Povežite se sa nama

INTERVJU

BOŽO PRELEVIĆ, ADVOKAT: Saradnja pod pritiskom

Objavljeno prije

na

Konačno je proradila dugo očekivana saradnja Srbije i Crne Gore u policijsko-pravnim stvarima. To se dogodilo iznenada, protokolarno zbrzano i na neuobičajen način. Kako se događaji odvijaju, sve je jasnije da je neko postavio uslove pred političke elite naših zemalja. Sada vidimo da je i pravosuđe Italije dalo prvi zamajac ovom najnovijem, velikom pravosudnom poslu. O tome, kao i o domaćim uslovima da se on sprovodi, političkom ambijentu i volji u kojoj bi trebalo da „ganjamo pravdu”, razgovarali smo s Božom Prelevićem, iskusnim pravnikom, advokatom i nekadašnjim srpskim „koministrom” policije, odličnim poznavaocem naših mogućnosti.

MONITOR: Bili ste iznenađeni informacijom da je dugo pripremani sporazum o saradnji pravosuđa Srbije i Crne Gore potpisan. Kako tumačite okolnosti u kojima je ova neizvjesna stvar okončana?
PRELEVIĆ: Da pojasnim: kao građanin uvek sam se zalagao da nijedan prostor regiona ne bude sigurna kuća za pripadnike organizovanih kriminalnih grupa. Kao pravnik smatram da ničija prava ne možete narušiti ugovorom koji nije pravno perfektan, a ovaj ugovor, ne samo da nije pravno perfektan, nego je u pojedinim odredbama tragično-komičan. Na primjer, u ugovoru stoji da stupa na snagu ratifikacijom potpisnica ugovora, ali se dalje utvrđuje da ćete privremeno primenjivati ugovor do stupanja na snagu. Dobro ste pročitali. Primenjivaće se nešto što nije ratifikovano ili što će biti ratifikovano u budućem nepoznatom obliku, a što svakako nije stupilo na snagu. Ako ovo treba da obezbedi vladavinu prava, onda se ja „toga” užasno plašim, jer se radi o protivustavnoj samovolji. Ova vladavina prava se neće nikome, pa ni Briselu dopasti.

MONITOR: Crna Gora je nakon ovog sporazuma i akcija koje su uslijedile, dobila pozitivno mišljenje o svojoj kandidaturi od EK. Ima li se tome zahvaliti tolika brzina?
PRELEVIĆ: Mislim da niste u pravu. Sporazum jeste doprineo davanju pozitivnog mišljenja, ali mislim da je pozitivno mišljenje pametan odgovor Brisela na predlog pojedinih opozicionih poslanika da je bolje započeti proces i postaviti uslove, nego zatvoriti proces. I vlast u Crnoj Gori je doprinela tom pozitivnom efektu dajući određena obećanja čije se sprovođenje očekuje.

MONITOR: Ispostavlja se da Crna Gora potražuje mnogo više osoba od Srbije. Do sada su uglavnom izručeni oni koji se u Crnoj Gori terete za ratne zločine. Kako to tumačite?
PRELEVIĆ: Nisu izručeni oni koji se terete za ratne zločine, već su ti ljudi uhapšeni u Srbiji. Moram napomenuti da se radi o aktivnostima policije koje su sasvim jasno akti državnih organa, a koji su u tom periodu rađeni od svih bivših republika SFRJ. Imam uverenje da će veće sudija u ovom postupku omogućiti pošteno i fer suđenje. U suprotnom će ovo suđenje samo naneti štetu Crnoj Gori. Inače, postupanje istražnog sudije u pojedinim je segmentima zabrinjavajuće, a posebno tamo gde je tajno saslušavao svedoke u neradni dan i to baš premijera Mila Đukanovića. Crna Gora je ratifikovala Konvenciju o ljudskim pravima po kojoj je to apsolutno nedozvoljeno.

MONITOR: Prije par dana uhapšene su tri osobe, osumnjičene da su preko banaka i firmi kojima rukovode oprale 3,5 miliona eura, novca od prodaje kokaina. Očekujete li da najvažniji dio istrage, preko otkrivanja puteva pranja novca, stigne i do onih koji su, iz državnih struktura, dopustili da mafija uđe u državne poslove?
PRELEVIĆ: Nisam siguran da su Srbija i Crna Gora baš toliko zahvaćene vadavinom prava. Tu nije stigao ni jedan broj zemalja koje se već nalaze u EU.

MONITOR: Rekli ste da hapšenje Darka Šarića vjerovatno ne žele ni Srbija ni Crna Gora. Kako izgleda postupak protiv Darka Šarića i njegove ekipe?.
PRELEVIĆ: Darko Šarić bi mogao biti neprijatan svedok. Neki bi ga više voleli mrtvog nego živog. Kako nisam u tom krivičnom postupku, ne znam bitne detalje.

MONITOR: Kako tumačite Šarićeva pisma pravosudnim faktorima i javnosti?
PRELEVIČ: Šarićeva pisma neka su vrsta upozorenja koja nisu ni namenjena da proizvedu posledicu u pravosuđu već u javnosti i politici. Nakon otkrivanja tovara narkotika bilo je jasno da Šarić nije vrh organizacije, ali Šarić bi mogao da dovede do vrha organizacije. Velike pare i veliki interesi su u pitanju i to se može rešiti jedino nadnacionalnom akcijom, recimo akcijom više policija ovog dela Evrope.

MONITOR: Organizovani kriminal postao je dio „endemske svijesti” u našem dijelu svijeta. Loše smo rangirani i u najnovijim nalazima Transparensi internešenela. Crna Gora je bolje prošla od Srbije. U čemu je stvar?
PRELEVIĆ: Organizovani kriminal kad tad mora da stavi političare u svoju funkciju i to je bitka na smrt. Slabe su institucije, u stvari, u funkciji organizovanog kriminala a ne borbe protiv njega. Problem Crne Gore i Srbije nije ko je bolje prošao već činjenica da ni jedna ni druga nisu na zavidnom nivou.

MONITOR: Kada ste vi bili koministar policije u prvoj tranzicionoj vladi Srbije, kako je izgledala policijska saradnja Srbije sa Crnom Gorom, u okviru formalno još iste države?
PRELEVIĆ: Saradnja je postojala na nivou redovnih postupanja, ali tadašnja savezna država skoro da nije funkcionisala, kao da je Srbija bila u federaciji sa samom sobom a Crna Gora van sebe. Nezamisliva pravna forma kao posledica tragične suštine. Ta forma će se izučavati kao krajnji ekstrem strukturnog nonsensa.

MONITOR: Kakva su vaša očekivanja od hapšenja i izručenja Sretka Kalinića i Miloša Simovića? LDP je protiv vas podnio krivičnu prijavu. Sada je advokat Srđa Popović u ime majke i sestre Zorana Đinđića, tražio da se ispita odgovornost Vojislava Koštunice i Ace Tomića za pobunu Crvenih beretki.
PRELEVIĆ: Mislim da smo svi mi dužni pred Bogom, pravdom i pokojnikom da utvrdimo istinu kako je došlo do atentata. Ta istina je ružnija i kompleksnija nego što je to presudom utvrđeno. Uvek se najsumnjiviji najviše kunu u svoje poštenje a ovde se mnogi kunu. Tužba o kojoj me pitate je unutrašnje-politička a ne procesna činjenica. Pokojni Zoran je danas važnija politička figura od nekih koji veruju da su politički živi.

MONITOR: Miodrag Ulemek Legija, osuđen za ubistva Zorana Đinđića, Ivana Stambolića i druga, objavio je knjigu o 5. oktobru. Zanima nas vaš odnos prema toj činjenici i ulozi Legije u događajima prije deset godina?
PRELEVIĆ: Kako sam i ja učesnik 5.oktobra, ponešto o tome znam. Ovim putem ću vas podsetiti da sam još 2002. javno izrazio neslaganje s koječijim pamfletima o učešću Legije u 5.oktobru. Zna se čiji su novinari o Legiji i DOS-u pisali u superlativu. Na žalost istorije, u tim knjigama ima više PR pobednika nego istinitih fakata. Legija je tada bio pobednik i bio je nerazdvojan s određenim ljudima iz DOS-a. Knjige često služe da se ispere nečija biografija i svake godine se istina o 5. oktobru sve više retušira. Sve je manje aktera 5. oktobra i na kraju se to svodi na dva slova.

Ja se nadam da će izaći i prava istina o veoma bogatoj opoziciji do 5.oktobra, koja neće i ne ume da skine nedemokratski režim. Takvom DOS-u je bio neophodan i Otpor i G17 i inostranstvo i Milo Đukanović i udruženja novinara i sudija, lekara, profesora i prelet crnogorskih poslanika da bi srušili nedemokratski režim, a zatim se odmah toliko međusobno zakrvili i posvađali da su onda redom svi sarađivali sa SPS-om.

Peti oktobar su iznele časne hiljade građana Srbije, potpomognute nezavisnim intelektualcima i medijima a DOS je bio samo jedina alternativa. Da je Sloba bio pametan mogao je da podeli DOS-u oružje i oni bi se verovatno međusobno poubijali. Ali da je Sloba bio pametan Srbija bi prošla dobro a ne katastrofalno. Knjige Ulemeka niti čitam niti me interesuju.

MONITOR: U zagrebačkom „procesu stoljeća” donijete su presude za ubistva Iva Pukanića i Nika Franića. Sutkinja je u obrazloženju jasno rekla da se nije bavila motivima i pozadinom ubistva. Ovo se tumači da je teret otkrivanja i dokazivanja ko je i zašto odlučio o smrti ove dvojice ljudi ostavljen beogradskom procesu za isto ubistvo. Možemo li se tome nadati?
PRELEVIĆ: Mislim da će se na okrivljene Đurovića i Jocu Amsterdama vršiti „mali” pritisak radi otkrivanja naručioca. Mislim, takođe, da će to biti ozbiljne pretnje koje bi mogle izazvati nesanicu i pad koncentracije kod pojedinaca. U vremenu svedoka saradnika uperen prst ubija. Ne treba vam više džebana.

MONITOR: Kako tumačite posipanje pepelom vrhova pravosuđa i države, kada je stiglo mišljenje Evropske komisije o načinu na koji je u Srbiji sprovedena pravosudna reforma?
PRELEVIĆ: Kada smo mi govorili o propustima dobili smo epitete da smo povezani s tajkunima i organizovanim kriminalom. Kada smo svoje zaključke u razgovoru preneli gospodi iz EU, onda smo unapređeni u izdajnike. Kada su iz EU rekli manje-više to isto, onda smo mogli videti s kolikim osmehom i toplinom su prihvaćeni stavovi o sopstvenoj grešci.

Kad si već legao kod neuropsihijatra na kanabe, da ti doktor kaže šta ti je, onda nije previše racionalno tvrditi da ti nije ništa. Doca nije budala. Možeš samo da ispadneš glup u EU društvu.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo