Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽARKO RAKČEVIĆ: Mijenjati sistem a ne šminku

Objavljeno prije

na

MONITOR: Crna Gora je postala kandidat za članstvo u EU ali uz mnoštvo lekcija i zadataka koje tek treba da savlada. Datum početka pregovor nije još određen. Kako to tumačite?


RAKČEVIĆ: Status kandidata jeste pozitivan iskorak kojem se, naravno, radujemo i mi koji se već dvije decenije zalažemo za članstvo u Evropskoj uniji i prihvatanje dominantnih evropskih vrijednosti. Uloženo je mnogo u poboljšavanje spoljašnjeg izgleda Crne Gore, u skupu šminku. Ipak, imam utisak da je odraz u briselskom ogledalu razočarao vladajuću političku elitu. Drugo, janusovsko lice, koje mi gledamo i sa kojim živimo svaki dan je, na žalost, pravo lice naše Crne Gore. Sadržina preporuka ukazuje da između takve Crne Gore i EU nijesu prepreka sramotni intelektualci, civilni sektor – Forum 2010, MANS, nezavisni mediji kao Monitor I Vijesti. Danas nijesu to ni „antidržavne” opozicione stranke. Nedostatak političke volje kod vladajuće elite da oslobodi društvo I pojedince, da oslobodi institucije, sudstvo, tužilaštvo, policiju, političkog uticaja i da krene u obračun sa kriminalom i korupcijom su glavne prepreke između Crne Gore i EU. Ista je dijagnoza sramotnih intelektualaca I Evropske komisije.

 

MONITOR: Kako dalje?
RAKČEVIĆ: U osnovi, moguća su dva puta. Jedan je onaj na kojem insistira Brisel, da se umjesto statistike daju vidljivi rezultati. No, postizanje očekivanih rezultata bi bio, suštinski, udar u same temelje ovakvog sistema. Taj udar bi izazvao i sistemske i personalne promjene u Crnoj Gori što bi bilo dramatično za dio onih koji vladaju. Drugi put je put doživotnog statusa kandidata, za EU. Dakle , vladanje po starom uz simulirano čekanje Godoa pregovarača. Nadam se da, bez obzira, na raširenu sistemsku korupciju u vladajućoj eliti postoje časni i odgovorni ljudi svjesni izostanka rezultata u borbi protiv organizovanog kriminala i da će bez obzira na sve uskoro početi otvaranje procesa koji će podrazumijevati promjenu i sistema i ponašanja – koji će Crnu Goru gurnuti ka evropskim vrijednostima.

MONITOR: Dvadeset godina DPS vlada Crnom Gorom. Problemi se nagomilavaju. Gdje vidite izlaz?
RAKČEVIĆ: Za ubrzan oporavak treba nam diskonitinuitet. Drugačiji odnos prema prošlosti, sadašnjosti, budućnosti. Podaništvo, strah i ekonomska zavisnost su sputali istinu I kreativnost. Iz prošlosti umjesto pouka izvlačimo opasne falsifikate. Nasljednicima ostavljamo pogrešne znakove pored puta. Tadašnji donosioci odluka i danas samoodbranom nameću kolektivnu samoobmanu po pitanju ratnih zločina, vjerske i nacionalne isključivosti, Dubrovnika, deportacija izbjeglica, Morinja, Bukovice, Štrbaca. Nasljeđe generacija nemilice trošimo, prodaje se ili rasprodaje Elektroprivreda, Telekom, Jugopetrol, KAP, hoteli… Nije pokrenut novi razvojni ciklus, nema rasta društvenog proizvoda ni zaposlenosti. Novac je uglavnom otišao u neproduktivnu potrošnju, održavanje vlasti. Moć sadašnjeg trenutka kao filozofsku životnu orijentaciju individue razumijem. Ali ako se pristup „hoću sad i hoću sve” promoviše kao kolektivna vrijednost onda to nije samo generacijska preraspodijela, sebičnost i neodgovornost. To je krađa predaka I potomaka. Kao što su i neproduktivno zaduživanje, kolonijalni ugovori i rasprodaja nacionalnih resursa suštinsko potkradanje budućih generacija.

MONITOR: Da li će ako se ovako nastavi eventualna gradnja HE na Morači biti primjer korupcionaškog posla?
RAKČEVIĆ: Vlada je u par navrata uz bajkovit pristup sveopšteg preporoda tvrdila da postoje cost benefit analize ovog posla, koje su u prvoj fazi tretirane kao teška tajna. Nakon toga je uslijedilo pozivanje na studiju Univerziteta Mediteran, pa se poslije ispostavilo da ta studija ne samo da nije timski verifikovana nego je čak rukovodilac projekta predložio raskid ugovora sa Ministarstvom. Ukazano je na nedostatke traženog pristupa I potrebu da izvještaj prate metodološke napomene kao i na opasnost od selektivne interpretacije rezultata. Ispostavilo se da su, neki od ljudi koji su po službenoj dužnosti propagirali projekat i radili na pomenutoj studiji, službenici Vlade Crne Gore koja želi da predstavi argumente svojih uposlenika kao sveto pismo nezavisnih stručnjaka. Nema govora o tome da je javnosti pružena cost benefit analiza koja je potrebna za prikazivanje javnog interesa kao ni moguća alternativna rješenja . Izvjesno ja da bi benefiti od ovoga posla za Crnu Goru stigli tek 2068. Predviđena koncesiona nadoknada je minimalno dva odsto prometa I iznosiće od milion do dva miliona na godišnjem nivou. Može se, realno, očekivati samo manja korist tokom šest godina gradnje i vrlo mali pozitivni uticaj na naš bruto društveni proizvod. Biće fiskalnih prihoda od uvoza materijala, kao i zbog uvoza potrebne opreme. Nije tačna ni priča o šest-sedam miliona eura godišnje ubranog PDV-a jer se radi o izvozu energije. I na tom projektu će uglavnom raditi inostrani radnici, kao i na ostalim građevinama. Nakon perioda gradnje do kraja koncesionog perioda ostaje nam samo milion do dva godišnje koncesione naknade plus doprinosi I porezi na zarade manje od dvijestotine zaposlenih. Ti prihodi su značajno manji od onoga što ćemo plaćati zbog zaduženja o kojem sam već pričao. Projekcije Foruma 2010 pokazuju da će svi naši eko-eko troškovi biti veći od onoga što ćemo dobiti od ovih HE. Sasvim je jasno da ni Forum, ni ja lično, nismo protiv korišćenja hidropotencijala, naprotiv. Mi smo protiv ovog kolonijalnog pristupa u kojem se resursi Crne Gore daju budzašto. Ako treba da radimo hidroelektrane, bolje da radimo u suvlasništvu sa nekim, ili sami tako što ćemo da se zadužimo ali i da imamo korist i po energetski i po platni bilans. Posebno smo ukazivali I na ozbiljnost analiza uticaja na okolinu i na seizmičke rizike.

MONITOR: Bili ste, u jednom periodu potpredsjednik Vlade, sada ste u privatnom biznisu i nevladinom sektoru. Da li i na koji način osjećate diskriminaciju?
RAKČEVIĆ: Dok sam bio predsjednik SDP-a i potpredsjednik Vlade insistirao sam upravo na ovim vrijednostima koje nam i EU nameće. Insistirao sam da djelujemo primjerom. Da učinimo javnim sopstvenu imovinu, da definišemo konflikt interesa, insistirao sam na drugačijem odnosu prema voznom i avio parku, bilo je ograničeno članstvo u upravnim odborima, dodjeljivali su se samo službeni stanovi na privremeno korišćenje i slično. Samo par mjeseci poslije podnošenja ostavke, nakon potpisivanja Beogradskog sporazuma, sistem se vratio u ravnotežno stanje. A ravnotežno stanje jeste i taj vid sistemske korupcije. Malo je ljudi u sferi privatnog biznisa koji imaju smjelosti da oponiraju zvaničnoj istini. Ta kritika je vrlo skupa. Sistem ili pojedinci u sistemu se svete. Jednaki zakoni za sve privredne subjekte i građane su samo papirna priča jer često imate i vulgarno nasilje nad onima koji slobodno misle. Lojalni podanici i partneri mogu računati na šargarepu. Za neprilagođene postoje različite vrste štapova i špalira. Istorijski kod. Kontinuitet totalitarističkog odgovora različitomislećim, crnogorski razgovor sa jereticima. Moram reći da je i na mom primjeru vidljiva diskriminacija. Teško je zamisliti u uređenoj državi da možete doći u situaciju da vam se napravi višemilionska šteta jer je vlast izmjenama u okviru DUP-a, na parcelama koje su više od sto godina u vlasništvu moje porodice, promijenila namjenu prostora i umjesto postojećih objekata ucrta bezvrijednu zelenu površinu. Nedaleko odatle, sječe se park i šuma, uklanja se javni parking a ucrtavaju se ogromne građevine. To je elementarna diskriminacija.

 

Za tuđ račun

MONITOR: Forum 2010 je u nekoliko navrata reagovao na planove iz Vlade vezano za eventualnu gradnju hidroelektrana na Morači. U čemu se sve ogleda tvrdnja da gradnja HE nije javni interes?
RAKČEVIĆ: Dosadašnja javna rasprava oko HE na Morači ukazala da se ne radi o javnom interesu. Ne postoje jasne analize šta građani Crne Gore dobijaju ukoliko nekome daju svoj nacionalni resurs i koliko će to da nas košta. U prvoj fazi se manipulisalo sa time da se izgradnjom HE na Morači rješava deficit električne energije u Crnoj Gori. Konačno je jasno da će favorizovana italijanska firma A2A biti ta koja će biti izabrana i da se na taj način rješava deficit električne energije u susjednoj Italiji te da je i polaganje kabla za prenos između obala Crne Gore i Italije ono što je u tom paketu. Dakle, mi dajemo vrijedan resurs da bi se djelimično riješio problem nedostajućih 20 odsto zelene energije u Italiji. Ne sam to, građani Crne Gore poreski obveznici, treba da obezbijede i nekoliko desetina miliona eura ili čak i znatno više, da se zadužimo da bi se izvršila eksproprijacija preko hiljadu sto pedeset hektara zemljišta koje će biti potopljeno ili u zoni korišćenja, da bi se riješili problemi manastira Morača, problemi prenosne mreže i da bi se, u suštini, na taj način angažovanjem ne malih sredstava obezbijedila zadovoljavajuća profitna stopa inostranom partneru.

Najgori vidovi korupcije

MONITOR: Da li ova i ovakva vlast može pokrenuti stvar sa mjesta?
RAKČEVIĆ: Vlast u Crnoj Gori nema dovoljno demokratskih kapaciteta. Veoma je raširena sistemska korupcija. Korupcija je ekonomska i moralna i duhovna, što su najgori vidovi korupcije. Brisel nas opominje oko stvari koje su elementarne. Kao što je zakon o konfliktu interesa, oko toga da je i dalje praksa da javni funkcioneri sjede u mnoštvu upravnih odbora… Oni koji vladaju u različitoj mjeri vuku korist od ovakvog sistema. Neki imaju mrvice od te sistemske korupcije – plaćen telefon, članstvo u upravnim odborima, službeni automobil na korišćenje. Probrani zaćute zbog poklon stanova. Neki, traže i uzmu mnogo više. U analizama Evropske komisije se apostrofira i borba protiv korupcije I borba protiv organizovanog kriminala oduzimanjem imovine. Djelovi vlasti će se i dalje najviše opirati tom zahtjevu jer će sjutra pred nepartijskim tužilaštvom, policijom i sudstvom teško objasniti porijeklo miliona. Korupcija i kriminal su posebno izraženi u oblasti prostornog planiranja – urbanizma, dobijanja građevinskih dozvola pa se i u tim oblastima insistira na vladavini prava i na antidiskriminacionom zakonodavstvu. Nejednakost pred zakonom i birokratska samovolja i opstrukcije je ono sa čim se i ja lično svakodnevno srijećem.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: RTCG ostaje pod političkom kontrolom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Boris Raonić će nastaviti da vraća uslugu Spajiću, ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica u RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve

 

 

MONITOR: Ostavku generalnog direktora RTCG Borisa Raonica i njegov istovremeni izbor za v.d generalnog direktora okarakterisali ste kao ,,početak realizacije dogovorenog plana”. Šta jei cilj tog plana i ko je u njemu učestvovao?

ĐUROVIĆ: Plan koji je dogovoren između nezakonito imenovanog generalnog direktora RTCG  Borsa Raonića, predsjednika Vlade i PES-a Milojka Spajića, predsjednika Skupštine i NSD Andrije Mandića i predsjednika DNP Milana Kneževića je da Raonić bude ponovo izabran na funkciju generalnog direktora RTCG, ali ovaj put na manje nezakonit način. Raonić nije ispunjavao uslove za generalnog direktora RTCG na osnovu prethodnog zakona jer nije imao 10 godina radnog iskustva u VII 1 stepenu kvalifikacije. Zato je Spajić neposredno pred usvajanje medijskih zakona izvršio izmjene da bi zakon prilagodio limitima Raonića i omogućio mu ponovni izbor na funkciju. Podsjećam, Raonić je završio pravni fakultet 2018. godine, a  uslov propisan prethodnim zakonom i nacrtom važećeg zakona od 10 godina radnog iskustva on nije mogao ispuniti. Zato je Spajić potrebno radno iskustvo spustio na pet godina.

Ovo neodoljivo podsjeća na ono što je  DPS radio 30 godina dok je bio vlast, kada su se propisi prilgođavali pojedincima koji su morali da vraćaju uslugu poltičkim mentorima tokom trajanja svog mandata. Tako će i Raonić nastaviti da vraća uslugu Spajiću ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica i RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve.

MONITOR: Može li proces koji vodi tužilaštvo uticati na taj naum?

ĐUROVIĆ: Taj proces neće uticati na naum Spajića, Raonića, Mandića i Kneževića jer je očigledano i Tužilaštvo pod političkim uticajem u ovom slučaju. Proces izviđaja zbog nepoštovanja sudske pravosnažne presude traje više od godinu. Namjerno je odugovlačen u Specijalnom državnom tužilaštvu. Sada je predmet vraćen Osnovnom državnom tužilaštvu koje neće ništa uraditi u skorijem periodu. Raonić je podnio ostavku i odlučio da bude u v.d. stanju do ponovnog izbora, jer očekuje skore nove pravosnažne presude po tužbama Nikole Markovića i Srđana Čovića kojima će se potvrditi da je u dva navrata bio nezakonito imenovan na funkciju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NEMANJA VOJINOVIĆ, REDITELJ: Slika svijeta u nestajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dokumentarni film nije komercijalna umjetnost, ali ima tu moć da otvori prozor u neke nove svjetove i postavi pitanja za koja komercijalna umjetnost nema vremena ili strpljenja

 

Dugometražni dokumentarni film „Flašaroši“ Nemanje Vojinovića prikazan je u Podgorici, na Underhillfestu – međunarodnom festivalu dokumentarnog filma. Gosti su bili reditelj filma Nemanja Vojinović i producentkinja Marija Stojnić. Film je na Sarajevo film festivalu osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film, kao i nagrade na Slobodnoj zoni i na Martovskom festivalu…

MONITOR: Na samom početku filma gledaoci su upoznati da se u blizini Beograda, u nekada moćnog središta neolitske, vinčanske kulture, donedavno nalazila jedna od najvećih deponija u svijetu. Kada ste počeli da se interesujete za ovu priču i kad ste došli na ideju da snimite ovo ostvarenje?

VOJINOVIĆ: Prva inspiracija za film došla je nakon što sam video foto reportažu sa deponije u Vinči. Bila je to fotografija sakupljača koji stoji na brdu otpada dok u pozadini leti na hiljade galebova. Mislio sam da je to neka daleka zemlja trećeg sveta, a zapravo je tu u Beogradu, u Vinči.  Vinčanska kultura mi je bila motivacija i početna tačka razmišljanja o filmu – kako je moguće da je na mestu najstarije evropske kulture sada jedna od najvećih deponija na svetu. Zašto gajimo takav nemar spram kulturno-istorijskom značajnom prostoru? Prvobitna ideja je bila da napravim vizuelno snažan esejistički film o konzumerizmu i istorijskoj vertikali vinčanskog prostora u tri sloja. Prošlost vinčanske kulture, savremeni sloj konzumerizma i modernog načina života kroz slike deponije, sa pitanjem šta će buduće generacije za nekih hiljadu godina da pomisle o našoj civilizaciji.  Onda sam otišao na deponiju i stajao na istovaru, na vrhu brda od preko pedeset metara smeća. Iznad mene preletale su na hiljade galebova, dok je teška mašinerija jurila po istovaru i mlela sve pred sobom. Okrenuo sam se, a iza mene bio je jedan potpuno nepoznati svet. Na stotine radnika, manuelnih reciklera koji sa džakovima na leđima jure ka istovaru ili se vraćaju u svoje baze punih džakova plastičnih flaša. Otvorio se jedan paralelni, nevidljivi svet, haotičan sistem u kome deluje da svako ima svoje mesto. Ljudi su me „osvojili“ i poželeo sam da prikažem neistraženi univerzum flašaroša.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

MONITOR: U vladi BiH je došlo do konfuzije u vezi sa dozvolom za dolazak kadeta iz Srbije. Željko Komšić je to nazvao agresijom, Pokret majki enklava Srebrenice i Žepe provokacijom…Kako je moguće da je, na kraju, stvar sa dozvolom bila jasna kada je Avaz objavio informaciju iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije?

BAJTAL: S „informacijom“ i bez nje – ništa ni novo ni slučajno. Našao se način da se još jednom podigne režimski spasonosna prašina za srbijanskog izvođača i njegove manje-entitetske podizvođače, koji su politiku srozali na etno-sluganski imperativ sistematskog sluđivanja i uznemiravanja bosanske javnosti. Na tome već decenijama vješto i istrajno rade. Samo to ih, uprkos golemom nezadovoljstvu gladnih i poniženih masa, održava u vlastodržačkim foteljama.

MONITOR:  Dodik najavljuje „razdruživanje“ o kojem je sačinjen i dokument. Kao povod prvo je naveo usvajanje Rezolucije, a sada više pažnje ponovo obraća na mogućnost da međunarodna zajednica utiče da se pitanje imovine BiH konačno riješi i to, kako on tvrdi, na štetu RS. Da li je „imovina“ ključna riječ za Dodika?

BAJTAL: Iskustvo postojanja države Bosne i Hercegovine, ne poznaje nikakvo „združivanje“, pa je i priča o „razdruživanju“ nelogična i besmislena. Povijesno, prije i poslije Dejtona, postoji samo BiH. I ništa više. Šta je tu združeno? Ništa! Pa kako onda „razdružiti“ nezdruženo?

Da, „imovina“ je Dodikov ključni problem. Da budem precizan i jasan – ne državna – nego njegova privatna imovina čiju vrijenost strane agencije i entitetska opozicija procjenjuju na milijarde eura, optužujući ga za njeno sumnjivo sticanje. U isto vrijeme, građani manjeg bh. entiteta bijedno tavore.  U tom sumornom košmaru, kaže službena statistika, nasilje, broj ubistava i samubistava, u manjem entitetu, u stalnom su porastu. Taj očigledni  životni problem, pokušava se maskirati nametanjem etno-tema i fabrikovanjem lažnih  problema; maštarijama o entitetu kao državi; o njenoj samostalnosti, o „razdruživanju“; medijski orkestriranom kuknjavom o „državnoj imovini“; halabukom o Rezoluciji, i čemu sve ne.

MONITOR: Dodik najavljuje i da će ponovo biti stavljen na glasanje krajnje kontroverzni prijedlog Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija koji je, zbog pritiska spolja, bio povučen. Tvrdi se da je u tom Prijedlogu jasan uticaj zakonodavstva Rusije u toj oblasti. Već je zakonskim inicijativama pogoršano stanje u medijima i ljudskim pravima u RS. Ima li rješenja?

BAJTAL: Nema rješenja. Bar za sada.  Sve to  spada u opus pomenutog fabrikovanja lažnih i maskiranja stvarnih životnih problema građana tog entiteta. Besmisao je poprimio mitske razmjere tako da još samo laž može da ga održava. Otuda tobožnji neprijatelji na sve strane: neprofitne ganizacije, opozicija, ustaše, katolici, muslimani, Amerikanci, Zapad, Teheran, šiptari … Sve nesrpsko je  – antisrpsko, i samorazumljivi neprijatelj srpstva.  Jedino rješenje je odlazak tog blefera s vlasti i konačna demokratizacija javne i političke sfere djelovanja. Povijesno gledano, nikad ni jedna diktatura nije bila sposobna da riješi nijedan životni problem koji je sama stvorila. Samo ih je usložnjavala i gomilala, a krivnju kukavički nemoralno prebacivala na oponente i kritičare režima.

MONITOR: U Skupštini Srbije bi uskoro trebalo da se glasa o ratifikaciji Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničke budućnosti srpskog naroda, donijetoj kao prateći dokument Svesrpskog sabora održanog u Beogradu. Da li su ovakvi dokumenti tek „mahanje papirima“ ili i oni doprinose padu međuetničkog povjerenja u BiH?

BAJTAL: Rušenje tog povjerenja i razbijanje bilo kog oblika ljudskog zajedništva, je primarna programska zadaća tih i njima sličnih dokumenata. Ne zaboravite da SANU Momorandum, Vol. 2. imperativno nalaže: “Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija. Generalno, uvek i na svakom mestu insistirati na tome da su ‘državna’ vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske… Ni po koju cenu ne sme se dozvoliti formiranje bilo kakvih saveza, udruženja ili asocijacija na nivou BiH. Dakle, ni po koju cenu se ne sme dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne sme ni razmišljati. (…) Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom…“  U tome je jedini smisao i suština te besmislene Deklaracije.

MONITOR: Kako  ocjenjujete rezultate izbora za EU parlament, očekivanu pobjedu Laburista u UKi neočekivano loš rezultat ultradesnog Nacionalnog okupljanja na izborima u Francuskoj? Da li će oni ostaviti  dugoročnije posljedice na sve teže odluke koje EU i Evropa očekuju?

BAJTAL: Ja iskustveno, i u principu, ne vjerujem ni jednoj i ničijoj politici. O svakoj sudim samo na osnovu njenog praktičnog djelovanja i životnih rezultata, a nipošto po njenom egoističkom samoreklamerstvu. Treba sačekati da vidimo „šta se iza brda valja“.

 

Počinioci genocida bi da,  preimenovanjem Srebrenice, pokušaju izbrisati  mjesto genocida

MONITOR: Kako vidite skorašnju izjavu Predsjednika RS, Milorada Dodika, da u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek i najnoviju-u nizu ranijih sličnih inicijativa o Srebrenici, da opština Srebrenica promjeni ime?

BAJTAL: Izuzetno neinteligentna i cinična izjava istovremeno. Ni prva ni posljednja. A koja  iz ugla vremenske retrospektive sistematskog lažiranja stvarnosti, precizno govori kako je takva glupost samo karika u dugom lancu planski osmišljenog negiranja i relativiziranja genocida. Najprije je to bio „strašan i nepotreban zločin“, pa onda, „veliki zločin“, poslije samo „zločin“, da bi se došlo do zadivljujuće maštovite lagarije kako „u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek“. Ništa novo. Svojevremeno, njegov idol Milošević, izjavi u Hagu da je „o Bosni i Hercegovini sve čista laž“, a Karadžić, na istom sudu, i ne trepnuvši, lupi kako „Sarajevo nije bilo u opsadi“, i da „Sarajevo nije bilo ni okrznuto“. Očito, Bosanci su sami sebe granatirali na Markalama (Sarajevo)  i Kapiji (Tuzla), itd.itd. Sami sebe ubijali, sami sebe silovali, sami sebe raseljavali. I tako iz decenije u deceniju; iz mjeseca u mjesec; iz dana u dan; iz sata u sat, ređaju se cinično prozirne i bezobrazno očigledne – laži. Bez kraja i smisla.

Ostalo je još samo da se preimenovanjem Srebrenice, shodno njegovoj postrezolucijskoj neporecivosti, pokuša izbrisati i samo mjesto genocida. O tome se radi. I sad, oni se čude kako to da su od svijeta prokuženi. Jer vjeruju da su genijalni lažovi, kako ih je to, svojom doktrinom laži kao „srpskog državnog interesa“, sistematski vaspitavao „otac nacije“ Dobrica Ćosić. Otuda, logikom te pedagogije laži, svjedočimo čitavom serijalu psihijatrijski simptomatičnih nebuloza, izmišljotina i besmislica najgore vrste. One jasno govore o ideološkim projektima i djelatnim aksiomima velikosrpske politike, koju logički možemo sažeti u dva neizrečena stava njegovane mašinerije laži: „Nije bilo kako je bilo, nego je bilo kako mi kažemo da je bilo“. Odnosno, „Uradićemo sve što smo naumili, negiraćemo sve što uradimo“. I decenijama čine upravo to. Na taj način Gospođa Laž je postala gebelsovski samorazumljiv princip velikosrpske politike. Čak iskustveno dokazana konstanta. Jedina po kojoj je čitav svijet prepoznaje i pamti.

 

Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne

MONITOR: Dodikov saveznik, Viktor Orban je u velikoj i nenajavljenoj „mirovnoj“ turneji-Kijev, Moskva, Peking… Turneju je započeo po početku predsjedavanja Mađarske Savjetom EU. BiH još nije dobila datum za otpočinjanje pregovora. Može li mađarsko polugodišnje predsjedavanje EU, u tome pomoći BiH?

BAJTAL: Sve što bude u njegovoj moći, kršćanski ostrašćeni Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne, koji je poguban za njegovog psovački-nekultivisanog, vjerovatno ucijenjenog i antievropski instruisanog krimi-partnera. Veže ih sluganska, blefersko-interesna antibosanska i anticivilizacijska naci(onali)stička logika firerovski zadojene mržnje i netrpeljivosti spram svega univerzalnog i ljudskog. Žulja ih bosansko, civilizacijsko, kulturno-religijsko i ljudsko šarenilo Bosne. Ne uklapa se u pljačkaški-profitabilnu jednostranost njihove klero-etničke isključivosti i omraze.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo