Povežite se sa nama

MONITORING

Raj za organizovani kriminal

Objavljeno prije

na

Početkom maja sa velikom pompom Interpol širom svijeta objavio je hapšenje 24-godišnjeg Bojana Vučkovića za koga je rečeno da je „osumnjičeni pripadnik Pink Pantera, međunarodne bande kradljivaca nakita”. Vučković je uhapšen 4. maja tokom kontrole na srpsko-crnogorskoj granici – saopšteno je iz Liona, sjedišta Interpola. Austrijska policija je za Srbinom raspisala potjernicu zbog sumnje da je učestvovao u pljački zlatare u Beču, novembra 2008.   Vučković je zvanično identifikovan u saradnji policija Crne Gore, Srbije i Austrije i uz pomoć radne grupe specijalno oformljene u Interpolu da traga za članovima organizacije Pink Panter.

Banda Pink Panter osumnjičena je za niz pljački draguljarnica širom svijeta. Procjenjuje se da su u proteklih desetak godina ukrali nakita vrijednosti veće od 250 miliona eura.

„Hapšenje Vučkovića pokazuje svu prednost razmjene bitnih podataka širom svijeta, posebno u potrazi za bjeguncima”, rekao je izvršni direktor Interpola Žan-Mišel Lobotin. Interpol zato čestita Crnoj Gori, austrijskim i srpskim vlastima na naporima i saradnji koja je dovela do ovog hapšenja.

Vučkovićevo hapšenje, iako nije od posebnog značaja za djelovanje Pink Pantera u Zapadnoj Evropi, predstavlja, po pisanju uglednog njujorškog magazina Njujorker, još jednu pobjedu u nečemu što predstavlja PR kampanju crnogorske vlade. Vlada u Podgorici koristi hapšenja trećerazrednih kriminalaca kao dokaz da ova zemlja tijesno sarađuje sa međunarodnim institucijama, smatra novinar Njujorkera Dejvid Semjuels.

Veliki publicitet koji je dobilo ovo hapšenje, po svemu sudeći tvrdi američki novinar, beznačajne ličnosti, podsjeća na hapšenje Vladimira Lekića, osumnjičenog da pripada Panterima. Lekića je u rodnom Cetinju uhapsila 14. juna 2009. crnogorska policija pod optužbom da je opljačkao juvelirnicu u Frankurtu pet godina ranije, primijetio je Semjuels. Lekić je optužen da je ukrao satove u vrijednosti od 1,4 miliona dolara.

 

Semjuels bi trebalo da bude pouzdan izvor. Tokom proteklih godinu dana razgovarao je sa 17 detektiva u 10 država koji pokušavaju da uđu u trag Panterima. Dane je provodio i u Srbiji i Crnoj Gori, putujući naširoko po njima i razgovarajući sa osobama koje bi trebalo da imaju dosta informacija o savremenim hajducima.

Semjuels navodi izjavu Dejana Đurovića, šefa Interpolove kancelarije u Podgorici, po kome Crna Gora zvanično traga za 232 odbjegle osobe koje su na Interpolovim potjernicama za zločine uključujući kriminalno udruživanje, trgovinu drogom i prevare. Međutim, po američkom reporteru, Crna Gora je širom svijeta poznata kao bezbjedni raj za balkanske kriminalce, italijanske šefove mafije i raznoliku skupinu drugih odbjeglih osoba kao što je Taksin Šinavatra, bivši premijer Tajlanda, koji je nedavno postao građanin Crne Gore da bi izbjegao izručenje u domovinu.

Semjuels piše kako bi neki cinik mogao da primijeti činjenicu da, iako je Crna Gora tokom posljednje dvije godine hapsila po jednog pripadnika Pantera nižeg ranga godišnje, mafijaški šefovi u ovoj zemlji nastavljaju svoje operacije ubistava, trgovine ljudima i drogom neometani od vlasti.

„Neki još veći cinik”, nastavio je Semjuels, ,,mogao bi da doda kako premijer Crne Gore Milo Đukanović, nastavlja da ignoriše zahtjeve italijanskih tužilaca koji žele da ga ispitaju u vezi optužbi za organizovanje prstena krijumčarenja cigareta, vrijednog više milijardi dolara, od koga se obogatila cijela zemlja, počevši od njegove porodice.”

U prilog toga autor je u opširnom članku u Njujorkeru naveo izvještaj koji je 2005. sačinila D.I.A jedinica za borbu protiv mafije pri italijanskoj federalnoj policiji. Prema tom dokumentu, crnogorsko gostoprimstvo prema organizovanom kriminalu toliko je srdačno da zaslužuje poređenje sa legendarnim gusarskim rajem Tartugom.

„Najpohlepniji crnogorski pirat, prema ovom izvještaju, jeste Milo Đukanović koji je u posljednjih 18 od ukupno 19 godina bio premijer ili predsjednik Crne Gore. U tom izvještaju Đuzepe Šelzi, tužilac iz Barija, optužuje Đukanovića da je ‘unapređivao, vodio, uspostavio i učestvovao u udruženju mafijaškog tipa,’ pretvorivši Crnu Goru u ‘raj za ilegalnu trgovinu'”, naveo je reporter Njujorkera.

Semjuels podsjeća da je pomenuti policijski izvještaj krcat zapanjujućim podacima, uključujući i izvode iz 20-tomjesečnih snimaka telefonskih razgovora između Đukanovića i, kako se navodi, njegove prijateljice. Ton tog izvještaja je optužujući, smatra američki novinar.

„Milo Đukanović je bio apsolutno svjestan šta se događa u Crnoj Gori,” navodi se u dokumentu. „Bio je svjestan pošto je u to bio umiješan, i imao direktan interes u tome. Lično je bio svjestan velike sume novca, u devizama, dobijene od ilegalne trgovine duvanom kojom se bavio italijanski organizovani kriminal. Njegova gramzivost za bogatstvom učinila ga je toliko neprincipijelnim da je počeo da podsjeća na saradnike kriminalaca. Otišao je toliko daleko da je obezbijedio zaštitu bjeguncima za kojima traga Italija, zanemarujući najosnovnije zakonske norme. On je to učinio kroz državni aparat,” citiran je dokument.

Đukanovićeve djelatnosti su donijele impresivne profite, navedeno je u članku u Njujorkeru. Između 1994. i 2002, tvrdi se u izvještaju D.I.A., šveceri su koristeći velike motorne čamce, slali približno milijardu cigareta mjesečno iz crnogorskih luka na istočnu obalu Italije. U Italiji te cigarete mafijaški sindikati su prodavali preko kompanija koje su imale bankovne račune u Švajcarskoj, Lihtenštajnu i na Kipru.

Semjuels navodi i da je 2006. Ratko Knežević, bivši crnogorski diplomata u Vašingtonu, napisao elaborat o švercerskim aktivnostima te zemlje. Bio je to njegov magistarski rad na Londonskoj školi za ekonomiju. Prema njegovoj analizi, krajem 1990-ih, „crnogorske vlasti su zarađivale oko 700 miliona dolara godišnje od ilegalne trgovine cigaretama.”

„Bila je to najgore čuvana crnogorska tajna”, izjavio je Knežević u jednom prošlogodišnjem intervjuu, dodajući kako je on „kao Đukanovićev savjetnik i šef Crnogorske trgovinske misije u SAD, naravno, znao još više”. Knežević je tom prilikom sugerisao i da je ubijeno najmanje sedmoro ljudi povezanih sa trgovinom.

Semjuels je prošlog avgusta u razgovoru sa oficirom za vezu sa Interpolom u Podgorici pitao zbog čega je trebalo toliko vremena da Lekić bude uhapšen. „Da je Njemačka poslala ove dokaze ranije, mi bi ga ranije i uhapsili,” odgovorio je crnogorski policajac dodajući da je Lekić bio, prema Interpolovoj bazi podataka, jedan od najmanje aktivnih Pantera.

Kada je reporter sugerisao oficiru za vezu sa Interpolom da je Lekićevo hapšenje povezano sa zahtjevom Crne Gore da bude primljena u Evropsku uniju, ovaj je klimnuo glavom. „Prijem je veoma važna stvar za nas”, kazao je on.

Reporter je razgovarao sa obavještajnim funkcionerima u susjednoj zemlji koji su dobro upoznati sa švercom duž jadranske obale. Istočnu i Zapadnu Evropu, kazao mu je jedan od tih zvaničnika, povezao je kriminal. „Motorni čamci odlaze i za 40 minuta heroin je u Italiji”, objasnio je on. „Lanac posla za transportovanje droga u Italiju imao je veoma snažne veze sa politikom i policijom.”

Drugi zvaničnik je Semjuelsu kazao da su ukradeni dragulji i satovi u akcijama Pantera nedavno pronađeni u albanskom gradu Lješu. Kriminalci širom Balkana, dodao je taj zvaničnik, tijesno sarađuju. Crnogorski kriminalci koji djeluju u Zapadnoj Evropi mogu da računaju na grupe italijanske mafije za pomoć i zaštitu.

Italijanski kriminalci investiraju velike sume novca u Crnu Goru i ostale balkanske države. U jednom trenutku na desetine vođa italijanske mafije za kojima je bila raspisana potjernica slobodno su živjeli u Crnoj Gori. Tu situaciju je čak i Vlada u Rimu konačno smatrala nepodnošljivom.

Mada se balkanske bande nisu formalno sjedinile sa mafijaškim sindikatima, rekao je drugi zvaničnik, „informacija koju mi imamo pokazuje da postoji saradnja i uzajamno djelovanje”. Drugim riječima, balkanske bande ugrađuje mafiju u svoje poslove, u zamjenu za logističku podršku i zaštitu od policije i sudija. „To je odnos zasnovan na partnerstvu”, iznio je taj bezbjednosni zvaničnik.

 

Njujorker – ozbiljno novinarstvo

Magazin Njujorker su u februaru 1925. pokrenuli novinari Harold Ros, koji je ranije radio za humoristički časopis Džadj (Sudija) i ugledni magazin Lajf, i njegova supruga Džejn Grant, reporter Njujork tajmsa.

Tokom početnik mukotrpnih godina izlaženja magazin je predstavljao kosmopolitsku emancipiranost. Njujorker ne izdajemo za stare dame iz duboke unutrašnjosti, poručio je Ros. Kasnije, mada nikada nije izgubio smisao za humor, Njujorker je postao prvorazredni forum za ozbiljno novinarstvo i beletristiku.

Njujorker je u 2009. imao preko milion pretplatnika i uprkos svom imenu čitan je širom Sjedinjenih Američkih Država, pa je 53 odsto njegovog tiraža odlazilo na vodećih deset gradskih područja u zemlji. Prema anketama, prosječna starosna dob čitalaca magazina je 47 i oni uveliko dolaze iz bolje stojećih porodica u SAD.

 

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA ČEKA SADAŠNJE I BUDUĆE PENZIONERE: Različite priče premijera i ministra finansija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovorno osmišljena, detaljno pripremljena i brižljivo provedena reforma sistema penzionog osiguranja nudi priliku. Otaljana na brzinu, bez zajedničkog promišljanja i pripreme, može donijeti katastrofu nepojmljivih razmjera. Za sada smo bliži lošijoj opciji

 

Priča o reformi (zapravo – korjenitoj izmjeni) postojećeg sistema penzionog osiguranja ponovo je top tema. Premijer Milojko Spajić našao je za potrebno da izađe pred kamere, što baš ne voli da radi, kako bi ubijedio javnost da penzije neće pobjeći. “Građani uopšte ne treba da strahuju za svoje penzije”, kazao je pokušavajući da primiri rastuću nervozu koju je, koji dan ranije, proizveo ministar finansija Novica Vuković.

Govoreći o korekciji postojećeg penzionog sistema (sistem međugeneracijske solidarnosti) ministar Vuković je u razgovoru za Glas Amerike najavio rješenje u kome će zaposleni upravljati “sa svojom bruto platom, odnosno sa svojim doprinosima i zaradom”, dok će se država brinuti da to bude urađeno “kroz zakonski okvir”. To ne zvuči kao korekcija nego temeljna izmjena i prelazak na sisteme kapitalizacionih fondova i individualnog penzijskog osiguranja.

I to nameće podugačak niz pitanja na koja se moraju ponuditi istiniti i detaljni odgovori. Koji će sadašnjim penzionerima, zaposlenima i onima koji se tek spremaju (školuju) za budući izlazak na tržište rada, pružiti čvrsta uvjerenja kako iz tog reformskog posla neće izaći finansijski oštećeni ili uskraćeni za neka od postojećih i Ustavom garantovanih prava. Trenutno to nije slučaj.

Najjednostavnije je to vidjeti poređenjem nedavnih izjava premijera i ministra finansija. Govoreći o budućoj reformi sistema penzionog osiguranja, koja kao prvi vidljivi efekat treba da donese obećano povećanje prosječne i minimalne (neto) zarade, ministar Vuković kaže “može se desiti jedino korekcija kada govorimo o doprinosima”. Na potpitanje novinara o kakvim korekcijama je riječ, lakonski odgovara kako je to “…nešto s čim je upoznata javnost”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USTAVNI SUD SMATRA DA JE MILOŠ MEDENICA NEOSNOVANO U PRITVORU: Hoće li se pridružiti ostalima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Miloš Medenica, sin bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice, jedini je optuženi iz dvocifrene kriminalne grupe koji se za više počinjenih krivičnih djela brani iz spuškog zatvora i u čijem slučaju jemstvo nije čarobna riječ koja  otvara kapiju Uprave za izvršenje krivičnih sankcija

 

 

Ustavni sud usvojio je žalbu branioca  Miloša Medenice, advokata Stefana Jovanovića,  da se njegov branjenik neosnovano nalazi u pritvoru, objavili su mediji ove sedmice .

U odluci Ustavnog suda navodi se da mjera obezbjeđenja nije neophodna.

Miloš Medenica, sin bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice, jedini je optuženi iz dvocifrene kriminalne grupe koji se za više počinjenih krivičnih djela brani iz spuškog zatvora i u čijem slučaju jemstvo nije čarobna riječ koja  otvara kapiju Uprave za izvršenje krivičnih sankcija.

Razlog tome,smatra njegova odbrana,  nije težina krivičnih djela za koja se tereti, niti mala suma koja se nudi za njegovovu slobodu,  već to što je sin bivše predsjednice Vrhovnog suda. Upravo to je u jednoj od mnoštva žalbi naveo njegov advokat .

„Ovoliko dugo neopravdano trajanje pritvora meni govori upravo u tom pravcu, i to je nešto što sam potencirao u žalbama, pogotovo u poslednjoj žalbi, jer ne postoji apsolutno nijedan zakonom ili Ustavom propisan ili utemeljen razlog za dalje trajanje pritvora. To je lični stav branioca, iznijet je u žalbi. Da li je cijenjen od strane Apelacionog suda kada je odlučivao o žalbi i da li je cijenjen od strane Ustavnog suda kada je on odlučivao o ustavnoj žalbi, ja tu informaciju nemam ali to je svakako moj lični stav i ja se držim njega, kaže Jovanović za Monitor.

Kako saznaje Monitor o tome se govorilo i na nedavno održanoj sjednici Ustavnog suda, gdje je jedan od sudija kolegama saopštio  da se ovom okrivljenom krše prava koja su mu zagarantovana Ustavom, jer su neki od njih , kako je kazao, bez valjanih i zakonom utemeljenih stavova smatrali da Medenica ne treba da napusti zatvor.

Od sedam sudija  koliko ih je na plenumu odlučivalo o žalbi advokata Miloša Medenice, dvoje je ostalo pri mišljenju da ovaj optuženi i dalje treba da bude u pritvoru.  Većina je ipak bila drugačijeg stava i ne samo da je prihvatila još jednu u nizu, žalbu koju je napisao advokat Jovanović, već su donijeli odluku da se ukine odluka Apelacionog suda kojom se njegovom klijentu potvrđuje pritvor.

Sa novom odlukom Jovanović nije upoznat, ali ako je zaista takva, dodaje on, onda je očigledno Ustavni sud na istom fonu kao i odbrana.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

 

Još ne postoji zvaničan podatak obroju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Već kada pominjemo EPCG i Srbiju, evo jedna, nazovimo je, zanimljivost. Izvori Monitora iz EPCG najavljuju kako će se narednog ponedjeljka, 15. aprila, u Beogradu održati sjednica Odbora direktora Elektroprivrede Crne Gore. Iz njihove perspektive to je ne samo (pre)skup izlet za kojim nema „ni povoda ni potrebe“, već i rizičan potez kojim se stvara mogućnost da podaci i odluke Odbora direktora EPCG, koji su u dobroj mjeri nedostupni javnosti kao poslovan tajna, dospiju u ruke inostrane konkurencije. Pa se pitaju šta će nadležni uraditi kako bi u konkretnom slučaju zaštitili državne interese.

Predsjednik Odbora direktora EPCG Milutin Đukanović u razgovoru za Monitor demantuje tu informaciju. Ali ne spori da će, skupa sa još nekoliko članova odbora direktora EPCG, izvršnim direktorom  i nekoliko zvaničnika kompanija koje su u njihovom vlasništvu (Rudnik uglja, CEDIS, EPCG-Solar, EPCG – Željezara i par manjih preduzeća) početkom naredne nedjelje službeno boraviti u Beogradu. Tamo će, predočio nam je Đukanović, održati više sastanaka sa potencijalnim partnerima u vezi mogućih zajedničkih projekata. Prvi čovjek EPCG je zamolio da ne iznosimo detalje, ali ne možemo odoljeti da ne pomenemo kako će jedna od tema biti potencijalna revitalizacija Rudnika uglja u Beranama.

Đukanović nam je, ipak, potvrdio da će se u ovdašnji članovi Odbora direktora EPCG (oni koji otputuju za Srbiju) u Beogradu sresti sa kolegama Jovicom Milanovićem (dekan ETF u Mančesteru) i Vladimirom Katićem (profesor FTN u Novom Sadu) koji su u aktuelni saziv Odbora direktora imenovani kao eksperti, na prijedlog resornog ministra. Dakle, većina članova borda EPCG okupiće se u Beogradu. „Iskoristićemo priliku“, kazao nam je Milutin Đukanović. A da li će to biti sjednica ili susret možda saznamo iz nekog od narednih kompanijskih saopštenja.

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju.

„EPCG osjeća potrebu da se, javnosti radi, oglasi povodom današnjeg istupa u Skupštini CG gospodina Dritana Abazovića (URA), koji vrlo tendenciozno i zlonamjerno opisuje izvršnog direktora naše kompanije, gospodina Ivana Bulatovića. U navedenim istupima se, naime, gospodin Bulatović dovodi u vezu sa nekim skrivenim centrima moći“, nedavno je saopšteno iz EPCG. „Kao predstavnici najvažnije kompanije u državi, dužni smo da ukažemo na jednu vrlo problematičnu praksu u dijelu koji se odnosi na potrebu nekih političkih aktera da, preko leđa EPCG, njenog poslovodstva i zaposlenih, stiču jeftine političke poene. Tako nešto ne samo da je neprofesionalno i nekorektno, nego se, kako vidimo, do sada nikome nije isplatilo u smislu stvarnog postizanja političkog efekta. Jer, i javnost i građani Crne Gore vrlo jasno uočavaju razliku između EPCG, kao ozbiljnog privrednog sistema, i političkog avanturizma.“

Nije bilo davno kada su Đukanović (DF) i Abazović (URA), skupa, ugovorali i proslavljali kupovinu imovine nekadašnje nikšićke Željezare. Sve pred TV kamerama, uz primjetno odsustvo tadašnjeg izvršnog direktora EPCG Nikole Rovčanina (Demokrate), koji je, u međuvremenu, podnio ostavku i preselio se u poslaničke klupe. Zajednički posao finansiran novcem poreskih obveznika nedavno je, od strane Agencije za zaštitu konkurentnosti (AZK), proglašen za nezakonitu državnu pomoć. To je naljutilo čelnike EPCG predvođene Đukanovićem, pa su nadležnom sudu uložili žalbu na odluku AZK. Abazović je ostao ravnodušan, pošto on više nije premijer a njegove partijske kolege su razriješene iz Odbora direktora EPCG.

„Tako smo bili svjedoci smjena članova Odbora direktora EPCG koji je ostavio na računu 80 miliona eura, a juče smo imali priliku da vidimo i smjenu članova Odbora direktora Aerodroma Crne Gore koji ostavljaju na računu preko 24 miliona eura”, saopštili su neki dan iz GP URA.

U tom saopštenju nije navedeno da je na čelu smijenjenog Odbora direktora Aerodoroma CG bio čovjek sa njihove kvote imenovanja po dubini. I da je taj Odbor, onog dana kada im je resorni ministar Filip Radulović saopštio da će njihov mandat sjutradan biti okončan, donio odluku o razrješenju tadašnjeg izvršnog direktora Aerodroma Vladana Draškovića. Imenujući za v.d. direktora sebi bližeg. Bez pomena miliona koji se nalaze na kompanijskom računu.

Toliko o principima. I obećanom otklonu od politika iz vremena vladavine DPS-a.

“Konkurisao za Željeznički prevoz?“, pita 2021. u svom kabinetu Andrija Mandić Beranca Momčila Jelića, ne znajući da njegov sagovornik, odlučan da se iz Srbije vrati u Crnu Goru (na kakvu direktorsku funkciju), snima njihov razgovor. A snimak je nedavno objavljne u Vijestima. Jelić mu odgovara “Da”.

“Za direktora, je l’? Željeznički prevoz je pripao Milanu Kneževiću tako da ovdje ti ne mogu…”, kaže Mandić. “Ali kažu Mandić je tamo”, odgovara Jelić. “To nije moje i mislim da je Milan Knežević već tamo odredio nekoga…“.

Kako se ono kaže: meritornost!?

Inače, prema objavljenim podacima Instituta alternativa  EPCG i Rudnik uglja Pljevlja su dvije od četiri državne kompanije sa najvećim brojem zaposlenih. Ispred njih je CEDIS (takođe dio EPCG grupe) a između Pošta Crne Gore. Aerodromi su na petom mjestu, dok je Željeznički prevoz, bio Milanov ili državni, na 12. mjestu. Ispred EPCG – Solar gradnja.

Iz iste baze podataka saznajemo da je najveća plata izvršnog direktora neke državne kompanije 5,5 hiljada eura (državna avio kompanija ToMontenegro) a najmanja prijavljena 515 eura (Montenegroturist Budva). Dok petnaestak izvršnih direktora državnih kompanija nijesu prijavili svoju zaradu. Valjda čekaju sud partije?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo