Povežite se sa nama

INTERVJU

BOŽO PRELEVIĆ, ADVOKAT: Saradnja pod pritiskom

Objavljeno prije

na

Konačno je proradila dugo očekivana saradnja Srbije i Crne Gore u policijsko-pravnim stvarima. To se dogodilo iznenada, protokolarno zbrzano i na neuobičajen način. Kako se događaji odvijaju, sve je jasnije da je neko postavio uslove pred političke elite naših zemalja. Sada vidimo da je i pravosuđe Italije dalo prvi zamajac ovom najnovijem, velikom pravosudnom poslu. O tome, kao i o domaćim uslovima da se on sprovodi, političkom ambijentu i volji u kojoj bi trebalo da „ganjamo pravdu”, razgovarali smo s Božom Prelevićem, iskusnim pravnikom, advokatom i nekadašnjim srpskim „koministrom” policije, odličnim poznavaocem naših mogućnosti.

MONITOR: Bili ste iznenađeni informacijom da je dugo pripremani sporazum o saradnji pravosuđa Srbije i Crne Gore potpisan. Kako tumačite okolnosti u kojima je ova neizvjesna stvar okončana?
PRELEVIĆ: Da pojasnim: kao građanin uvek sam se zalagao da nijedan prostor regiona ne bude sigurna kuća za pripadnike organizovanih kriminalnih grupa. Kao pravnik smatram da ničija prava ne možete narušiti ugovorom koji nije pravno perfektan, a ovaj ugovor, ne samo da nije pravno perfektan, nego je u pojedinim odredbama tragično-komičan. Na primjer, u ugovoru stoji da stupa na snagu ratifikacijom potpisnica ugovora, ali se dalje utvrđuje da ćete privremeno primenjivati ugovor do stupanja na snagu. Dobro ste pročitali. Primenjivaće se nešto što nije ratifikovano ili što će biti ratifikovano u budućem nepoznatom obliku, a što svakako nije stupilo na snagu. Ako ovo treba da obezbedi vladavinu prava, onda se ja „toga” užasno plašim, jer se radi o protivustavnoj samovolji. Ova vladavina prava se neće nikome, pa ni Briselu dopasti.

MONITOR: Crna Gora je nakon ovog sporazuma i akcija koje su uslijedile, dobila pozitivno mišljenje o svojoj kandidaturi od EK. Ima li se tome zahvaliti tolika brzina?
PRELEVIĆ: Mislim da niste u pravu. Sporazum jeste doprineo davanju pozitivnog mišljenja, ali mislim da je pozitivno mišljenje pametan odgovor Brisela na predlog pojedinih opozicionih poslanika da je bolje započeti proces i postaviti uslove, nego zatvoriti proces. I vlast u Crnoj Gori je doprinela tom pozitivnom efektu dajući određena obećanja čije se sprovođenje očekuje.

MONITOR: Ispostavlja se da Crna Gora potražuje mnogo više osoba od Srbije. Do sada su uglavnom izručeni oni koji se u Crnoj Gori terete za ratne zločine. Kako to tumačite?
PRELEVIĆ: Nisu izručeni oni koji se terete za ratne zločine, već su ti ljudi uhapšeni u Srbiji. Moram napomenuti da se radi o aktivnostima policije koje su sasvim jasno akti državnih organa, a koji su u tom periodu rađeni od svih bivših republika SFRJ. Imam uverenje da će veće sudija u ovom postupku omogućiti pošteno i fer suđenje. U suprotnom će ovo suđenje samo naneti štetu Crnoj Gori. Inače, postupanje istražnog sudije u pojedinim je segmentima zabrinjavajuće, a posebno tamo gde je tajno saslušavao svedoke u neradni dan i to baš premijera Mila Đukanovića. Crna Gora je ratifikovala Konvenciju o ljudskim pravima po kojoj je to apsolutno nedozvoljeno.

MONITOR: Prije par dana uhapšene su tri osobe, osumnjičene da su preko banaka i firmi kojima rukovode oprale 3,5 miliona eura, novca od prodaje kokaina. Očekujete li da najvažniji dio istrage, preko otkrivanja puteva pranja novca, stigne i do onih koji su, iz državnih struktura, dopustili da mafija uđe u državne poslove?
PRELEVIĆ: Nisam siguran da su Srbija i Crna Gora baš toliko zahvaćene vadavinom prava. Tu nije stigao ni jedan broj zemalja koje se već nalaze u EU.

MONITOR: Rekli ste da hapšenje Darka Šarića vjerovatno ne žele ni Srbija ni Crna Gora. Kako izgleda postupak protiv Darka Šarića i njegove ekipe?.
PRELEVIĆ: Darko Šarić bi mogao biti neprijatan svedok. Neki bi ga više voleli mrtvog nego živog. Kako nisam u tom krivičnom postupku, ne znam bitne detalje.

MONITOR: Kako tumačite Šarićeva pisma pravosudnim faktorima i javnosti?
PRELEVIČ: Šarićeva pisma neka su vrsta upozorenja koja nisu ni namenjena da proizvedu posledicu u pravosuđu već u javnosti i politici. Nakon otkrivanja tovara narkotika bilo je jasno da Šarić nije vrh organizacije, ali Šarić bi mogao da dovede do vrha organizacije. Velike pare i veliki interesi su u pitanju i to se može rešiti jedino nadnacionalnom akcijom, recimo akcijom više policija ovog dela Evrope.

MONITOR: Organizovani kriminal postao je dio „endemske svijesti” u našem dijelu svijeta. Loše smo rangirani i u najnovijim nalazima Transparensi internešenela. Crna Gora je bolje prošla od Srbije. U čemu je stvar?
PRELEVIĆ: Organizovani kriminal kad tad mora da stavi političare u svoju funkciju i to je bitka na smrt. Slabe su institucije, u stvari, u funkciji organizovanog kriminala a ne borbe protiv njega. Problem Crne Gore i Srbije nije ko je bolje prošao već činjenica da ni jedna ni druga nisu na zavidnom nivou.

MONITOR: Kada ste vi bili koministar policije u prvoj tranzicionoj vladi Srbije, kako je izgledala policijska saradnja Srbije sa Crnom Gorom, u okviru formalno još iste države?
PRELEVIĆ: Saradnja je postojala na nivou redovnih postupanja, ali tadašnja savezna država skoro da nije funkcionisala, kao da je Srbija bila u federaciji sa samom sobom a Crna Gora van sebe. Nezamisliva pravna forma kao posledica tragične suštine. Ta forma će se izučavati kao krajnji ekstrem strukturnog nonsensa.

MONITOR: Kakva su vaša očekivanja od hapšenja i izručenja Sretka Kalinića i Miloša Simovića? LDP je protiv vas podnio krivičnu prijavu. Sada je advokat Srđa Popović u ime majke i sestre Zorana Đinđića, tražio da se ispita odgovornost Vojislava Koštunice i Ace Tomića za pobunu Crvenih beretki.
PRELEVIĆ: Mislim da smo svi mi dužni pred Bogom, pravdom i pokojnikom da utvrdimo istinu kako je došlo do atentata. Ta istina je ružnija i kompleksnija nego što je to presudom utvrđeno. Uvek se najsumnjiviji najviše kunu u svoje poštenje a ovde se mnogi kunu. Tužba o kojoj me pitate je unutrašnje-politička a ne procesna činjenica. Pokojni Zoran je danas važnija politička figura od nekih koji veruju da su politički živi.

MONITOR: Miodrag Ulemek Legija, osuđen za ubistva Zorana Đinđića, Ivana Stambolića i druga, objavio je knjigu o 5. oktobru. Zanima nas vaš odnos prema toj činjenici i ulozi Legije u događajima prije deset godina?
PRELEVIĆ: Kako sam i ja učesnik 5.oktobra, ponešto o tome znam. Ovim putem ću vas podsetiti da sam još 2002. javno izrazio neslaganje s koječijim pamfletima o učešću Legije u 5.oktobru. Zna se čiji su novinari o Legiji i DOS-u pisali u superlativu. Na žalost istorije, u tim knjigama ima više PR pobednika nego istinitih fakata. Legija je tada bio pobednik i bio je nerazdvojan s određenim ljudima iz DOS-a. Knjige često služe da se ispere nečija biografija i svake godine se istina o 5. oktobru sve više retušira. Sve je manje aktera 5. oktobra i na kraju se to svodi na dva slova.

Ja se nadam da će izaći i prava istina o veoma bogatoj opoziciji do 5.oktobra, koja neće i ne ume da skine nedemokratski režim. Takvom DOS-u je bio neophodan i Otpor i G17 i inostranstvo i Milo Đukanović i udruženja novinara i sudija, lekara, profesora i prelet crnogorskih poslanika da bi srušili nedemokratski režim, a zatim se odmah toliko međusobno zakrvili i posvađali da su onda redom svi sarađivali sa SPS-om.

Peti oktobar su iznele časne hiljade građana Srbije, potpomognute nezavisnim intelektualcima i medijima a DOS je bio samo jedina alternativa. Da je Sloba bio pametan mogao je da podeli DOS-u oružje i oni bi se verovatno međusobno poubijali. Ali da je Sloba bio pametan Srbija bi prošla dobro a ne katastrofalno. Knjige Ulemeka niti čitam niti me interesuju.

MONITOR: U zagrebačkom „procesu stoljeća” donijete su presude za ubistva Iva Pukanića i Nika Franića. Sutkinja je u obrazloženju jasno rekla da se nije bavila motivima i pozadinom ubistva. Ovo se tumači da je teret otkrivanja i dokazivanja ko je i zašto odlučio o smrti ove dvojice ljudi ostavljen beogradskom procesu za isto ubistvo. Možemo li se tome nadati?
PRELEVIĆ: Mislim da će se na okrivljene Đurovića i Jocu Amsterdama vršiti „mali” pritisak radi otkrivanja naručioca. Mislim, takođe, da će to biti ozbiljne pretnje koje bi mogle izazvati nesanicu i pad koncentracije kod pojedinaca. U vremenu svedoka saradnika uperen prst ubija. Ne treba vam više džebana.

MONITOR: Kako tumačite posipanje pepelom vrhova pravosuđa i države, kada je stiglo mišljenje Evropske komisije o načinu na koji je u Srbiji sprovedena pravosudna reforma?
PRELEVIĆ: Kada smo mi govorili o propustima dobili smo epitete da smo povezani s tajkunima i organizovanim kriminalom. Kada smo svoje zaključke u razgovoru preneli gospodi iz EU, onda smo unapređeni u izdajnike. Kada su iz EU rekli manje-više to isto, onda smo mogli videti s kolikim osmehom i toplinom su prihvaćeni stavovi o sopstvenoj grešci.

Kad si već legao kod neuropsihijatra na kanabe, da ti doktor kaže šta ti je, onda nije previše racionalno tvrditi da ti nije ništa. Doca nije budala. Možeš samo da ispadneš glup u EU društvu.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE IZ ZAGREBA: Postkomunizam se širio sa Zapada na Istok, a sada se proces obrće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma

 

MONITOR: U Hrvatskoj se  očekuju  i predsjednički izbori krajem godine. Da li će se Zoran Milanović ponovo kandidovati  SDP-a ?

PUHOVSKI: Milanović će se gotovo sigurno kandidirati za još jedan mandat. I pritom je formula, izgleda, dosta jednostavna – pobjedi li HDZ opet na parlamentarnim izborima, Milanović najvjerojatnije pobjeđuje na predsjedničkima. On je zaposjeo i značajan dio desnoga biračkog spektra, a ljevica ga dobrim dijelom gleda kao svojega. Zeleno-lijeva opcija može kandidirati nekoga od svojih, no bit će to, gotovo sigurno, alibi-kandidat/kinja.

MONITOR: Dugo traje i verbalno izražena netrpeljivost Predsjednika i Premijera Hrvatske.  Postoji li ili ne, manje-više stabilna podrška djelova javnog mnjenja jednom odnosno drugom visokom dužnosniku RH?

PUHOVSKI: Biračko je tijelo u Hrvatskoj već dugo stabilno, katkada se čini čak i petrificirano, svakih nekoliko godina dolazi tek do prelaska manjega dijela neodlučnih na neku novu političku adresu, koja se uskoro najčešće gasi. Milanoviću je sada uspjelo privući dio desnice upravo agresivnošću, pa i prostaklukom. No, pravi je problem u tomu što između dvojice funkcionara, predsjednika i premijera, nema bitnih razlika u političkim pozicijama. Radi se, kako bi to davno („Pozorište u kući“) rekao Đuza Stojiljković: “Al’ da mi se da da sam glavni ja!“

MONITOR: Kada je u Saboru nedavno Ivan Turudić izglasan za državnog tužioca sudija Visokog krivičnog suda, Milanović je tražio sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost. Turudić se zbog bliskosti HDZ-u i afera koje su ga pratile još kao sudiju u zagrebačkom Županijskom sudu, smatra-od strane opozicije i dijela javnosti, pogrešnim izborom. Plenković ga hvali jer je poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu…Da li i u Hrvatskoj postoje „partijske“ sudije i tužioci?

PUHOVSKI: I u Hrvatskoj postoje partijski suci i tužitelji, Turudić se od ostalih razlikuje „samo“ po javnoj brbljavosti i nedostatku opreza, što je oporba zdušno koristila. No, to nije dugoročna tema, jer opozicija i tako već godinama tvrdi da je Državno odvjetništvo pod HDZ-ovom kontrolom (iako hapse uglavnom njihove funkcionar(k)e zbog korupcije, što je i logično, jer imaju decenijama vlast u rukama). S druge strane, tužitelj nije bitna figura ni u jednome pravosudnom modelu, ipak sud odlučuje na kraju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, MANS: Sveopšte blaćenje koje pogoduje DPS-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najdegutantnija je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema nikakvih dokaza. Imamo sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u. U  javnosti se stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama

 

 

MONITOR: Kako komentarišete posljednju sjednicu Odbora za bezbjednost, ono što joj je prethodilo i reakcije poslije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Meni se čini da ministar  Milović na neki način preuzima ingerencije nekih drugih institucija i da se ponajmanje ponaša kao ministar pravde. Iako nam je izuzetno potrebna upravo ta funkcija kada su u pitanju neke ključne reforme,  od vetinga,  preko Zakona o oduzimanju imovine, do Zakona o sprečavanju korupcije i niza drugih zakona koji građani godinama čekaju. Umjesto toga,  Milović se ponaša više kao ministar unutrašnjh poslova ili možda šef Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Rasprava održana na Odboru je do sada nezapamćeno i nezabilježeno kompromitovanje sa svake strane. Zaista sam iznenađena da smo došli u fazu gdje je potpuno zaboravljeno sve ono što je radio prethodni režim zahvaljujući takvim optužbama. I stanje u koje nas je doveo kada su u pitanju sektor bezbjednosti ali i druge oblasti. To je krajnje razočaravajuće i pokazuje da umjesto da pokušavamo da izgradimo institucije, te se institucije sve više kompromituju.

Nadam se da će Vlada naći način i mehanizme da, poučena iskustvima svega onoga što se dešavalo na sjednici Odbora, nikad više ne dozvoli tu vrstu komunikacije između njenih visokih predstavnika.

MONITOR: Premijer se za sada drži po strani.  Kako vidite komentar ministra pravde  da je on Spajićeva politička kičma ?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da Milović najviše šteti  Spajiću i da on trenutno predstavlja veliki teret za izvršnu vlast. Sigurna sam da nikome ne bi bilo ugodno da neko  govori da je njegova kičma, jer to implicira da on kičme nema.  To je velika uvreda za premijera Spajića. Iznenađena sam da se bilo koji ministar usudio da na takav način govori o predsjedniku  vlade u kojoj vrši funkciju.

MONITOR: Kako vidite relaciju Demokrate – PES vezano za bezbjednosni sektor?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Očigledno je da tu postoje ozbiljne nesuglasice za koje mislim da su izuzetno loše i po Vladu i po društvo. Negdje je bilo za očekivati, s obzirom na sličnost u politikama PES-a i Demokrata, da između njih postoji skladnija  saradnja. Međutim, svjedočimo tome da se ti odnosi dodatno komplikuju pogotovo sa ovim prozivanjem od strane gospodina Milovića.

Za društvo bi  bilo važno kada bi se što prije dođe do nekog rešenja i kompromisa i kada je u pitanju slučaj Brđanin i sektor bezbjednosti. Taj  sektor je duboko kriminalizovan od strane prethodnog režima, i mislim da  ove nesuglasice tome samo pogoduju.

MONITOR: U raspravama koje smo imali prilike da slušamo pominju se slučajevi međunarodnih bjegunaca. Čekajući da se utvrdi jesu li optužbe osnovane, čini se jasnim da se  bjegunci koriste za domaću upotrebu?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Umjesto da mijenjamo  sistem i ona diskreciona ovlašćenja koja je prethodna  vlast integrisala u sistem kako bi omogućila trgovinu sa kriminalnim strukturama, mi smo došli u situaciju da se ta rešenja itekako koriste. I veliko je pitanje da li se zloupotrebljavaju,  ili je to urađeno iz nekih konkretnih ličnih interesa.

Kada je u pitanju slučaj Čamgoz, evidentno je da je on optužen za najteža krivična djela i da je zahvaljujuči odluci ministra pravde i dalje u Crnoj Gori. Građani plaćaju ogroman novac da bi ga štitili, umjesto da bude isporučen Turskoj.

Da li je to pitanje neke loše procjene ili loše namjere, to treba da odgovori Specijalno tužilaštvo. Opet kažem, umjesto da se bavimo time šta se dešavalo u prethodnom periodu, da loše prakse i zakone ispravljamo, mi svjedočimo da se sada  multiplikuju afere koje se vezuju za aktuelnu vlast. Ono što je najdegutantnije je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema  dokaza. Imamo jedno sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u.Tako se  u javnosti stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama.

MONTOR: Kad smo već kod DPS, kako vidite izbore novog rukovostva te partije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da niko ne doživljava novo rukovodstvo kao nekoga ko zaista donosi odluke u DPS-u. Do refrome te partije apsolutno nije došlo. Tamo se i dalje nalaze svi oni mračni kadrovi iz prethodnog sistema koji suštinski povlače konce iza scene. Vjerovati da odluke u DPS- u donosi Danijel Živković a ne Milo Đukanović ne može ni najnaivnija osoba na planeti. Mislim da je ta šansa propuštena iz razloga što se vrlo teško može naći snage u toj partiji da se oslobodi tako moćnih i uticajnih kadrova koji su okruživali Đukanovića. Ovo je na neki način najveća neusluga tim  mladim ljudima koji su došli i koje niko ne shvata ozbiljno. Oni  služe kao neka vrsta maske illi pokrića za one koji bi danas trebalo da budu u zatvoru.

MONITOR: Koliko je Crna Gora danas, tri godine nakon pada DPS-a, promijenila  sistem i krenula u drugom smjeru?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Gotovo nimalo, upravo iz razloga što ne postoji sistemski pristup rešavanju ogromnih problema koje je DPS ostavio. Imamo neke napore od strane SDT i hapšenja pojedinih visokih funkcionera, međutim to je i dalje izuzetno malo, znajući sa kakvim obimom kriminalnih aktivnosti smo se suočavali. Moje očekivanje je bilo da će svaka izvršna vlast koja dođe posle DPS –a staviti sve resurse na raspolaganje Specijalnom tužilaštvu da bi se taj sistem što prije očistio. Evo vidimo da  ni tri godine poslije smjene vlasti SDT nema nove prostorne kapacitete, a kamoli da imaju pristup bazama podataka. Tri godine nakon smjene vlasti nemamo gotovo nijedan slučaj koji su nove vlasti objavile, da se odnosi na zloupotrebe prethodnog režima. Naprotiv, na nekom manjem nivou, ali vrlo zabrinjavajućem, imamo preuzimanje tih praksi, pogotovo kada je u pitanju partijsko zapošljavanje i nedostatak odgovornosti za izostanak rezultata. Očekivanja građana u velikoj mjeri su iznevjerena.

Moje očekivanje je bilo da će izvršna vlast, recimo, učiniti sve da utvrdi gdje se nalazi imovina koja je iznesena iz CG tokom  tri decenije vladavine DPS-a. Za to ne vidim da postoje bilo kakvi napori i da  je to bilo kome prioritet. Mislim da je prioritet da se ostane na vlasti,da se funkcije zgrabe i podijele  kako bi se što duže ostalo na vlasti, a ne da se uspostavi pravda. A ona je bitna, ne samo zbog radnji prethodnog režima, nego zbog toga što ako niko iz DPS-a ne bude odgovarao, neće odgovarati ni vlast posle . Mislim da je to i razlog zašto oni i ne pokušavaju da utvrde šta se ranije dešavalo nego iz tih praksi uče i očigledno, bar neke od njih, primjenjuju. Posebno me  strah je da će ako ostanu dugo na funkcijama, početi  da primjenjuju sve više tih praksi. Tako ćemo ući u  začarani krug gdje nema prevelike razlike između jednih i drugih struktura. Zato je strašno važno da insistiramo da postoji ogovornost DPS-a, da oni koji su uzeli ogroman novac zloupotrebama funkcija iz ove države taj novac vrate i završe u zatvoru, a ne da to postane normalizovano, pa da svako ko dođe na vlast može na taj način da se ponaša.

MONITOR: Tri godine kasnije, neobjašnjivom imovinom se gotovo ne bave institucije,već MANS. Objavili ste nedavno podatke vezano za slučaj Golubović, nakon čega je SDT formirao predmet.

MRKOVIĆ ĆALOVIČ: ASK je ona ista koja je bila u vrijeme prethodnog režima, čak je u pitanju i isti kadar koji je tu imenovan zahvaljujući očito i  preporukama Vesne Medenice. Skupština nije uradila ništa što je mogla da uradi i za šta je imala mehanizme da u prethodne tri godine promijeni takvo stanje. Sve dok na čelu bude kadar DPS-a sigurno nećemo imati ozbiljnijih rezultata. Ali je pitanje, zbog svega što sam ranije navela, da li će kadrovi nove vlasti postupati drugačije. Posebno brine to što nakon tri godine, od  našeg objavljivanja  slučaja gdje je u pitanju neko ko je u javnosti vrlo poznat, nismo imali maltene nikakvu reakciju od strane državnih organa. Ranije, dok su bili opozciija,  kada bi objavili takve informacije, oni bi danima komentarisali i pozivali institucije da djeluju. Sada je ta reakcija potpuno izostala. Dodatno, ukazujem da dva sina gospodina Golubovića i dalje rade u institucijama sistema. Na njih se vodi značajan dio te imovine. Jedan radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova, drugi u Ministarstvu odbrane.  Makar u tom smislu bi institucije trebalo da krenu da djeluju i da vide odakle ta imovina i da li oni treba i dalje da ostanu na tim radnim mjestima, u tako osjetljivim institucijama sistema.

MONTOR: Koliko je onda realna najava da bismo do ljeta mogli ispuniti prelazna mjerla za poglavlje 23, 24?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: U posljednje vrijeme se pokazalo da je proces evropskih integracija mnogo više politički nego što je zasnovan na stvarnim postignućima. Postoji veliki interes u EU da se što prije ubrza proces proširenja zbog rata u Ukrajini. U tom smislu je možda i realno da nam Brisel progleda kroz prste i neke formalne korake prihvati kao suštinske. Ako bi smo govorili o suštinskim reformama apolutno nije realno. Nijesmo napravili ništa ozbiljnije u prethodne tri godine, a kamoli da to završimo za par mjeseci.

MONITOR: Kako vidite 100 dana Spajićeve vlade?

MARKOVIĆ ĆALOVIĆ:  Kada je  u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, oblast koju MANS prati, tu nemamo puno napretka ako ne računamo trule kompromise oko imenovanja u pravosuđu. Za koje vjerujem da će nam se debelo osvetiti jer nismo,  po mom mišljenju,  došli do osoba, koje će imati dovoljno hrabrosti da se suprotstave organizovanom kriminalu i korupciji na najvišim nivoima.

Nemamo nijedan novi predlog zakona, iako smo imali mnoge predloge koji su dolazili iz ovih struktura dok su bili opozicija. Osim Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji je kao predlog usvojen krajem prošle godine. Taj zakon bi tek trebala da razmatra Skupština. Ukoliko on bude usvojen u onoj formi u kojoj ga je Vlada preložila, to će biti ogroman napredak i daće dodatne alate i civilnom društvu i medijima da vrše jaču kontrolu vlasti i otkrivaju slučajeve korupcije i raznih zloupotreba. To je pozitivan signal  izvršne vlasti, da je spremna da predloži zakon koji će nju izložiti mnogo većoj javnoj kontroli.

Vidjećemo da li će on u toj formi biti usvojen u parlamentu ili će ga prekrajati amandmanima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo