Povežite se sa nama

FOKUS

Kokain, cement i dobre veze

Objavljeno prije

na

Duže od godinu dana po podizanju srpske optužnice protiv Darka Šarića i njegove grupe, zbog šverca više tona kokaina iz Latinske Amerike, Crna Gora nije preduzimala značajnije akcije oko ovdašnje imovine i poslovnih veza jednog od najjačih narko klanova u Evropi. Istovremeno, u Srbiji su konfiskovane brojne nekretnine koje su pripadale ovoj grupi i njima bliskim ljudima, a lanac firmi je pod detaljnom istragom. Crnogorsko tužilaštvo tapka u mjestu. Crnogorski organi radili su, uglavnom, pritisnuti zahtjevima sa strane – iz Italije i Srbije. Neke osobe koje su se nalazile u Crnoj Gori nestale su bez traga, neke predate Srbiji, a Duško Šarić pritvoren je na osnovu italijanske optužnice.

Većina kompanija koje se povezuju sa braćom Šarić radi u Crnoj Gori. Ipak, ubrzano se dio nepokretnosti koje su pripadale ovoj grupi prebacuje na druge.

NOVI VLASNICI IMOVINE ŠARIĆA: Danas, prema Upravi za nekretnine, Darko Šarić nema ništa u Crnoj Gori, sve je prešlo u druge ruke. Poslovna zgrada sa dvorištem u pljevaljskoj Tršovoj ulici sada je vlasništvo Milike Popovića. Popović, otac Darkove nevjenčane supruge Lane, direktor je fudbalskog kluba Rudar. Predsjednik Upravnog odbora Rudara je Darkov mlađi brat Duško. Poznato je da su braća u zlatnim vremenima, kada je cvjetao biznis, preuzela finasiranje Rudara od Opštine i Rudnika uglja.

Darkova porodična stambena zgrada iz Ulice Đenisijevića u Pljevljima sada je vlasništvo Branimira Ivaniševića, iz Podgorice. Ivanišević je bio fudbaler Budućnosti, iz koje je prešao u Rudar, gdje je igrao kao vezista.

,,Predsjednik kluba Duško Šarić imao je strpljenje i kao sportista znao je da ekipi treba vremena”, hvalio je svog šefa, od čijeg će brata kasnije preuzeti kuću.

Nekretnine koje je Darko imao na Žabljaku prenijete su na Vukašina Vojinovića, vlasnika podgoričke firme Perfect group, koja se bavi rentiranjem automobila. Vojinović je prema Upravi za nekretnine sada vlasnik Darkove parcele od 6.935 kvadrata na Žabljaku i poslovnih zgrada koje imaju više stotina kvadrata. Šarići su prije nekoliko godina proširili svoju imperiju na Žabljak, kupujući vrijednu imovinu u centru grada. Tada su došli u posjed i poznatog restorana Mila, koji je danas formalno u vlasništvu Vojinovića.

Vukašin Vojinović je bio uhapšen 2003. godine zbog pokušaja ubistva Predraga Miranovića u podgoričkom kafeu Cafe, Cafe, omiljenom lokalu crnogorske političke i poslovne elite. Vojinoviću to nije jedini ispad. Ranjen je prije više godina u Beogradu, u pucnjavi, u kafiću Prive na Vračaru, zajedno sa zemljakom Draganom Mickom Šljivančaninom. Mediji su tada nagađali da se obračunavaju crnogorska i bosanska narkomafija.

Ivanka Šarić, majka odbjeglog narko bosa, svoja je dva budvanska stana nedavno prodala Miomiru Vujanoviću iz Pljevalja. Vujanović je, prema našim izvorima, Ivankin brat, Darkov i Duškov ujak. On je sa još nekoliko osoba povezanih sa Šarićem, akcionar u dnevnom listu Pobjeda, koji je u većinskom vlasništvu države. Vlasnik je i firme Mivex, koja se bavi proizvodnjom i preradom voća i pečurki.

Vujanović ima zgradu u Pljevljima koja je pod hipotekom Atlas Mont banke, zbog kredita od više stotina hiljada eura. Jednu zgradu preuzela mu je Invest banka Montenegro, zbog kredita koji nije uredno vraćao. Zanimljivo, nije vraćao kredit, a imao je novca za dva Ivankina stana.

Majka braće Šarić zadržala je dio imovine. U Baru ima 12.380 kvadratnih metara zemljišta, u Budvi stan od 94 kvadrata, a u Pljevljima manji jednosoban stan.

Danijela Šarić, sestra Darka i Duška, prenijela je vlasništvo nad pljevaljskim stanom na Goricu Odović, spikerku u TV Pljevlja.

Imovina Duška Šarića, koji u crnogorskom zatvoru čeka ekstradiciju italijanskim pravosudnim organima, i dalje se uglavnom vodi na njegovo ime. On ima 837 kvadrata zemljišta i oko 500 kvadrata poslovnog i stambenog prostora u Pljevljima.

Baš kao što to rade slične organizacije u svijetu – narko grupa Darka Šarića u Crnoj Gori imala je dobro osmišljenu organizaciju. Oni su, kako je to rekao Roberto Savijani italijanski specijalista i novinar, preslikali strukturu italijanskih porodica koje se bave ilegalnim poslovima. Sve djeluje kao dobro uhodano preduzeće. Šarićima su u Crnoj Gori glavna uporišta bili Pljevlja, Budva i Kotor. Oslanjali su se na porodicu, bliske rođake, školske drugove i provjerene ortake. Ali i na zvaničnike – obavljali su transakcije sa državnim organima, bankama i javnim preduzećima.

Kompanije preko kojih su vršili transakcije uglavnom i dalje nesmetano funkcionišu u Crnoj Gori, a lanac njihovih veza i poslova nije prekinut. Na udaru našeg tužilaštva, za sada je navodno fudbalski klub Rudar. Specijalna tužiteljka Đorđina Nina Ivanović potvrdila je nedavno da je istraga o poslovanju kluba u toku, ali nije htjela da otkrije detalje.

Prema privrednom registru Mat company, glavna Šarićeva firma u Pljevljima vrlo je aktivna. Njen direktor je Muhamed Delagija, a osnivači Šarićev partner Jovica Lončar i Matenico LLC registrovan na of-šor adresi u američkoj državi Delavar. Veze Mat company i Matenico, kako je ranije pisao Monitor, provjeravala je crnogorska Uprava za sprečavanje pranja novca, zbog sumnjivih milionskih transakcija preko Hipo Alpe Adrija banke. Ali, do danas nije bilo akcija pravosuđa po tom pitanju.

Mat company je imala privilegovane poslove u pljevljaljskoj opštini. Godinu, dvije prije nego što su zaplijenjene tone kokaina u Latinskoj Americi, Mat je kupila građevinsku operativu velike vrijednosti. Danas su Šarićeve mašine angažovane na novootvorenom zapadnom kopu Rudnika uglja u Pljevljima, nadomak centra grada.

Mat company je ranije, kada su aktivnosti klana u Latinskoj Americi bile na vrhuncu, pobijedila na više tendera Direkcije za javne nabavke Crne Gore i Opštine Pljevlja. Samo za izgradnju i rekonstrukciju saobraćajne infrastrukture u Pljevljima, Mat je dobila posao vrijedan preko 850 hiljada eura, na trasi od kompanije Vektra Jakić do mosta na rijeci Vezičnici. Mat je dobila posao iako je ponuda Zanatstva iz Prijepolja bila niža. Nešto ranije, Mat je u Pljevljima pobijedio i na tenderu za rekonstrukciju više seoskih puteva.

Oba posla potpisao je predsjednik opštine Filip Vuković, poznat po izjavi da poznaje Šariće, da su korektni momci, te da ih ne bi otkrio i da zna gdje se kriju. Zbog te rečenice Vukovića je prozvao Ranko Krivokapić, tvrdeći da bi Vuković trebalo da ,,snosi krivičnu odgovornost”. Ništa od toga. Vuković, Krivokapićev koalicioni partner, u Projekt reportu koji se bavi problemom organizovanog kriminala, označen je kao lice povezano sa narko bosom zbog poslova Mat company u Pljevljima, a i javnih istupa. Crnogorsko tužilaštvo je, međutim, u oktobru prošle godine saopštilo da nema ništa sumnjivo u transakcijama Šarića i Opštine Pljevlja.

Mat company je dobro prolazila i na tenederu JP Čistoće Pljevlja, ali posebno Elektroprivrede Crne Gore. EPCG je angažovala mehanizaciju ove firme 2009. godine za posao od blizu stotinu hiljada eura. Mat company je od Regulatorne agencije za energetiku 2008. godine dobila dvije licence za skladištenje i prodaju naftnih derivata, od kojih jednu na 15, a drugu na osam godina. Mat u Pljevljima ima pumpu koju su Šarići preuzeli od firme Elcom.

Prema Registru privrednog suda kapital Mat company iznosi 12 miliona i 476 hiljada eura, a prema Upravi za nekretnine ova kompanija ima preko devet hiljada kvadrata zemlje i 687 kvadratnih metara stambenog i poslovnog prostora u Pljevljima. Znatan dio te imovine je pod hipotekom zbog kredita koje je ova firma dobila od Prve banke i Hipo Alpe Adria banke. Prema Registru zaloga Mat još nije vratila Prvoj kredit od preko pet miliona i 300 hiljada eura. Kao što je Monitor ranije pisao, Prva je Matu dala kredit 2008. godine, iako su banci braće Đukanović tada bile zabranjene kreditne aktivnosti od strane CBCG.

Prema izjavama Nebojše Medojevića, veliki dio novca braće Šarić opran je baš preko Prve banke, znatno više nego preko Hipo Alpe Adrija banke, preko koje su prošle desetine miliona eura.

Nema podataka o tome da li tužilaštvo i Uprava za sprečavanje pranja novca ispituju transakcije koje su Šarići i lica povezana sa njima obavljali preko Prve banke. Ali, do danas niko iz banke familije Đukanović nije odgovarao za kredit koji je dodijeljen Matu uprkos sankcijama pod kojim je bila banka.

Nesmetano funkcionišu i druge firme koje se dovode u vezu sa Šarićima – u Pljevljima više ugostiteljskih objekata, od kojih su najpoznatiji klubovi Municipijum i Četiri sobe; diskoteka Maximus u Kotoru, Top Hil u Budvi, hotel Max Prestige…

Prema pisanju medija i neke od ovih firmi su imale sumnjive aranžmane sa lokalnim vlastima. Tako Večernje novosti navode kao kontroverznu investiciju – diskoteku Top Hil na brdu Topliš iznad Budve. Tamo je bila planirana gradnja najvećeg vodenog grada na Mediteranu, a bilo je sumnji oko prodaje zemljišta i vlasništva nad zemljištem na tom prostoru. Umjesto vodenog grada na kraju je na tom mjestu nikao Top Hil za koji više izvora tvrde da je navodno izgrađen novcem – Darka Šarića.

Sa Šarićima se dovodi u vezu i mali luksuzni budvanski hotel Max Prestige, formalno u vlasništvu Bojana Stanojkovića. Stanojković je uhapšen prije nekoliko dana u Srbiji, jer je i on osumnjičen zbog šverca kokaina. Jedno vrijeme Stanojković i Darko Šarić živjeli su na istoj adresi u Slovačkoj.

U Budvi se Šarići dovode u vezu i sa Blažom Dedićem, koji posjeduje kompanije Maestral turs i Maestral inžinjering. Dediću je oduzeta imovina u Srbiji, zbog sumnji da je kupovao hotele i druge nekretnina sumnjivim novcem klana Šarić. U Crnoj Gori Dedić ima značajne nekretnine. Samo njegov Maestralturs posjeduje preko 16.000 kvadratnih metara zemljišta u Bečićima i 16. 942 kvadrata poslovnog prostora. Tu spada bečićki hotel Mediteran, sa 547 ležajeva, restoranom Amfora, kafeterijom Opera i noćnim klubom Laguna. Dedić je preko firme Maestral inžinjering izgradio i hotel Paradizo u Bečićima od 4. 400 kvadratnih metara i veliki biznis centar u srcu Budve.

Prema Upravi za nekretnine, lično na Dedićevo ime u Budvi je upisano 5.717 kvadratnih metara zemljišta, 4.120 kvadrata stambenog i poslovnog prostora. U Kotoru ima 329 kvadratnih metara zemlje i 159 kvadrata stambenog prostora, koji je stekao na osnovu odluke državnog organa.

Iako su mu u Srbiji oduzeli akcije u hotelima Putnik i Vojvodina, zbog navodnih veza sa Šarićem, Dedić je izjavio srpskim istražnim organima da je pljevaljskog narko bosa vidio samo tri puta i da nije poslovao sa njim. Ovdje ga, po svemu sudeći, niko ništa nije pitao, a sam Dedić je izjavio: ,,Ne strahujem za imovinu u Crnoj Gori”. Ima pravo. Inače, Dedić je za predsjednika Upravnog odbora hotela u Vojvodini imenovao Radovana Štrbca, advokat Darka Šarića.

Poznato je da su u Kotoru Šarići poslovali preko nedavno ubijenog Dragana Dudića, koji je bio vlasnik više kompanija – Trecom, Bastion comerc, Luka Risan, Montenegro cement company, Secondo porto… Ove firme gospodarile su najljepšim nekretninama u Kotoru. Trecom je imao ekskluzivni ugovor sa lokalnim vlastima o zakupu sedam objekata u srcu starog Kotora. Dudić je taj ugovor naslijedio od Rodoljuba Radulovića, za koga se tvrdi da je bio glavna veza Šarićima za poslove preko Atlanskog okeana. A, prema sagovornicima B92 Radulović je povezao Šariće sa crnogorskim vrhom. Čuvena diskoteka Maximus je u vlasništvu Secondo porto, kojim upravljaju Zoja Dudić, supruga ubijenog Dragana, i Ivica Šarić, blizak rođak pljevaljskog biznismena… Prema Registru privrednog suda, Jovan Ristić, koji je bio menadžer diskoteke Maximus, naslijedio je od Dudića firmu Trecom, koji pored ugostiteljskih objekata u Starom gradu, posjeduje i kazino Cattaro.

Imovina porodice Dudić prilično je velika. Zoja Dudić posjeduje značajne nekretnine u Kotoru, među kojima i udio u AD Rivijeri, čija je glomazna zgrada smještena nadomak kotorskih zidina. Njena lična imovina je pod teretom zbog kredita od preko sedam miliona eura, koji je podignut u Hipo Alpe Adrija banci, prije tragične smrti njenog supruga.

Firmu Bastion comerce, koja upravlja Lukom Risan, sada vodi Radule Dragović, Dudićev ortak i predsjednik Skupštine Vaterpolo akademije Cattaro. Karlo Paškalj iz Tivta zamijenio je na mjestu direktora te firme Dragana Dudića.

Zanimljivo, Luka Risan, otkada su je prije više godina preuzeli Dudić i njegovi ortaci, uvozila je tone i tone cementa, koje su dopremali prekookeanski brodovi.

Cement je ovom društvu bio posebno zanimljiv. Dragan Dudić i Njemac turskog porijekla Ali Memari Fard su prije nekoliko godina u Pljevljima formirali Montenegro Cement Company, čiji ukupan kapital prema registru Privrednog suda sada iznosi tri miliona. Oni su u Otilovićima kupili ogroman kompleks od opštine Pljevlja – 434.092 kvadratna metra zemlje i 551 kvadrat stambenog i poslovnog prostora. Mat company je sa mehanizacijom cijelo jedno ljeto pripremala teren cementari. Poslovi su stali pošto je ortak iz Njemačke bankrotirao, Dudić ubijen, a stariji Šarić prešao u ilegalu. Montenegro cement company preuzela je firma Bellona Investment, sa Maršalskih ostrva.

Italijanski nedjeljnik Espreso označio je ove sedmice crnogorske luke kao sumnjive tačke na karti puta kokaina iz Južne Amerike ka Evropi. Ima nešto slično u kokinu i cementu. A crnogorsko tužilaštvo od svih poslova provjerava aktivnosti FK Rudar.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MILO ĐUKANOVIĆ – ZNACI NERVOZE: Sam na slobodi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svi njegovi ljudi su na optužnicama. Nakon hapšenja Lazovića i Katnića, Đukanović je sam na slobodi i uplašen da to možda neće tako i ostati.  No pravo pitanje je – kome se to obraća dugogodišnji vođa? Koga želi da animira svojim vatrenim govorom i prizivanjem crnogorske krvave tradicije, kojoj je upravo vladavina prava jedini branik

 

 

Dugugodišnji vođa  poručio je ljutito, preko prijateljskih medija,  da je vrijeme da se podvuče crta.  Nakon što su uhapšeni gotovo svi njegovi ključni ljudi, a on ostao sam na slobodi.

“U Crnoj Gori je na sceni politički revanšizam, kao nova stranica tradicije crnogorskih osveta”, ocijenio je Đukanović nakon hapšenja nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića  i bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića, poistovjećujući rad Specijalnog državnog tužilaštva sa krvnom osvetom, institutom običajnog prava koji je upravo suzbijan institucionalnom pravdom. No, Đukanović nije slučajno napravio omašku.  Zna trodecenijski vođa šta je krvna osveta, a šta vladavina prava. I ne plaši se on krvne osvete, već upravo suprotno –sistema koji isporučuje pravdu i sprovodi zakon.  Crnogorsko pravosuđe, koje je kontrolisao, još je živo. No,  Specijalno državno tužilaštvo pod Vladimirom Novovićem, uspjelo je nakon decenija nepovjerenja u crnogorsko zarobljeno pravosuđe da promijeni percepciju javnosti.  Pokrenulo je važne procese uz pomoć EUROPOL-a.  Koji ispada, slušajući Đukanovića, ima neke  veze sa  crnogorskom tradicijom  osveta.

“Jako griješi onaj ko u onim lisicama nad kojima likuje, na rukama drugih ljudi, ne prepoznaje svoje lisice sjutra”, kazao je dugogodišnji vođa, dajući na volji svojoj uznemirenoj mašti.

“Živimo u jako zatrovanoj atmosferi. Atmosferi koja govori da će se ćeranija po Crnoj Gori nastaviti. Zašto na to upozoravam? Crnogorsko društvo je društvo osvetnika. Nije to karakteristično samo za albanske zajednice, za koje se uglavnom vezuje krvna osveta. Treba da se prisjetimo da u srcu Crne Gore, u Katunskoj nahiji, krvna osveta među određenim starocrnogorskim porodicama traje duže od 200 godina. E, ko to ne zna taj ne razumije kako je opasno kada vam jedina politika nakon dolaska na vlast postane revanšizam. Revanšizam je samo političko ime za osvetu. To znači da ne postoji svijest o tome da treba podvući crtu ispod crnogorske prakse osvete”, pojasnio  je svoj stav doskorašnji šef države.

No nije tu stao.  On je u intervjuu za Antenu M zlokobno priprijetio i poručio  da “onaj ko radi ovo što sada radi, taj ne shvata da je već otpočeo novu stranicu crnogorskih osveta”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Belivuk, koja se, između ostalog,  stavlja na teret Lazoviću i Katniću  nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je priča, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda,  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

 

 

U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić.  Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT),  nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT,  Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za  stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti  za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično  saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.

Tu bi trebalo da zastanemo. Afera Belivuk, koja se stavlja na teret bivšim visokim funkcionerima, nije samo, kako je, svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Kada je Belivuk i njegova grupa uhapšena u Srbiji 2021. godine, Belivuk je na saslušanju tvrdio da je njegova kriminalna grupa organizovana „za potrebe i po nalogu Aleksandra Vučića“. Suštinsko pitanje danas je –  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan.  Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

Regrutacija kriminalaca koji rade za državu, a koja zauzvrat žmuri na njihove poslove, kako je već pisao Monitor, recept je još iz socijalističkog doba, koji su kasnije režimi Slobodana Miloševića, a potom Vučića u Srbiji i  Mila Đukanovića u Crnoj Gori, dodatno razradili. Bivši poslanik i član skupštinskog Obora za bezbjednost Nebojša Medojević, Lazovića je svojevremeno nazivao crnogorskim Legijom, aludirajući na veze zemunskog klana sa Miloševićevim režimom i bezbejdnosnim službama koje je kontrolisao.

Možda najbolju definiciju sistema nastalog u doba Đukanovića dao je Moizes Naim u Forin afersu – mafijaška država. “Za razliku od normalnih država, mafijaške države se ne oslanjaju samo povremeno na kriminalne grupe kako bi ostvarile određene spoljnopolitičke ciljeve. U mafijaškoj državi visoki vladini zvaničnici su zapravo integralni igrači, ako ne i lideri kriminalnih preduzeća, a prioritet su im odbrana i promocija poslova tih preduzeća”, objasnio je Moises još 2012. godine.

Dvije godine prije nego što je objavljen ovaj članak, Zoran Lazović, tada visoki funkcioner ANB,  snimljen je na  svadbi Safeta Kalića, kog su svojevremeno nazivali Eskobarom iz Rožaja, a koji je danas, nakon što je prošao Đukanovićevo pravosuđe, čiste biografije. Makar u Crnoj Gori. U kojoj je godinama poslovao kao ugledni biznismen, čije su hotele na sjeveru Crne Gore otvarali ministri Đukanovićeve vlade. Osim Lazovića, na Kalićevoj svadbi bio je prisutan i  Ljubiša Mijatović, dugogodišnji šef obezbjeđenja Mila Đukanovića. Lazović je navodno bio na tajnom zadatku.  Na kom je zadatku bio Mijatović nije objašnjeno.

Lazović je sklonjen iz ANB ne zbog Kalića, već zbog Šarića i afere Listing, odnosno nakon naloga Zapada da se iz službe sklone operativci sa teretom veza sa članovima kriminalnih grupa i obavještajcima iz zemalja van NATO saveza.Afera listing imala je za cilj povezivanje tadašnjeg premijera Igora Lukšića sa Darkom Šarićem. Odnosno, kako se vjerovalo, njegovo diskreditovanje u svijetlu njegove  moguće suštinske saradnje sa Evropom i „sanaderizacije“ Crne Gore.  Listinzi koji su objavljeni u medijima, a koji su navodno pokazivali vezu Lukšića sa kriminalnim krugovima, bili su falsifikovani, kako se kaznije ispostavilo. Afera je međutim pokazala borbu unutar bezbjednosnog sektora i vlasti.

Šarić je imao brojne poslove sa državom, i milionske  transakcije banke braće Đukanović i tadašnje Hipo Alpe Adria Banke, u čijem je bordu sjedio Petar Ivanović, bivši minstar DPS vlade. I, nikom ništa. Onda nam se nakon hapšenja Darka Šarića u Srbiji, i oslobađajućih procesa njegovim saradnicima u Crnoj Gori,  desio – kavački klan.

O vezama Petra Lazovića, Zoranovog sina i Ljuba Milovića, još jednog policijskog operativca sa “kavačkim” klanom, javnost je upoznata u maju 2022.

Portal Libertas press tada je objavio, pozivajući se na dokumenta EUROPOL-a, da se u transkriptima presretnutih razgovora na SKY aplikaciji koji su dostavljeni Crnoj Gori, kao članovi “kavačkog” klana pominju policijski službenici Petar Lazović i Ljubo Milović, koji su navodno uključeni u šverc kokaina iz Latinske Amerike u EU i Australiju.

Europol je podatke o Lazoviću i Miloviću dostavio Specijalnom državnom tužilaštvu u julu 2021. godine, skoro godinu prije objave Libertasa, ali tadašnji specijalni tužilac Milivoje Katnić i njegov zamjenik Čađenović, nijesu smatrali da ima osnova za njihovo gonjenje. Predmet je aktiviralo tužilaštvo, nakon dolaska Vladimira Novovića na čelo SDT.

Katnić je svoje razloge o nepostupanju po izvještajima Europola obrazložio: “Lazović (Petar) je postupao u skladu sa zakonom i ovlašćenjima koje ima i o svim radnjama pravovremeno je obavještavao pretpostavljene, što je doprinijelo otkrivanju počinilaca teških krivičnih djela. Nikada se ne hapse vlastiti agenti. Makar nijesu do sada”.

Katnića, prema pisanju medija, tužilaštvo tereti da je davao nezakonite naloge uhapšenom tužiocu Saši Čađenoviću, “tjerajući ga” da u nekim predmetima postupa tako što će zastupati interese kavačkog kriminalnog klana.

Izvještaji Europola baziraju se  na presretnutim komunikacijama, kriptovanim telefonima, na šifrovanoj aplikacija SKY. U dokumentu se navodi da je Petar Lazović na SKY aplikaciji imao šifru “Junior” i “Komandos”, a Milović, nadimak “Zli poručnik” i “Oficir”, dok je navodni vođa “kavačkog” klana, Radoje Zvicer, imao nadimak “Born”. Oni su, prema izvještaju Europola, razmijenili na desetine hiljada poruka. Podaci Europola ukazuju da je navodni vođa “kavačkog” kriminalnog klana, Radoje Zvicer, imao ogroman uticaj na aktivnosti crnogorske policije, preko Petra Lazovića i njegovog oca, Zorana Lazovića. Branioci Zorana Lazovića danas insistiraju na tome da on nema instaliranu Skaj aplikaciju.

Portal Libertas, pozivajući se na podatke Europola, objavio je u martu prošle godine fotografije mučenja uhapšenih osoba, od strane policijskog Tima za podršku Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala (SPBOK). U vrijeme mučenja, komandant SPBOK bio je Mirko Banović, šef odsjeka Zoran Lazović, a njegov sin Petar je bio zadužen za koordinaciju.

Kako je objavio Libertas, pripadnici tog specijalnog policijskog tima su tokom 2020. “otimali ljude i držali ih u svojim, tzv. štek stanovima, tukli ih, stavljali im pištolj u usta, mučili ih strujom, gušili ih, prijetili im i omalovažavali ih i prema njima nečovječno postupali.” Tortura je sprovođena u korist “kavačkog” klana.

Nakon hapšenja Lazovića i Katnića, vladajuće partije pozdravile su hapšenje, kao i Ura Dritana Abazovića. Toliko su bili glasni, da je reagovao vrhovni državni tužilac Milorad Marković da ih podsjeti na njihova ustavna ograničenja i nadležnosti., DPS tvdi da se radi o revanšizmu. Između ostalog, po njima je hapšenje Katnića osveta za slučaj državni udar. Jedino je ostalo nejasno, zašto se Europol revanšira Lazoviću i Katniću.

Slučaj državni udar, o kom danas kao razlogu za revanšizam govori DPS, bio je jasan signal javnosti da je Milivoje Katnić bio tek desna ruka režima. Bilo je to, kako je Monitor svojevremeno pisao, “montiranje stvarnosti po nalogu SDT”. A za potrebe Đukanovićevog režima tokom izbora 2016. Pomoć prijatelja, da Đukanović dođe do još četiri godine vlasti.

Sada su prijatelji mahom uhapšeni ili pred pravosuđem: Katnić, Lazović, Medenica, Veljović, Jovanić…. Dugogodišnji šef države na brisanom je prostoru.  Sam i slobodan.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom

 

 

Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić.  Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.

Na ovonedjeljnom  ročištu advokatica  Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.

Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana,  saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo.  Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.

Vijesti su u februaru ove godine objavile  transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen  Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim  kriminalom.

Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.

Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je  predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.

Vuković nije jedini okrivljeni pred crnogorskim sudovima koji je pušten da se brani sa slobode, i ne zna se tačna njegova sudbina ili adresa.  Krajem prošlog mjeseca 15. put odloženo je suđenje dugogodišnjoj predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici, njenom sinu Milošu i ostalim okrivljenima.  Razlog: jedan od okrivljenih Luka Bakoč i dalje je nedostupan pravosudnim organima i nije došao na glavni pretres. Nastavak suđenja zakazan je za 18.april.

Predsjednica specijalnog vijeća sudija Nada Rabrenović prihvatila je predlog Specijalnog državnog tužilaštva da se Bakoču sudi u odsustvu.  Odbrana smatra da se nijesu stekli uslovi za suđenje u odsustvu i najavljuje žalbu.  Bakoč se već duže vrijeme ne pojavljuje u sudnici. U međuvremenu je za njim raspisana nacionalna potjernica, a Specijalno tužilaštvo je zatražilo da mu se odredi pritvor. Ako ga nađu.

Da procesi traju u nedogled zbog odlaganja ročišta, ukazali su ove sedmice i iz Sudskog savjeta. Zbog toga su, kazali su, neophodne izmjene Zakona o krivičnom postupku.

Osim objektivnih ima i subjektivnih razloga odlaganja i zloupotreba procesnih pravila, saopštio je Radoje Korać, član Sudskog savjeta.  On smatra da bi se tome, planiranjem suđenja i boljom organizacijom, moglo stati na put.  Član Savjeta Dražen Medojević saopštio je da treba mijenjati procesna pravila tako da ne moraju svi okrivljeni doći na sud da bi se ročište održalo.

Savjet je nedavno objavio i Izvještaj o stanju u sudstvu za prethodnu godinu. Podaci su poražavajući.

Sudovi u Crnoj Gori počeli su 2023. godinu sa 51.541 neriješenih predmeta i završili je sa 67.558 neriješenih predmeta. To je ukupno povećanje od 16.017 neriješenih predmeta, odnosno  31,08 odsto, pokazao je redovni godišnji izvještaj Sudskog savjeta.

Izvještaj pokazuje da su  osnovni sudovi  u prošloj godini povećali broj neriješenih predmeta za 16, 36 odsto,  viši sudovi za 32, 90 odsto a Apelacioni sud za čak 64 odsto.

„Ovi podaci ukazuju na opšti trend povećanja broja neriješenih predmeta u pravosudnom sistemu, sa izuzetkom Privrednog suda. Apelacioni sud i Upravni sud zabilježili su porast broja neriješenih predmeta, uz napomenu da je najveći broj neriješenih predmeta povukao Upravni sud, zbog neuobičajeno velikog priliva predmeta u 2022. godini i 2023. godini, što je jedna od najvećih prijetnji efikasnom i efektivnom radu tog suda“, upozoravaju iz Sudskog savjeta.

„Analiza opšteg stanja sudstva u zemlji pokazuje da je povećanje za oko 31 odsto broja neriješenih predmeta samo u odnosu na prošlu godinu, što je indikator ozbiljnih problema u našem sudskom sistemu“, ukazali su iz Građanske alijanse. Naveli su  da to ozbiljno izaziva sumnje u vladavinu prava.

Ove sedmice odloženo je i ročište za kontrolu optužnice za ubistvo Miodraga  Kruščića i ranjavanje novinarke Olivere Lakić. Viši sud je konstatovao da optuženi Luka Bulatović nije primio optužnicu i sud je dao rok da bi spremio odbranu. Olivera Lakić je ranjena u nogu 8. maja 2018. godine ispred vrata zgrade u Podgorici, a 21. maja 2018. godine, ubijen je Miodrag Kruščić dok je sjedio u lokalu Palata  na Starom Aerodromu u Podgorici.

Prema dostupnim podacima, od podizanja optužnice do njene kontrole u sudovima, u prosjeku prođe oko dvije godine. Mnoga ročišta za kontrolu optužnice u važnim procesima koje je pokrenulo Specijalno državno tužilaštvo po rukovodstvom Vladimira Novovića, odlagana su nebrojeno puta. Neki od njih su  slučaj Plantaže, predmet Stanovi…

S druge strane, Akcija za ljudska prava upozorila je nedavno, nakon najave ministra pravde da će ukinuti institute kontrole optužnice, da država svake godine debelo plaća naknade za neosnovano držanje ljudi u pritvoru. Istraživanje Centra za građansko obrazovanje je pokazalo da je od 2009. do 2017. godine, Crna Gora isplatila preko 11 miliona eura na ime naknada za neosnovano lišenje slobode.

Evropski sud za ljudska prava je 2019. godine u slučaju Bigović protiv Crne Gore utvrdio da je država prekršila član 5 Konvencije jer se podnosilac predstavke nalazio u pritvoru preko pet godina.

Istovremeno, taj slučaj suđenja za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića jedna je od najvećih mrlja crnogorskog pravosuđa.

Policijski inspektor Slavoljub Šćekić ubijen je u podgoričkom naselju Tološi, u neposrednoj blizini porodične kuće, 30. avgusta 2005. godine. U avgustu će se od ubistva Šćekića navršiti 19 godina, ali pravosnažne presude okrivljenima za ovaj zločin, još  nema. Sudski procesi se ređaju, ukidaju presude i kreće iznova.  Skoro dvije decenije.

U oktobru 2022. godine, Apelacioni sud Crne Gore je ukinuo presudu Višeg suda u Podgorici protiv okrivljenih Saše Borete, Ljuba Bigovića, Ljuba Vujadinovića, Milana Šćekića i Alana Kožara, optuženih  za ubistvo Ščekića. Predmet je ponovo vraćen prvostepenom Višem sudu na odlučivanje. Međutim, Viši sud se oglasio nenadležnim, tako da je sudski proces ponovo u toku pred Apelacionim sudom.

Osim smrću, neki od slučajeva okončavaju se – zastarom. Ove sedmice Uprava policije, objavila je da su identifikovali državljane Crne Gore M. D. i M. R. kao osobe koje su 24. septembra 2010. godine počinile krivično djelo ugrožavanje sigurnosti, na štetu Slavoljuba Šćekića, Milana Popovića, Željka Ivanovića, Ljubiše Mitrovića i Balše Brkovića.  Urednicima, novinarima i saradniku Vijesti  su u septembru 2010.  dostavljena pisma sa porukom: „Gotov si, ti si sledeći!!!“.

Televizija Vijesti objavila je da su poruke poslali Milenko RabrenovićDarko Mijović. Ipak, taj slučaj neće imati sudski epilog.

“Zbog protoka roka zastarjelosti krivičnog gonjenja, ovaj slučaj ne može biti procesuiran državnom tužiocu u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, budući da se postupajući tužilac prilikom konstultacija u ovom predmetu, obavljenih u proteklom periodu, izjasnio da je slučaj zastario”, saopštili su iz UP.

Milenko Rabrenović bio je zadužen za obezbjeđenje nekadašnjeg šefa policije Veselina Veljovića, a protiv njega je vođen sudski proces zbog optužbi da je 2011. godine uputio monstruozne prijetnje tadašnjoj novinarki Vijesti Oliveri Lakić i njenoj porodici. Uhapšen je kada i bivši neformalni suvlasnik Bemaksa Aleksandar Mijajlović, zbog sumnje da je dio kriminalne grupe koja je švercovala cigarete.

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Srećno dobijanje IBAR-a. I Evropi s nama.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo