Povežite se sa nama

INTERVJU

BOŽO PRELEVIĆ, ADVOKAT: Saradnja pod pritiskom

Objavljeno prije

na

Konačno je proradila dugo očekivana saradnja Srbije i Crne Gore u policijsko-pravnim stvarima. To se dogodilo iznenada, protokolarno zbrzano i na neuobičajen način. Kako se događaji odvijaju, sve je jasnije da je neko postavio uslove pred političke elite naših zemalja. Sada vidimo da je i pravosuđe Italije dalo prvi zamajac ovom najnovijem, velikom pravosudnom poslu. O tome, kao i o domaćim uslovima da se on sprovodi, političkom ambijentu i volji u kojoj bi trebalo da „ganjamo pravdu”, razgovarali smo s Božom Prelevićem, iskusnim pravnikom, advokatom i nekadašnjim srpskim „koministrom” policije, odličnim poznavaocem naših mogućnosti.

MONITOR: Bili ste iznenađeni informacijom da je dugo pripremani sporazum o saradnji pravosuđa Srbije i Crne Gore potpisan. Kako tumačite okolnosti u kojima je ova neizvjesna stvar okončana?
PRELEVIĆ: Da pojasnim: kao građanin uvek sam se zalagao da nijedan prostor regiona ne bude sigurna kuća za pripadnike organizovanih kriminalnih grupa. Kao pravnik smatram da ničija prava ne možete narušiti ugovorom koji nije pravno perfektan, a ovaj ugovor, ne samo da nije pravno perfektan, nego je u pojedinim odredbama tragično-komičan. Na primjer, u ugovoru stoji da stupa na snagu ratifikacijom potpisnica ugovora, ali se dalje utvrđuje da ćete privremeno primenjivati ugovor do stupanja na snagu. Dobro ste pročitali. Primenjivaće se nešto što nije ratifikovano ili što će biti ratifikovano u budućem nepoznatom obliku, a što svakako nije stupilo na snagu. Ako ovo treba da obezbedi vladavinu prava, onda se ja „toga” užasno plašim, jer se radi o protivustavnoj samovolji. Ova vladavina prava se neće nikome, pa ni Briselu dopasti.

MONITOR: Crna Gora je nakon ovog sporazuma i akcija koje su uslijedile, dobila pozitivno mišljenje o svojoj kandidaturi od EK. Ima li se tome zahvaliti tolika brzina?
PRELEVIĆ: Mislim da niste u pravu. Sporazum jeste doprineo davanju pozitivnog mišljenja, ali mislim da je pozitivno mišljenje pametan odgovor Brisela na predlog pojedinih opozicionih poslanika da je bolje započeti proces i postaviti uslove, nego zatvoriti proces. I vlast u Crnoj Gori je doprinela tom pozitivnom efektu dajući određena obećanja čije se sprovođenje očekuje.

MONITOR: Ispostavlja se da Crna Gora potražuje mnogo više osoba od Srbije. Do sada su uglavnom izručeni oni koji se u Crnoj Gori terete za ratne zločine. Kako to tumačite?
PRELEVIĆ: Nisu izručeni oni koji se terete za ratne zločine, već su ti ljudi uhapšeni u Srbiji. Moram napomenuti da se radi o aktivnostima policije koje su sasvim jasno akti državnih organa, a koji su u tom periodu rađeni od svih bivših republika SFRJ. Imam uverenje da će veće sudija u ovom postupku omogućiti pošteno i fer suđenje. U suprotnom će ovo suđenje samo naneti štetu Crnoj Gori. Inače, postupanje istražnog sudije u pojedinim je segmentima zabrinjavajuće, a posebno tamo gde je tajno saslušavao svedoke u neradni dan i to baš premijera Mila Đukanovića. Crna Gora je ratifikovala Konvenciju o ljudskim pravima po kojoj je to apsolutno nedozvoljeno.

MONITOR: Prije par dana uhapšene su tri osobe, osumnjičene da su preko banaka i firmi kojima rukovode oprale 3,5 miliona eura, novca od prodaje kokaina. Očekujete li da najvažniji dio istrage, preko otkrivanja puteva pranja novca, stigne i do onih koji su, iz državnih struktura, dopustili da mafija uđe u državne poslove?
PRELEVIĆ: Nisam siguran da su Srbija i Crna Gora baš toliko zahvaćene vadavinom prava. Tu nije stigao ni jedan broj zemalja koje se već nalaze u EU.

MONITOR: Rekli ste da hapšenje Darka Šarića vjerovatno ne žele ni Srbija ni Crna Gora. Kako izgleda postupak protiv Darka Šarića i njegove ekipe?.
PRELEVIĆ: Darko Šarić bi mogao biti neprijatan svedok. Neki bi ga više voleli mrtvog nego živog. Kako nisam u tom krivičnom postupku, ne znam bitne detalje.

MONITOR: Kako tumačite Šarićeva pisma pravosudnim faktorima i javnosti?
PRELEVIČ: Šarićeva pisma neka su vrsta upozorenja koja nisu ni namenjena da proizvedu posledicu u pravosuđu već u javnosti i politici. Nakon otkrivanja tovara narkotika bilo je jasno da Šarić nije vrh organizacije, ali Šarić bi mogao da dovede do vrha organizacije. Velike pare i veliki interesi su u pitanju i to se može rešiti jedino nadnacionalnom akcijom, recimo akcijom više policija ovog dela Evrope.

MONITOR: Organizovani kriminal postao je dio „endemske svijesti” u našem dijelu svijeta. Loše smo rangirani i u najnovijim nalazima Transparensi internešenela. Crna Gora je bolje prošla od Srbije. U čemu je stvar?
PRELEVIĆ: Organizovani kriminal kad tad mora da stavi političare u svoju funkciju i to je bitka na smrt. Slabe su institucije, u stvari, u funkciji organizovanog kriminala a ne borbe protiv njega. Problem Crne Gore i Srbije nije ko je bolje prošao već činjenica da ni jedna ni druga nisu na zavidnom nivou.

MONITOR: Kada ste vi bili koministar policije u prvoj tranzicionoj vladi Srbije, kako je izgledala policijska saradnja Srbije sa Crnom Gorom, u okviru formalno još iste države?
PRELEVIĆ: Saradnja je postojala na nivou redovnih postupanja, ali tadašnja savezna država skoro da nije funkcionisala, kao da je Srbija bila u federaciji sa samom sobom a Crna Gora van sebe. Nezamisliva pravna forma kao posledica tragične suštine. Ta forma će se izučavati kao krajnji ekstrem strukturnog nonsensa.

MONITOR: Kakva su vaša očekivanja od hapšenja i izručenja Sretka Kalinića i Miloša Simovića? LDP je protiv vas podnio krivičnu prijavu. Sada je advokat Srđa Popović u ime majke i sestre Zorana Đinđića, tražio da se ispita odgovornost Vojislava Koštunice i Ace Tomića za pobunu Crvenih beretki.
PRELEVIĆ: Mislim da smo svi mi dužni pred Bogom, pravdom i pokojnikom da utvrdimo istinu kako je došlo do atentata. Ta istina je ružnija i kompleksnija nego što je to presudom utvrđeno. Uvek se najsumnjiviji najviše kunu u svoje poštenje a ovde se mnogi kunu. Tužba o kojoj me pitate je unutrašnje-politička a ne procesna činjenica. Pokojni Zoran je danas važnija politička figura od nekih koji veruju da su politički živi.

MONITOR: Miodrag Ulemek Legija, osuđen za ubistva Zorana Đinđića, Ivana Stambolića i druga, objavio je knjigu o 5. oktobru. Zanima nas vaš odnos prema toj činjenici i ulozi Legije u događajima prije deset godina?
PRELEVIĆ: Kako sam i ja učesnik 5.oktobra, ponešto o tome znam. Ovim putem ću vas podsetiti da sam još 2002. javno izrazio neslaganje s koječijim pamfletima o učešću Legije u 5.oktobru. Zna se čiji su novinari o Legiji i DOS-u pisali u superlativu. Na žalost istorije, u tim knjigama ima više PR pobednika nego istinitih fakata. Legija je tada bio pobednik i bio je nerazdvojan s određenim ljudima iz DOS-a. Knjige često služe da se ispere nečija biografija i svake godine se istina o 5. oktobru sve više retušira. Sve je manje aktera 5. oktobra i na kraju se to svodi na dva slova.

Ja se nadam da će izaći i prava istina o veoma bogatoj opoziciji do 5.oktobra, koja neće i ne ume da skine nedemokratski režim. Takvom DOS-u je bio neophodan i Otpor i G17 i inostranstvo i Milo Đukanović i udruženja novinara i sudija, lekara, profesora i prelet crnogorskih poslanika da bi srušili nedemokratski režim, a zatim se odmah toliko međusobno zakrvili i posvađali da su onda redom svi sarađivali sa SPS-om.

Peti oktobar su iznele časne hiljade građana Srbije, potpomognute nezavisnim intelektualcima i medijima a DOS je bio samo jedina alternativa. Da je Sloba bio pametan mogao je da podeli DOS-u oružje i oni bi se verovatno međusobno poubijali. Ali da je Sloba bio pametan Srbija bi prošla dobro a ne katastrofalno. Knjige Ulemeka niti čitam niti me interesuju.

MONITOR: U zagrebačkom „procesu stoljeća” donijete su presude za ubistva Iva Pukanića i Nika Franića. Sutkinja je u obrazloženju jasno rekla da se nije bavila motivima i pozadinom ubistva. Ovo se tumači da je teret otkrivanja i dokazivanja ko je i zašto odlučio o smrti ove dvojice ljudi ostavljen beogradskom procesu za isto ubistvo. Možemo li se tome nadati?
PRELEVIĆ: Mislim da će se na okrivljene Đurovića i Jocu Amsterdama vršiti „mali” pritisak radi otkrivanja naručioca. Mislim, takođe, da će to biti ozbiljne pretnje koje bi mogle izazvati nesanicu i pad koncentracije kod pojedinaca. U vremenu svedoka saradnika uperen prst ubija. Ne treba vam više džebana.

MONITOR: Kako tumačite posipanje pepelom vrhova pravosuđa i države, kada je stiglo mišljenje Evropske komisije o načinu na koji je u Srbiji sprovedena pravosudna reforma?
PRELEVIĆ: Kada smo mi govorili o propustima dobili smo epitete da smo povezani s tajkunima i organizovanim kriminalom. Kada smo svoje zaključke u razgovoru preneli gospodi iz EU, onda smo unapređeni u izdajnike. Kada su iz EU rekli manje-više to isto, onda smo mogli videti s kolikim osmehom i toplinom su prihvaćeni stavovi o sopstvenoj grešci.

Kad si već legao kod neuropsihijatra na kanabe, da ti doktor kaže šta ti je, onda nije previše racionalno tvrditi da ti nije ništa. Doca nije budala. Možeš samo da ispadneš glup u EU društvu.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo