Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽARKO RAKČEVIĆ: Mijenjati sistem a ne šminku

Objavljeno prije

na

MONITOR: Crna Gora je postala kandidat za članstvo u EU ali uz mnoštvo lekcija i zadataka koje tek treba da savlada. Datum početka pregovor nije još određen. Kako to tumačite?


RAKČEVIĆ: Status kandidata jeste pozitivan iskorak kojem se, naravno, radujemo i mi koji se već dvije decenije zalažemo za članstvo u Evropskoj uniji i prihvatanje dominantnih evropskih vrijednosti. Uloženo je mnogo u poboljšavanje spoljašnjeg izgleda Crne Gore, u skupu šminku. Ipak, imam utisak da je odraz u briselskom ogledalu razočarao vladajuću političku elitu. Drugo, janusovsko lice, koje mi gledamo i sa kojim živimo svaki dan je, na žalost, pravo lice naše Crne Gore. Sadržina preporuka ukazuje da između takve Crne Gore i EU nijesu prepreka sramotni intelektualci, civilni sektor – Forum 2010, MANS, nezavisni mediji kao Monitor I Vijesti. Danas nijesu to ni „antidržavne” opozicione stranke. Nedostatak političke volje kod vladajuće elite da oslobodi društvo I pojedince, da oslobodi institucije, sudstvo, tužilaštvo, policiju, političkog uticaja i da krene u obračun sa kriminalom i korupcijom su glavne prepreke između Crne Gore i EU. Ista je dijagnoza sramotnih intelektualaca I Evropske komisije.

 

MONITOR: Kako dalje?
RAKČEVIĆ: U osnovi, moguća su dva puta. Jedan je onaj na kojem insistira Brisel, da se umjesto statistike daju vidljivi rezultati. No, postizanje očekivanih rezultata bi bio, suštinski, udar u same temelje ovakvog sistema. Taj udar bi izazvao i sistemske i personalne promjene u Crnoj Gori što bi bilo dramatično za dio onih koji vladaju. Drugi put je put doživotnog statusa kandidata, za EU. Dakle , vladanje po starom uz simulirano čekanje Godoa pregovarača. Nadam se da, bez obzira, na raširenu sistemsku korupciju u vladajućoj eliti postoje časni i odgovorni ljudi svjesni izostanka rezultata u borbi protiv organizovanog kriminala i da će bez obzira na sve uskoro početi otvaranje procesa koji će podrazumijevati promjenu i sistema i ponašanja – koji će Crnu Goru gurnuti ka evropskim vrijednostima.

MONITOR: Dvadeset godina DPS vlada Crnom Gorom. Problemi se nagomilavaju. Gdje vidite izlaz?
RAKČEVIĆ: Za ubrzan oporavak treba nam diskonitinuitet. Drugačiji odnos prema prošlosti, sadašnjosti, budućnosti. Podaništvo, strah i ekonomska zavisnost su sputali istinu I kreativnost. Iz prošlosti umjesto pouka izvlačimo opasne falsifikate. Nasljednicima ostavljamo pogrešne znakove pored puta. Tadašnji donosioci odluka i danas samoodbranom nameću kolektivnu samoobmanu po pitanju ratnih zločina, vjerske i nacionalne isključivosti, Dubrovnika, deportacija izbjeglica, Morinja, Bukovice, Štrbaca. Nasljeđe generacija nemilice trošimo, prodaje se ili rasprodaje Elektroprivreda, Telekom, Jugopetrol, KAP, hoteli… Nije pokrenut novi razvojni ciklus, nema rasta društvenog proizvoda ni zaposlenosti. Novac je uglavnom otišao u neproduktivnu potrošnju, održavanje vlasti. Moć sadašnjeg trenutka kao filozofsku životnu orijentaciju individue razumijem. Ali ako se pristup „hoću sad i hoću sve” promoviše kao kolektivna vrijednost onda to nije samo generacijska preraspodijela, sebičnost i neodgovornost. To je krađa predaka I potomaka. Kao što su i neproduktivno zaduživanje, kolonijalni ugovori i rasprodaja nacionalnih resursa suštinsko potkradanje budućih generacija.

MONITOR: Da li će ako se ovako nastavi eventualna gradnja HE na Morači biti primjer korupcionaškog posla?
RAKČEVIĆ: Vlada je u par navrata uz bajkovit pristup sveopšteg preporoda tvrdila da postoje cost benefit analize ovog posla, koje su u prvoj fazi tretirane kao teška tajna. Nakon toga je uslijedilo pozivanje na studiju Univerziteta Mediteran, pa se poslije ispostavilo da ta studija ne samo da nije timski verifikovana nego je čak rukovodilac projekta predložio raskid ugovora sa Ministarstvom. Ukazano je na nedostatke traženog pristupa I potrebu da izvještaj prate metodološke napomene kao i na opasnost od selektivne interpretacije rezultata. Ispostavilo se da su, neki od ljudi koji su po službenoj dužnosti propagirali projekat i radili na pomenutoj studiji, službenici Vlade Crne Gore koja želi da predstavi argumente svojih uposlenika kao sveto pismo nezavisnih stručnjaka. Nema govora o tome da je javnosti pružena cost benefit analiza koja je potrebna za prikazivanje javnog interesa kao ni moguća alternativna rješenja . Izvjesno ja da bi benefiti od ovoga posla za Crnu Goru stigli tek 2068. Predviđena koncesiona nadoknada je minimalno dva odsto prometa I iznosiće od milion do dva miliona na godišnjem nivou. Može se, realno, očekivati samo manja korist tokom šest godina gradnje i vrlo mali pozitivni uticaj na naš bruto društveni proizvod. Biće fiskalnih prihoda od uvoza materijala, kao i zbog uvoza potrebne opreme. Nije tačna ni priča o šest-sedam miliona eura godišnje ubranog PDV-a jer se radi o izvozu energije. I na tom projektu će uglavnom raditi inostrani radnici, kao i na ostalim građevinama. Nakon perioda gradnje do kraja koncesionog perioda ostaje nam samo milion do dva godišnje koncesione naknade plus doprinosi I porezi na zarade manje od dvijestotine zaposlenih. Ti prihodi su značajno manji od onoga što ćemo plaćati zbog zaduženja o kojem sam već pričao. Projekcije Foruma 2010 pokazuju da će svi naši eko-eko troškovi biti veći od onoga što ćemo dobiti od ovih HE. Sasvim je jasno da ni Forum, ni ja lično, nismo protiv korišćenja hidropotencijala, naprotiv. Mi smo protiv ovog kolonijalnog pristupa u kojem se resursi Crne Gore daju budzašto. Ako treba da radimo hidroelektrane, bolje da radimo u suvlasništvu sa nekim, ili sami tako što ćemo da se zadužimo ali i da imamo korist i po energetski i po platni bilans. Posebno smo ukazivali I na ozbiljnost analiza uticaja na okolinu i na seizmičke rizike.

MONITOR: Bili ste, u jednom periodu potpredsjednik Vlade, sada ste u privatnom biznisu i nevladinom sektoru. Da li i na koji način osjećate diskriminaciju?
RAKČEVIĆ: Dok sam bio predsjednik SDP-a i potpredsjednik Vlade insistirao sam upravo na ovim vrijednostima koje nam i EU nameće. Insistirao sam da djelujemo primjerom. Da učinimo javnim sopstvenu imovinu, da definišemo konflikt interesa, insistirao sam na drugačijem odnosu prema voznom i avio parku, bilo je ograničeno članstvo u upravnim odborima, dodjeljivali su se samo službeni stanovi na privremeno korišćenje i slično. Samo par mjeseci poslije podnošenja ostavke, nakon potpisivanja Beogradskog sporazuma, sistem se vratio u ravnotežno stanje. A ravnotežno stanje jeste i taj vid sistemske korupcije. Malo je ljudi u sferi privatnog biznisa koji imaju smjelosti da oponiraju zvaničnoj istini. Ta kritika je vrlo skupa. Sistem ili pojedinci u sistemu se svete. Jednaki zakoni za sve privredne subjekte i građane su samo papirna priča jer često imate i vulgarno nasilje nad onima koji slobodno misle. Lojalni podanici i partneri mogu računati na šargarepu. Za neprilagođene postoje različite vrste štapova i špalira. Istorijski kod. Kontinuitet totalitarističkog odgovora različitomislećim, crnogorski razgovor sa jereticima. Moram reći da je i na mom primjeru vidljiva diskriminacija. Teško je zamisliti u uređenoj državi da možete doći u situaciju da vam se napravi višemilionska šteta jer je vlast izmjenama u okviru DUP-a, na parcelama koje su više od sto godina u vlasništvu moje porodice, promijenila namjenu prostora i umjesto postojećih objekata ucrta bezvrijednu zelenu površinu. Nedaleko odatle, sječe se park i šuma, uklanja se javni parking a ucrtavaju se ogromne građevine. To je elementarna diskriminacija.

 

Za tuđ račun

MONITOR: Forum 2010 je u nekoliko navrata reagovao na planove iz Vlade vezano za eventualnu gradnju hidroelektrana na Morači. U čemu se sve ogleda tvrdnja da gradnja HE nije javni interes?
RAKČEVIĆ: Dosadašnja javna rasprava oko HE na Morači ukazala da se ne radi o javnom interesu. Ne postoje jasne analize šta građani Crne Gore dobijaju ukoliko nekome daju svoj nacionalni resurs i koliko će to da nas košta. U prvoj fazi se manipulisalo sa time da se izgradnjom HE na Morači rješava deficit električne energije u Crnoj Gori. Konačno je jasno da će favorizovana italijanska firma A2A biti ta koja će biti izabrana i da se na taj način rješava deficit električne energije u susjednoj Italiji te da je i polaganje kabla za prenos između obala Crne Gore i Italije ono što je u tom paketu. Dakle, mi dajemo vrijedan resurs da bi se djelimično riješio problem nedostajućih 20 odsto zelene energije u Italiji. Ne sam to, građani Crne Gore poreski obveznici, treba da obezbijede i nekoliko desetina miliona eura ili čak i znatno više, da se zadužimo da bi se izvršila eksproprijacija preko hiljadu sto pedeset hektara zemljišta koje će biti potopljeno ili u zoni korišćenja, da bi se riješili problemi manastira Morača, problemi prenosne mreže i da bi se, u suštini, na taj način angažovanjem ne malih sredstava obezbijedila zadovoljavajuća profitna stopa inostranom partneru.

Najgori vidovi korupcije

MONITOR: Da li ova i ovakva vlast može pokrenuti stvar sa mjesta?
RAKČEVIĆ: Vlast u Crnoj Gori nema dovoljno demokratskih kapaciteta. Veoma je raširena sistemska korupcija. Korupcija je ekonomska i moralna i duhovna, što su najgori vidovi korupcije. Brisel nas opominje oko stvari koje su elementarne. Kao što je zakon o konfliktu interesa, oko toga da je i dalje praksa da javni funkcioneri sjede u mnoštvu upravnih odbora… Oni koji vladaju u različitoj mjeri vuku korist od ovakvog sistema. Neki imaju mrvice od te sistemske korupcije – plaćen telefon, članstvo u upravnim odborima, službeni automobil na korišćenje. Probrani zaćute zbog poklon stanova. Neki, traže i uzmu mnogo više. U analizama Evropske komisije se apostrofira i borba protiv korupcije I borba protiv organizovanog kriminala oduzimanjem imovine. Djelovi vlasti će se i dalje najviše opirati tom zahtjevu jer će sjutra pred nepartijskim tužilaštvom, policijom i sudstvom teško objasniti porijeklo miliona. Korupcija i kriminal su posebno izraženi u oblasti prostornog planiranja – urbanizma, dobijanja građevinskih dozvola pa se i u tim oblastima insistira na vladavini prava i na antidiskriminacionom zakonodavstvu. Nejednakost pred zakonom i birokratska samovolja i opstrukcije je ono sa čim se i ja lično svakodnevno srijećem.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo