Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽARKO RAKČEVIĆ: Mijenjati sistem a ne šminku

Objavljeno prije

na

MONITOR: Crna Gora je postala kandidat za članstvo u EU ali uz mnoštvo lekcija i zadataka koje tek treba da savlada. Datum početka pregovor nije još određen. Kako to tumačite?


RAKČEVIĆ: Status kandidata jeste pozitivan iskorak kojem se, naravno, radujemo i mi koji se već dvije decenije zalažemo za članstvo u Evropskoj uniji i prihvatanje dominantnih evropskih vrijednosti. Uloženo je mnogo u poboljšavanje spoljašnjeg izgleda Crne Gore, u skupu šminku. Ipak, imam utisak da je odraz u briselskom ogledalu razočarao vladajuću političku elitu. Drugo, janusovsko lice, koje mi gledamo i sa kojim živimo svaki dan je, na žalost, pravo lice naše Crne Gore. Sadržina preporuka ukazuje da između takve Crne Gore i EU nijesu prepreka sramotni intelektualci, civilni sektor – Forum 2010, MANS, nezavisni mediji kao Monitor I Vijesti. Danas nijesu to ni „antidržavne” opozicione stranke. Nedostatak političke volje kod vladajuće elite da oslobodi društvo I pojedince, da oslobodi institucije, sudstvo, tužilaštvo, policiju, političkog uticaja i da krene u obračun sa kriminalom i korupcijom su glavne prepreke između Crne Gore i EU. Ista je dijagnoza sramotnih intelektualaca I Evropske komisije.

 

MONITOR: Kako dalje?
RAKČEVIĆ: U osnovi, moguća su dva puta. Jedan je onaj na kojem insistira Brisel, da se umjesto statistike daju vidljivi rezultati. No, postizanje očekivanih rezultata bi bio, suštinski, udar u same temelje ovakvog sistema. Taj udar bi izazvao i sistemske i personalne promjene u Crnoj Gori što bi bilo dramatično za dio onih koji vladaju. Drugi put je put doživotnog statusa kandidata, za EU. Dakle , vladanje po starom uz simulirano čekanje Godoa pregovarača. Nadam se da, bez obzira, na raširenu sistemsku korupciju u vladajućoj eliti postoje časni i odgovorni ljudi svjesni izostanka rezultata u borbi protiv organizovanog kriminala i da će bez obzira na sve uskoro početi otvaranje procesa koji će podrazumijevati promjenu i sistema i ponašanja – koji će Crnu Goru gurnuti ka evropskim vrijednostima.

MONITOR: Dvadeset godina DPS vlada Crnom Gorom. Problemi se nagomilavaju. Gdje vidite izlaz?
RAKČEVIĆ: Za ubrzan oporavak treba nam diskonitinuitet. Drugačiji odnos prema prošlosti, sadašnjosti, budućnosti. Podaništvo, strah i ekonomska zavisnost su sputali istinu I kreativnost. Iz prošlosti umjesto pouka izvlačimo opasne falsifikate. Nasljednicima ostavljamo pogrešne znakove pored puta. Tadašnji donosioci odluka i danas samoodbranom nameću kolektivnu samoobmanu po pitanju ratnih zločina, vjerske i nacionalne isključivosti, Dubrovnika, deportacija izbjeglica, Morinja, Bukovice, Štrbaca. Nasljeđe generacija nemilice trošimo, prodaje se ili rasprodaje Elektroprivreda, Telekom, Jugopetrol, KAP, hoteli… Nije pokrenut novi razvojni ciklus, nema rasta društvenog proizvoda ni zaposlenosti. Novac je uglavnom otišao u neproduktivnu potrošnju, održavanje vlasti. Moć sadašnjeg trenutka kao filozofsku životnu orijentaciju individue razumijem. Ali ako se pristup „hoću sad i hoću sve” promoviše kao kolektivna vrijednost onda to nije samo generacijska preraspodijela, sebičnost i neodgovornost. To je krađa predaka I potomaka. Kao što su i neproduktivno zaduživanje, kolonijalni ugovori i rasprodaja nacionalnih resursa suštinsko potkradanje budućih generacija.

MONITOR: Da li će ako se ovako nastavi eventualna gradnja HE na Morači biti primjer korupcionaškog posla?
RAKČEVIĆ: Vlada je u par navrata uz bajkovit pristup sveopšteg preporoda tvrdila da postoje cost benefit analize ovog posla, koje su u prvoj fazi tretirane kao teška tajna. Nakon toga je uslijedilo pozivanje na studiju Univerziteta Mediteran, pa se poslije ispostavilo da ta studija ne samo da nije timski verifikovana nego je čak rukovodilac projekta predložio raskid ugovora sa Ministarstvom. Ukazano je na nedostatke traženog pristupa I potrebu da izvještaj prate metodološke napomene kao i na opasnost od selektivne interpretacije rezultata. Ispostavilo se da su, neki od ljudi koji su po službenoj dužnosti propagirali projekat i radili na pomenutoj studiji, službenici Vlade Crne Gore koja želi da predstavi argumente svojih uposlenika kao sveto pismo nezavisnih stručnjaka. Nema govora o tome da je javnosti pružena cost benefit analiza koja je potrebna za prikazivanje javnog interesa kao ni moguća alternativna rješenja . Izvjesno ja da bi benefiti od ovoga posla za Crnu Goru stigli tek 2068. Predviđena koncesiona nadoknada je minimalno dva odsto prometa I iznosiće od milion do dva miliona na godišnjem nivou. Može se, realno, očekivati samo manja korist tokom šest godina gradnje i vrlo mali pozitivni uticaj na naš bruto društveni proizvod. Biće fiskalnih prihoda od uvoza materijala, kao i zbog uvoza potrebne opreme. Nije tačna ni priča o šest-sedam miliona eura godišnje ubranog PDV-a jer se radi o izvozu energije. I na tom projektu će uglavnom raditi inostrani radnici, kao i na ostalim građevinama. Nakon perioda gradnje do kraja koncesionog perioda ostaje nam samo milion do dva godišnje koncesione naknade plus doprinosi I porezi na zarade manje od dvijestotine zaposlenih. Ti prihodi su značajno manji od onoga što ćemo plaćati zbog zaduženja o kojem sam već pričao. Projekcije Foruma 2010 pokazuju da će svi naši eko-eko troškovi biti veći od onoga što ćemo dobiti od ovih HE. Sasvim je jasno da ni Forum, ni ja lično, nismo protiv korišćenja hidropotencijala, naprotiv. Mi smo protiv ovog kolonijalnog pristupa u kojem se resursi Crne Gore daju budzašto. Ako treba da radimo hidroelektrane, bolje da radimo u suvlasništvu sa nekim, ili sami tako što ćemo da se zadužimo ali i da imamo korist i po energetski i po platni bilans. Posebno smo ukazivali I na ozbiljnost analiza uticaja na okolinu i na seizmičke rizike.

MONITOR: Bili ste, u jednom periodu potpredsjednik Vlade, sada ste u privatnom biznisu i nevladinom sektoru. Da li i na koji način osjećate diskriminaciju?
RAKČEVIĆ: Dok sam bio predsjednik SDP-a i potpredsjednik Vlade insistirao sam upravo na ovim vrijednostima koje nam i EU nameće. Insistirao sam da djelujemo primjerom. Da učinimo javnim sopstvenu imovinu, da definišemo konflikt interesa, insistirao sam na drugačijem odnosu prema voznom i avio parku, bilo je ograničeno članstvo u upravnim odborima, dodjeljivali su se samo službeni stanovi na privremeno korišćenje i slično. Samo par mjeseci poslije podnošenja ostavke, nakon potpisivanja Beogradskog sporazuma, sistem se vratio u ravnotežno stanje. A ravnotežno stanje jeste i taj vid sistemske korupcije. Malo je ljudi u sferi privatnog biznisa koji imaju smjelosti da oponiraju zvaničnoj istini. Ta kritika je vrlo skupa. Sistem ili pojedinci u sistemu se svete. Jednaki zakoni za sve privredne subjekte i građane su samo papirna priča jer često imate i vulgarno nasilje nad onima koji slobodno misle. Lojalni podanici i partneri mogu računati na šargarepu. Za neprilagođene postoje različite vrste štapova i špalira. Istorijski kod. Kontinuitet totalitarističkog odgovora različitomislećim, crnogorski razgovor sa jereticima. Moram reći da je i na mom primjeru vidljiva diskriminacija. Teško je zamisliti u uređenoj državi da možete doći u situaciju da vam se napravi višemilionska šteta jer je vlast izmjenama u okviru DUP-a, na parcelama koje su više od sto godina u vlasništvu moje porodice, promijenila namjenu prostora i umjesto postojećih objekata ucrta bezvrijednu zelenu površinu. Nedaleko odatle, sječe se park i šuma, uklanja se javni parking a ucrtavaju se ogromne građevine. To je elementarna diskriminacija.

 

Za tuđ račun

MONITOR: Forum 2010 je u nekoliko navrata reagovao na planove iz Vlade vezano za eventualnu gradnju hidroelektrana na Morači. U čemu se sve ogleda tvrdnja da gradnja HE nije javni interes?
RAKČEVIĆ: Dosadašnja javna rasprava oko HE na Morači ukazala da se ne radi o javnom interesu. Ne postoje jasne analize šta građani Crne Gore dobijaju ukoliko nekome daju svoj nacionalni resurs i koliko će to da nas košta. U prvoj fazi se manipulisalo sa time da se izgradnjom HE na Morači rješava deficit električne energije u Crnoj Gori. Konačno je jasno da će favorizovana italijanska firma A2A biti ta koja će biti izabrana i da se na taj način rješava deficit električne energije u susjednoj Italiji te da je i polaganje kabla za prenos između obala Crne Gore i Italije ono što je u tom paketu. Dakle, mi dajemo vrijedan resurs da bi se djelimično riješio problem nedostajućih 20 odsto zelene energije u Italiji. Ne sam to, građani Crne Gore poreski obveznici, treba da obezbijede i nekoliko desetina miliona eura ili čak i znatno više, da se zadužimo da bi se izvršila eksproprijacija preko hiljadu sto pedeset hektara zemljišta koje će biti potopljeno ili u zoni korišćenja, da bi se riješili problemi manastira Morača, problemi prenosne mreže i da bi se, u suštini, na taj način angažovanjem ne malih sredstava obezbijedila zadovoljavajuća profitna stopa inostranom partneru.

Najgori vidovi korupcije

MONITOR: Da li ova i ovakva vlast može pokrenuti stvar sa mjesta?
RAKČEVIĆ: Vlast u Crnoj Gori nema dovoljno demokratskih kapaciteta. Veoma je raširena sistemska korupcija. Korupcija je ekonomska i moralna i duhovna, što su najgori vidovi korupcije. Brisel nas opominje oko stvari koje su elementarne. Kao što je zakon o konfliktu interesa, oko toga da je i dalje praksa da javni funkcioneri sjede u mnoštvu upravnih odbora… Oni koji vladaju u različitoj mjeri vuku korist od ovakvog sistema. Neki imaju mrvice od te sistemske korupcije – plaćen telefon, članstvo u upravnim odborima, službeni automobil na korišćenje. Probrani zaćute zbog poklon stanova. Neki, traže i uzmu mnogo više. U analizama Evropske komisije se apostrofira i borba protiv korupcije I borba protiv organizovanog kriminala oduzimanjem imovine. Djelovi vlasti će se i dalje najviše opirati tom zahtjevu jer će sjutra pred nepartijskim tužilaštvom, policijom i sudstvom teško objasniti porijeklo miliona. Korupcija i kriminal su posebno izraženi u oblasti prostornog planiranja – urbanizma, dobijanja građevinskih dozvola pa se i u tim oblastima insistira na vladavini prava i na antidiskriminacionom zakonodavstvu. Nejednakost pred zakonom i birokratska samovolja i opstrukcije je ono sa čim se i ja lično svakodnevno srijećem.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Udaljiti DPS i DF od vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori je sve ogoljeno, pa nije teško zaključiti da ovakvu DPS i ovakav DF treba što više udaljiti od bilo kojeg oblika vlasti u Crnoj Gori. To mogu uraditi samo građani, i samo olovkom

 

„Događaji a Cetinju pokazuju da više decenija nismo detektovali pravi uzrok i društvenih, i političkih frustracija crnogorskog društva“, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac, odgovarajući na pitanje o uzrocima aktuelnih sporenja u Prijestonici.

GRAHOVAC: Uzrok je duboka i vrlo smišljena fašizacija crnogorskog društva. S jedne strane, egzistira agresivna ofanziva srpskog klerofašizma, čiji pokrovitelj je SPC, a politički eksponent je DF. Najnovija klerofašistika politička doktrina o „srpskom svetu“ je sredstvo za ostvarenje hegemonističkih velikodržavnih ciljeva.

S druge strane, višedecenijska vladavina DPS je generisala i formalno (ali i interesno) uobličila vrlo opak pokret, koji ne prikriva crnogorski neofašizam zasnovan na kriminalu, ne manje opasan od onog prvog. Na ravnoteži međusobnog straha, vlast se održavala kako u prethodnom periodu, tako i danas. Eksponirani predstavnici CPC nisu uspjeli da se distanciraju od crnogorskih neofašista. Naprotiv!

MONITOR: Ko su pobjednici, a ko gubitnici u „operaciji ustoličenja“?

GRAHOVAC: Nosioci oba ona fašizma umišljaju da su pobjednici. Oni i dalje istrajavaju na zavađama – da bi vladali! Dugoročni gubitinici su i država Crna Gora, i njeni građani.

Kroz istoriju se svaki oblik fašizma ponašao upravo tako. Crna Gora ima nesreću da ima dvije suprotstavljene frakcije, skoro pa jedinstvenog fašizma. Održavaju se na ravnoteži straha, u koji su uveli i većinu građana.

MONITOR: Dio vlasti zamjera policiji navodno  suviše mek  odnos prema demonstrantima na  Cetinju. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Normalan vojnik i normalan policajac među prvima prepoznaju nemoral, nekompetentnost i bahatost bilo koje vlasti. Jednostavno, iz razloga što se to najbolje uočava u hijerarhijski ustrojenim državnim institucijama. Nije teško ustvrditi da su u cetinjskim događajima većina učesnika bezbjednosnog sistema postupali i umnije, i odgovornije nego što bi se moglo reći kako za nosioce vlasti, tako i za mnoge predstavnike opozicije. Normalni policajci i normalni vojnici su svjesni da su upravo ti politički predstavnici najveća ugroza Crne Gore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

HRVOJE JURIĆ, PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU: Odgovornost se zamjenjuje disciplinom, a solidarnost strahom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedinu šansu, dugoročno, vidim u prepoznavanju problema u lokalnim zajednicama, u lokalnim inicijativama koje su usmjerene na bitna pitanja

 

MONITOR: Nikada se kao posljednjih  decenija nije govorilo o važnosti odnosa čovjeka i prirode. Nikle su mnogobrojne „zelene“ partije, a i druge u svom programu imaju i svoju „zelenu politiku“. Koliko je to postao „trend“ i neka vrsta političkog pomodarstva, bez obzira na to što neki od njih djeluju iz dubokih uvjerenja da bez realizacije zelenih agendi nema opstanka?

JURIĆ: Više ne treba posebno dokazivati da je ljudski faktor ključan u nastanku ekološke krize koja prijeti Planeti, a prije svega opstanku ljudskog roda. Na to nam sve češće ukazuju ekstremne vremenske pojave, kao što su neobično visoke temperature i požari te neobično velike oborine i poplave, a na to nam je ukazala i pandemija koronavirusa, jer mnogi znanstvenici tvrde i podacima potkrepljuju da su uzroci nastanka i razvoja suvremenih epidemija zapravo ekološki, primjerice, krčenje šuma i prašuma, industrijska poljoprivreda i uzgoj životinja, organizacija i način života u gradovima, mobilnost stanovništva…

Na sve to upozoravaju nas „zelene politike“, pa i „zelene“ ili „ozelenjene“ partije, ali moram biti iskren, ne vidim spasa u tom partitokratsko-političkom „zelenilu“, kao ni u „zelenilu“ korporacija, jer sve zeleno tu je većinom samo sredstvo za postizanje nekih drugih ciljeva. Općenitije gledajući, mislim da je cijela paradigma „održivog razvoja“ nešto što treba kritizirati, jer taj „održivi razvoj“ uglavnom se koristi kao smokvin list za održavanje i razvijanje postojećeg ekonomsko-političkog sistema koji je i doveo čovječanstvo i Planetu do ruba propasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVAN VUJAČIĆ, predsjednik Foruma za međunarodne odnose: Zapadni Balkan se jedva primjećuje među krupnim globalnim potresima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga

 

MONITOR: Kako ocjenjujete geopolitički i ekonomski položaj zemalja Zapadnog Balkana poslije skorašnjih značajnih promjena na globalnom planu: dolaska nove američke administracije, pandemije, promjena u EU, kineskog daljeg osnaživanja?

VUJAČIĆ: Desile su se bitne promene posle finansijske krize 2008. godine, koja je ozbiljno uzdrmala svet. U te promene spada izlazak Velike Britanije iz Evropske unije – takozvani Bregzit koji još uvek u pojedinim aspektima traje, a zatim izbor Donalda Trampa za predsednika SAD. Na to se nadovezala pandemija koja je pokazala koliko je svet istovremeno jako povezan i jako ranjiv. Sve najveće nacije sveta (uključujući tu i Kinu) pokazale su i nespremnost i nekompetentost, iako se već duže vreme  upozorava na mogućnost upravo ovakve pandemije.

Izbor Bajdena i njegova najava „povratka SAD u svet” očigledno je više retorička nego stvarna jer su Bajdenovi očigledni prioriteti ekonomska i socijalna politika na unutrašnjem političkom planu, što je na izvestan (ali bitno drugačiji) način, nastavak Trampove politike sadržane u sloganu „Amerika na prvom mestu”. Izlazak iz Avganistana je, u stvari, potvrda Trampovog sporazuma sa talibanima i uklapa se u stavljanje fokusa na unutrašnju transformaciju SAD. Od Trampa Bajden je nasledio i viđenje Kine kao strateškog konkurenta, pa i tu postoji više kontinuitet nego diskontinuitet. U narednom periodu videćemo u kom pravcu će se ova konkurencija odvijati.

EU sa svojom velikom ekonomskom snagom ima sopstvene probleme. Posle prvobitne katastrofalne reakcije na pandemiju, ona se nekako sabrala i dostigla značajan nivo vakcinisanosti. No, EU ima značajne probleme na unutrašnjem planu od kojih je najveći izazov održavanja ključnih vrednosti EU u svetlu „iliberalnih demokratija“, kako ih je nazvao Orban, u Poljskoj i Mađarskoj, čije vlade svojim otvorenim delovanjem dovode u pitanje samu suštinu EU.

Zapadni Balkan se jedva primećuje na fonu ovih krupnih potresa. On je mnogo manje važan nego što se nama čini. Države Zapadnog Balkana su ekonomski, demografski i geografski male i još uvek uronjene u prošlost i međusobne razmirice. Ako se tome doda neizgrađenost institucija, nivo korupcije i kriminala, te ozbiljno nazadovanje sa aspekta onih karakteristika koje čine društva demokratskim (po oceni bitnih međunarodnih instituta), postavlja se pitanje da li uopšte imaju stvarnu perspektivu članstva u Evropskoj uniji, bez obzira na formalno zaklinjanje da im je to cilj.  Dovoljno je podsetiti da se pre dve godine u opisu stanja u izveštaju Evropske komisije o Zapadnom Balkanu pojavila kategorija zarobljena država.

Bojim se da već dugo vremena političke elite na ovim prostorima svojim delovanjem čine sve da stvore predstavu o ovim prostorima kao mračnom mestu koje je jedino interesantno po mogućnosti stvaranja potencijalnih konflikata. Dobro je jedino što su nam i na tom planu mogućnosti iscrpljene tokom ratova 1990-ih. Ako nam je istinski cilj članstvo u EU, moramo se truditi da se pokažemo kao uzorne zemlje u svakom pogledu i uz to i dobre komšije jedni drugima. Jedino se u tom slučaju možemo, uz podršku i EU i SAD, vratiti na stvarni, a ne fingirani, put ka članstvu u Evropskoj uniji.

MONITOR: Kako kao profesor ekonomije i diplomata sa radnim iskustvom u Vašingtonu, vidite uticaj Kine? Predviđa se da će ona uskoro biti najjača svjetska ekonomija? Na osnovu kojih parametara bi to moglo biti i kako da ih čitamo?

VUJAČIĆ: Kineski dugogodišnji rast je impresivan. Normalno je da Kina kao zemlja sa ubedljivo najvećim stanovništvom i takvim rastom, u narednoj dekadi postane najveća svetska ekonomija merena nominalnim ukupnim BDP-om. Ona je to već sada, ako BDP računamo po kupovnoj moći. Kina nije toliko atipična kako se misli, jer se uklapa u Azijski model strategije rasta koji je već viđen. No, po nominalnom BDP-u po glavi stanovnika ona je još uvek tek na 73. mestu u svetu. Usput budi rečeno, po ovom parametru Kina je pretekla i Srbiju i Crnu Goru. Projekcije ukazuju da će Kina 2050. još uvek biti na polovini BDP-a po glavi stanovnika u SAD.

Ne bi trebalo zanemariti ni ozbiljne probleme sa kojima se Kina susreće. Na prvom mestu je to nejednkost koja je najveća u svetu. Paradokslano je da se to javlja pod vlašću komunističke partije. Drugo, Kina će se sudariti sa starenjem stanovništva, pa i njegovim ozbiljnim smanjenjem do kraja veka. Ovo je rezultat dugogodišnje „politike jednog deteta“. Takvi fenomeni nisu pogodni za ekonomski rast. Navedeno ne umanjuje dosadašnji ekonomski napredak Kine, ali ukazuje da se pred njom nalaze ozbiljni izazovi.

MONITOR: EU nije oduševljena kineskim prisustvom i uticajem na privrede zemalja Balkana, među kojima se ističe i Crna Gora, a još više Srbija. Novi kineski „Put svile“ nazvan Inicijativa „Pojas i put“, obuhvata i značajan broj zemalja članica EU. Neki to zovu „kineskim Maršalovim planom“, a drugi „dužničkom diplomatijom“… Koliko je velika razlika u stepenu i načinu kineskog prisustva ovdje i u zemljama EU? Kakva je budućnost te saradnje?

VUJAČIĆ: Kristijan Lagard koja je sada predsednica Evropske centralne banke, dok je još bila direktor MMF-a, pre par godina je upozoravala zemlje da vode računa o isplativosti projekata infrastrukture u okviru programa „Pojas i put“, te da su neke u ospasnosti da uđu u probleme otplate duga. Tada je nabrojala šest zemalja među kojima je bila i Crna Gora. Nisam sklon da zbog toga optužujem Kinu. Naši političari nose odgovornost za zaduživanje. Izgradnja infrastrukture se predstavlja kao vid ubrzanog razvoja.  Kad bi samo zidanje puteva vodilo brzom razvoju, sve bi zemlje bile razvijene, jer je u današnje vreme gradnja puteva prilično jednostavna.

Ono na čemu bi trebalo da insistiraju vlasti sa ovih prostora  je da prisustvo ekonomskih subjekata iz bilo koje zemje sveta, pa i Kine, bude u skladu sa dobrom praksom EU u svakom pogledu, od tendera do ekoloških kriterija. Očigledno je da oni to ne rade, a to je dugoročno kontraproduktivno.

MONITOR: Hoće li povratak talibana u Avganistanu promijeniti ili potvrditi odnose globalnih sila?

VUJAČIĆ: Avganistan neće promeniti globalne odnose sem ukoliko ponovo postane baza za terorizam, u šta sumnjam. Nije lako obezbediti elementarne uslove za život posle tako dugotrajnog rata. To znači da će talibani morati da se mnogo više prilagode svetu ukoliko žele da uspostave dugoročnu vlast. To znači oslanjnaje na pomoć, kredite, devizne rezerve i još mnogo toga.

 

U krizi na Cetinju su učestvovale sve strane

MONITOR: U Srbiji se pojavila sintagma „srpski svijet“, kao novo-stara „etno-spoljnopolitička“ inicijativa. Bilo je dosta straha u vezi sa ovim događajima na Cetinju. Da li je moguće da posljedice sukoba na Cetinju dovedu do radikalnijih unutarpolitičkih, pravosudnih i diplomatskih izazova?

VUJAČIĆ: Ne znam šta znači „srpski svet“. Vidim da je jedna takva, po mišljenju mnogih, nesrećna, a po mom mišljenju i pretenciozna, floskula dovela do oštrih polemika i u Srbiji. Jedni u njoj vide nacionalizam i srpski hegemonizam, a drugi legitimnu zainteresovanost za položaj, prava i kulturni identitet pripadnika srpske nacionalnosti van Srbije,  koja ne bi trebalo da bude upitna.

Svakako nije dobro što se tom floskulom najglasnije oglašava Aleksandar Vulin poznat po svom konfrontirajućem i agresivnom maniru u raspravama o etnicitetu i tumačenju istorije koje često sam inicira. To što to ne bi trebalo da bude njegov posao u vladi Republike Srbije i što ga niko ne koriguje,  čini da se njegove izjave tumače kao stvarne Vučićeve poruke koje on ne želi da izgovori. To ne može da doprinese ničemu dobrom, a pogotovu ne Vučiću jer je njegova radikalska nacionalistička prošlost i učešće u politici 1990-ih godina naširoko poznata. Mislim da se cela javna polemika oko ove floskule ne vodi o njenom značenju, već se značenje izvlači iz biografije ličnosti koja je propoveda i objašnjava. Vulin je naknadno svojim izjavama dodatno doprineo negativnom tumačenju „srpskog sveta”.

Cela polemika oko ove floskule nam, međutim, govori nešto drugo. Govori nam o stanju u zemljama ovih prostora koje su, kao što sam rekao, uronjene u prošlost i međusobne razmirice, a i u okviru samih sebe jako polarizovane.  Sve će se iskoristiti za produbljivanje podela i raspaljivanje strasti jer na tome opstaju veći delovi političkih i drugih elita.

Slično se i desilo sa ustoličenjem na Cetinju, koje se srećom završilo bez tragičnih posledica. Ono što se dešavalo kroz vekove, da se laički  izrazim, ritual unapređenja jednog sveštenog lica na funkciju, pretvorilo se u krizu na ivici žestokog nasilja koje je moglo da dovede do veoma ozbiljnih posledica. U tome su učestvovale sve strane. Posebno je loše izgledalo organizovano dovođenja protivnika tog ustoličenja koji su se nasilnički ponašali. Još gore, stvorena je percepcija da predsednik Crne Gore podstiče nasilje. To urušava kredibilitet Crne Gore kao države.

 

SAD će na Balkanu podržavati napore EU iz drugog plana

MONITOR: Još se očekuje jasnija politika administracije Džozefa Bajdena prema zemljama Zapadnog Balkana, posebno prema nekim režimima i moćnim pojedincima, prije svega iz političke sfere. Šta bi moglo da se očekuje?

VUJAČIĆ: Očekujem povratak na ranije utvrđenu politiku podrške rukovodećoj ulozi Evropske unije na prostoru na kome se nalaze zemlje  koje imaju aspiracije ka članstvu u EU. Cilj Bajdenove administracije je ponovno uspostavljanje čvrstih veza sa EU koje su u vreme Trampa bile narušene. SAD će podržavati napore EU iz drugog plana, a njihovu nešto veću ulogu očekujem u pregovorima između Beograda i Prištine, iz razloga što imaju daleko veći uticaj na albansku stranu. Predviđam da će se to manifestovati vrlo brzo u nagovaranju Kurtija da zauzme konstruktivniji stav prema ovim pregovorima.

 

Crkve su na našim prostorima previše prisutne u politici

MONITOR: Da li dugo oslanjanje političkih partija i lidera u našem regionu  na dominantne crkve ili namjere da se stvore nove državne crkve (u etno-filetističkoj tradiciji Pravoslavlja), govore i o nemoći politike koja ne može bez „saveza trona i oltara“?

VUJAČIĆ: Mislim da su crkve na ovim prostorima isuviše prisutne u politici, a kad to kažem ne mislim samo na SPC i ne mislim samo na Crnu Goru, već i na sve prostore bivše Jugoslavije. Trebalo bi da su naše državnosti i nacije zasnovane na nečemu drugom, a ne na pripadnosti konfesijama. Politika indentiteta u ektremnom obliku je i dovela do krvavog raspada Jugoslavije. Trebalo je da iz toga nešto naučimo. Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo