Povežite se sa nama

Izdvojeno

VUČIĆEVI JURIŠNICI U ZAOSTRU: Disciplinovnje srpskog sveta za još jače udare na Crnu Goru

Objavljeno prije

9 mjeseci

na

foto: Boris Pejović

Uglavnom, pozadina podizanja spomenika Pavlu Đurišiću ima i Vučićev potpis. Njegov jurišnici  okupili su se u Zaostru ne samo da testiraju snagu otpora u Crnoj Gori, već i da disciplinuju  redove ovdašnjeg srpskog sveta.  Za još jače udare

 

Pavle Đurišić je u Srpskoj pravoslavnoj crkvi siguran. Kao ikona. Gvozdenog ratnog zločinca, moćnog četničkog komandanta iz Drugog svjetskog rata, kog vrh SPC dugo slavi kao heroja, sada štiti i Temeljni ugovor koji je prije tri godine sa srpskom crkvom, uprkos snažnom protivljenju dijela javnosti, u ime vlade potpisao tadašnji v. d premijer Dritan Abazović.

Spomenik  Pavla Đurišića je prošlog petka sklonjen u crkvicu u Zaostru kod Berana, baš kako je koji sat ranije najavio mitropolit budimljansko nikšićki Metodije sa četničkog orgijanja u Zaostru. Tu je pod blagoslovom SPC i uz pristustvo pripadnika BIA postavljen spomenik ratnom zločincu uz intoniranje srpske himne. Tokom njegovog premiještanja u crkvu  fotoreporteri Vijesti i Pobjede, Boris Pejović i Stevo Vasiljević i novinar Vijesti Balša Rudović, uz nijemo posmatranje sveštenstva i policije u civilu,  psihički i fizički su do sada nezapamćeno maltretirani.

Metodije, čvrsto Vučićevo SPC krilo, očito ohrabren odredbom Temeljnog ugovora kojom je SPC faktički postala država u državi, jer policija mora da traži odobrenje crkve da bi ušla na njen posjed osim u slučajevima kada to nalažu razlozi hitnosti zaštite života i zdravlja ljudi, je  poručio: “Spomenik Đurišiću stavićemo u crkvu, pa nek dođu da je ruše”. Važnost te odredbe, koju je prije sklapanja Temeljnog ugovora osporavala stručna javnost, MPC je odavno prepoznala. Bvšem sudiji Ustavnog suda, Miloradu Gogiću, sada savjetniku predsjednika parlamenta Andrije Mandića, mitropolit Joanikije je uručio orden, uz zahvalnost što taj sud u toj stavci nije vidio ništa sporno.

“Ne trebaju da se junače nad nama po direktivama tih ‘građanskih’, uglađenih, umivenih, finih ‘evropejaca’, koji im daju naređenja i šalju ih ovdje“, kazao je mitropolit Metodije  tokom podužeg govora u Zaostru, u kom je u zvijezde kovao četničkog komandanta i ratnog zločinca i slao zapaljive poruke o navodnom neprijatelju komšiji koji jedva čeka da opet istrijebi srpski narod ako se ovaj ne bude „sabirao“.  Policija, i pored obaveze da oduzme spomenik  kao predmet izvršenja krivičnog djela, kako ukazuje stručna javnost, pustila je da bude unešen u crkvu. Navodno ih je u namjeri da nakon gotovo dva dana sruše spomenik spriječio silni Vladislav Dajković, funkcioner Glavnog grada i lider Slobodne Crne Gore, koji je zbog blokade puta policiji i inspekciji na putu ka Zaostru kažnjen tek prekršajno i novčano. Saša Mujović, gradonačelnik Podgorice, javnosti poznat i po fotografijama koje je sam dijelio, gdje se kupa u bazenu u obliku krsta, po ugledu na Putina, nije pominjao da bi Dajkoviću moglo biti ugroženo službovanje.

Pravnici smatraju da policija ima mogućnost da reaguje i konfiskuje spomenik Đurišiću, jer je Temeljni ugovor akt nižeg ranga od Ustava i zakona. Nema naznaka da će se to desiti. Ministar unutrašnjih poslova iz Demokrata  Danilo Šaranović nije se ni oglasio tim povodom. Kao ni funkcioneri njegove stranke zbog podizanja spomenika Đurišiću, ne računajući mlaku izjavu lidera Demokrata, potpredsjednika Vlade za bezbjednost Alekse Bečića nakon što su u Zaostru napadnuti novinari: „Umjereni građani, ne upadajte u zamke pojedinaca sa različitih strana“. Taj Bečićev  stav vidi se kao uobičajeno šurovanje  Demokrata sa SPC u Crnoj Gori. Ministarka kulture iz redova iste partije, Tamara Vujović na dan kad je gvozdeni Đurišić pod okriljem crkve i BIE  prijetio da naruši odnose u Crnoj Gori i uruši njene antifašističke temelje, izašla je na teren da obiđe spomenik Jusufu Čeliću, a onda i da po Petnjici traži nepostojeću ulicu Osmanu Rastoderu. Šaranovićevo ministarstvo nije utvrdilo ko su dva policajca u civilu koji su mirno posmatrali nasilje nad novinarima i fotoreporterima u Zaostru.

Podizanje spomenika oštro je osudio predsjednik države Jakov Milatović, dok je premijer Milojko Spajić jedini  pojedine religijske velikodostojnike označio kao inspiratore atmosfere u kojoj su napadnuti novinari i fotoreporteri. Iz premijerove partije podizanje spomenika osudio je i gradonačelnik Berana Đole Lutovac, te poslanik Miodrag Laković. Dio vlasti iz dijela bivšeg Demokratskog fronta, na čelu sa Andrijom Mandićem nije se oglašavao, iako su iz tih partija  zdušno podržavali i inicirali prethodne pokušaje da se u Zaostru podigne spomenik Đurišiću.  Podizanje spomenika i napade na novinare i fotoreportere glasno su osudili opozicija i civilni sektor, kao i delegacija EU u Crnoj Gori koja je oštro reagovala  nakon napada na novinare.

„Srpska pravoslavna crkva, moćna institucija u zemlji, često se slaže sa prosrpskim narativima, sukobljavajući se sa težnjama Crne Gore ka posebnom nacionalnom identitetu i integraciji u EU. Kratkotrajno podizanje Đurišićevog spomenika odražava ove stalne borbe oko istorijskog pamćenja, koje se često prelivaju u javni diskurs i, kao što se ovdje vidi, u nasilje“, izvjestio je tokom vikenda i briselski portal EUalive.

Za sada je zbog podizanja spomenikak krivično procesuiran samo Vladislav Dobrašinović, vlasnik imanja u Zaostru na kom se po ko zna koji put pokušava postaviti spomenik Đurišiću. Funkcioner Mandićeve  NSD i nekadašnji predsjednik SO  Berana Goran Kiković  je još prije devet godina tražio od tadašnje DPS vlade da finansira podizanje spomenika u Zaostru, saopštivši da „mi već imamo izliven spomenik Pavlu Đurišu za Zaostro”. Policija i Uprava carine sada  pokušavaju, kako su saopštili, da utvrde kako je spomenik stigao u Crnu Goru. Mogli bi, osim SPC da o tome  priupitaju i funkcionere NSD. Takođe, iako je grupa ostrašćenih maltretirala novinare i fotoreportere zbog toga je  pritvoren samo Danko Femić. Femić se na svojim društvenim mrežama hvalio  ranije fotografijama sa Metodijem.

Znatan  broj  onih koji su prepoznati na fotografijama iz Zaostra ima konekcije sa Mitropolijom, preko desničarskih udruženja, aktivnih tokom litija ili političkih događaja u kojima je navodno branjeno srpstvo. Neki od njih vode biznise, a  jedan dio ima različite  prekršajne ili druge prijave.

Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju otvorilo je predmet zbog poznatih poruka  mitropolita Metodija  u Zaostru. To tužilaštvo trenutno ima dva predmeta o njemu. Prethodni je otvoren u junu ove godine zbog poruka u manastiru Podmalinsko i još je u fazi izviđaja.  Isto tužilaštvo formiralo je predmet i protiv Vladislava Dajkovića.

Dok tužilaštvo izviđa mitropolita, njegova eparhija piše saopštenja u kom se Metodije predstavlja žrtvom progona, kao i svekoliko srpstvo. Pravnici i analitičari ukazuju da se u  tužilaštvo ne treba mnogo nadati. Ono je tokom ove, ali i tokom prethodne vlasti, izbjegavalo da reaguje na poruke govora mržnje koje su dolazile iz SPC. I kada su formirani predmeti, na kraju su odbacivani.

Mitropolit Metodije je u Zaostru  poručio da su prošla vremena za strah.   “Ne bojimo se mi više ni sile — nismo se ni ranije bojali, a pogotovo ne danas. Sile njihove, koja ni red na ulicama ne može da uvede, a došli da po brdima ruše spomenike najvećih srpskih vitezova. Oni su došli da ispune nečiju naredbu”, kazao je ovaj zaljubljenik u Đurišića, padobranstvo i skupe motore, kako ga nerijetko opisuju srpski opozicioni mediji.

Pitanje je –  čije je interese zastupao kada je u beranskom selu testirao stanje antifašizma u Crnoj Gori i njene institucije?  Metodije je u Zaostru bio vidno sam, bez podrške mitropolita crnogorsko primorskog Joanikija, takođe zaljubljenika u Đurišića, „heroja nepobjedivog karaktera“. Podizanje spomenika prošlo je  i bez redovnih učesnika četničkih prigoda i ranijih inicijatora podizanja spomenika iz bivšeg DF.

U slaganju profila mitropolita Metodija, nezaobilazan je njegov odnos sa  sprskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem.  Blisku vezu svježe izabranog drugog crnogorskog mitropolita i srpskog predsjednika posebno opisuje Orden Svetog Georgija Pobedonosca Prvog koji je Metodije u Beranama uručio predsjedniku Srbije, odnosno njegovom izaslaniku Milošu Vučeviću. Metodije je kazao da se tim ordenom pokazuje „jedinstvo srpskog naroda“.  “Sve one granice koje nas i sa istoka i sa zapada i sa sjevera odvajaju od naše braće i danas i ranijih vjekova, naši su preci umjeli da prelaze i poništavaju, da ih ne računaju ni u šta”, promovisao je i tada ideju sprskog sveta.

Beogradski Danas pisao je da su Metodijevu nagradu Vučiću “neki u crkvenim i političkim krugovima ocijenili kao znak približavanja aktuelnoj struji u SPC predvođenoj patrijarhom Porfirijem i episkopom bačkim Irinejem”. Isti list je ustoličenje Metodija kao drugog mitropolita u Crnoj Gori ove godine ovako okarakterisao: “U crkvenim krugovima niko nema dilemu da je to jedna od disciplinskih mjera protiv mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija (Mićovića), između ostalog i zato što nije popustio pritisku Patrijaršije da povuče potpis sa pisma protiv crkvenog vrijeđanja studenata u buntu”, navodi list ukazujući da Metodije za novu titulu nije ispunjavao “ni uslove novokomponovanog kanonski neutemeljenog titulara uvedenog 2024. u SPC”

Na sajtu MPC nema traga o zbivanju u Zaostru. Kao da se ama baš ništa ne dešava, mitropolit Joanikije je tog dana držao službu povodom Praznika svete Paraskeve, o čemu je MPC obavještavala javnost.

Vučićev potpis u Beranama primijećen je i preko Drine.  „Srpska služba stoji iza dešavanja u Beranama, cilj je da se zavade Joanikije i Metodije i nanese šteta Srbima u Crnoj Gori“, kazao je Nebojša Vukanović, poslanik u skupštini Republike Srpske.  To postaje jasno, precizirao je „kad se vidi da je tu Dajković i da je tu vladika Metodije“.

Portal In4s je objavio da je mitropolit Metodije u Zaostru nvodno  kazao Dajkoviću: “Svaka ti čast, ti si pravi narodni prvak. Hvala ti što si bio tu i sinoć i danas a ne kao ovi izdajnici”,.  To je moguće i Vučićeva poruka da bez potpune odanosti njemu lično, slavljenje starih četnika, nije dovoljno.

Vijesti su  objavile da je skupu u Zaostru prisustvovao Vladimir Janković iz Beograda, koji je u bezbjednosnim službama označen kao član zemunskog klana i saradnik BIA.

Uglavnom, pozadina podizanja spomenika Pavlu Đurišiću ima i Vučićev potpis. Njegovi jurišnici  okupili su se ne samo da testiraju snagu otpora u Crnoj Gori, već i da disciplinuju  redove ovdašnjeg srpskog sveta.  Za još jače udare.

 

Sporno izjednačavanje Jusufa Čelića sa Pavlom Đurišićem

Dok je na Zaostru od strane SPC osveštavan spomenik osvjedočenom ratnom zločincu i četničkom komandantu Pavlu Đurišiću, ministarka kulture i medija Tamara Vujović posjetila je selo Vusinje naloživši da se ukloni spomen obilježje Jusufu Čeliću,  a kog već ko zna koji put, kad zatreba, stranke srpskog bloka predstavljaju ratnim zločincem i saradnikom okupatora. Jusufa Čelića, nema na spisku  spisku ratnih zločinaca u SFRJ.

Vujović je saopštila je da je naložila “uklanjanje nezakonito postavljenog spomen-obilježja Jusufu Čeliću”, uz poruku da “nema izuzetaka, nema selektivne primjene, nema tolerancije”, izjednačavajući tako podizanje spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću pod okriljem SPC, sa spomen obilježjem Jusufu Čeliću u Vusinju. “ Ministarstvo kulture i medija će i dalje, u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove, lokalnim samoupravama, policijom i tužilaštvom, štititi kulturnu baštinu i istorijski integritet naše države”, saopštila je.

Polemika o Čeliću već je vođena u crnogorskom parlamentu prilikom izglasavanja Rezolucije o genocidu u Pivi i Velici, koju su inicirali poslanici Demokrata. Tada je poslanik Genci Nimanbegu  kazao da želi da demantuje poslanika Budimira Aleksića, jednog od najglasnijih u tvrdnjama da je Čelić bio ratni zločinac i saradnik okupatora.

“Jusuf Čelić se ne nalazi na spisku ratnih zločinaca u bivšoj Jugoslaviji, što pokazuju i dostavljeni podaci SUBNOR-u. Tvrdnja da je učestvovao u pokolju u Velici ne može biti istina, jer je on umro šest mjeseci prije pokolja u Velici”, kazao je tada Nimanbegu, predstavljajući podatke koje posjeduje, o čemu je, kako je kazao i ranije govorio.

Nimanbegu je kazao i  da je “general Mirko Krdžić imao samo lijepe riječi za njega”.

U jednoj od ranijih polemika, otvorenoj 2018, kada je takođe Budimir Aleksić osporavao spomen obilježje Čeliću, oglasio se predsjednik SUBNOR-a Zuvdija Hodžić. On je  kazao da SUBNOR nema podataka da se radi o ratnom zločincu. „ Koliko ja znam, i koliko sam čitao, Čelići su bili na strani partizanskog pokreta”, kazao je tada Hodžić, pozivajući se i na knjigu Mustafe Memića, u kojoj se navodi da je u Čerenima kod Jusufa i Mustafe Čelića, od januara do aprila 1944. bio sklonjen komandant Andrijevičkog partizanskog bataljona, major jugoslovenske vojske Mirko Krdžić, jer je bio bolestan i nije mogao da izdrži uslove života u zemunici.

Ove sedmice oglasio se i predsjednik Nacionalnog savjeta Albanaca Faik Nika, koji je ocijenio da “Kamer Čeljaj (Jusuf Čelić) nije bio saradnik okupatora, već uvaženi borac za slobodu svog naroda i mještana u Plavu i Gusinju”. Kazao je da  NSA posjeduje sasvim drugačije podatke i dokaze, “koji govore u prilog Jusufa Čeljaja kao branioca svoje zemlje i naroda, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost”.

U autorskoj emisiji Seada Sadikovića na RTCG ove sedmice objavljeno je svjedočenje Bogoslava Turkovića o tome kako je Čeljaj spasio njegovu porodicu i bratstvo Turkovića 1941. godine od fašista, te da i danas održavaju prijateljske veze sa porodicom Čeljaj.

Nakon podizanja spomenika Đurišiću, aktuelizovana je i priča o navodnoj ulici proglašenom  ratnom zločincu Osmanu Rastoderu u Petnjici. Mnistarka je pošla u Petnjicu da pronađe  ulicu. Ispostavilo se da takva ulica ne postoji.

Milena PEROVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

MILOŠ MEDENICA U ULOZI PROIZVOĐAČA AFERA: Oni koji upravljaju bjeguncem jači od države

Objavljeno prije

1 dan

na

8 Maja, 2026

Objavio:

Osuđeni šef kriminalne organizovane grupe u bjekstvu i oni koji ga kontrolišu, mjesecima se poigravaju sa institucijama i vlastima.  Sada kreiraju i dnevno politički red. Za tri mjeseca od njegovog bjekstva institucije nijesu uspjele sa sigurnošću da utvrde  ni  da li je na snimcima Medenica od krvi i mesa ili njegova verzija iz radionice vještačke inteligencije

 

 

Domaći najslavniji bjegunac Miloš Medenica, ili njegova virtuelna verzija, sve je učestaliji sa  snimcima u kojima, kako sam kaže, “raskrinkava”  vlast.  Sebe vidi  kao “novinara istraživača”. Kolegu, kako reče.  Jedno od njegovih posljednih “istraživanja”, objavljeno na X mreži ovoga mjeseca,  postalo je tema i u crnogorskom parlamentu. Tako je  premijer Milojko Spajić  prošlog četvrtka, nakon objavljivanja  Miloševog snimka, u Skupštini  objašnjavao kako je strejt seksualne orijentacije. Lider DNP Milan Knežević istim povodom je saopštio da bi Miloša, da je njemu rekao da je gej, “ubio kao psa”.

U najnovijim istraživanjima Medenica se, dakle,  bavi seksualnom orijentacijom dijela crnogorskih funkcionera, te njihovim navodnim korišćenjem narkotika.  Neke  vršioce  vlasti optužuje da su saradnici srpske Bezbjednosno informativne agencije (BIA), koja ih navodno opet drži u šaci zbog kompromitujućih snimaka.  To što su  posebno javno odjeknuli djelovi bjegunčevih izjava o seksualnoj orijentaciji  crnogorskih zvaničnika,  govori dosta o odnosu  političke klase i društva prema seksualnim manjinama. Taj odnos je Medenica zaista “raskrinkao”. Nenamjerno.

Posebna je priča to što se Medenica kao  osuđeni šef kriminalne organizovane grupe u bjekstvu, i oni koji ga kontrolišu, mjesecima poigravaju sa državom i vlastima. Sad diktiraju i dnevno politički red. Crnogorske institucije više od  tri mjeseca od njegovog bjekstva ne uspijevaju sa sigurnošću da utvrde ni da li je na snimcima Medenica od krvi i mesa ili njegova verzija iz radionice vještačke inteligencije.

Indikativno je da Medenica, koja god njegova verzija to bila, u posljednjim snimcima iznosi, kako sam kaže, podatke iz tajnih dosijea. Jedan od snimaka odnosi se na navodni dosije jednog od  ministara crnogorske Vlade. Navodno je taj crnogorski funkcioner još prije više decenija uhvaćen u inostranstvu kako krade trenerku i patike.  Nema dokaza da pomenuti “dosije” zaista postoji.  Ako bi  postojao i bio autentičan, to otvara ozbiljna pitanja o kontaktima bjegunca unutar službi i njegovom pristupu internim informacijama. Ili pristup imaju oni koji Medenicu kontrolišu, što je vjerovatnija verzija.

Na osnovu javno dostupnih snimaka i komentara koji su se pojavili u medijima i na društvenim mrežama, dio javnosti stekao je utisak da Miloš Medenica u pojedinim segmentima govori kao da čita ili prati unaprijed pripremljen tekst — zbog načina govora, pauza i nabrajanja informacija. Zvanične potvrde da je to tako, ili da nije  – nema. Ni oglašavanja institucija tim povodom.

Uprava policije Crne Gore je odmah nakon objavljivanja prvih snimaka Miloša Medenice, saopštila da su snimci „AI generisani“ i da predstavljaju manipulativan sadržaj. Kasnije su mediji i nezavisni analitičari koristili više online deepfake alata, a dio tih analiza je pokazao suprotno — da snimci djeluju „vjerovatno autentično“ ili makar bez jasnih tragova AI manipulacije. Javnosti je ostavljeno da vjeruje u jednu od tih verzija.

U analizama se stalno naglašava da je kvalitet videa loš (mrak, kompresija, niska rezolucija), pa je teško donijeti konačan zaključak.  Neki IT i forenzički stručnjaci su govorili da je moguće da je u pitanju “hibridni deepfake” —  pravi originalni snimak preko kog su možda rađene digitalne izmjene.

Produkcija i distribucija više snimaka, koordinisano objavljivanje i medijski efekat svakako djeluju kao nešto što prevazilazi mogućnosti jedne osobe. Posebno ako se koriste  sofisticirane digitalne metode (montaža, zaštita identiteta, moguće AI manipulacije). Miloš Medenica, sin višegodišnje bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, jedne od stubova bivšeg Đukanovićevog režima, prvostepeno osuđene na 10 godina zatvora kao članice sinove kriminalne grupe – ne odaje utisak nekog sa sofisticiranim tehnološkim znanjima.  U skaj prepiskama koje su dospjele u javnost  Medenica ne pokazuje ni trunku opreza.  Jedan je od najbučnijih, najtransparentnijih i najgovorljivijih.  Poznat po pričama o heklerima, narkoticima i slično.  I krilatici: „Nema stresa ni besa dok je puna kesa“.

U javnosti se često podsjeća i na poruku upozorenja njegove majke  prije presude kojom je osuđena na deceniju zatvora, kada je u televizijskom intervjuu saopštila da je imala pristup osjetljivim informacijama.  “Ja sam 13 godina po zakonu isključivo bila nadležna za potpisivanja mjera tajnog nadzora koje su dolazile od Agencije za nacionalnu bezbjednost. A i neke mjere sam predlagala kad sam bila tužilac. Interesantno će biti jednog dana, jer sam svjedok svega toga, da to što sam ponešto vidjela, i ponešto kažem.”  Njene riječi tumačene su  kao poruka upozorenja  pravosuđu.

Na kraju se odlučila da ne kaže ništa. “Neće Vesna nikad progovoriti”, kazala je na završnim riječima u Višem sudu. „Spremna sam da dam život za Crnu Goru, ali neću dati svoj obraz; nikada i nikome. Nijesam željela svoje rane da liječim nanoseći rane drugima. Svi su mislili da ako Vesna dobije 20 godina, progovoriće” . Dok majka ćuti u pritvoru, sin u bjekstvu “raskrinkava”  vlast i institucije.  Ono o čemu ne svjedoči  je sistem bivšeg režima koji je njemu i majci omogućio ono za šta su danas optuženi.

Institucije  tri mjeseca od bjekstva Miloša Medenice, nijesu ni korak bliže njegovoj novoj lokaciji. Vlast se od njegovih javnih  nastupa iz ilegale  „brani“  političkim kvalifikacijama o hibridnom ratu i političkoj diskreditaciji.

Efikasan odgovor sistema trebao je najprije da bude  – ozbiljna provjera autentičnosti snimaka, digitalno-forenzičko vještačenje audio i video materijala, utvrđivanje da li je sadržaj montiran, AI generisan ili autentičan, da se izvrši analiza izvora objavljivanja.  Crnogorske institucije na to nijesu do kraja dale precizan i jasan odgovor, niti su objasnile šta je provjereno do sada a šta nije. Nije poznato ni da su angažovale međunarodne eksperte i tražile međunarodnu pomoć, niti da se o tome razmišlja.

Jednako važna  je provjera navoda iz snimaka, posebno kada se pominju korupcija, veze sa službama, kriminal, zloupotrebe položaja. Medenica u prethodnim snimcima detaljno govori o navodnim zloupotrebama policijskih funkcionera. Nema podataka da se nadležni time bave.  U ovakvim slučajevima ključni su nezavisna forenzika, tužilačka istraga i javno provjerljive činjenice.  Ništa od toga svega.

Crnogorska policija je krajem aprila  uhapsila Sašu Lakovića i Nemanju Mučalicu tereteći ih da su  omogućili Milošu Medenici da pobjegne nakon što mu je određen pritvor. Osumnjičeni su nakon žalbe Lakovićevog branioca pušteni da se brane sa slobode. Posle te odluke suda , krenuo je javni obračun Borisa Bogdanovića, poslanika Demokrata, partije koja kontroliše bezbjednosni sektor, sa sudijom koji je donio tu odluku, odnosno pravosuđem.

„ Pritvor nije kazna, ljudi se ne šalju u zatvor bez suđenja — to su ljudska prava na slobodu i na pretpostavku nevinosti svakoga od nas, za koje poslanik Boris Bogdanović ili ne zna ili smatra da ih treba ukinuti i ispisati Crnu Goru iz UN, Savjeta Evrope i iz kandidature za članstvo u Evropskoj Uniji”, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA) na Bogdanovićeve izjave.

Bezbjednosni vrh istovremeno  odbija svaku odgovornost tog sektora za bjekstvo Medenice. Do danas nije utvrđeno šta se desilo,  niti je iko odgovarao zbog toga. Medenica je pobjegao na dan izricanja presude, iako je bio u kućnom pritvoru.

Dokumentacija dostavljena Mreži za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) pokazuje da je policija imala plan nadzora Medenice, ali toj nevladinoj organizaciji nije omogućen uvid u njegov sadržaj. MANS je ukazao da je posebno indikativna posljednja zabilješka, odnosno postupanje policije 28. januara, na dan kada je utvrđeno da Miloša Medenice nema u stanu u kojem je morao da bude. “MANS je tražio odgovor na osnovu čije procjene i čijeg naloga su policijski službenici tog dana u 14.40 časova povučeni sa svojih pozicija i upućeni u provjeru na adresu u Ulcinjskoj ulici. Iz Kabineta direktora Uprave policije nijesu odgovorili na to pitanje. Umjesto imena, funkcije, naredbe i lanca komandovanja, dali su samo opis onoga što se navodno desilo nakon dolaska policajaca na lice mjesta. Tako je i dalje ostalo skriveno ko je tog dana donosio odluke i ko je upravljao postupanjem policije neposredno prije nego što je utvrđeno da je Medenica nestao”.

Dejan Milovac, izvršni direktor MANS –a ocijenio je sredinom prošlog mjeseca da do danas nema nikakvog odgovora o institucionalnoj odgovornosti za bezbjednosni propust ovakvih razmjera. “Osim sastanka u kabinetu premijera gdje su se čelnici izvršne i sudske vlasti ‘dogovorili’ da je za bjekstvo Medenice ‘kriv sistem’”.  Prije sedmicu je objavljeno i da je premijer Spajić na zatvorenom sastanku saopštio da je neshvatljivo i neprihvatljivo da je Medenica nedostupan istražim organima, te da će zbog toga tražiti ostavke čelnih ljudi ANB i policije. Do ostavki nije došlo. Ni traženih, ni ponuđenih.

“Umjesto da prvo počiste svoje redove, jer su mi očigledno oni pomogli da pobjegnem, hapse se drugi ljudi koji veze nemaju”, poručuje u jednom od snimaka stvarni ili kreirani Miloš Medenica.

Osim institucionalne odgovornosti za bjekstvo Medenice, važno je utvrditi u čijem interesu on danas “raskrinkava” vlast.  Ko stoji iza Miloša Medenice?

Zasad jedno je jasno:  oni koji upravljaju bjeguncem moćniji su od države.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AD PLANTAŽE, NIČIJA BRIGA: Dok bude zemlje biće i plata

Objavljeno prije

1 dan

na

8 Maja, 2026

Objavio:

I u ovu godinu Plantaže su ušle oglašavajući prodaju skoro 12 hektara zemljišta u Podgorici i Danilovgradu, od čega očekuju prihod od makar 12 miliona eura. A onda će, ukoliko Ministarstvo poljoprivrede odobri ono što su od nje tražili prije dvije godine, na red doći zemljište uz bulevar Podgorica –Tuzi

 

 

Samo dobre vijesti stižu iz crnogorskih državnih preduzeća. Makar dok ne zagrebete ispod površine našminkanih faninansijskih podataka. Tako su, ako je vjerovati čelnicima kompanije, nakon višegodišnjih problema i posrtanja i AD Plantaže ponovo na zelenoj grani. Jezikom aktuelnog menadžmenta: posrnuli simbol crnogorske poljoprivrede “nakon višegodišnjeg perioda finansijskih i operativnih izazova, ulazi u fazu stabilnijeg i predvidljivijeg poslovanja”.

Izvršni direktor Plantaža Igor Čađenović optimizam potkrjepljuje podacima za 2025. godinu. “Kompanija je ostvarila prihod od 38,5 miliona eura, što je najviši nivo u posljednjoj deceniji, uz rast od 10 odsto u odnosu na prethodnu godinu. Istovremeno, očuvana je profitabilnost, sa dobiti od 3,99 miliona eura nakon oporezivanja”, kazao je u intervjuu za portal Bankar.

Prije čestitki valjalo bi ponuđene brojke sagledati u realnom kontekstu, počev od profitabilnosti, pa do najavljene predvidljivosti poslovanja i rekordnih prihoda.

Dvije prethodne poslovne godine Plantaže su ostvarile profit u ukupnoj vrijednosti od oko četiri miliona eura. To je makar desetostruko manje od akumuliranih gubitaka kompanije. Plantaže duguju bankama, dobavljačima, (bivšim) radnicima i državi. Sve skupa 45 miliona eura, prema podacima s kraja trećeg kvartala 2025.  Trend će biti jasniji nakon objavljivanja i usvajanja završnog računa za tu godinu.

Prema crnoj listi Poreske uprave Crne Gore ta kompanija je, na kraju lanjskog septembra, državi dugovala 18 miliona eura. Uz ukinuto rješenje o reprogramu duga, što ukazuje da Plantaže nijesu poštovale dogovorenu dinamiku otplate nagomilanih potraživanja.

Valja napomenuti kako su nagomilani dugovi, dominantno, “naslijeđeni” iz perioda do 2020. godine. Opšte prihvaćena je teza kako je to posljedica problematičnog trošenja novca zbog koga su se nekadašnji čelnici Plantaža, predvođeni predsjednikom Odbora direktora Veselinom Vukotićem i izvršnom direktoricom Vericom Maraš našli na optuženičkoj klupi, pa onda globalnog zatvaranja usljed pandemije korona virusa…

Vukotić, Maraš i njihovi bliski saradnici izgovarali su se, u višegodišnjem kontinuitetu, do vrha popunjenim podrumima vina. Prema njihovim tvrdnjama, vrijednost zaliha odgovarala je, približno, iznosima dugovanja. Njihovi nasljednici uporno previđaju podatak koji se tiče stanja zaliha vina u podrumima. I što se tiče količini i njene vrijednosti.

To pitanje nije retoričko.

Dostupni podaci ukazuju da količinska prodaja vina još nije dostigla nivo iz 2019. godine, koja se i dalje smatra posljednjom „normalnom“ i rekordnom pretpandemijskom godinom. Tada je prodato oko 15 miliona flaša svih vina iz asortimana Plantaža. Kompanijska statistika pokazuje da je tokom 2022. godine prodaja  bila manja za 1,6 miliona litara (više od dva miliona flaša). Naredne godine  zaostatak je smanjen na oko 700 hiljada litara (nezvanična procjena: miliona flaša vina manje). Onda je, 2024.,prodaja mjerena litrima/flašama ponovo pala, vraćajući se, približno, na nivo iz 2022.

Dakle, Plantaže na trpezama – domaćim i stranim, kućnim ili restoranskim – još nijesu povratile nekadašnje pozicije. Da li je problem u tome što su im potrošači okrenuli leđa? Ili je kompanija promijenila pristup tržištu orjentišući se na kvalitetniji, i skuplji, segment svoje ponude? Ne treba zanemariti ni mogućnost da je Plantažama falilo vina za tržište, na šte se, posebno nakon neplanirano loše berbe 2024., ukazivalo sa raznih strana. I na stranicama Monitora.

Navedeni podaci ukazuju na činjenicu da su Plantaže, prije dvije godine, 2024. prodale manje vina (oko sedam odsto), ali je vrijednost prodaje porasla (za pet odsto) u odnosu na prethodnu godinu. To znači da je vrijednost po prodatoj flaši rasla. Ali ne znamo zašto: inflacija ili kvalitetno jačanje asortimana? Akcionari, posebno država kao najveći vlasnik, morali bi podstaći menadžment da odgovore na to pitanje. Kada se, već, oni nijesu sami sjetili da to urade.

Slijedilo bi pitanje o srazmjeri prodatog vina u odnosu na zemlju porijekla. Javna je tajna da Plantaže već nekoliko godina pod svojim etiketama prodaju bijelo vino uvezeno iz Moldavije, Sjeverne Makedonije i zemalja EU (podaci su sa etiketa koje možete vidjeti kao ilustraciju ovog teksta).

Uprava nije negirala tu praksu, već se pokušala opravdati tvrdnjama da su u pitanju manje kvalitetna vina iz njihove ponude (etikete ih demantuju), da je “uvoz bijelog rinfuznog vina privremena mjera“ dok ne pristignu novi zasadi iz njihovih vinograda, te da prodaja tuđeg vina pod svojom etiketom ne može naškoditi brendu Plantaža jer je “porijeklo vina jasno naznačeno na deklaraciji“. Zaista, na dnu etikete Podgoričkog bijelog, Crnogorskog šardonea i Krstaša piše kako to vino nije ni sa Ćemovskog polja ni iz Crne Gore. Ko čita etikete.

Formalno, dakle, nijesu prekršeni ni domaći ni EU propisi. Samo što suštinski problem nije pravni. Plantaže nijesu samo proizvođač/punilac flaša vina. One su percipirane kao simbol crnogorskog vina i domaće proizvodnje (Dobro iz Crne Gore). Zato kritičari aktuelnog menadžmenta smatraju da se kompanija nepovratno udaljava od poslovnog modela renomiranog proizvođača koji osvaja kvalitetom svojih proizvoda.

Prema tom načinu razmišljanja, Plantaže će kao punionica tuđih vina izgubiti stečene pozicije na tržištu, a kompanija će opstajati dok bude imala zemlje za prodaju. Model je prepoznat.

Plantaže su već prodale zamljišta u vrijednosti koja višestruko nadilazi prikazani profit u dvije prethodne godine. Što znači da bi, bez tih prihoda, poslovala sa gubitkom. Ili ne bi vraćala dugove, plaćala dobavljače i ulagala u obnovu vinograda. Nije samo to sporno. “Plantaže prodaju zemljište u Gornjoj Gorici kao poljoprivredno zemljiše, a PUP-om koji treba da se usvoji je predviđena prenamjena zemljišta u mješovitu namjenu”, optuživali su iz opzicije, krajem 2024, tvrdeći da je to “posao za SDT”. Uzalud.

I u ovu godinu Plantaže su ušle oglašavajući prodaju skoro 12 hektara zemljišta u Podgorici i Danilovgradu, od čega očekuju prihod od makar 12 miliona eura. A onda će, ukoliko Ministarstvo poljoprivrede odobri ono što su od nje tražili prije dvije godine, na red doći zemljište uz bulevar Podgorica –Tuzi. Tu bi se, prema procjenama uprave Plantaža, moglo iskrčiti pa prodati makar nekih 30 hektara (optimisti vide i svih 150). Kako se loza i grožđe ne bi stresirali zbog blizine saobraćajnice. “Visoke temperature i vibracije s puta stvaraju stres za biljke”, stoji u zahtjevu koji je prema Vladi uputio Igor Čađenović. Pa je bolje sazidati zgrade.

Samo se vlada nećka.

Da je trgovina nekretninama sve značajniji segment poslovanja Plantaža pokazuje i podatak da je od 35 miliona eura prihoda u 2024., od flaširanih vina i rakija zarađeno 25,7 miliona eura. Ostalo su voće (breskve, grožđe) maslinovo ulje, restoransko poslovanje (restoran na Skadarskom jezeru), pastrmka iz ribnjaka na Marezi i – (ras)prodato zemljište.

Kad smo kod neizvijesnosti, još duže traju pokušaji zainteresovanih da vide diplomu izvršnog direktora. Pošto ga, tvrde, poznaju iz nekih ranijih radnih angažmana koje nijesu baš spojivi sa opisom posla diplomiranog ekonomiste.  Sumnjaju da je za njegovo imenovanje prevagnulo to što je rođeni brat Mihaila Čađenovića, bliskog saradnika predsjednika Skupštine Andrije Mandića (vozač, član obezbjeđenja) i člana odbora direktora opštinskog preduzeća Putevi DOO iz Podgorice.

Kontroverze su stigle do Uprave za inspekcijske poslove pa su, prije tačno dvije godine, iz Odsjeka za inspekciju rada otišli u Plantaže i zatražili personalni dosije izvršnog direktora.  Umjesto traženih dokumenata dobili su potvrdu da je dosije, godinu ranije (april 2023.), “privremeno oduzet” od strane Uprave policije, radi preduzimanja istražnih radnji.

“Kako postupajući inspektor nije mogao ostvariti uvid u personalni dosije zaposlenog, to će isti u okviru vršenja inspekcijskog nadzora, obratiti se za saradnju Ministarstvu unutrašnjih poslova, Uprave policije, Regionalnom centru bezbjednosti Centar, Odjeljenju bezbijednosti Podgorica. Stanici kriminalističke policije za suzbijanje ekonomskog kriminaliteta, radi dostavljanja dokumentacije neophodne za pravilno utvrdivanje činjeničnog stanja”, najavili su inspektori zainteresovanim novinarima (portal Standard).

Dvije godine, ni od njih ni od UP ni glasa o diplomi izvršnog direktora Plantaža. Samo da se ne izgubi. Pošto bi to mogao biti nenadoknadiv udarac za obećanu “konsolidaciju i povratak na put stabilnog razvoja” nekadašnje izdanice crnogorske poljoprivrede.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MAJBAH I VLAST: Po starom

Objavljeno prije

1 dan

na

8 Maja, 2026

Objavio:

Skupocjeni majbah i pored obećanja nove vlasti da će ga prodati i dalje jezdi crnogorskim drumovima, a zbog njega sada i hapse. Dodatno, podaci o službenim vozilima visokih funkcionera proglašeni su  tajnim. Sve drugo je –  po starom

 

 

Skupocjeni mercedesov model ,,majbah”, simbol bahatosti i zloupotrebe prethodnog režima, nova vlast i dalje koristi samo što ga je prenamijenila u neopohodnost za zaštitu štićenih lica. Ko to problematizuje, ugrožava nacionalnu bezbjednost i pod udarom je nadležnih institucija.

Krajem proteklog mjeseca odbjegli Miloš Medenica saopštio je da ,,čuvene majbahe koji su plaćeni 600, 700 hiljada eura” sada vozi direktor Uprave policije Lazar Šćepanović. Nakon toga pojavio se, na društvenim mrežama, snimak dronom majbaha i policijske pratnje.

Umjesto odgovora na brojna pitanja i ranija obećanja nove vlasti – da će majbahe i luksuzne automobile prodati, pa da će ih koristiti državnici prilikom posjeta našoj zemlji, te kako to da se sada njime vozi prvi čovjek policije – uslijedila su hapšenja.

Policija je 1. maja privela Nikšićanina Sašu Đilasa i saradnicu u nikšićkom tužilaštvu Zoricu Radulović. Pojedini mediji su im odmah otkrili identitet, a policija je objavila da su pretreseni njihovi stanovi pod sumnjom ,,posjedovanje oružja i eksplozivnih materija”. Policija Đilasa tereti da je podijelio snimak, dok je Radulović snimak, navodno, dalje distribuirala.

,,Neprijatno sam iznenađen postupkom objave punog imena i prezimena, čim je nanešena velika i nesaglediva šteta mojoj porodici i meni lično”, izjavio je Đilas. On je demantovao da je autor snimka dronom koji je emitovan u svim informativnim emisijama. U izjavi koju je dao policiji u svojstvu građanina naveo je da je snimak telefonom, koji traje nekoliko sekundi, napravio u srijedu 29. marta: ,,Na pumpi sam u tom trenutku vidio ‘majbah’ bez službenih oznaka i pomislio ko li danas u Nikšiću vozi takav auto. U tom trenutku je jedan momak, obučen u crno, izašao iz objekta pumpe, sjeo u auto i krenuo, a ja sam iz znatiželje napravio 4-5 sekundi snimka. Sa snimkom iz drona nemam nikavke veze, to nisam ja napravio” izjavio je Đilas. Pojasnio je da je sa prijateljicom koja radi u nikšićkom tužilaštvu razmijenio nekoliko poruka povodom objave odbjeglog Medenice, poslao joj klip i prokomentarisao u šaljivom tonu.

Ubrzo se uvjerio da sa policijom nema šale. Iz Uprave policije je tokom vikenda saopšteno da preduzimaju intenzivne aktivnosti na identifikaciji svih bezbjednosnih prijetnji.

Uz opis ko je sve priveden, pretresan, oduzeti digitalni uređaji, saopšteno je da: ,,Uprava policije preduzima intenzivne aktivnosti na identifikaciji svih bezbjednosnih prijetnji, praćenju kretanja teškog i organizovanog kriminala, suzbijanju hibridnog djelovanja i propagande koju sprovode interesne grupe uz podršku organizovanog kriminala”.

Majbah je opet podijelio javnost. Povodom objavljivanja video snimka za koji se tvrdi da prikazuje kretanje vozilom direktora Uprave policije, što podrazumijeva da je on bio predmet tajnog praćenja i neovlašćenog snimanja upotrebom drona, Nezavisni sindikat policije Crne Gore je saopštio da najoštrije osuđuje ovakav postupak. ,,Neovlašćeno praćenje i snimanje nosilaca bezbjednosnih funkcija nije samo atak na pojedinca u smislu ugrožavanja njegove bezbjednosti već i direktan udar na integritet institucija sistema, vladavinu prava i ukupnu bezbjednost države”, saopštili su.

,,Snimanje direktora policije i njegovog blindiranog vozila od strane NN lica koje je to radilo iz vazduha putem drona predstavlja opasan presedan i bezbjednosni rizik po štićenu ličnost”, naveo je doktor nauka bezbjednosti Ivan Pekić za Pobjedu.

Kako je izvjesno da privedeno lice nije načinilo snimak dronom, još uvijek nema odgovora na to ko je to uradio. Pojedini mediji spekulišu da se radi o procurelim policijskim snimcima.

S druge strane, dio javnosti se čudi kako to da je naprasno postalo kažnjivo snimati državne zvaničnike i funkcionere, ako je to bila ustaljena praksa za vrijeme bivšeg režima za koju niko nije odgovarao. Jedan od pravnika koji je istakao da u ovom slučaju nema elemenata za bilo kakvu odgovornost je advokat Veselin Radulović. ,,Ni krivičnu, ni prekršajnu, niti bilo kog kažnjivog djela ja ne vidim elemente u radnjama ovih lica koja su onako spektakularno privedena i predstavljena javnosti kao pripadnici nekih OKG koje žele da naude, navodno, direktoru UP”, izjavio je Radulović za Pobjedu.

Početkom ove sedmice iz Osnovnog državnog tužilaštva u Nikšiću, koje je formiralo predmet povodom spornih snimaka, saopšteno je da su dali  uputstvo službenicima policije za preduzimanje svih zakonom propisanih mjera i radnji kako bi se prikupile sve relevantne činjenice za donošenje odluke da li u radnjama nekog lica ima elemenata krivičnog djela.

Iz tužilaštva se nijesu izjašnjavali da li je snimanje vozila direktora policije i njegove pratnje krivično djelo i da li u radnjama nekih od dosad privođenih i saslušavanih ima elemenata krivičnog djela.

Da se vratimo simolici majbaha. Jedan od prvih poteza nove Vlade će biti da proda dva majbaha, najavio je 2021. premijer Zdravko Krivokapić. Kao početak novog doba u kome neće biti zloupotrebe i bahaćenja luksuznim limuzinama on je prvi radni dan u Vladu došao taksijem. Dva skupocjena majbaha, kupljena su 2017. godine, za 1,3 miliona eura preko firme Ljetopis Automotiv, za potrebe premijera Duška Markovića i predsjednika Mila Đukanovića.

Vozila su u vlasništvu Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), a aktuelni predsjednik države Jakov Milatović odbio je prije tri godine da koristi „majbah”.

„Majbah” koji je Marković koristio od 2017. godine bio je oglašen za prodaju, a kako nije bilo zainteresovanih, 2022. godine je ustupljen Ministarstvu unutrašnjih poslova Crne Gore na korišćenje i za prevoz stranih, štićenih ličnosti.

Učeći na ,,greškama” prethodnika, sadašnja vlast je proglasila tajnim podatke koliko službenih vozila koriste predsjednici države, Skupštine i Vlade, Jakov Milatović, Andrija Mandić i Milojko Spajić.

Za razliku od danas, MUP je 2016. medijima dostavio podatke o tadašnjim štićenim ličnostima. Za potrebe bezbjednosne zaštite tadašnjeg predsjednika Vlade Crne Gore Mila Đukanovića koristilo se sedam službenih vozila, ukupne vrijednosti 112.800 eura.

Mediji su nedavno objavili da je najnoviji „mercedes” S klase za potrebe premijera Spajića plaćen oko 150.000 eura.

U pozadini priče o ugrožavanju sigurnosti može se naslutiti politička šteta koju majbah i dalje pravi vlasti, novoj kao i staroj. Znakovito je da je ove sedmice Socijalistička narodna partija pozdravila informaciju da su prodata dva službena vozila marke ,,majbah”, čija je ukupna vrijednost prelazila milion eura. Nijesu objasnili odakle im ta informacija i kada su prodati. Umjesto toga, u cilju anuliranja već napravljene političke štete, saoopštena je stara mantra: ,,Ova vozila su godinama predstavljala simbol odvojenosti vlasti od realnog života građana, u trenutku kada su se mnogi ljudi borili sa ekonomskim problemima i padom životnog standarda. Zato je posebno važno što je ispunjeno obećanje da će ovakvi primjeri privilegija i pretjerivanja biti ukinuti, a sredstva usmjerena tamo gdje su građanima zaista potrebna”. Pa zaključak: „SNP će nastaviti da insistira na racionalnoj i domaćinskoj politici upravljanja državnom imovinom, uz uvjerenje da institucije moraju služiti građanima, a ne luksuzu pojedinaca“.

Sve su u pravu, samo što funkcionerski majbah i dalje jezdi crnogorskim drumovima, a zbog njega sada i hapse. Dodatno, osim što su podaci o službenim vozilima visokih funkcionera proglašeni tajnim, sve drugo je nastavljeno po starom. Crna Gora je, i nakon šest godina od promjena, sa preko 5.000 vozila, i dalje u evropskom vrhu po broju automobila u državnoj svojini.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo