EU se priprema za novo proširenje u geopolitički potpuno drugačijim okolnostima, a istovremeno trenutno nema političke saglasnosti za veliku reviziju osnivačkih ugovora. Zato se traži način da se preko pristupnih ugovora zaštite i funkcionalnost Unije i vladavina prava

MONITOR: Prema pisanju berlinskog portala u najnovijem Predlogu reformi procesa proširenja stoji da nove članice EU treba po prijemu da se odreknu prava veta na odluke koje se u Uniji donose konsenzusom. Šta to može značiti za Crnu Goru?

ĐUROVIĆ: Važno je precizirati da se ne govori o trajnom odricanju novih članica od prava veta, niti o ukidanju veta u svim oblastima. Nedavni nezvanični dokument Njemačke, Francuske, i zemalja Beneluksa govori o mogućim privremenim, tranzicionim ograničenjima određenih glasačkih prava, prije svega u dijelu pravne tekovine gdje se i dalje odlučuje jednoglasno. Istovremeno bi se u buduće ugovore o pristupanju ugradile snažnije zaštitne klauzule za vladavinu prava i protiv nazadovanja nakon članstva. Riječ je o predlogu oročenih i precizno definisanih izuzetaka, a ne o trajnom članstvu sa manjim pravima.

To je dio šire ideje o novoj generaciji ugovora o pristupanju. EU se priprema za novo proširenje u geopolitički potpuno drugačijim okolnostima, a trenutno nema političke saglasnosti za veliku reviziju osnivačkih ugovora. Zato se traži način da se preko pristupnih ugovora zaštite i funkcionalnost Unije i vladavina prava.  Istovremeno, u ekspertskim preporukama regiona, preporukama civilnog društva u okviru dijaloga Berlinskog procesa pominju se klauzule o zabrani regresije, snažniji mehanizmi reagovanja na kršenje evropskih vrijednosti, kao i obaveza da sve takve mjere budu unaprijed poznate, transparentne i vremenski ograničene, upravo da se ne bi stvarao koncept „drugorazrednog članstva“. To je posebno važno za Crnu Goru, jer se već priprema njen pristupni ugovor, koji bi mogao postati svojevrstan model za naredna proširenja.

Unutar EU o ograničavanju prava ne postoji jedinstven stav. Italija, Hrvatska, Austrija, Češka, Grčka, Slovačka i Slovenija usprotivile su se ograničavanju glasačkih prava novih članica i naglasile da svaka zaštitna ili tranziciona mjera mora biti objektivno opravdana, proporcionalna i privremena. Zato za Crnu Goru ovo još nije gotova odredba, već dio pregovora o budućoj konstrukciji članstva.

Drugim riječima, EU pokušava istovremeno da omogući novo proširenje i da zaštiti sopstvenu sposobnost odlučivanja (strah od „trojanskog konja“). To podrazumijeva manje prostora za blokade – kako poslije prijema novih članica, tako i za bilateralne sporove tokom procesa pristupanja – ali i veću odgovornost kandidata da sprovode stvarne reforme i da ne nazaduju nakon članstva. Za Crnu Goru je najvažnije da insistira na principu punopravnog članstva, uz prihvatanje samo jasno definisanih, proporcionalnih i vremenski ograničenih tranzicionih rješenja.

MONITOR: Da li je islandski referendum, uticao na  raspoloženje članica EU za proširenjem ?

ĐUROVIĆ: Ne bih rekla da je islandski referendum promijenio raspoloženje EU prema proširenju. Tačno je da su pojedini međunarodni mediji rezultat opisali kao udarac širim ambicijama proširenja, ali to je prije politička interpretacija jednog nacionalnog referenduma nego pokazatelj promjene politike EU. Na Islandu se 29. avgusta nije glasalo o članstvu u EU, već o tome da li treba obnoviti pristupne pregovore: 52,8% glasalo je protiv, a 47,2% za, uz veoma visoku izlaznost od 82,5%. To je prilično podijeljeno društvo, a ne plebiscitarno odbacivanje evropske integracije.

Island i Crna Gora se nalaze  u potpuno različitim pozicijama prema EU. Island je član Evropskog ekonomskog prostora, dio jedinstvenog tržišta i Šengena i već primjenjuje veliki dio evropskih pravila, ali bez punog učešća u njihovom donošenju. Island ima nivo ekonomske razvojenosti, oko 135 u paritetu kupovne moći u odnosu na evropskih 100, i bio bi neto davalac u budžet EU. Zato je islandsko pitanje zapravo bilo: da li iz veoma duboke integracije bez članstva treba preći u punopravno članstvo? Tamo su izuzetno osjetljivi ribarstvo, prirodni resursi i nacionalna kontrola nad njima.

Crna Gora, kroz članstvo treba da ostvari i ono što Island velikim dijelom već ima, ali i punopravno političko učešće, pristup svim politikama i fondovima Unije i mjesto za stolom gdje se donose evropske odluke.

Islandski referendum više govori o Islandu nego o budućnosti evropskog proširenja. Pokazuje da svaka država odnos prema EU procjenjuje kroz sopstveni nacionalni interes, ekonomski model i odnos koristi i obaveza. Za Crnu Goru evropski put će zavisiti prvenstveno od naših rezultata – brzine i kvaliteta reformi,  vladavine prava, zatvaranja preostalih poglavlja i sposobnosti da održimo političku vjerodostojnost procesa. Brisel nam je generalno vrlo naklonjen. Pitanje  koliko ćemo uspješno iskoristiti taj trenutak.

MONITOR:  A naši unutrašnji problemi, od nesuočavanja sa prošlošću do toga da su reforme mahom zakonodavne umjesto suštinske?

ĐUROVIĆ: Crna Gora više nije u fazi u kojoj je dovoljno usvojiti zakon i  formalno ispuniti evropsku obavezu. Pred završnicu pregovora, EU traži mjerljive rezultate primjene – nezavisnije i efikasnije institucije, pravosnažne presude u predmetima visoke korupcije i organizovanog kriminala, profesionalnu javnu upravu, slobodne medije i stvarnu zaštitu prava. Najnoviji Izvještaj EK o vladavini prava iz jula 2026. potvrđuje da napretka ima, ali i da primjena ostaje neujednačena.

Crnoj Gori u završnici nije potrebna manja, već kvalitetnija brzina. To znači da ne mjerimo napredak samo vremenom  potrebnim da usvojimo zakon ili zatvorimo poglavlje, već vremenom koje otrebnim da to pravilo počne  da funkcioniše u životu građana, institucija i privrede. Ako do kraja pregovora uspijemo da što više zatvorimo taj jaz između norme i primjene, onda završetak pregovora neće biti samo formalni kraj ugog procesa. Već  dobra osnova da Crna Gora od prvog dana bude funkcionalna članica EU.

MONITOR: Uskoro je na dnevnom redu Skupštine inicijativa opozicije za smjenu predsjednika parlamenta Andrije Mandića zbog saučešća upućenog Mladićevoj porodici. Mogu li  previranja na političkoj sceni uticati na evropski put zemlje?

ĐUROVIĆ: Parlamentarna rasprava o odgovornosti predsjednika Skupštine je dio demokratskog procesa. Inicijativu za razrješenje Mandića potpisalo je 35 poslanika iz vlasti i opozicije, što joj daje političku težinu bez obzira na ishod.

Mogući scenario je i da ne bude kvoruma za održavanje sjednice, i to sa veoma tijesnom razlikom. Zato pitanje ko će doći na sjednicu može biti jednako važno kao i pitanje ko bi kako glasao.Ako do takvog scenarija dođe, ni njega ne treba dramatizovati kao dokaz institucionalnog sloma. To je dio naše političke realnosti, posebno u periodu približavanja izborima. Uravo zato je važno da evropska agenda ne postane kolateralna šteta tih unutrašnjih odnosa.

Mislim da je ipak najvažnije da je inicijativa pokrenuta i da je dobila široku podršku. Politička poruka je već poslata: značajan dio parlamenta smatra da odnos prema ratnim zločinima, međunarodnim presudama i kulturi sjećanja zahtijeva jasnu političku odgovornost. To je važno i za unutrašnju demokratiju i za evropski kredibilitet Crne Gore.

MONITOR: Šta je  ključno za Crnu Goru, kako bi  postala sledeća ćlanica EU?

ĐUROVIĆ: Da  završi ono što je započela i dokaže rezultate u praksi. To prije svega znači okončati reformu izbornog zakonodavstva i uspostavljanje Centralne izborne komisije, završiti preostali dio zakonodavne reforme i,  najvažnije, pokazati uvjerljiv bilans rezultata u oblasti vladavine prava.

Završetak pregovora nije kraj procesa. Crna Gora ima 18 od 33 poglavlja privremeno zatvorenih, a nakon zatvaranja svih poglavlja slijede konsolidacija pregovaračkog rezultata, finalizacija pristupnog ugovora, njegovo odobravanje, potpisivanje i ratifikacija u državama članicama, uz nastavak monitoringa do samog pristupanja. Zato se paralelno moramo pripremati za članstvo, a ne samo za završetak pregovora: za učešće u budžetu EU i na rashodnoj i na prihodnoj strani, korišćenje znatno većih mogućnosti kroz evropske fondove, nego što je do sada bila IPA, kao i za administrativnu sposobnost da tim sredstvima kvalitetno upravljamo.

Jednako je važno pripremiti i crnogorsku privredu za puno učešće na jedinstvenom tržištu. Članstvo donosi veliko tržište i nove mogućnosti, ali  i mnogo snažniju konkurenciju. Zato, u granicama pravila EU o državnoj pomoći i konkurenciji, treba maksimalno koristiti dozvoljenu institucionalnu, finansijsku i razvojnu podršku našim preduzećima kako bi podigla produktivnost, tehnološki nivo i izvoznu sposobnost. Cilj nije samo zatvoriti posljednje poglavlje, nego dočekati članstvo sa institucijama i privredom sposobnim da funkcionišu unutar EU.

Ne treba prihvatati rješenja koja prelaze granicu politički i pravno prihvatljivog

MONITOR:  Šta je sa neriješenim pitanjima sa Hrvatskom?

ĐUROVIĆ: Sva otvorena pitanja sa Hrvatskom koja su u procesu rješavanja treba nastojati da budu završena, i vjerujem da se najveći dio njih može riješiti kroz bilateralni dijalog. Međutim, ako se pokaže da je oko pojedinih pitanja veoma teško postići kompromis  prihvatljiv za obje strane,  treba razmotriti da li postoje scenariji kojim bi se ta pitanja izdvojila iz neposrednog procesa zatvaranja pregovaračkih poglavlja.

Za Crnu Goru je od presudnog značaja da završi pristupne pregovore, ali to ne znači da treba prihvatati rješenja koja bi prelazila granicu politički i pravno prihvatljivog. To je posebno važno tamo gdje i unutar crnogorske političke strukture postoje različiti stavovi (brod Jadran, plava granica;dok neki promišljaju i reviziju kopnene granice, što nije oportuno). Zato je potrebno tražiti nove, održive kompromise. Oni ne bi smjeli značiti samo odlaganje problema, već dogovor da se pojedina pitanja rješavaju u drugom formatu i u dužem vremenskom horizontu.

To, zavisno od prirode konkretnog spora, može značiti međunarodnu arbitražu ili obraćanje nadležnom međunarodnom sudu, dok se druga pitanja mogu rješavati kroz posebne bilateralne pregovore, uključujući i pitanja sukcesije pokretne (vojne) imovine. Suština je da se pronađe model kojim bi se jasno utvrdilo da se spor nastavlja rješavati, ali da istovremeno ne postane trajna prepreka evropskom putu Crne Gore.

U takvom procesu bilo bi važno i aktivnije posredovanje evropskih institucija, prije svega EK, kao i razumijevanje država članica, kako bilateralni sporovi koji nijesu neposredno dio evropske pravne tekovine ne bi potisnuli suštinu procesa pristupanja.Vrijeme za 28/28 polako ističe, moramo ovo pitanje ubrzati i rješavati, odvajajući emocije od činjenica.

Milena PEROVIĆ

Izjava da je i ,,Deklaracija spaljena na lomači” je bila utemeljena zbog katastrofe koju su izazvali požari i to u toku kampanje za obilježavanje 35 godina od njenog usvajanja na Žabljaku. Ostajemo pri tome da je neprimjenjeno pominjati Deklaraciju pa i Ustav u kontekstu ekološke države dok plamene stihije uništavaju ekosistem i ugrožavaju javno zdravlje

MONITOR: Iz ekološkog pokreta Ozon je saopšteno da je ovogodišnje obilježavanje 35 godina od proglašenja ekološke države degradirano do mjere da se i čuvena deklaracija može smatrati kao ‘spaljena na lomači’. Ko je, zašto i na koji način spalio Deklaraciju o ekološkoj državi?

PEROVIĆ: Izjava da je i ,,Deklaracija spaljena na lomači” je po nama bila utemeljena zbog katastrofe koje su izazvali požari i to u toku kampanje za obilježavanje 35 godina od njenog usvajanja na Žabljaku. Ostajemo pri tome da je neprimjenjeno pominjati Deklaraciju, pa i Ustav, u kontekstu ekološke države dok plamene stihije uništavaju ekosistem i ugrožavaju javno zdravlje. U toku 20 godina našeg postojanja nikada nismo prećutkivali nikome ko je pokušao da manipuliše javnošću, tako da se nadam da je to bilo jasno i ovom prilikom. Ono što je veoma važno jeste da svi treba da budu svjesni svojih odgovornosti, kako za činjenje tako i za nečinjenje, jer  ,,prodaja magle” građanima nije održiva strategija onih koji donose najodgovornije odluke.

MONITOR: Upozorili ste i da je ekokriminal uzeo maha, te da nadležni moraju procesuirati odgovorne za namjerno podmetanje požara ili preuzeti odgovornost. Naveli ste i podatke o požarima na područjima predloženim za NATURA 2000, te doveli pojedine lokacije u vezu sa namjerom da se grade solarne farme ili da se obavi sanitarna sječa drveća.

PEROVIĆ: Ekokriminal već godinu ima trend veće prisutnosti na terenu i to vidi svako ko iskreno i realno želi analizirati situaciju. Očigledno je da postoje interesne grupe koji stavljanje pod zaštitu nekih područja doživljavaju kao prepreku za biznise koje su planirali i to je trebao biti povod da se u samom startu urade odgovarajuće procjene rizika, donesu zaštitni mehanizmi i spriječe u pokušaju kriminalne aktivnosti koje nanose velike zdravstvene, ekološke i ekonomske štete.

MONITOR:Iznijeli ste zahtjev da  nakon stabilizacije požara, Agencija za zaštitu životne sredine uz podršku resornog Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, uradi analizu posljedica požara i ugroženosti, kako bi se u narednom periodu mogle definisati zaštitne mjere koje bi pomogle u sprečavanju sličnih situacija. Vjerujete li da će do toga doći i zašto do sada to nije rađeno?

PEROVIĆ: Očekujemo da će Agencija za zaštitu životne sredine ozbiljno uzeti naš prijedlog na razmatranje i krenuti u dogovor sa Ministarstvom ekologije oko načina na koji je najefikasnije procjeniti nastale štete i donijeti mjere koje bi trebalo da utiču na oporavak prirode i spriječavanje dalje devastacije. Mi Agenciju doživljavamo kao pouzdanog partnera, a dosadašnja saradnja nam daje za pravo da vjerujemo da će se sprovesti u djelo ono što smo utemeljeno predložili. Kako je tek ove godine Vlada zvnično predložila područja za NATURA 2000 moguće da se čekao i taj potez kako bi se moglo zvanično ući u dublju analizu i procjenu stanja, a sada je to i obavezujuće ukoliko se želi uspješno završiti proces.

MONITOR: Zašto nema procjene posljedica požara, kako u kontekstu ugrožavanja javnog zdravlja, tako i izazvanih ekoloških i ekonomskih šteta?

PEROVIĆ: Neke instucije poput Svjetske zdravstvene organizacije u svojim izvještajima tretiraju procjenu ugroženosti javnog zdravlja nakon ekoloških katastrofa, ali to po nama moraju da rade i institucije sistema u Crnoj Gori, jer se uzročno-posljedični efekti osjećaju mnogo nakon gašenja požara.  Država, odnosno donosioci odluka, svakako moraju da ozbiljno i kontinuirano rade na procjeni posljedica i prepoznavanju optimalnog modela oporavka u mjeri mogućeg. Sve drugo je dokaz nesposobnosti i neodgovornosti.

MONITOR: Kakve su posljedice požara bile po kvalitet vazduha u pojedinim opštinama?

PEROVIĆ:Veoma loš kvalitet vazduha u Nikšiću i Pljevljima je bio razlog zbog koga smo počeli sa redovnim upozorenjem javnosti i pokušali da u saradnji sa medijima dođemo do što više ljudi, kako bi uticali da ozbiljno shvate problematiku. Ono što predstoji to je da ćemo nakog objavljivanja zvaničnih izvještaja CETI-ja za mjesec septembar imati mogućnost da detaljnijom analizom dodatno ukažemo na ozbiljnost problematike.

MONITOR: Prije godinu dana smo radili intervju i tada je iz EU konstatovano da će Crnoj Gori za zatvaranje Poglavlja 27 biti potrebno mnogo promjena i akcija. Da li je došlo do tih promjena i kada se očekuje zatvaranje ovog poglavlja?

PEROVIĆ: Kao i prošle godine, naš je stav da će eventualno privremeno zatvaranje Poglavlja 27 biti odraz raspoloženja EU da Crnu Goru primi u tu međunarodnu zajednicu, a da svi trendovi sa terena pokazuju da je potrebno i mnogo više vremena i mnogo više konkretnih rezultata da bi se suštinski dostigli standardi koji bi garantovali da je izvjesno da se možemo kao društvo nositi sa obavezama koje donosi članstvo u EU.

Predrag NIKOLIĆ

Evropa vapi za nekom vrstom politike Narodnoga fronta 21. vijeka! Znači, stvoriti saveze za odbranu demokratije, koji će stati na put ekstremnoj desnici

MONITOR: Mnogi ukazuju da je sahrana Ratka Mladića, protekla uz vojne ali i uz državne počasti.  Vučić je to umanjio prebacujući obred na ispunjavanje želje porodice Mladić,  i svojim nedolaskom. Kako je  sve to izgledalo?

RADOSAVLJEVIĆ: To je sve ličilo na narodnu izreku – „da se Vlasi ne dosete“- odnosno, to je nastavak šibicarske politike Vučića, koji misli da su njegove dosetke i  gegovi svima razumljivi i smešni, a ponajpre da su i dozvoljeni, posebno kada se radi o vrlo ozbiljnim i osetljivim temama. Iz iste pogubne politike izrasli su i Vučić i Mladić, oni su braća po zločinu, preziranju ljudi, građana i čestitog sveta! Ono što se ne uklapa u njihovu sliku sveta,-to mora da se ukloni, razbije, eliminiše i poništi. A, zašto nije bio – pa to je izraz njegovog poimanja sveta: možemo svima podvaliti, pošto me svi vole, cene i uvažavaju, prihvatiće moje viđenje zdravo za gotovo. I idemo dalje, za iste pare! To je ista vrsta jajarske politike kao kada Mladić kaže da nije kriv za Srebrenicu, jer je baš tada bio u Beogradu! Nema se tu stida i srama, samo mnogo, mnogo laganja!

MONITOR: Očigledno je da je kontekst predizborne situacije i u BiH i u Srbiji, bio važan u kalkulacijama. Mogu li partije i političari imati koristi od svog odnosa i javno izraženih stavova u vezi sa ličnošću Ratka Mladića ili će on biti nepoželjna tema u izbornim kampanjama i u BiH i u Srbiji?

RADOSAVLJEVIĆ: Prvo, ni trideset i više godina nakon obnove višepartizma na prostorima bivše Jugoslavije mi nemamo moderne političke partije,zaštitnike ekonomskih, političkih, kulturoloških, manjinskih i svakih drugih interesa. Imamo partije-pokrete za zaštitu nacionalnih identiteta, koje svoje birače, članove i simpatizere pripemaju za „odsudne“ bojeve, za povratak teritorija, prekrajanje istih, za dominaciju, jeftine političke provokacije,malverzacije, korupciju… Bez osećaja za građane, izgradnju institucija,za evro-atlantske integracije, za miran život, prosperitet, saradnju, perspektive za mlade, i slično. Sve je dobro što nam pomaže da ostanemo podeljeni, zavađeni i zakrvljeni. U takvoj situaciji-sve, posebno smrt ratnog zločinca, može dobro doći – jednima da ga ističu kao heroja i branioca, drugima kao neman i strašilo. I svi ponešto prihodovali! Ali, tako je sistem devedesetih i napravljen – sve protiv građana, sve za narode! Pardon, nacionaliste, zaštitnike „naše“ nacije!

MONITOR: Marta Kos je odložila posjetu Srbiji zbog uloge vlasti u organizovanju Mladićeve  sahrane, ali je očekivana posjeta Ursule fon der Lajen zemljama ZB, pa i Srbiji, izazvala zabrinutost. Posebno jer bi pala u finišu predizborne kampanje. Fon der Lajen je tek posle Mladićeve sahrane, lično reagovala na događaj. Da li je vjerovatno da EK pooštri odnos prema vlasti u Beogradu?

RADOSAVLJEVIĆ: Politika EU prema Srbiji je dosta kontradiktorna, gde Evropski parlament, kao najdemokratskije njeno telo velikim delom podržava promene u Srbiji i demokratizaciju koju nagoveštavaju studentski i opštenarodni pokret. Euro-krate, stacionirane uglavnom u EK i Evropskom savetu, imaju pomirljiv i blagonaklon odnos prema „dragom Aleksandru“, čija je partija deo porodice evropski narodnjačkih partija! Košta, Kos i Fon der Lajen deluju kao ekipa spremna da po visoku cenu „spasava redova Rajana“.  Politika ovih institucija u sebi sadrži i koruptivne elemente, što je osnova delovanja srpskog režima u kontinuitetu. E, kada se crvena linija ipak pređe-slučaj Mladić – onda i Ursula, možda zabrinuta zbog događanja u matičnoj državi (AfD), pomisli da je vrag odneo šalu, pa počne da viče no, no! Ako se pojavi u Beogradu u špicu kampanje, onaj utisak o korumpiranosti, dobiće mnogo više na verodostojnosti, i dodatno udaljiti ideju evro-integracija od velikog broja građana u Srbiji.

MONITOR: Pred Srbijom su izbori i opet se pokazuje nemogućnost referendumske atmosfere. Kako ocjenjujete  predizbornu dinamiku?

RADOSAVLJEVIĆ: Uzurpator političkog života u Srbiji, raspisao je izbore posle skoro dve godine nakon studentske dijagnoze – „Nisi nadležan!“, te tako obavio jedinu stvar za koju jeste nadležan. Zašto sada i na koju podršku računa, to je misterija. Iako, već duže se Srbijom širi jedna fama da Vučić ne može pobediti, a da druga strana ne može da kapitalizuje svoju pobedu.

Studenti su uradili mnogo, oslobodili su građane straha, herojski se borili, a kada su im se pridružili i zborovi građana, stvorili su se uslovi da se postavi referendumsko pitanje na izborima – Za i Protiv Uzurpatora. Da ne bi bilo sve idilično, pojavile su se i određene partijske grupacije, uglavnom dosadašnjih kapitalnih političkih luzera, koji umesto da se pridruže referendumskoj aktivnosti, žele svoj udeo u parlamentarnom životu. Šta reći nego-oni objektivno, mnogi i subjektivno rade na očuvanju režima, na produžetku maltretiranja građana Srbije! Mislim da će ih birači žestoko kazniti, kao što su 2000. godine porazili samoživost i bezobrazluk izvesnog Vuka Draškovića. Samo, biti protiv istorije, znači biti ponavljač, i mnogo još gore. Neko spomenu i izdaju?

Što se tiče režima, tu velike tajne nema, krašće se, mnogo će se krasti, uz jednu napomenu: do sada mu je to polazilo od ruke jer je do sada kao protivnika imao neorganizovane, slabo finansirane, često i bez jasnog programa, političke skupine a ne partije, dok će sada protiv sebe imati veliku većinu građana Srbije. „Pobede dan se javlja…“

MONITOR: AfD je pobijedila na pokrajinskim izborima. Ultradesnica u Francuskoj ne slabi, a jača u UK. Šta je Evropi potrebno da se odbrani od ovih,  više nego tendendencija, ka suzbijanju njenih antifašističkih opredjeljenja?

RADOSAVLJEVIĆ: Evropa vapi za nekom vrstom politike Narodnoga fronta 21. veka! Znači, stvoriti saveze za odbranu demokratije, koji će stati na put ekstremnoj desnici. To bi značilo i menjati određene mantre koje su svima plasirane nakon pada Berlinskog zida, o blagodetima (neo)liberalizma. Samo, kada pogledate ko upravlja EK i Evropskim savetom, ko je predsednik Francuske, premijerka Italije, donedavni lider Mađarske, na primer: kako imati poverenja da oni prvom prilikom neće namignuti ekstremistima i pripustiti ih vlasti. Tako su i u Srbiji mnogi zazirali od suvišnog „levičarenja“ Demokratske stranke, pa prali, prali i oprali radikale, koji se probudiše kao naprednjaci, i tako već petnaestu godnu maltretiraju građane Srbije! Da podsetimo na proročanske reči Maksa Horkhajmera – „Ko ne želi da govori o kapitalizmu, trebalo da ćuti i o fašizmu!“ Kada je kapitalizmu dobro, onda se on ogleda kao „država balgostanja“(država socijalnog staranja), kada mu ide loše – eto neonacista, proterivanja stranaca, zaštite svojih identisteskih obrazaca: kuc, kuc, i eto fašizma, kao spasioca…

MONITOR: Kako  ocjenjujete mirovne inicijative Donalda Trampa u Moskvi i Kijevu?

RADOSAVLJEVIĆ: Donald Tramp je politiku sveo na svojevrsnu zabavu njega i njegove okoline. Nepromišljenost, neodmerenost i neodgovornost, glavne su osobine njegovog drugog mandata. Svođenje politike na njegove domišljatosti, burazerske dogovore i veliliku imrpovizaciju, ne ostavljaju nadu da se nešto radi organizovano i sa željom da se neki problem reši kvalitetno i dugoročno. Njegove mutne veze sa Putinom, ne pružaju neku veliku nadu da iskreno želi da nešto  reši. Opravdana je sumnja u celom ovom procesu da on samo želi da se domogne zbilja velikih ukrajinskih prirodnih bogatstava, što opet podseća na klasičnu američku političku začuđenost – „Kako to da se naša nafta nalazi ispod arapskih zemalja?” Politika Trampa je pogubna za svet u prvom koraku, a nakon toga i za SAD. Šta je jedino dobro kada pričamo o Trampu? Pa to da su SAD stvarno velika zemlja, pa će se relativno brzo, mada ne i bezbolno, oporaviti od Trampove vladavine, imajući u vidu karakter njihovog političkog sistema. Malim zemljama, liderima-imitatorima Trampove politike i nama koji u njima živimo, teško da išta može pomoći – posledice takvih politika traju dugo decenija i teško se uklanjaju!

Saučešće Mandića neće ugroziti podršku EU  Crnoj Gori , ali bilježiće se minusi

MONITOR: U Crnoj Gori je „slučaj“ Mladić, izazvao očekivane reakcije opozicije, posebno zbog javne izjave saučešća predsjednika Parlamenta, Andrije Mandića. Može li to ugroziti veliku podršku koju CG ima da postane sljedeća članica EU?

RADOSAVLJEVIĆ: Neće ugroziti podršku, ali beležiće se minusi! Takođe, to ponovo znači stavljanje klipova u točkove zahuktaloj kampanji ulaska Crne Gore u EU. Sa strane gledano, kad god se u Crnoj Gori nešto uradi dobro na polju modernizacije, približavanja EU i slični poduhvati, sve se vraća u pretpolitičko doba, ide se na produbljavanje etničkih podela, na dnevni red se postavljanju identitetska pitanja, otvaraju se apsolvirana pitanja, kreće se put regresa… Slučajno? Nikako, svesno i sa namerom, koja je uzrokovana mnogim stvarima, pa i ljubomorom. Sa strane, iz komšiluka? Čvrsto smo uvereni da je tako! A, to što su izvođaći radova građani Crne Gore, to je već meteorološko pitanje  – živiš u Crnoj Gori, a želiš da kiša pada u Beogradu… Zanimljivo.

Vučić predugo pali vatru u regionu bivše Jugoslavije

MONITOR: Iz regiona, posebno BiH i Hrvatske, dolaze zahtjevi sa kažnjavanjem Srbije od strane Brisela. Šef diplomatije BiH – Elmedin Konaković, već je dvoje diplomata Srbije protjerao iz Sarajeva. Hoće li to biti samo „politički požar“ ili bi moglo doprinijeti da i Brisel, London, a možda i Vašington, preduzmu neke „kaznene“ mjere prema Srbiji i RS?

RADOSAVLJEVIĆ: Uz višegodišnje maltretiranje građana Srije, Vučić predugo pali vatru u regionu bivše Jugoslavije! Njegova retorika upućena susedima je uvredljiva, psovačka, omalovažavajuća, prepotentna i siledžijska. Više je nalik pijanom deranu koji se dobro naderao u seoskoj kafani, pa kada ga izbace, onda sledi „šorom sredom, svima mater redom“.   Naravno, a poslednje dve godine posebno, iz njega riče radikalski šakal, budući je vraćen na fabrička podešavanja, pribijen uza zid i vraća se onom što najbolje zna – prostačkom i primitivnom opštenju!

Samo ovo ne znači da će biti lako otpisan, jer-šta se tako bitno razlikuje u njegovom ponašanju i govoru, od npr. „vođe slobodnog i demokratskog sveta“, Trampa, od „progresivne“ šefice Evropske Komisije, i sličnih političkih pojava. Za sada treba pozdraviti prve i obećavajuće poteze u međunarodnim odnosima britanskog premijera Barnama, vođene principima, kao i španskog primijera Sančesa, koji dokazuje kako se može, i mora imati principejalan stav u međunrodnim odnosima, što liči na konačno odustajanje od politike „stabilokratije“

Nastasja RADOVIĆ