Povežite se sa nama

MONITORING

Zastrašujuće veze

Objavljeno prije

na

Vlast i policija u Crnoj Gori pažljivo prate šta će sve otkriti Sretko Kalinić, pripadnik ozloglašenog zemunskog klana, kojeg je nedavno uhapsila hrvatska policija. Kalinićev policijski iskaz dat u jednoj zagrebačkoj bolnici, gdje se liječi od ranjavanja, navodno razjašnjava i neka ubistva u Crnoj Gori. Kalinić je hrvatskim isljednicima ispričao da je 11. avgusta 2008. greškom ubio Nikšićanina Gorana Pejovića u budvanskom kafeu Palma. On je rekao da je dobio nalog da likvidira Ivana Delića, ali je ubio mladića koji je sjedio za susjednim stolom. Prema medijima, likvidaciju Delića naručio je Luka Bojović, jedan od beogradskih kriminalnih bosova u usponu.

PROSTOR ZA PRIKRIVANJE: Crnogorska policija je potvrdila da je nakon Kalinićevog hapšenja razmjenjivala informacije sa hrvatskim kolegama i o ubistvu u Budvi.

U pucnjavi u bašti kafea Palma, na budvanskom šetalištu, ispaljeno je 13 hitaca. Ivan Delić je desetak minuta poslije zločina, sa prijateljima napustio lokal. Delić je u srpskoj policiji označen kao plaćeni ubica crnogorske mafije, kojom kako tvrdi Blic, upravlja njegov kum Brano Mićunović.
Osvrćući se na napise u medijima, Delić je u srijedu izjavio za Radio Slobodna Evropa da vjeruje da su ti navodi tačni. ,,Jedna mi stvar, međutim, nije jasna – da se u medijima prenosi nešto kao da se želi dati prostora nekome da se sve ovo prikrije”, rekao je Delić.
Delića čudi što su informacije iz istrage procurile u javnost prije nego što su se iza rešetaka našli nalogodavci zločina. On kategorično tvrdi da nema veze sa regionalnim podzemljem, a na pitanje ko onda iz tih krugova želi njegovu smrt, odgovorio je da je sve krenulo kada ga je u Saveznoj skupštini Vojislav Šešelj direktno optužio za likvidaciju ministra vojnog Pavla Bulatovića.
Delić je izjavio Večernjim novostima da je zemunski klan umiješan i u najveće likvidacije počinjene u Crnoj Gori.
,,Zbog ovakvog priznanja vjerujem da su Kalinić i njegova grupa umiješani u ubistvo visokog crnogorskog policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, smrt Duška Jovanovića, pa i u još neke likvidacije u Crnoj Gori ” izjavio je Delić. To je ponovio i Vijestima, sa kojima vodi sudski spor baš zbog teksta u kome je taj dnevnik tvrdio da su hici koji su pogodili Pejovića bili namijenjeni Deliću.
TJELESNA GARDA: Nekadašnji šef crnogorske misije u Vašingtonu Ratko Knežević nedavno je tvrdio da je crnogorska vlast imala čvrste veze sa nekim predstavnicima zemunskog klana, koji su kao što je više puta objavljeno na stranicama Monitora imali crnogorske dokumente.
,,Šiptar i Kum, svi beogradski mafijaši imali su legitimacije DB-a Crne Gore i uredno izdate dozvole od crnogorskog MUP-a za nošenje oružja. To je bio dio plana tadašnjeg ministra policije Vukašina Maraša i šefa DB-a Duška Markovića da se Milo štiti u Beogradu upravo pomoću tih kriminalaca, da su oni najbolja garancija bezbjednosti Đukanovića od režima Miloševića. Zemunski klan je bio tjelesna garda Mila Đukanovića, to je bila javna tajna”, rekao je Knežević.
Njegove navode niko za sada nije demantovao. U nekim srpskim medijima sve je više spekulacija da bi o tim vezama mogli progovoriti uhapšeni pripadnici klana, pa i sam Kalinić. Nedjeljnik NIN, međutim, upozorava da Kalinić ne može biti ključni svjedok, i da on ne može govoriti o vezama politike i kriminala.
Hrvatska policija predala je MUP-u Srbije tri iskaza Sretka Kalinića u kojima je iznio svoja saznanja o brojnim zločinima zemunaca, ali i drugih mafijaških grupa, otkriva beogradski Press. U jedan od ovih iskaza pod nazivom „Podaci iz neformalnog razgovora sa Sretkom Kalinićem” Press je imao uvid, i u njemu Kalinić opisuje ko je odgovoran za 29 ubistava u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj.

Sagovornik Pressa kaže da policija i bezbjednosne službe provjeravaju navode Sretka Kalinića i otkriva da se te informacije upoređuju sa podacima koje je policiji dao još jedan član zemunskog klana Miloš Simović, koji je uhapšen 10. juna. On dodaje da je, prema dosadašnjim provjerama, tačno „oko 70 odsto informacija koje je Sretko Kalinić iznio”!

Kalinić u ovom iskazu, navodno, teško optužuje Luku Bojovića, tvrdeći da je upravo on naručio, ne samo Delićevu likvidaciju, već i veliki broj drugih ubistava, a i da je u nekim zločinima i lično učestvovao! Prema Kalinićevim tvrdnjama, članovi zemunskog klana nakon bjekstva iz Srbije najviše su radili upravo za Bojovića, za kojim traga srpska policija. Policija je Bojovića uhapsila u julu 2007. godine, ali ga je sud oslobodio optužbi.

Sam Kalinić je navodno priznao da je počinio ubistva u više zemalja u regionu. On je hrvatski državljanin i, kako kažu pravni eksperti, pravna procedura o njegovom slučaju veoma je složena. ,,On može da podliježe hrvatskoj sudskoj odgovornosti jer je njihov državljanin ili da potpada sudskoj odgovornosti Crne Gore i našeg sudstva, jer je krivično djelo počinjeno na crnogorskoj teritoriji”, objasnio je za RFE profesor Pravnog fakulteta u Podgorici Blagota Mitrić.

PLAĆENE UBICE RADILE ZA ŠARIĆA: Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal Srbije istražuje informaciju po kojima su Sretko Kalinić, Miloš Simović i Cvetko Simić bili angažovani kao plaćene ubice za račun kriminalne grupe Darka Šarića. I to da likvidiraju najviše državne funkcionere u Srbiji. Pripadnici zemunskog klana Kalinić i Simović nalaze se u zatvoru u Hrvatskoj, odnosno Srbiji poslije nedavnog međusobnog obračuna, a sumnja se da su umiješani i u monstruozno ubistvo Simića prije nekoliko mjeseci u Zagrebu.

Početkom prošle nedjelje Slobodan Homen, državni sekretar u srpskom Ministarstvu pravde, kazao je da „postoje podaci koji su dobijeni iz podzemlja da su Kalinić, Simović i Simić bili u kontaktu sa narkoklanom Darka Šarića, početkom godine.”

Jedno od novih ,,otkrića” medija jeste da je atentat na dvojicu visokih funkcionera Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, koji su učestvovali u operaciji Balkanski ratnik, koju je po nalogu i isplatama Darka Šarića trebalo da obavi klan Luke Bojovića.

Za egzekuciju pripadnika MUP-a je, prema pisanju beogradskog dnevnika Blic, bio zadužen Siniša Petrić, zvani Zenica. Petrić je
1990-tih, kao pripadnik grupe najmonstuoznijeg ubice u Srbiji Marinka Magde, bio osuđen na smrtnu kaznu. Petrić, koji slovi za „zvijer među plaćenim ubicama u regionu” trenutno je na potjernici Interpola, i za njim intenzivno traga srpska policija zbog sumnji da je posljednjih godina izvršio nekoliko profesionalnih likvidacija
Petrić je, navodno, ponovo na vezi sa bivšim saborcima iz zemunskog klana i Lukom Bojovićem, koji je odnedavno zauzeo lidersku poziciju u podzemlju. Ta mu je pozicija, prema Blicu, omogućena i uspostavljanjem veze sa Darkom Šarićem, koji se posljednjih godina nametnuo kao šef cjelokupnog podzemlja u Srbiji i regionu.

BOJOVIĆEV PRSTEN: Postojao je i rezervni plan za ubistvo dvojice funkcionera MUP-a Srbije, za slučaj da onaj sa egzekutorom Petrićem ne uspije, piše Blic. Jedan od planiranih atentatora bio je Vuk Vulević, crnogorski državljanin koji je prošle nedjelje uhapšen u Frankfurtu.

Vuleviću se u Crnoj Gori sudi zbog pokušaja ubistva Faiza Kadrića, bio je optužen za šverc 200 kilograma kokaina i ubistvo policajca Slavoljuba Šćekića, ali je tih optužbi oslobođen.

Pošto je Darko Šarić preuzeo kompletno podzemlje Srbije, za njega su radili i Bojović i njegov glavni suparnik Sreten Jocić, ali i druge kriminalne grupe, tvrdi Blic. Hapšenje Jocića, koji je dopao zatvora u aprilu 2009, i raspisivanjem potjernice za Darkom Šarićem u januaru ove godine, omogućili su Luki Bojoviću glavnu poziciju u podzemlju.

Bojović je karijeru počeo u Gardi Željka Ražnatovića Arkana. Bio je osoba u koju je Arkan imao povjerenja i koji je poslije ubistva Ražnatovića u januaru 2000. u podzemlju slovio za čovjeka koji je trebalo da ga osveti.

Luka Bojović je sa svojom grupom predstavljao spoljni prsten zemunskog klana, zadužen za uličnu distribuciju narkotika. Praćen je u akciji „Sablja”, poslije ubistva premijera Đinđića. Navodno je tada Bojović organizovao da zemunci, koji su izbjegli hapšenje pobjegnu iz Srbije i sklone se u Crnu Goru. Od tada se, Kalinić i Simović, skrivaju pod njegovim pokroviteljstvom, pisao je nedavno Blic.

DAČIĆEV ŠEF KABINETA: Prema tumačenjima iz policije za Blic, poslije raspisivanja potjernice za Šarićem, Luka Bojović je počeo likvidacije osoba u koje nema povjerenja. Njegov kum Simić, koji je bio veza između Bojovića i Miloša Simovića je u februaru ubijen u Zagrebu, u blizini mjesta na kome je prošle nedjelje Simović sa dva hica pucao u Kalinića. Bojović se nije pojavio na sahrani kuma, samo je dao čitulju u novinama. Prema navodima izvora Blica iz MUP-a, pretpostavlja se da se Luka Bojović sada nalazi u Španiji.

U međuvremenu su mediji u Republici Srpskoj i u Srbiji objavili da je Zoran Ćopić, kontroverzni srpski biznismen, osumnjičen da je prao novac za Darka Šarića, u subotu uveče priveden u Banjaluci na osnovu informacija da je planirao atentat na ministra srpske policije Ivicu Dačića. Dačić je u nedjelju u glavnom gradu RS bio u posjeti premijeru Miloradu Dodiku. Ćopić, za kojim je zbog veza sa Šarićem raspisana potjernica, iz policije je pušten poslije šest sati saslušavanja, bez krivične prijave.

Blic je svojevremeno objavio da je Ćopić kao vlasnik firme DSD Tabako u decembru 2006. kupio Mitrosrem za 15,2 miliona eura i obaveznu investiciju od deset miliona. U to vrijeme, Ćopić je u poslovnim krugovima važio za biznismena koji je po Srbiji kupovao firme za Antona Stanaja, suvlasnika podgoričkog Rokšpeda, koji je u septembru 2007. u Beogradu uhapšen zbog šverca cigareta.

ĆOPIĆ KAO BIZNISMEN: U junu 2009. godine, Ćopić je Mitrosrem prodao beogradskoj kompaniji DTM Relations, čiji je vlasnik Nikola Dimitrijević, inače šurak Dačićevog šefa kabineta, Branka Lazarevića, koji je ranije bio suvlasnik firme.

Policija sumnja da je upravo preko Dimitrijevićeve firme, Ćopić prodao Mitrosrem Darku Šariću. Interesantno je da je Ćopić i poslije prodaje firme Dimitrijeviću, ostao u Upravnom odboru Mitrosrema u kom je bio i pančevački advokat Andrija Karlović, nedavno uhapšen u finansijskoj istrazi protiv Darka Šarića.

Ćopić je za Blic potvrdio da je Šarić bio zainteresovan da od njega kupi Mitrosrem, ali tvrdi da to toga nije došlo jer „Šarić nije imao dovoljno novca”. ,,Na moju veliku žalost, zbog nedostatka novca i neispunjenja obećanja Hipo banke iz Podgorice do realizacije posla nikada nije došlo”, objasnio je Ćopić.

Ćopić je za Večernje novosti izjavio da je Darko Šarić za 29 miliona eura prodao svoj udio u Štampa komercu njemačkom koncernu VAC.
VAC-ovo preuzimanje 24, 9 odsto akcija u jednom od najtiražnijih srpskih listova, što je najnovija afera u toj državi.

Sa Ćopićem je, kako saznaje Blic u Banjaluci bio priveden i hrvatski biznismen Dražen Golemović, koji je prema pisanju medija, u Zagrebu svjedočio da je Sreten Jocić naručio ubistvo vlasnika i glavnog urednika hrvatskog magazina Nacional Iva Pukanića u oktobru 2008. Golemović je u Banjaluci pušten poslije saslušanja.

Ubistvo Pukanića dovodi se, takođe, u vezu sa Crnom Gorom i duvanskim poslovima Mila Đukanovića i Stanka Subotića Caneta, o čemu je Pukanić pisao i svjedočio pred italijanskim istražiteljem Šelzijem.

Slučaj Drašković

Bivšim pripadnicima Državne bezbjednosti Radomiru Markoviću (63), Miloradu Ulemeku (41), zvanom Legija, Nenadu Iliću (35) i Branku Berčeku (33) potvrđena je presuda na po 40 godina zatvora zbog zločina počinjenog u blizini Lazarevca na Ibarskoj magistrali 3. oktobra 1999. godine, u kojem su pokušali da ubiju Vuka Draškovića, lidera Srpskog Pokreta obnove, kada su poginula četvorica pripadnika SPO-a: Veselin Bošković (brat Draškovićeve supruge Danice), Vušur Rakočević, Dragan Vušurević i Zvonko Osmajlić.

Kako je Okružni sud utvrdio, Slobodan Milošević, bivši predsjednik Jugoslavije, je u Draškoviću kao lideru opozicije vidio opasnost za svoju ,,vlast i političku moć”, pa se ,,iz niskih pobuda” odlučio za likvidaciju političkog protivnika. Milošević je naredio Markoviću, tada načelniku SDB-a, da ubije Draškovića uz pomoć Jedinice za specijalne operacije (JSO) i njihovog komandanta Legije.

Nakon atentata na Ibarskoj magistrali, ista grupa je ponovo pokušala da ubije Draškovića u Budvi pred ljeto 2000.godine. Ovog puta im se pridružio i Nebojša Pavković, tada načelnik Generalštaba vojske Jugoslavije koji je obezbijedio vozilo, vojne uniforme i smještaj u kasarni u Tivtu za Ulemeka i njegove saradnike. Takođe, naredio je da im se obezbijedi vojni helikopter iz Crne Gore do Kraljeva nakon izvršenog zadatka.

Učesnici ovog zločina su pravosnažno osuđeni 2007.godine

Sredinom 2008. godine Dragan Šutanovac unaprijedio je u najviši vojni čin Živka Terzića. Terzić je 2000. godine, kao načelnik za bezbjednost korpusa Ratne mornarice u Kumboru, omogućio Nenadu Iliću, Leonidu Milivojeviću i Branku Berčeku, atentatorima na Vuka Draškovića, da dobiju vojne uniforme i da se vojnim helikopterom prebace iz Budve u Srbiju.
Terzić je kazao da je admiral Milan Zec tražio da bude obaviješten kad, po obavljenom zadatku, trojica pripadnika DB iz Crne Gore, budu prebačena helikopterom u Srbiju.

Milan Bošković

Komentari

Izdvojeno

SPAJIĆEVA SEDMODNEVNA POSJETA SAD: Bez sastanaka sa zvaničnicima i dijasporom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posjeta premijera Americi završena je bez  razgovora s američkim državnim i vojnim zvaničnicima Iz diplomatske zajednice u Vašingtonu više krive ambasadu i Ministarstvo vanjskih poslova za lošu organizaciju i indolentnost. U par neformalnih razgovora  Monitoru je  rečeno  da ambasada uopšte ne radi svoj posao kao ni Ministarstvo. Radom ambasade je ogorčena i crnogorska dijaspora

 

 

Premijer Milojko Spajić je 21. aprila otputovao za Sjedinjene Američke Države (SAD) sa oamočlanom delegacijom uključujući i ministra finansija Novicu Vukovića. Šef kabineta Branko Krvavac i premijerova savjetnica za vanjske poslove Milica Perišić su ostali u zemlji. Nezavisno od ove delegacije u Vašington je otputovala i guvernerka Centralne banke Crne Gore (CBCG) Irena Radović na poziv direktora za Evropu Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) Alfreda Kamera.

I premijer, kao  i guvernerka i ministar finansija su objavili da su otputovali zbog redovnih “godišnjih sastanaka MMF-a i Grupacije Svjetske banke (GSB).

U prijedlogu platforme Vlade je objašnjeno da je to događaj koji “tradicionalno okuplja svjetske lidere iz oblasti finansija, guvernere centralnih banaka, ministre finansija… radi diskusija o globalnim ekonomskim i finansijskim pitanjima”. Od bilateralnih susreta su zakazani sastanci sa zamjenikom generalnog direktora MMF-a, Bo Lijem, šefom Misije MMF-a za Crnu Goru i gorepomenutim Kamerom. Crnogorska delegacija se sastala i sa čelnicima Svjetske banke, ali na nivou njenog potpredsjednika za Evropu i Centralnu Aziju kao i sa izvršnim direktorom SB za zemlje regiona.

U Platformi koju je Vlada usvojila 17. aprila navodi se i da su “SAD snažan saveznik i prijatelj Crne Gore”, a posjeta premijera “ dokaz kontinuiteta odličnih odnosa dvije države”. Navedeno je i da će posjeta dati novi podsticaj saradnji, i da će se „na sastancima s američkim kolegama izraziti zahvalnost za podršku SAD-a u ostvarivanju cmogorskih vanjskopolitičkih prioriteta i učvršćivanje odličnog partnerstva dvije države“.

Međutim, već 22. aprila su Vijesti objavile da izgleda neće biti nikakvih susreta “s američkim kolegama”. U Platformi, oni nisu ni imenovani, za razliku od detaljnog navođenja zvaničnika i funkcija međunarodnih finansijskih institucija. Iako je Vladina Služba za odnose s javnošću navela da će se “razmijeniti mišljenja o saradnji unutar NATO-a”, i “ukazati na našu namjeru da izdvajamo veća sredstva za odbranu” Vijestima nije odgovoreno s kim će Spajić razgovarati.

Na kraju nije bilo razgovora ni s američkim državnim ni vojnim zvaničnicima. Dio medija, čak i onih naklonjenih Vladi, je kritički komentarisao učinke posjete. “Nonšalantan i stihijski pristup državnom protokolu”, “seljenje diplomatske komunikacije u privatne kanale”. Cjelosedmični boravak prvog čovjeka Vlade je nazivan “katastrofom” nekoliko puta.

Uvijek kritički nastrojen prema Spajiću, lider Pokreta za promjene (PZP) Nebojša Medojević je takođe 22. aprila, dan po dolasku delegacije u SAD, dao objavu. Premijer je “tražio sastanke sa Donaldom Trampom, potredsjednikom JD Vensom, šefom Stejt Dipartmenta Markom Rubiom, šefom CIA i direktorom FBI!!! Niko od njih nije htio da se sretne” s njim zaključio je Medojević.

M-portal i Etv su javili da su Spajićevi saradnici pokušali kontaktirati dvojicu američkih zvaničnika radi sastanka sa premijerom, ali i da preko njih dođu do zvaničnika viših u hijerarhiji. Jedan je navodno bio uticajni republikanski senator Ted Kruz, osoba bliska Trampu, za koga ovi mediji na osnovu svojih izvora tvrde da nije odgovorio na više mejlova poslatih od strane kabineta. Druga osoba je Luis L. Bono, viši savjetnik u Kancelariji za evropske i evroazijske poslove, koji takođe nije odgovarao na upite.

Crnogorski premijer je ranije, navodno, odbio susret sa Bonom, pravdajući odbijanje time da „viši savjetnik nije nivo sa susret sa premijerom“. Ovakav rezon je u diplomatskoj praksi opravdan kada su u pitanju zvanične posjete. Kada je u pitanju telefonska komunikacija, ovakav razgovor je prihvatljiv. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić je nedavno telefonon razgovarao s Bonom.

Međutim, treba uzeti i druge činjenice u obzir prije nego se donese sud o učincima premijera, ili bolje govoreći o (ne)učincima Ministarstva vanjskih poslova (MVP) Ervina Ibrahimovića i crnogorskog poslanstva u Vašingtonu kojim rukovodi Jovan Mirković.

U petak 25. aprila Bono je napustio funkciju i na njegovo mjesto je došao Brendon Hanrahan. Dan nakon Uskrsa, 21. aprila je umro Papa Francisko. Njegova sahrana je promijenila planove mnogih svjetskih lidera koji su otišli na njegovu sahranu, uključujuči i predsjednika Trampa. Potpredsjednik JD Vens je već ranije bio odsutan, prvo kod Pape na Veliki Petak a onda u službeni posjet Indiji. Državni sekretar Rubio je takođe bio u Evropi. Jedini koje je Spajić mogao vidjeti, a da odgovara protokolarnom nivou, su bili sekretar za odbranu Met Hegset i možda predsjednički savjetnik za nacionalnu bezbjednost Majkl Volc. Pentagon i Hegset se trenutno nalaze u velikoj buri zbog kadrovskih promjena-neslaganja unutar najužeg kruga Hegseta i curenja povjerljivih podataka. Stoga je i ta opcija bila daleka za Spajića.

Iz diplomatske zajednice u Vašingtonu više krive ambasadu i MVP za lošu organizaciju i indolentnost. U par neformalnih razgovora sa Monitorom rečeno je da ambasada uopšte ne radi svoj posao kao ni Ibrahimovićevo ministarstvo. Crnogorski predstavnici se ne pojavljuju ni u jednoj značajnoj instituciji, niti održavaju kontakte koje su dotadašnji predstavnici Crne Gore stvorili sa državnim službama i uticajnim think-tankovima i lobističkim krugovima. Antena M je prenijela jednog neimenovanog crnogorskog diplomatu koji je rekao da Crna Gora nema više kokus u Kongresu, o čemu je Monitor već pisao ranije. Dodao je da “ne zna da li je crnogorska diplomatija bila angažovana u pripremi Spajićeve posjete”. Ako nije, ovaj diplomata (ime poznato našoj redakciji) ističe da je to “veliki propust”.

Radom ambasade je ogorčena i crnogorska dijaspora. Džemal Lanica, predsjednik Albansko-američkog udruženja Ulcinj je poslao otvoreno pismo ministru Ibrahimoviću u kojem izražava nezadovoljstvo radom crnogorske ambasade i “posebno ambasadora Mirkovića” zbog “nefunkcionisanja ambasade i nepoznavanja dijaspore”. Dokaz da ambasada ne poznaje dijasporu je zakazivanje sastanka albanskih asocijacija u Americi sa premijerom u zgradi ambasade. U razgovoru za Monitor Lanica je rekao da je imao zakazan susret s premijerom preko savjetnice Milice Perišić sedam dana prije njegovog dolaska u SAD i da je komunicirao oko toga s ambasadorom Mirkovićem. “Teme razgovara su precizirane i nisu uključivale Veliku plažu i razgovore oko ulaganja iz Emirata već teme koje se tiču dijaspore i kako se može Crnoj Gori najbolje pomoći” kaže Lanica. “Ja sam htio sa sobom dovesti i Crnogorce i Bošnjake da nas bude iz svih djelova Crne Gore” nastavlja Lanica. Međutim, umjesto predstavnika raznorodne dijaspore, na sastanak je pozvan Naser Nika sa nekoliko Albanaca od kojih većina nema nikakve veze sa Crnom Gorom.

Nika je, na osnovu njegovih objava na Facebook-u veliki protivnik sadašnje Vlade i pozivao je na proteste protiv premijera. Naser Nika je poznat kao predsjednik udruženja Albanaca Stejtn Ajlenda – koji je dio Njujorka. Facebook stranica ovog udruženja obiluje nacionalističkom agendom. Nepunih dvije sedmice prije Spajićevog puta ovo udruženje je objavilo mapu regiona na facebook-u koju je predložilo kao način “za postizanje mira u Evropi”. Na toj mapi Crna Gora ne postoji već je njena teritorija rasparčana između Albanije i Hrvatske. Sa mape je izbrisana i Srbija koju su rasparčale Rumunija i Albanija. Ova skandalozna mapa je i dalje na Facebook stranici udruženja koje vodi Naser Nika.

Pored Nasera Nike, sa premijerom su se slikali i Paško Camaj iz Udruženja Vatra, predsjednik udruge Skenderbeg Imer Lacaj i Arb Šabani, navodni aktivista albanske zajednice u tom dijelu SAD-a. Udruzenje Vatra se bavi interesima Kosova i Albanije i po riječima Lanice, “nema nikakve veze sa crnogorskim temama i dijasporom”. Imer Lacaj je Albanac iz okoline Drača u Republici Albaniji i njegovo udruženje takođe nema nikakvih dodirnih tačaka s Crnom Gorom. Šabani, iako porijeklom iz Crne Gore, nije član nijednog udruženja iz Crne Gore niti ima funkciju.

Ambasador Mirković je na kraju izdejstvovao da se zakazani sastanak sa Albansko-američkim udruženjem Ulcinj izbjegne iako je bio zakazan. Tako je ispalo da se premijer Spajić nije mogao sastati ni sa legitimnim predstavnicima crnogorske dijaspore iako je samo Udruženje Ulcinj do sada kroz humanitarne projekte poslalo preko 1,1 milion eura u Crnu Goru.

Premijer je na kraju uspio i skoknuti do Kalifornije u privatnu posjetu bratu.

Šta je radila trostruka delegacija Crne Gore po Americi i na sastancima s istim ljudima iz finansijskih institucija je posebno pitanje na koje sada nema odgovora. Nema ni odgovora do kada će se urušavati diplomatska mreža crnogorske države na radost okolnih političara koji ne skrivaju da imaju pretenzije prema njoj kao i mapa Nasera Nike.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA MANDIĆI: Institucije mrtve ili se pretvaraju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Skupština, Vlada i Tužilaštvo sa dužnom pažnjom izbjegavaju da se oglase o aferi koja je na putu da potvrdi očigledno: prije pet godina nijesmo promijenili sistem nego samo ljude koji su, i dalje, spremni da zaloupotrebljavaju institucije zarad ličnih privilegija i koristi

 

 

Skoro je petnaest dana od kako se, pred zoru 19. aprila, na ulici u centru Podgorice dogodio pokušaj dvostrukog ubistva koji i dalje intrigira javnost. Dok se, sa druge strane, nadležne institucije ponašaju kao da se trude da oko cijelog događaja podignu zid ćutanja ne bi li ga, što prije i temeljnije, predali zaboravu.

Podsjetimo: prema navodima policije, Podgoričanin Danilo Mandić (35) pucao je i ranio dvojicu sugrađana, Darka Perovića i Arisa Turkovića u blizini raskrsnice ulica Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića, nakon što je bijelim range roverom prepriječio put njihovom vozilu. Policija je, po dolasku, na mjestu događaja zatekla samo jednog od povrijeđenih. Nije im se žurilo, pa su Osnovno tužilaštvo o događaju obavijestili dva, a Više tužilaštvo – skoro četiri sata nakon pretpostavljenog vremena izvršenja krivičnog djela. Pogodilo se, nekako,da ni jedni ni drugi nijesu našli za potrebno da izađu na uviđaj…

Tako smo dobili jednu, i za crnogorske standarde, neuobičajenu istragu jednako neuobičajenog događaja. Povrijeđeni su, na jedvite jade, prihvatili da su ranjeni („povrede u predjelu nogu“, tvrdi policija). Turković se, navodno, ne sjeća kada je, gdje i kako ranjen. Perović je pri prvom susretu sa policijom kao napadača imenovao Danila Mandića da bi, dva dana kasnije, pred tužiocima ustvrdio da su ga policajci natjerali da optuži nevinog. Iako on, zapravo, ne poznaje napadača.

Uviđaj možda jeste a možda nije obavljen. Dežurni tužioci su ostali u kancelarijama dok su službenici policije, kako tvrde, „izvršili kriminalističko-tehnički pregled lica mjesta po pravilima struke o čemu je sačinjena odgovarajuća dokumentacija“. Jesu li i kakve dokaze pronašli tokom te pretrage ne zna se. Ali, u istom saopštenju možemo pričitati i sljedeće: „Po saznanju da se lice D.M. dovodi u vezu sa krivičnim djelom, policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Podgorica su raspisali lokalnu potragu za imenovanim, odnosno raspis o traganju, zbog sumnje da je izvršio krivično djelo teško ubistvo u pokušaju”.

Ostaje nepoznanica zašto policija nije tražila osumnjičenog za pokušaj dvostrukog ubistva, nego su čekali da se on, u pratnji beogradskog advokata Miroja Jovanovića, sam pojavi u Odjeljenju bezbjednosti Podgorica. Dvadesetak sati nakon vatrenog obračuna.

Danilo Mandić u tom trenutku nije bio potraživano lice, tvrdi njegov advokat, nego su u policiju došli nakon što su se pojavile ulične priče. Pomenuti range rover sa mjesta pucnjave dovezao je pred policiju, izgleda, neko treći. Oružje iz koga je pucano još se nije pojavilo.

Advokat Jovanović je, ujedno, jedan od rijetkih koji kaže da razumije to što tužioci nijesu izašli na mjesto događaja. “Zato što tragova na licu mjesta nije bilo, a pošto tragova na licu mjesta nije bilo, to se nikakav događaj, posebno ne događaj u kom je postojao nekakav navodni krvavi obračun, nikad nije dogodio“, pojasnio je . „Dakle, policija nije pogriješila što nije izvršila uviđaj, jer se uviđaj ne vrši kada nema nijednog traga na licu mjesta navodno izvršenog krivičnog djela”. Još da nam neko objasni da Perović i Turković, zapravo, ni nijesu ranjeni – pa da stavimo tačku na ovu priču.

Možemo i da pokušamo razumjeti nemušti jezik institucija.

Počevši od toga da policija nije tragala za osumnjičenim. Pošto je Danilo Mandić ranije osuđivano lice (napad na policajca, nedozvoljeno posjedovanje oružja…) i, prema informacijama iz policije na koje se pozivaju ovdašnji mediji, bezbjednosno interesantno lice (BIL), svrsishodno je pretpostaviti da su znali adresu njegove kuće u Zagoriču.

Danila Mandića nijesu tražili ni na poslu. Možda policija ne zna gdje radi? To bi značilo da makar jedan pripadnik Službe za obezbjeđenje štićenih osoba nadležnima iz Uprave policije nije prijavio svakodnevne kontakte sa osuđivanim, bezbjednosno interesantnim licem. Naime, Danilo Mandić ima (ne)formalni status pripadnika obezbjeđenja predsjednika Skupštine Crne Gore, i njegovog strica, Andrije Mandića. O tome, pored izjava tipa jedan od njegovih „dugogodišnjih najbližih saradnika“, svjedoče i dokumenta.

Objavljujemo jedan od njih, na kome je Danilo, krajem marta prošle godine, naveden kao član obezbjeđenja  predsjednika parlamenta tokom puta za Beograd. Avionom Vlade Crne Gore.

Opet, može da bude da u UP, osim što međusobno ne pričaju o zajedničkom poslu (kontakti sa BIL), ni ne prate medije. Pa nijesu čuli/pročitali da je Danilo Mandić dio stričevog obezbjeđenja. Nezakonito, po svoj prilici. U tom slučaju, kako im nije bilo interesantno to što je osumnjičeni za pokušaj dvostrukog ubistva koristio vozilo koje je, odlukom Vlade Crne Gore iz aprila prošle godine, dodijeljeno Skupštini Crne Gore? Da utvrde da li osumnjičeni radi u parlamentu i duži službeno vozilo, da ga nije možda nezakonito otuđio  ili mu ga je na korišćenje ustupio stric? Mimo procedure i instutucije.

Ni to ne bi bilo posebno neobično. Ispostavilo se da je Danilo Mandić prilikom izvršenja jednog od krivičnih djela koja su mu stavljana na teret, u nelegalnom posjedu imao pištolj koji je dobio od strica Andrije. A ovaj ga je, prema službenom iskazu, prethodno preuzeo od kuma. Iako su ta preuzimanja ostala neprijavljena, aktuelni predsjednik parlamenta nije sankcionisan.

Mimo običaja, resorni ministar i potpredsjednik Vlade nadležan za bezbjednost Danilo Šaranović i Aleksa Bečić ignorisali su ovu zanimljivu priču. Od njih nijesmo čuli ni rječ pohvale/kritike na račun policije. Uz redovnu poruku nema nedodirljivih.

Službe Skupštine Crne Gore ignorišu upite novinara, pa brojna pitanja i dalje čekaju odgovore. Da li je Danilo Mandić službenik parlamenta? Da li je naoružan kada prati predsjednika Skupštine kao dio ličnog obezbjeđenja? Je li to oružje privatno ili službeno, odnosno, da li je u legalnom ili ilegalnom posjedu? Jesu li poslanici i službenici parlamenta upoznati sa činjenicom da se u Skupštini mogu sresti sa osuđivanom bezbjednosno interesantnim licem koja je moguće naoružana? Da li je sa tom činjenicom upoznato obezbjeđenje parlamenta?

Drugi set pitanja, jednako ignorisanih, namijenjen je tužilaštvu i Vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću.

Taj zid ćutanja  pokušava da probije i Centar za demokratsku tranziciju (CDT) , inicijativom Tužilačkom savjetu da preispitaju postupanje u ovom slučaju. „U kontekstu izraženog nepovjerenja javnosti u postupanje pravosudnih organa i ozbiljnosti javnih optužbi – uključujući i sumnje da se favorizuje osumnjičeno lice zbog njegovih političkih veza – smatramo da je hitna i transparentna reakcija Tužilačkog savjeta neophodna u cilju zaštite integriteta pravosudnog sistema, ali i povjerenja građana u institucije. Uvjereni smo da će Tužilački savjet prepoznati važnost ovog slučaja za javni interes i djelovati u skladu sa svojim nadležnostima”, piše u inicijativi CDT.

Mnogi ne dijele njihov optimizam (ili tek profesionalnu ljubaznost). Tradicija zataškavanja duboko je ukorijenjena u crnogorskim institucijama sve tri grane vlasti. Afera Mandići razvija se u pravcu potvrde tog kontinuiteta. I sve rasprostranjenijeg zaključka da političke promjene 2020. nijesu bile sistemske već samo personalne prirode.

Na kraju jedna dobra vijest: nestali predsjednik parlamenta je živ i zdrav. Javio se iz službene posjete španskom parlamentu.

Danilu Mandiću određen je pritvor od 30 dana. Mogućnost, koju je predočio njegov advokat – da je zatvoren nevin čovjek – za sada javnost  ne uzima pretjerano ozbiljno. Mada su, čini se, dokazi i svjedočenja krenuli da se transformišu baš u tom pravcu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO JE PRIRODNA UVALA GALIJE POSTALA INVESTICIONO KUPALIŠTE: Betoniranje bisera budvanske rivijere

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radove na podizanju masivnog betonskog zida na plaži Galija izvodi podgorička firma Beach Doo, koja posjeduje ugovor za zakup te plaže i susjednih parcela u zoni morskog dobra, na rok  od 25 godina. Riječ je o takozvanom investicionom ugovoru, osmišljenom u upravi JP Morsko dobro, kojim se investitorima izdaju u zakup djelovi neizgrađene i neuređene obale na kojima će praviti nova kupališta

 

 

Građane Budve i Svetog Stefana uznemirila je nedavno informacija da se na poznatoj prirodnoj plaži Galije izvode obimni građevinski radovi. Snimci dugog betonskog zida sa armaturom na dijelu plaže na kome se doskora nalazio plažni restoran sa terasom, postavljen je na mnogim društvenim mrežama, uz oštre kritike javnosti, posebno prema nadležnim institucijama koje su to dozvolile.

Plaža Galije predstavlja jedan od bisera budvanske rivijere, udaljena na 1,3 kilometra od Svetog Stefana. Smještena u istoimenoj uvali među stijenama, sa bijelim kamenim oblutcima umjesto sitnog pijeska, posjetiocima je davala osjećaj da se nalaze u divljini, u netaknutoj prirodi uz čisto plavo more. Za promjenu ove idilične slike pobrinuli su se pojedini biznismeni i nadležni u Javnom preduzeću Morsko dobro koji su vidjeli samo priliku za unosan posao.

Radove na podizanju masivnog betonskog zida na plaži izvodi podgorička firma Beach Doo, koja posjeduje ugovor za zakup plaže Galija i susjednih parcela u zoni morskog dobra, na rok trajanja od 25 godina. Riječ je o takozvanom investicionom ugovoru, osmišljenom u upravi JP Morsko dobro, kojim se investitorima izdaju u zakup djelovi neizgrađene i neuređene obale na kojima će praviti nova kupališta.

Investicioni ugovori za zakup morskog dobra po pravilu su dugoročni sa određenim povlasticama tokom izgradnje.

Nije međutim jasno, po kojem kriterijumu je postojeća prirodna plaža Galija postala dio investicionog projekta. Dvije decenije ranije,  bila je u zakupu mještana, na period do četiri godine. Na plaži je postojao ugostiteljski objekat sa terasom i uređenim kupalištem sa plažnim mobilijarom.

U produžetku plaže nalazi se neuređeni kameniti dio obale, koji je i kao takav privlačan turistima koji preferiraju prirodno okruženje, u odnosu na plažu Galija pretvorenu u pravo mondensko  kupalište sa cijenama plažnih kompleta i baldahina, hrane i pića, koje su mogle konkurisati uslugama na plažama hotela Sveti Stefan i Miločer.

Početkom jula 2020. godine JP Morsko dobro objavilo je javni poziv za zakup obale za izgradnju kupališta, u dužini od 308 metara, površine od 7.273 m2., „u cilju realizacije druge faze projekta izgradnje i opremanja novih kupališta“. Kao najpovoljnija ponuda prihvaćena je ona koju je dostavila privatna firma Beach Doo.

Prvog septembra 2020., dan nakon održanih izbora 30. avgusta 2020. godine, kada je Demokrastka partija socijalista izgubila vlast,  JP Morsko dobro i tadašnji direktor Predrag Jelušić i Društvo Beach doo iz Podgorice, vlasnika Saše Kaluđerovića, zaključili su ugovor o zakupu morskog dobra na rok od 25 godina. Godišnja rata zakupa iznosila je 36.000 eura, bez PDV-a.

Na taj način dio atraktivne morske obale dužine 300 metara dat je na korišćenje fizičkom licu do 2045. godine. Nije u pitanju firma iza koje stoji neki turistički rizort ili ekskluzivni hotelski kompleks koji bi opravdao dugoročni ugovor. Niti je plaža Galija, koja je dio zakupljenog prostora, zapuštena krševita obala koji treba urediti.

Predmetno kupalište u Atlasu crnogorskih plaža, internom dokumentu JPMD, označeno je kao lokacija 22B, Budva.

Podizanje betonskog zida na plaži dio je pripremnih radova za izgradnju ugostiteljskih objekata na lokaciji koju je investitor zakupio.

Urbanističko tehnički uslovi za izgradnju i postavljanje privremenih objekata u zoni morskog dobra, za uređenje kupališta, šetališta  i drugih objekata na obali, izdaju se na osnovu smjernica Prostornog plana posebne namjene za obalno područje –PPPNOP. Dio morske obale oko plaže Galija u zahvatu je sektora 47 tog prostornog plana.

Na osnovu dobijenih UT uslova i Programa postavljanja privremenih objekata u zoni morskog dobra, koji donosi Ministarstvo prostornog planiranja, investitor je uradio projekat uređenja plaže Galija. Idejno rješenje projekta potpisuje biro AEQUUM Doo iz Splita.

Prema tom projektu ukupan prostor podijeljen je na tri kupališta kao tri cjeline, zapadni, središnji i istočni dio. Na tim kupalištima planirani su ugostiteljski objekti, restorani površine od 90 do 202 kvadrata sa terasama koje se prostiru i do 300 kvadrata. Predviđeni su i mnogi prateći objekti, toaleti, tuševi, kabine, ostave za mobilijar, parkinzi….

Na postojećim stijenama planirana je izgradnja pristaništa dužine 20 metara, za privez motornih vozila. Cijelom dužinom središnje plaže dozvoljena je izgradnja obalnog zida i betonskog platoa iznad. Tu je i lukobran, parkinzi, objekti za zaštitu plaže od erozije…. Mnogo betona i na kopnu i na moru. Umjesto poznate plaže Galija dobija se jedan veliki građevinski kompleks.

Na način izvođenja betonskih radova, kvalitet betona i željeza koji će se ugraditi na plaži Galija i u moru koje je okružuje, u obimnom tekstu Elaborata procjene uticaja na životnu sredinu – Uređenje plaže Galija II faza, koji je investitor uputio na saglasnost Agenciji za zaštitu životne sredine, odnose se desetine stranica od ukupno 220.

„Armirano betonski blokovi čuvari, AB baldahini – oplata, ugradnja armature I betoniranje obavljaju se na suvom, u betonjerci ili na platou unutar gradilišta. Betoniranje se izvodi betonom za betoniranje pod morem, uz dodatak aditiva za sprječavanje djelovanja hlorida I ubrzivača vezanja betona. Blokovi čuvari se kao gotovi postavljaju u more. Ukupno je predviđeno izgradnja 64 komada baldahina (23 na AB platou “B” i 41 na AB platou “C”,  samo je dio uputa za betoniranje plaže, mora i zaleđa jedne od najljepših uvala na budvanskoj rivijeri, navednih u tekstu Elaborata.

U Agenciji za zaštitu životne sredine su Monitoru kazali da je Elaborat dva puta vraćan investitoru na doradu te da će konačnu odluku o predloženom projektu donijeti uskoro.

Investitor Saša Kaluđerović kog je Monitor takođe kontaktirao nakon informacija o betoniranju na plaži Galija, kazao je da radove izvodi u skladu sa zakonom, dobijenim UT uslovima i predviđenim procedurama.

U maju 2022. prijavio je građenje objekta Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma –  Direkciji za inspekcijski nadzor. U prijavi je navedeno da je u pitanju investiciono kupalište sa pratećim objektima i potpornim zidom sa navedenim katastarskim parcelama.

On je kazao kako je betonski zid koji je izazavao revolt građana, sanacioni, izgrađen kao zaštita od odrona stijenja i kamenja sa zaleđa plaže. Saglasnost za sanaciju dobijena je od JP Morsko dobro i komunalne inspekcije radi sigurnosti posjetilaca, nakon što je tokom prošle zime u jakom nevremenu i odronu veće stijene, oštećen restoran na plaži Galija.

Građevinske mašine mogu se vidjeti i na susjednim plažama, na lokaciji Crvena glavica. I sve je u skladu sa zakonom i propisima Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom, njihovim pravilnicima, atlasima i raznim smjernicama plana obalnog područja, čijom primjenom obala Crnogorskog primorja nepovratno gubi svoje prirodne atribute.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo