Povežite se sa nama

INTERVJU

NEBOJŠA MEDOJEVIĆ, PREDSJEDNIK PZP: U vrhu DPS–a jedva čekaju da Đukanović ode

Objavljeno prije

na

MONITOR: Upravo ste se vratili iz Brisela. Kakve vijesti donosite?
MEDOJEVIĆ: Andrija Mandić i ja razgovarali smo u sjedištu Evropske narodne partije (EPP) sa predsjednikom Vilfredom Martensom o nastavku procedure učlanjenja naše dvije partije u ovu najmoćniju političku asocijaciju u EU. Narednih dana očekujemo nastavak formalnih procedura za sticanje odgovarajućeg statusa u toj organziaciji.

MONITOR: Da li ste tamo čuli nešto konkretno o odlasku premijera Đukanovića?
MEDOJEVIĆ: Tokom posjete Briselu nijesmo razgovarali o odlasku Đukanovića. To je za nas gotova stvar. Centri međunarodne politke kojima je Đukanović obećao odlazak u oktobru prošle godine imaju mehanizme da ga ,,ubijede” da ispuni obećanja. Đukanoviću nije jednostavno da saglasnost za povlačenje dobije od članova Borda direktora kriminalne korporacije, jer oni oybiljno strahuju da bi njegov odlazak mogao da ugrozi njihovu bezbjednost, poslove i ogromni kapital koji su stekli u ovih 20 godina. Neko od tih opasnih ljudi mogao bi da stekne utisak da Đukanović planira da se izvuče iz priče i da na miru uživa u stotinama miliona eura koje su zajedno zaradili. Ideja da on uživa u bogatstvu, a da oni do kraja života budu na robiji i bez novca, neke od njih bi mogla da uznemiri. Sa druge strane, odlazak Đukanovića poklapa se i sa sve opsežnijim akcijama policija i pravosuđa više država (među kojima je i SAD) protiv crnogorske kriminalne korporacije koja je uz podršku državnih organa postala jedna od najmoćnijih u svijetu.

Đukanović se nalazi u teškoj poziciji između obećanja centrima međunardone politike i nervoze mafijaških krugova u zemlji i okruženju. Odlaganje njegovog povlačenja iz politike znači nastavak agonije Crne Gore i zaustavljanje evropskih integracija.

MONITOR: Podnijeli ste inicijativu državnoj tužiteljki da preispita ugovor o poravnanju između države i vlasnika KAP-a. U međuvremenu ugovor je objavljen na sajtu Ministarstva ekonomije. Šta na osnovu njega možete zaključiti?
MEDOJEVIĆ: Pljačkanje KAP-a i Crne Gore pratim od početka 90-tih. Raspolažem sa dovoljno dokumentacije i iskustva da kompetentno ocjenjujem ovaj sramotni kolonijalni Ugovor o poravnanju. Radi se o do sada najgorem ugovoru koji je sklopljen oko KAP-a. U njemu Vlada priznaje nemoć da raskine ugovor o kupoprodaji iz 2005, i pored niza kršenja njegovih odredbi od strane CEAC. Ovakav ponižavajući položaj Vlade nije posljedica nedostatka znanja, već pregovaračkih moći koje ruska strana ima nad Đukanovićem lično. Zašto Đukanovićev kabinet pristaje na ucjene, i poniženja CEAC ne znam, ali vidi se da je jedna strana privilegovana a druga, tj. država potpuno nezaštićena i opet dovedena u poziciju da bude opljačkana. Kada takve ugovore sklapa vlada, bilo gdje u svijetu, obavezna je sumnja da se radi ili o korupciji ili o prijetnji objavljivanjem nekih kompromitujućih dokumenata ili nekoj drugoj vrsti pritiska ili obećane koristi. Ugovor je takav da sam zaključio da je Crna Gora potpisala tajni međudržavni sporazum o prenošenju suverenosti na Rusku Federaciju i prihvatanju statusa ruske gubernije.

MONITOR: Kakvo reagovanje očekujete od državne tužiteljke?
MEDOJEVIĆ: Gospođa Čarapić je dužna da prepozna svoju i odgovornost tužilaštva za višemilionske štete koje mogu nastati ukoliko ugovor stupi na snagu, ali i činjenicu da od nejnog postupanja ili nepostupanja zavisi i nastavak naših evropskih integracija. EK očekuje konkretne rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, a sve što se dešavalo oko KAP-a od 1992. do danas je školski primjer i jednog i drugog. Iskustva sa tužilaštvom i kada ga je vodila Vesna Medenica i sada kada je na njegovom čelu Čarapićeva su vrlo loša i na osnovu njih ne možemo očekivati promjenu odnosa prema krupnim ribama i krupnim korupcionaškim transakcijama. Neka me tužiteljica demantuje i pokaže neki novi odnos.

MONITOR: U Italiji se digla prašina povodom ugovora o podmorskom kablu do Crne Gore. I tu se sumnja da se radi korupciji. Kako komentarišete taj aranžman?
MEDOJEVIĆ: Od ranije je poznat Đukanovićev strah od sudskog procesa u Bariju zbog mafijaškog udruživanja oko šverca cigareta i pranja novca. Proces ulazi u završnu fazu i neki poslovni pratneri Vlade Crne Gore su osuđeni na višegodišnje robije. S druge strane, Italija je sticajem okolnosti takođe dobila za premijera ličnost koja dijeli veliki broj vrijednosti sa Đukanovićem, posebno kada se radi o korupciji, poslovanju sa sumnjivim kompanijama, ali i drugim elementima životnog stila. U oktobru prošle godine sklopljen je tajni pakt između Đukanovića i Berluskonija , koji podrazumjeva privatizaciju EPCG, kupovinu Rudnika uglja, izgradnju podvodnog kabla, izgradnju HE na Morači, privatizaciju prenosne mreže i ko zna šta sve još. Radi se o privatnom dilu dva premijera o budućnosti najvrjednijih razvojnih resursa naše zemlje, koji treba da budu stavljeni u funkciju enoromnog bogaćenja. Berluskoni je ipak svoj dio profita uskladio sa interesima države čiji je premijer, dok je Đukanović svoj dio profita uskladio sa totalnom eskploatacijom i devastacijom spostvene države. Ipak, prilike u Italiji se mijenjaju. Berluskoni je odlazeći premijer koji se suočava sa novim optužbama za korupciju. Dobio sam informacje da se među tajnim izvještajima koje je objavio WikiLeaks nalaze i izvještaji Ambasade SAD u Podgorici koji ukazuju na korupcionaški potencijal dilova Đukanovića i Berluskonija oko energetskog sektora.

MONITOR: Jedan od sedam ključnih zadataka iz Mišljenja EK pred Crnom Gorom je borba protiv korupcije. Ima li šanse da Crna Gora to ostvari u dogledno vrijeme?
MEDOJEVIĆ: Da ponovim pojašnjenje komesara Filea. Pod vidljivim rezultatima borbe protiv organizovanog kriminala EK podrazumijeva istrage, hapšenja, optužnice, presude i zapljenu imovine stečene kriminalom protiv šefova crnogorske mafije. Bezbjednosne službe zemalja EU imaju detaljne podatke o osobama čije se hapšenje očekuje. Zna se gdje borave, ko ih iz ANB štiti i snabdijeva informacijama, u kakvim su vezama sa vrhom države, koje su im regionalne relacije sa sličnim mafijama. Nedostaje samo naređenje Đukanovića da policija počne da radi svoj posao. Da li Đukanović smije i da li hoće da izda to naređenje treba pitati njega. Od tog odgovora zavisi budućnost Crne Gore.

MONITOR: Uzbudljivo je i na političkoj sceni. Kako komentarišete preglasavanje odbornika socijaldemokrata u podgoričkom parlamentu od strane depeesovaca i narodnjaka?
MEDOJEVIĆ: Radi se o političkom maniru koji je na crnogorskoj političkoj sceni maestralno prezentovao osnivač i idejni tvorac Narodne stranke Novak Kilibarda. Postoje dvije grupe opoziconih partija. One koje su za promjene režima i smjenu vlasti i one koje žele da iskoriste konjukturu i pomognu režimu. Novost je povratak Kilibarde na političku scenu i njegov uticaj na promjene odnosa nekih opozicionih partija prema mafijaškom režimu. Mislim da on stoji i iza najnovijih zaokreta nekih političkih stranaka.

MONITOR: Kako će se to odraziti na koaliciju DPS-SDP na državnom nivou?
MEDOJEVIĆ: Normlano bi bilo da SDP sruši Vladu. Radi se o grubom kršenju koalicionog sporazuma i javnom ponižavanju SDP-a. Posebno što je razlog za ovaj konflikt nepostojanje volje gradonačelnika Mugoše da ugovore učini javnim. Kako onda Vlada DPS-SDP može da ispuni uslove EK kada nije u stanju na natjera gradonačelnika Podgorice da objavi ugovore koje sklapa sa parama poreskih obveznika? Ali, SDP je već 12 godina u koaliciji sa DPS-om tako da se može govoriti o njima kao frakciji DPS-a. Njihova nemoć da se izbore za političke odluke koje su od suštinskog značaja za nastavak evropskih integracija pokazuje koliko je sa DPS-om evropski san nemoguć. Smjena Veljovića, tajni dil Đukanovića i Berluskonija o kolonizaciji energetskog sektora, poravnanje oko KAP-a, sukob sa Mugošom oko tajnih ugovora i drugo samo su očigledni primjeri da SDP nema snage da promijeni kurs politike DPS.

MONITOR: Postoji li sukob struja u DPS-u ili su to prolazni bezopasni nesporazumi?
MEDOJEVIĆ: Ne raspolažem informacijama koliko frakcija i interesnih grupa ima u DPS-u, ali sigurno je da rasplet zavisi od odlaska Đukanovića. Sigurno je: niko ne zadržava Đukanovića i svi u vrhu DPS-a jedva čekaju da on ode i da sa partije i njih skine teške hipoteke veza sa mafijaškom strukturom koja je predmet ospežnih akcija širom regiona.

Stranka se mora poštovati

MONITOR: Iz Vaše stranke isključeno nekoliko članova. Oni Vas optužuju da više nije bitno šta misli članstvo PZP-a i da su isključeni nestatutarno.
MEDOJEVIĆ: Jedan broj članova Glavnog odbora je, bez vidljivog i meni jasnog povoda, naprasno krenuo u javnu kampanju protiv sopstvene partije iznošenjem niza nesitina i konstrukcija o kojima nikada nijesmo raspravljali ni na jednom organu stranke. Radi se o grubom kršenju partijske discipline i Predsjedništvo je u skladu sa ovlašćenjima iz Statuta donijelo odluku o njihovom isključenju iz stranke. Ja sam vrlo tolerantan kao predsjednik kada su u pitanju inicijative za razgovor na organima stranke, ali javna kampanja preko medija članova stranke protiv stranke je nedopustiva u bilo kojoj ozbiljnoj stranci. Red mora da se zna i sopstvena stranka mora da se poštuje.

Ivanišević posreduje između Tadića i Đukanovića

MONITOR: Kako komentarišete ponašanje Srđana Milića i njegovog SNP-a?
MEDOJEVIĆ: SNP kao najjača opoziciona stranka ima i najveću odgovornost za budućnost opozicionog saveza. Ponašanje i neke odluke dijela funkcionera i poslanika SNP-a ne doprinose povećanju povjerenja i snaženju koalicije. Mi ne znamo šta je politika SNP u nekim važnim elementima. Takvo stanje je dugoročno neodrživo. Tu posebno mislim na mogućnost koalicije sa DPS-om nakon odlaska Đukanovića. Mislim da je je korektno da dobijemo precizan odgovor da li SNP ima namjeru da to uradi. Ovo nam je važno i zbog sve većeg približavanja predsjednika Srbije Borisa Tadića i Mila Đukanovića. Opet se pojavljuje mogućnost prekomponovanja političke scene pod uticaj Beograda, a na štetu demokratskih procesa u Crnoj Gori. Imam informaciju da se posljednjih nedjelja lični izaslanik predsjednika Vujanovića i njegov bliski i povjerljivi čovjek Miroslav Ivanišević aktivirao na posredovanju između Tadića i Đukanovića, uz potpunu saglasnost Vujanovića. Kakva je tu uloga namijenjena opoziciji ne znam, ali strepim od novih tajnih dilova.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Zapadni Balkan je ključan u odbrani Evrope

Objavljeno prije

na

Objavio:

Geopolitički procesi u svijetu determinišu mnoga pitanja.  Tako je evropska integracija Crne Gore postala geostrateški važno pitanje. To treba pametno iskoristiti

 

 

„Crnogorsko društvo i država su na putu ozdravljenja. Treba imati u vidu da su  bili u dubokoj bolesti decenijama, kako onoj političkoj tako i onoj društvenoj, duhovnoj i moralnoj. Sada se sve to mijenja u pozitivnom pravcu“ kaže Blagoje Grahovac u razgovoru za Monitor, podsjećajući kako se „i država i društvo bili opterećeni korupcijom i organizovanim kriminalom do neslućenih razmjera, dok su narasvijetljena ubistva bila dostigla zastrašujuće razmjere“.

MONITOR: Političari, ipak, tvrde kako je rizik i dalje sveprisutan, da su u opasnosti i društvo i država?

GRAHOVAC: Prirodna je stvar da opozicija udara na vlast. A nema sigurnijeg pokazatelja da je društvo na putu ozdravljenja nego kada postaje očigledno da djelovi vlasti udaraju na druge djelove te iste vlasti ili kada nova vlast udara na onu prethodnu. To je garancija da će se većina političkih i društvenih prljavština istjerati na čistac.

Treba imati u vidu da su svakojake prljavštine bile prikrivane decenijama. U vašem listu prije devet godina našu sam državu nazvao država-kriminalac. Sada je potpuno vidljivo da su država i društvo bili potpuno oboljeli od korupcije, kriminala i podmukle fašizacije.

MONITOR: Na šta tačno mislite kada kažete fašizacija? 

GRAHOVAC: Govorim o djelovanju, sa jedne strane srpskog klerofašizma u čijoj osnovi je srpski nacionalizam i šovinizam, kome je pokrovitelj SPC. A sve u funkciji srbijanske hegemonije i ruskog panslavenizma.

Sa druge strane, taj srpski klerofašizam godinama je hranjen crnogorskim neofašizmom čija je generika u organizovanom kriminalu i korupciji. Politički pokrovotelj mu je bila DPS vlast, a sve tobože u odbrani crnogorskog identiteta.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I PUBLICISTA IZ HRVATSKE: Najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Hrvatskoj se dogodila očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu

 

 

MONITOR: Prošli su izbori za Sabor. Ima li za Vas, do sada, iznenađenja? Ili ih očekujete kada počnu razgovori o mandataru? Valja li se nešto, već sada, „iza brijega“?

MARKOVINA: Nažalost, iznenađenja nema. S jedne strane dogodila se očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu. Problem je što je izborni sistem takav da ga je HDZ skrojio po svojim potrebama, a potom su onda još i dvije ključne stranke ljevice SDP i Možemo odlučile ići odvojeno, zahvaljujući čemu su, unatoč tome što su u zbroju glasova dobili više od HDZ-a, zajedno dobili manje mandata od dosad vladajuće partije. Općenito najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo, koji je u čak dvije jedinice, od deset njih, prešao prag od pet posto  ali u njima nije dobio mandat zbog D’Hondta. I sad imamo to što imamo. Jednu pat-poziciju koja omogućuje krajnjoj desnici, koja je čak prošla lošije nego zadnji put, da ucjenjuje HDZ, koji je isto prošao lošije-ili da se eventualno napravi koalicija svih ostalih plus manjine, protiv ove dvije partije. No, sve je to sada na dugu štapu. Najviše šansi za novu Vladu ipak imaju HDZ i Domovinski pokret, ali to mogu spriječiti manjine, ostanu li zajedno i ne dopuste izbacivanje SDSS-a iz većine. U ovom času je dakle sve moguće, pa čak i ponovljeni izbori, pa čak i povlačenje Plenkovića u Bruxelles.

MONITOR: Izlaznost je značajna, tvrdi se da su i HDZ ali i lijeva i desna opozicija dosta radili da motivišu svoje birače. Ko su onih oko 38 posto  koji su ostali kod kuće?

MARKOVINA: Prvo, izlaznost je realno i veća od tih 62 posto  jer čak ni posljednji popis stanovništa nije realan, budući da se po svim ozbiljnim procjenama demografa, iako je pad stanovništva vidljiv, još uvijek nije popisalo barem 300-400 hiljada ljudi koji su odselili iz zemlje, što je skoro deset posto populacije. Da ne govorimo onda koliko je popis birača nesređen. Jako mali broj tih ljudi je pristupio glasanju u inostranstvu. Uglavnom, mislim da je realna izlaznost oko 70 posto a ostali se dijele u tri grupe. U prvoj su oni koji su realno zadovoljni vlastitim životom i ne vide neku dramu na izborima, tj. mahom su apolitični. Drugi su oni koji su izrazito politizirani, ali su zgroženi ponudom na izborima-a oni su najgori, jer je zaista bilo opcija i ljudi da je svatko mogao glasati slobodno po savjesti. I treći su mladi od kojih mnogi s pravom imaju dojam da ih nitko zapravo ne zastupa. Novost koju su ovi izbori donijeli po ovim pitanjima je u tome što se pokazalo da veća izlaznost ne garantira poraz HDZ-a, tako da ovi rezultati realno prikazuju presjek društva.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Prethodni režim je sa jedne strane donosio određene strateške odluke koje su bile dobre, pravilno usmjeravajući budući pravac državne politike, dok je sa druge strane, zadržao duh i prakse  jednopartizma  i za razliku od ranije proklamovane izgradnje socijalističkog morala, promovisao egoizam do krajnjih granica. U suštini nikakvo načelo/vrijednost koje nas usmjerava i izdiže se iznad nas nije postojalo. Razorne posljedice svi vidimo. Međutim, pogrešno bi bilo misliti da promjena režima rješava ovaj problem. Došlo je do epidemije koja je zahvatila društvo. Tu je rad na promjenama složeniji i dugotrajniji.

MONITOR: Da li su ti ljudi mogli raditi ono za šta ih tereti tužilaštvo mimo bivšeg vrha vlasti?

SEKULOVIĆ: Svjesno je građen sistem koji su karakterisali puna kontrola i odbacivanje svega (i svih) koji se nisu htjeli potčiniti. Ipak, ostavimo institucijama koje grade povjerenje vremena da u miru rade svoj posao. Lično vjerujem da nijedan predmet od značaja neće završiti u fioci kao proizvod političke procjene trenutnog interesa.

MONITOR: Dijelite li neka optimistična predviđanja da je ovo „finale pravde, te da će svi koji trebaju i odgovarati?

SEKULOVIĆ: U ovom svijetu nema apsolutne pravde. Ta ideja ima svoje korijene vjerovatno još od strasnog očekivanja jevrejskog naroda da će do vječne zemaljske pravde doći, koja je vremenom mutirala do raznih revolucija u modernom dobu.

Pravda nije statičan pojam. Ako me pitate da li vjerujem da će tužilastvo raditi neselektivno, da kada procijene da ima dovoljno dokaza neće biti pošteđenih, moje povjerenje imaju. Naravno, mnogo zavisi od političkog konteksta. On treba da bude ohrabrujući za nadležne organe. Lično sam optimista da može doći do toga da nedodirljivi ne postoje. Dobro je krenulo, samo da politika ne pokvari.

Svi treba da uložimo napor da jačaju  institucije. Moramo graditi društvenu koheziju. Stvarajmo dobro i osjećaj da živimo u pristojnom društvu će se vratiti.

MONITOR: Posebno pitanje su sudski postupci. Brojna prethodna hapšenja završavaju se suđenjem u nedogled, odnosno ne završavaju. To bi mogla biti sudbina i ovog slučaja. Šta to govori o pravosuđu generalno nakon pada DPS-a?

SEKULOVIĆ: Sigurno ako sve ne dobije pravosnažni sudski epilog pobrojano pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja, ali mi prostor ne dozvoljava da do kraja razvijem argumentaciju za ovakvo stanje. U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu, gdje je potrebno naći balans između potrebe da se kvalitetno upravlja ljudskim resursima, drugim riječima da ima ko da sudi,  i vetinga –  da sude oni koji nisu korumpirani i u sprezi sa organizovanim kriminalom.

MONITOR: Gdje je ljek?

SEKULOVIĆ: Jake institucije, jake institucije, jake institucije. Naravno, preduslov je da  postoji politička volja za to, a ne novo zarobljavanje.

U posljednjem izvještaju Freedom house-a se kaže da se pod cikličkim hibridom” smatra kombinacija političkog pluralizma i površne institucionalne promjene i da se ovakvi režimi nalaze između demokratskog i autokratskog bez izgleda da će postići puni konsolidaciju u bilo kom pravcu.

Drugim riječima, česte promjene koje se kod nas dešavaju onemogućavaju zarobljavanje države, ali isto tako i snaženje institucija. Lijek- politička stabilnost, ali sa političkom elitom koja zna što hoće, ili makar za početak što neće.

Umjesto partitokratije – meritokratija; političke kontrole institucija njihova autonomija ali uz efikasne mehanizme odgovornosti da ne bi dobili birokratsko zatvaranje, jasno razdvajanje javnog i privatnog interesa.

MONITOR: Izostaju li sistemski reformski zahvati kada je pravosuđe u pitanju?

SEKULOVIĆ: Dokumenti koji su javnoj raspravi nisu obećavajući i više mi liče na biranje linije manjeg otpora sa ciljem da se posao što brže završi. Postoji i dovoljno vremena da se poboljšaju i vjerujem da će se imati za to sluha. Pored jačanja antikoruptivnih mehanizama, reforma pravosuđa se nalazi u fokusu. Sigurno se do zadovoljavajućih rezultata ne može doći brzo, ali se mora postaviti jasan temelj. Tu bi trebalo izaći iz utabane staze. Veting ima svojih izazova, mada držim da bi trebao biti afirmiran i od strane samih sudija i tuzilaca, Sudski i Tuzilacki savjet bi morao biti ojačan, moguće uz podršku stranih eksperata i nosioca trajućeg vetinga. Ovo bi bile konture reforme pravosuđa kao vjerovatno i najvećeg  izazova.

MONITOR: Imajući sve to u vidu, koliko Crna Gora suštinski zaslužuje IBAR ?

SEKULOVIĆ: EU treba Crna Gora, nama treba EU. IBAR je samo početak. Završna mjerila su nam potrebna bez obzira da li ih objektivno zaslužujemo ili ne. Bez njih gubimo fokus. Drugim riječima, idemo unazad, čemu bi se mnogi obradovali.

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo