Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽARKO RAKČEVIĆ: Mijenjati sistem a ne šminku

Objavljeno prije

na

MONITOR: Crna Gora je postala kandidat za članstvo u EU ali uz mnoštvo lekcija i zadataka koje tek treba da savlada. Datum početka pregovor nije još određen. Kako to tumačite?


RAKČEVIĆ: Status kandidata jeste pozitivan iskorak kojem se, naravno, radujemo i mi koji se već dvije decenije zalažemo za članstvo u Evropskoj uniji i prihvatanje dominantnih evropskih vrijednosti. Uloženo je mnogo u poboljšavanje spoljašnjeg izgleda Crne Gore, u skupu šminku. Ipak, imam utisak da je odraz u briselskom ogledalu razočarao vladajuću političku elitu. Drugo, janusovsko lice, koje mi gledamo i sa kojim živimo svaki dan je, na žalost, pravo lice naše Crne Gore. Sadržina preporuka ukazuje da između takve Crne Gore i EU nijesu prepreka sramotni intelektualci, civilni sektor – Forum 2010, MANS, nezavisni mediji kao Monitor I Vijesti. Danas nijesu to ni „antidržavne” opozicione stranke. Nedostatak političke volje kod vladajuće elite da oslobodi društvo I pojedince, da oslobodi institucije, sudstvo, tužilaštvo, policiju, političkog uticaja i da krene u obračun sa kriminalom i korupcijom su glavne prepreke između Crne Gore i EU. Ista je dijagnoza sramotnih intelektualaca I Evropske komisije.

 

MONITOR: Kako dalje?
RAKČEVIĆ: U osnovi, moguća su dva puta. Jedan je onaj na kojem insistira Brisel, da se umjesto statistike daju vidljivi rezultati. No, postizanje očekivanih rezultata bi bio, suštinski, udar u same temelje ovakvog sistema. Taj udar bi izazvao i sistemske i personalne promjene u Crnoj Gori što bi bilo dramatično za dio onih koji vladaju. Drugi put je put doživotnog statusa kandidata, za EU. Dakle , vladanje po starom uz simulirano čekanje Godoa pregovarača. Nadam se da, bez obzira, na raširenu sistemsku korupciju u vladajućoj eliti postoje časni i odgovorni ljudi svjesni izostanka rezultata u borbi protiv organizovanog kriminala i da će bez obzira na sve uskoro početi otvaranje procesa koji će podrazumijevati promjenu i sistema i ponašanja – koji će Crnu Goru gurnuti ka evropskim vrijednostima.

MONITOR: Dvadeset godina DPS vlada Crnom Gorom. Problemi se nagomilavaju. Gdje vidite izlaz?
RAKČEVIĆ: Za ubrzan oporavak treba nam diskonitinuitet. Drugačiji odnos prema prošlosti, sadašnjosti, budućnosti. Podaništvo, strah i ekonomska zavisnost su sputali istinu I kreativnost. Iz prošlosti umjesto pouka izvlačimo opasne falsifikate. Nasljednicima ostavljamo pogrešne znakove pored puta. Tadašnji donosioci odluka i danas samoodbranom nameću kolektivnu samoobmanu po pitanju ratnih zločina, vjerske i nacionalne isključivosti, Dubrovnika, deportacija izbjeglica, Morinja, Bukovice, Štrbaca. Nasljeđe generacija nemilice trošimo, prodaje se ili rasprodaje Elektroprivreda, Telekom, Jugopetrol, KAP, hoteli… Nije pokrenut novi razvojni ciklus, nema rasta društvenog proizvoda ni zaposlenosti. Novac je uglavnom otišao u neproduktivnu potrošnju, održavanje vlasti. Moć sadašnjeg trenutka kao filozofsku životnu orijentaciju individue razumijem. Ali ako se pristup „hoću sad i hoću sve” promoviše kao kolektivna vrijednost onda to nije samo generacijska preraspodijela, sebičnost i neodgovornost. To je krađa predaka I potomaka. Kao što su i neproduktivno zaduživanje, kolonijalni ugovori i rasprodaja nacionalnih resursa suštinsko potkradanje budućih generacija.

MONITOR: Da li će ako se ovako nastavi eventualna gradnja HE na Morači biti primjer korupcionaškog posla?
RAKČEVIĆ: Vlada je u par navrata uz bajkovit pristup sveopšteg preporoda tvrdila da postoje cost benefit analize ovog posla, koje su u prvoj fazi tretirane kao teška tajna. Nakon toga je uslijedilo pozivanje na studiju Univerziteta Mediteran, pa se poslije ispostavilo da ta studija ne samo da nije timski verifikovana nego je čak rukovodilac projekta predložio raskid ugovora sa Ministarstvom. Ukazano je na nedostatke traženog pristupa I potrebu da izvještaj prate metodološke napomene kao i na opasnost od selektivne interpretacije rezultata. Ispostavilo se da su, neki od ljudi koji su po službenoj dužnosti propagirali projekat i radili na pomenutoj studiji, službenici Vlade Crne Gore koja želi da predstavi argumente svojih uposlenika kao sveto pismo nezavisnih stručnjaka. Nema govora o tome da je javnosti pružena cost benefit analiza koja je potrebna za prikazivanje javnog interesa kao ni moguća alternativna rješenja . Izvjesno ja da bi benefiti od ovoga posla za Crnu Goru stigli tek 2068. Predviđena koncesiona nadoknada je minimalno dva odsto prometa I iznosiće od milion do dva miliona na godišnjem nivou. Može se, realno, očekivati samo manja korist tokom šest godina gradnje i vrlo mali pozitivni uticaj na naš bruto društveni proizvod. Biće fiskalnih prihoda od uvoza materijala, kao i zbog uvoza potrebne opreme. Nije tačna ni priča o šest-sedam miliona eura godišnje ubranog PDV-a jer se radi o izvozu energije. I na tom projektu će uglavnom raditi inostrani radnici, kao i na ostalim građevinama. Nakon perioda gradnje do kraja koncesionog perioda ostaje nam samo milion do dva godišnje koncesione naknade plus doprinosi I porezi na zarade manje od dvijestotine zaposlenih. Ti prihodi su značajno manji od onoga što ćemo plaćati zbog zaduženja o kojem sam već pričao. Projekcije Foruma 2010 pokazuju da će svi naši eko-eko troškovi biti veći od onoga što ćemo dobiti od ovih HE. Sasvim je jasno da ni Forum, ni ja lično, nismo protiv korišćenja hidropotencijala, naprotiv. Mi smo protiv ovog kolonijalnog pristupa u kojem se resursi Crne Gore daju budzašto. Ako treba da radimo hidroelektrane, bolje da radimo u suvlasništvu sa nekim, ili sami tako što ćemo da se zadužimo ali i da imamo korist i po energetski i po platni bilans. Posebno smo ukazivali I na ozbiljnost analiza uticaja na okolinu i na seizmičke rizike.

MONITOR: Bili ste, u jednom periodu potpredsjednik Vlade, sada ste u privatnom biznisu i nevladinom sektoru. Da li i na koji način osjećate diskriminaciju?
RAKČEVIĆ: Dok sam bio predsjednik SDP-a i potpredsjednik Vlade insistirao sam upravo na ovim vrijednostima koje nam i EU nameće. Insistirao sam da djelujemo primjerom. Da učinimo javnim sopstvenu imovinu, da definišemo konflikt interesa, insistirao sam na drugačijem odnosu prema voznom i avio parku, bilo je ograničeno članstvo u upravnim odborima, dodjeljivali su se samo službeni stanovi na privremeno korišćenje i slično. Samo par mjeseci poslije podnošenja ostavke, nakon potpisivanja Beogradskog sporazuma, sistem se vratio u ravnotežno stanje. A ravnotežno stanje jeste i taj vid sistemske korupcije. Malo je ljudi u sferi privatnog biznisa koji imaju smjelosti da oponiraju zvaničnoj istini. Ta kritika je vrlo skupa. Sistem ili pojedinci u sistemu se svete. Jednaki zakoni za sve privredne subjekte i građane su samo papirna priča jer često imate i vulgarno nasilje nad onima koji slobodno misle. Lojalni podanici i partneri mogu računati na šargarepu. Za neprilagođene postoje različite vrste štapova i špalira. Istorijski kod. Kontinuitet totalitarističkog odgovora različitomislećim, crnogorski razgovor sa jereticima. Moram reći da je i na mom primjeru vidljiva diskriminacija. Teško je zamisliti u uređenoj državi da možete doći u situaciju da vam se napravi višemilionska šteta jer je vlast izmjenama u okviru DUP-a, na parcelama koje su više od sto godina u vlasništvu moje porodice, promijenila namjenu prostora i umjesto postojećih objekata ucrta bezvrijednu zelenu površinu. Nedaleko odatle, sječe se park i šuma, uklanja se javni parking a ucrtavaju se ogromne građevine. To je elementarna diskriminacija.

 

Za tuđ račun

MONITOR: Forum 2010 je u nekoliko navrata reagovao na planove iz Vlade vezano za eventualnu gradnju hidroelektrana na Morači. U čemu se sve ogleda tvrdnja da gradnja HE nije javni interes?
RAKČEVIĆ: Dosadašnja javna rasprava oko HE na Morači ukazala da se ne radi o javnom interesu. Ne postoje jasne analize šta građani Crne Gore dobijaju ukoliko nekome daju svoj nacionalni resurs i koliko će to da nas košta. U prvoj fazi se manipulisalo sa time da se izgradnjom HE na Morači rješava deficit električne energije u Crnoj Gori. Konačno je jasno da će favorizovana italijanska firma A2A biti ta koja će biti izabrana i da se na taj način rješava deficit električne energije u susjednoj Italiji te da je i polaganje kabla za prenos između obala Crne Gore i Italije ono što je u tom paketu. Dakle, mi dajemo vrijedan resurs da bi se djelimično riješio problem nedostajućih 20 odsto zelene energije u Italiji. Ne sam to, građani Crne Gore poreski obveznici, treba da obezbijede i nekoliko desetina miliona eura ili čak i znatno više, da se zadužimo da bi se izvršila eksproprijacija preko hiljadu sto pedeset hektara zemljišta koje će biti potopljeno ili u zoni korišćenja, da bi se riješili problemi manastira Morača, problemi prenosne mreže i da bi se, u suštini, na taj način angažovanjem ne malih sredstava obezbijedila zadovoljavajuća profitna stopa inostranom partneru.

Najgori vidovi korupcije

MONITOR: Da li ova i ovakva vlast može pokrenuti stvar sa mjesta?
RAKČEVIĆ: Vlast u Crnoj Gori nema dovoljno demokratskih kapaciteta. Veoma je raširena sistemska korupcija. Korupcija je ekonomska i moralna i duhovna, što su najgori vidovi korupcije. Brisel nas opominje oko stvari koje su elementarne. Kao što je zakon o konfliktu interesa, oko toga da je i dalje praksa da javni funkcioneri sjede u mnoštvu upravnih odbora… Oni koji vladaju u različitoj mjeri vuku korist od ovakvog sistema. Neki imaju mrvice od te sistemske korupcije – plaćen telefon, članstvo u upravnim odborima, službeni automobil na korišćenje. Probrani zaćute zbog poklon stanova. Neki, traže i uzmu mnogo više. U analizama Evropske komisije se apostrofira i borba protiv korupcije I borba protiv organizovanog kriminala oduzimanjem imovine. Djelovi vlasti će se i dalje najviše opirati tom zahtjevu jer će sjutra pred nepartijskim tužilaštvom, policijom i sudstvom teško objasniti porijeklo miliona. Korupcija i kriminal su posebno izraženi u oblasti prostornog planiranja – urbanizma, dobijanja građevinskih dozvola pa se i u tim oblastima insistira na vladavini prava i na antidiskriminacionom zakonodavstvu. Nejednakost pred zakonom i birokratska samovolja i opstrukcije je ono sa čim se i ja lično svakodnevno srijećem.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo