čega čak devet ima deskripciju postupka, tipski opis prvostepene presude i žalbene navode. Na svega četiri stranice se govori o suštinskom pitanju – zbog čega je oborena presuda?
PRESUDA: Apelacioni sud u svojoj odluci smatra da postojanje dokaza iz prvostepene presude vijeća sudije Lazara Akovića nije dovoljno za donošenje zaključka da je ubistvo inspektora Šćekića izvršilo zločinačko udruženje na ogranizovan način.
Apelacionom sudu su nedovoljni za postojanje zločinačkog udruženja zaključci iz prvostepene presude: što su optuženi nabavili sredstva za izvršenje krivičnih djela, veći broj mobilnih telefonskih aparata i kartica, zatim veći broj vozila, nabavili su automatsko oružje i municiju, imali zločinački plan, zajedno su boravili, grupno se kretali, pa, prema presudi Višeg suda, izvršili krivična djela iznuda u pokušaju i ubistvo Slavoljuba Šćekića.
Zbog čega je Šćekić ubijen? Šćekić je ubijen, stoji u prvostepenoj presudi, kada su organizatori zločinačke grupe Saša Boreta i Ljubo Bigović bili svjesni činjenice da je Šćekić bio na putu da ih otkrije kao zločinačko udruženje sa planom da vrši krivično djelo iznude.
Za Apelacioni sud nije bilo dovoljno razloga da se utvrdi postojanje zločinačkog udruživanja. Odbrana optuženih je navela da se tri iskaza Žarka Radulovića, suvlasnika Splendida, koje je svojevremeno dao specijalnoj tužiteljki Stojanki Radović ne mogu koristiti jer, tvrde, nijesu dati u skladu sa zakonom.
Radulović je na prvostepenom sudskom procesu negirao istinitost tih iskaza. Apelacioni sud u odluci daje osvrt na iskaze Radulovića pred specijalnom tužiteljkom, pa navodi da su “nejasni razlozi” u pogledu vremena obavljenih informativnih razgovora, čime se, na suptilan način, signalizira prvostepenom sudu da se u obnovljenom postupku ne mogu koristiti iskazi Radulovića pred specijalnom tužiteljkom.
Zbog čega je ovo bitno? Iskazi Radulovića su bili ključni Višem sudu za dokazivanje zločinačkog udruživanja na organizovan način. U toj presudi je navedena hronologija: pokušaj reketiranja suvlasnika Splendida, zatim miniranje, a onda ključni događaj – inspektor Šćekić raskrinkava slučaj Splednid i zločinačko udruženje ima motiv da ga likvidira. Sada je sve dovedeno u pitanje – ukoliko nema dokaza za iznudu u slučaju Splendid, nema ni povezanog motiva da se strijelja inspektor Šćekić. Onda nema ni zločinačkog udruživanja
ULOGA POLICIJE: Na kraju Apelacioni sud u svom rješenju daje upute prvostepenom sudu da u ponovnom postupku provede već izvedene dokaze kao i dokaze koje nađe za potrebnim.
Iz ovog uputstva Apelacionog suda se može zaključiti da nije bilo dovoljno dokaza da se donese osuđujuća presuda. Da li tako misle i u Upravi policije, čiji su zvaničnici na konferenciji za štampu 24. februara objavili da ,,kriminalistička policija intenzivno radi” i na rasvjetljavanju ubistva Slavoljuba Šćekića?
To je senzacionalna novost!
Šef policije Veselin Veljović je još proljeća 2006. tvrdio sestri ubijenog inspektora Šćekića, Slavi Šćekić (koja je o tome obavijestila javnost), da je ubistvo njenog brata, što se policijske istrage tiče, ,,u potpunosti rasvijetljeno”.
Kum
Zamjenik predsjednice Vrhovnog suda i Sudskog savjeta, sudija Radule Kojović, nije bez uticaja na odluke da na važna mjesta u vrhu pravosuđa proteklih mjeseci budu raspoređeni pouzdani kadrovi, kumovi i njegovi zemljaci iz Bijelog Polja.
Najprije je 8. februara na Sudskom savjetu Kojovićev zemljak i kum, Branimir Femić, sudija Apelacionog suda, izabran za sudiju Vrhovnog suda.
I Kojovićev drugi kum, Zoran Smolović, iz Ustavnog prebačen je krajem decembra u Apelacioni sud i odmah uključen, kao član vijeća a onda i izvjestilac, u predmet ubistva Slavoljuba Šćekića.
Kredit, kuća, dodatak
Sudiji Dragutinu Čolakoviću posljednjih godina je iznenada ,,krenulo”. Veliko ,,hvala” sudija Čolaković ne duguje samo Vesni Medenici, već i Vladi Crne Gore, odnosno, njenoj Komisiji za stambena pitanja. Aktom br.09-7173/9 od 20. septembra, potpisao sadašnji ministar Suad Numanović, Komisija za stambena pitanja je Apelacionom sudu odobrila za sudiju Čolakovića kredit ,,kao participaciju u cilju trajnog rješavanja stambenog pitanja u mjestu rada”. Čolaković nije kredit potrošio rješavajući stambeno pitanje ,,u mjestu rada” (Podgorica), već je kupio plac i kuću (list nepokretnosti br.532 KO Rastovac) u Nikšiću. Gdje od države već ima dobijen stan.
Sudija Čolaković, dakle, živi u Nikšiću, svakodnevno putuje na posao u Podgoricu i vraća se kući – ne vodi propisima utvrđen ,,odvojeni život”. Ali, to ga ne sprječava da prima i par stotina eura kao “dodatak za odvojeni život”.
Prema podacima sa sajta Komisije za utvrđivanje konflikta interesa (u momentu zaključenja ovog teksta, 11. marta), sudija Čolaković nije za 2010. podnio izvještaj o imovinskom statusu, iako je na to dužan po dva osnova: do kraja februara tekuće godine kao javni funkcioner (sudija) i po osnovu stupanja na dužnost predsjednika Apelacionog suda (8. februara) u roku od 15 dana.
,,Bife-afera” i slučaj Vuka Vulevića
Član vijeća Apelacionog suda koje je odlučivalo u predmetu ubistva Slavoljuba Šćekića je i Milić Međedović, sudija koji se pominje u nekoliko kontroverznih epizoda. Međedović 1990-ih nije želio da sudi slučaj glumca Žarka Lauševića i podnio je ostavku na dužnost sudije Višeg suda. Bavio se advokaturom, pa se vratio u sudije. Bio je, kao predsjednik Osnovnog suda u Podgorici, upleten u ,,bife-aferu”, kada je bez ikakvog tendera bife i fotokopirnicu u zgradi Osnovnog suda izdao u zakup svom šoferu. Oko toga je vođena istraga, ali, koliko je poznato, ništa nije dokazano, Međedović i sada dijeli pravdu.
Međedović je za sudiju Apelacionog suda izabran, 29. decembra, svega dan nakon što je kao izvjestilac vijeća Višeg suda u Podgorici donio rješenje kojim se usvaja prigovor na optužnicu – što je praksa koja se u crnogorskom pravosuđu izuzetno rijetko dešava – i obustavlja postupak protiv Vuka Vulevića. Bio je Vulević optužen da je sa Zlatkom Ajkovićem u Cirihu 1999. ubio Faiza Kadrića.
Istovremeno je Međedović donio i rješenje o ukidanju pritvora za Vulevića, koji se 28. decembra 2008. našao na slobodi.
Vulević izlazi iz pritvora nakon pravosnažnog okončanja postupka za ubistvo Duška Jovanovića (pravosnažna presuda za Damira Mandića). U maju 2005. godine lišen je slobode u Beogradu po potjernici crnogorske policije zbog sumnje da je ubio Jovanovića.Vulević za to djelo nikada nije procesuiran, nalazio se u pritvoru zbog drugih krivičnih djela za koje, saopšteno je naknadno, ,,nema dokaza”. A dokaze po zakonu pribavlja policija.
Po žalbi specijalnog tužilaštva Apelacioni sud je ukinuo navedeno Međedovićevo rješenje. Nakon toga vijeće Višeg suda u potpuno drugom sastavu donosi rješenje kojim prigovor na optužnicu odbija kao neosnovan. Predmet dobija u rad sudija Ana Vuković koja, nakon obavještenja Uprave policije 3. marta da nije pronašla Vulevića, za njim raspisuje potjernicu.
Vladimir JOVANOVIĆ
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS3 sedmice
INTERVJU2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FELJTON3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice