Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Iskre pobune

Objavljeno prije

na

Okupirajmo Vol strit najbolje je što se desilo Americi od nezaboravne 1968. Obični ljudi sa najvećim umovima današnjice hoće da promijene sistem nepravde i špekulacija. Svijet se uskomešao, kao da je na prekretnici. „Pokret je već pobijedio… Preokrenut je tok diskusija u novinama, na kablovskoj televiziji… I to je fantastično”, napisao je jedan pristalica, zadovoljan što su se odjednom „pitanja jednakosti, poštenja, pravde, raspodjele prihoda, odgovornosti za ekonomsku kataklizmu – koja su praktično ignorisana čitavu jednu generaciju – našla u žiži interesovanja…„

Demonstrante još ništa ne može zaustaviti. Samo na Bruklinskom mostu koji spaja obale Njujorka, grada u kome je uvijek sve bilo moguće, uhapšene su stotine ljudi. Ove nedjelje je uhapšena, pa ubrzo puštena, i jedna od ikona pobune, američka feministkinja Noami Volf.

Poslije 1968. i Vudstoka Amerika se uspavala. Revolucionarne vođe uglavnom su obukli odijela i zaćutali. Za uzvrat su dobili primamljiva mjesta u administraciji i biznisu. Ameriku su rasturili Nikson, Regan, Buš stariji i mlađi, Čejni… Vodili su je od rata do rata u kojima su dobijale multinacionalne kompanije i prodavci oružja. Država se zaduživala, mase siromašile, a ugled slobodarske Amerike Martina Lutera Kinga se topio kao led na ljetnjoj vrućini…

Umjesto da mijenjaju Ameriku, demokrate su se prilagođavale desnici. Ni Karter ni Klinton, a evo sada ni Obama, nijesu uspjeli da reformišu ekonomiju, socijalni i poreski sistem, suzbiju malverzacije po bankama i berzi, niti da promijene prioritete spoljne politike i posvete se stvarnim globalnim problemima, kao što su zaštita prirode, borba protiv siromaštva i diskriminacije. Distribucija nije postala pravednija, demokrate nijesu uspjeli da dodatno oporezuju najbogatije slojeve, niti da ranjive zaštite. U svim krizama teret je padao na leđa nejakih.

Šta će Okupirajmo Vol strit promijeniti u suštini ostaje da se vidi. Ali, već je jasno da je pokret izrastao u snagu. Obama je, nakon prvobitnog ćutanja, morao da podrži demonstrante.

U Americi je sve krenulo iz onog prigušenog nezadovoljstva koje se taložilo decenijama, a onda se rasplamsavalo po liberalnim univerzitetima i blogovima. Pobunu su podstakli i stavovi decenijama usamljene lijeve manjine – nobelovaca Krugmana i Stiglica, neumornog Čomskog, Majkla Mura, Volerstina, aktivista nevladinih organizacija i malih marginalnih grupa. I događaji u svijetu. Arapsko proljeće, pokreti po evropskim gradovima. I, naravno, aktivistički mediji.

Nekom se poređenje može učiniti pretjerano, ali da li ovdje iz tihog nezadovoljstva može nastati nešto?

U svemu što se dešava na Vol stritu ima i naše priče. Samo, naš je poredak mnogo gori od onog na Zapadu. U Đukanovićevom oligarhijskom kapitalizmu potrta je granica između kriminala i politike, mafije i vlasti. Privreda je totalno uništena, narod ubijen siromaštvom, dvor se guši u preobilju i odavno je izgubio vezu sa realnošću. Sedamdeset hiljada ljudi živi ispod granice siromaštva. A tri puta toliko jedva preživljava. Ovo što je nastalo u Crnoj Gori rezultat je vulgarne neoliberalne ekonomije i elite izrasle na ratnim zločinima i švercu, nesposobne da vodi aktivnu ekonomsku i socijalnu politiku.

Kao liberalne šezdesetosmaše u svijetu, i ovdje je vlast usisala nekadašnje protivnike. U sivim odijelima vlasti i biznisa vidite brojne antiratne aktiviste sa crnogorskih trgova iz devedesetih. Vidite nekada demokratsku SDP.

Naše dvije vladajuće socijalističke partije su na ideološkoj platformi krajnje desnice. Snose zajedno odgovornost za raspad privrede i drastično socijalno raslojavanje, kriminal, korupciju, KAP, Željezaru, nepotizam. SDP ponegdje i prednjači: kako samo po Skupštini i preduzećima koja su preuzeli zapošljavaju braću i partijske kadrove. Ako se doda i odgovornost SDP-a u prikrivanju zločina i ćutanje nad progonom svjedoka, uloga te partije u posrtanju Crne Gore je nemjerljiva.

Ali i ovdje se komeša – radnici, sindikati, nevladini aktivisti, slobodni mediji, antivladina SMS, marginalne grupe, portali i blogovi… Tako počinje, a onda se artikuliše nezadovoljstvo, protesti šire, na kraju prilaze i one glave koje su u strahu decenijama.

Ako je tako u Njujorku, u Egiptu i Tunisu, ako je tako u Atini i Solunu, zašto ne bi bilo u Podgorici. Jedino otpor može pokrenuti stvari sa mrtve tačke.

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Poruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni vlast ni opozicija nijesu zadovoljni tužilaštvom. Neki bi htjeli procese protiv Đukanovića, drugi  protiv SPC. Tužilaštvo poput zlatne ribice.  Neusvajanjem izvještaja o radu tužilaštva u parlamentu poslaće im, kazao je predsjednik parlamenta,  poruku. Poruka je jasna iz aviona –  ni vlast ni  opozcija ne žele tužilaštvo oslobođeno političke kontrole

 

Tužilaštvo je uspjelo nezamislivo – da  ujedini vlast i opoziciju. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u parlamentu se raspravlja o izvještajima o radu Specijalnog i Vrhovnog državnog tužilaštva, sa unaprijed poznatim ishodom. Izvještaji neće biti usvojeni. To su prije nekoliko dana i javno najavili lideri i vlasti i opozicije. Neusvajanjem izvještaja, kazao je prošle sedmice predsjednik Skupštine Andrija Mandić, tužilaštvu će biti poslata poruka. 

“Nijesam siguran da će izvještaj  dobiti podršku u parlamentu sada kada se bude izjašnjavalo o njemu, a to će biti jedna veoma važna poruka”, saopštio je Mandić. Kazao je da ga brine što postoji puno dokaza protiv (DPS) režima prije 2020, “a  tužilaštvo nije uradilo ništa”. Precizirao je: “Mi očekujemo predani rad”.

Predani rad očekuju i u DPS-u. Na početku sjednice na kojoj se raspravlja o radu tužilaštva, poslanik DPS-a Andrija Nikolić zamjerio je, između ostalog,  vrhovnom državnom tužiocu  Miloradu Markoviću  što „u tužilaštvu ne postoji nijedan tužilac koji bi pokrenuo postupak protiv velikodostojnika SPC“.  U duhu kontinuirane javne kampanje protiv tužilaštva od strane DPS,   formalni lider te partije Danijel Živković saopštio je da tužioci  vode od javnosti skrivene postupke protiv ministara vlasti, i tako ih ucjenjuju da glasaju za izvještaje.

„Pouzdano znam, a to će biti predmet rasprave sjutra u crnogorskom parlamentu, da postoje predmeti o kojima javnost apsolutno ništa ne zna, da su predmet istraga tih predmeta predstavnici vlasti, čak i neki ministri u ovoj Vladi koji su se našli kao okrivljeni u određenim postupcima, a da javnost o tome apsolutno ništa ne zna. Da bi,  bili ucijenjeni da glasaju za izvještaj o tužilaštvu sjutra”, kazao je Živković

Kad se sve zbroji, i vlast i opozicija bi htjeli tužilaštvo poput zlatne ribice. Da im ispunjava želje. Jedni bi procese protiv Đukanovića, drugi  protiv SPC. Zajedničko im je i to da kad „njihovi“  dođu pred pravosuđe, uvijek se radi o političkom progonu i nevino utamničenim.  Dijele i bojazan da se tužilaštvo otrglo kontroli, i „postalo četvrta grana vlasti“, kako je to u parlamentu,  nakon što se specijalni i vrhovni tužilac nijesu pojavili na kontrolnom saslušanju o slučaju Telekom, konstatovao Vladislav Bojović, poslanik DNP. Ili što bi rekao Andrija Nikolić iz DPS: “ Kada tužilaštvu date ovakvu moć, kakvu ste mu vi dali kao parlamentarna većina, da praktično preuzme ulogu političkog aktera ili vrhovnog političkog abitra na političkoj sceni, onda je logično da oni u nekom trenutku procijene da ne moraju ni da odgovaraju parlamentu”.

Nije prvi put da politička klasa koristi izvještaje o radu kao izgovor za političke pritiske na institucije i pojedince u njima. Iako crnogorsko pravosuđe nesporno grca u problemima, i vlast i opozicija uporno izbjegavaju priču o sopstvenoj odgovornosti  za takvo stanje. Ogovornosti politike koja insistira da sudije Ustavnog suda moraju biti najprije politički ispregovarane. I tu dijele iste „standarde“.

Trgovine se više ni ne kriju.  Nakon ponovnog apela EU delegacije da nedostajuće sudije Ustavnog suda moraju biti izabrane, lider opozicionog GP URA Dritan Abazović kazao je: “Nećemo biti prepreka da Crna Gora uđe u EU. Naš interes je da Crna Gora što prije bude članica, pa ćemo se prema tome izjasniti…Možda Elektroprivreda Crne Gore bude dio dogovora za Ustavni sud”.  Fino.

Vrhovni državni tužilac je braneći izvještaje pred parlamentom kazao da je tužilaštvo posljednjih godina na meti velikih kritika iz politike, uz jasnu namjeru da se prikaže kao negativno kako bi se podrivalo povjerenje u rad i predmete koje imaju u radu.

“Mi ćemo se truditi da nastavimo da radimo u skladu sa Ustavom i zakonom. Tužilaštvo ne postupa u odnosu na političke subjekte, profesije, pojedina lica ili grupacije. Tužilaštvo gleda činjenice i postupa jednako u odnosu na sve”, rekao je Marković.

Poruka koju parlament želi neusvajanjem izvještaja tužilaštva da pošalje  jasna je iz aviona –  ni vlast ni  opozicija ne žele tužilaštvo oslobođeno političke kontrole. Kao ni pravosuđe.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Pozitivna priča

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neobično ohrabrujuće poruke predsjednice EK  crnogorskim vlastima tokom njene ovonedjeljne posjete Crnoj Gori, malčice su pokvarili četnički parastosi, odjeci prepiske Aleksandra Mijajlovića sa po države,  i politički apetiti koji su opet  blokirali izbor sudija Ustavnog suda.  Na Ursuline oči. Pravila se da ne vidi. Mi nemamo na to pravo

 

„Cilj da Crna Gora uđe u Evropsku uniju zaista je na dohvatu ruke“,  ohrabrivala je  predsjednica Evropske komisije Ursula Fon der Lajen ovdašnje vlasti, tokom ovonedjeljne posjete Crnoj Gori. To je tek jedna od silnih motivacionih poruka koje je poslala, susrećući se sa predstavnicima vlasti i institucija. „Volimo vas što ste ambiciozni i zato vas podržavamo“,  poručila je gotovo ushićeno. Pa sa Luštice: „ Znam da ste fokusirani“.

Neobično ohrabrujuće poruke Fon der Lajen  prenosili su mediji širom regiona, analizirajući pozicije svojih zemalja kandidata na evropskom putu i ističući Crnu Goru kao pozitivan primjer. Izgledalo je kao da Crna Gora stvarno hita da se reformiše u društvo evropskih vrijednosti.

Svečanu atmosferu malčice su pokvarili četnički parastosi, prepiske Aleksandra Mijajlovića sa po države i njeni odjeci i politički apetiti koji su opet  blokirali izbor sudija Ustavnog suda.  Na Ursuline oči.  Nema veze, pravila se da ne vidi.

Poslanici ove sedmice opet nijesu izabrali troje sudija Ustavnog suda, iako su kandidati ispunjavali uslove. Nije pomogao ni poziv koji im je predsjednica EK uputila uoči sjednice – da dovrše kompletiranje Ustavnog suda. Gotovo u glas lideri parlamentarne većine ponavljali su  da su posvećeni evropskom putu i da će Ustavni sud,” ukoliko ne ove sedmice, biti popunjen za mjesec dana”. Zvučalo je kao obris političkog dogovora, sa novim kandidatima koji će za mjesec dana biti dovoljno naši i njihovi.

“To će biti poruka da mi predano radimo na ispunjavanju svih onih uslova koji nas preporučuju da postanemo članice Evropske unije i da budemo neko ko će biti primljen u tu zajednicu na način koji je dostojanstven, koji je prihvativ, a da je to rezultat rada i domaće pameti, i domaćih kadrova, kao i domaćih političara”, poručio je i predsjednik parlamenta Andrija Mandić. Samo koji dan ranije, dostojanstveno i evropski,  prisustvovao je  četničkom parastosu. Pardon, bio je na Krnovu, na lokalitetu Lobanje glave, gdje je, kako je saopštila Eparhija budimljansko-nikšićka,  “služen parastos mladićima stradalim na ovom prostoru, 25. avgusta 1944. godine”. Parastos je služio mitropolit budimljansko-nikšićki SPC Metodije., koji je nedavno ljubio nezakonito postavljeni spomenik  četničkom komandantu Pavlu Đurišiću. Izgleda da je on dežurni u SPC za držanje četničkih parastosa.

Bilo je i drugih baš ono evropskih  momenata tokom posjete Fon der Lajen  Crnoj Gori. Danijel Živković, formalni lider DPS čija  partija voli da se predstavlja evropskijom od svih, ove sedmice poručio da su u Crnoj Gori običaj i tradicija važniji od zakona.

“Spremni smo da idemo do kraja, bila to smrt ili zatvor”, kazao je  Živković, komentarišući Naredbu za istragu SDT, koja je dovela do hapšenja  Aleksandra Mijajlovića, ranije optuženog za šverc cigareta i više službenika policije i tužilaštva, te funkiconera DPS Predraga Boškovića.  Otkrivši istovremeno interesantnu komunikaciju Mijajlovića sa različitim društvenim strukturama, funkcionerima DPS i medijima koji tradicionalno navijaju za Đukanovića.

Živković je tim povodom primijetio da u tužilaštvu  misle kako ne postoji nešto iznad zakona,  Ali u zabludi su.   “Postoji  samo jedna stvar,” , otkrio je mladi nasljednik na partijskom tronu Mila Đukanovića.  “U Crnoj Gori to su običaj i tradicija”.  Evropski.

Možda je Evropa izvagala da zatvori jedno oko kada je proširenje u pitanju. Crnogorsko društvo moralo bi da ih širom otvori.  Duhovi prošlosti pušteni na sve strane ,  otvaraju puteve budućnost –ali budućnosti možda  još i gore  od ne tako davne strašne i  sramne prolosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Mučno, mučnije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda mučnije od čitanja sms poruka Aleksandra Mijajlovića sa društvom je gledati kako podmladak DPS-a, dok se lažno predstavlja kao reformisan, koristi oprobane mehanizme  političkih otaca, pa i onih za diskreditaciju svih koji im stanu na put. Koji bi mogli da ugroze njihovog počasnog predsjednika

 

Milošu Nikoliću, portparolu DPS-a, mučno je, kaže, da čita „šta se Peđi Boškoviću stavlja na teret“ u najnovijoj Naredbi za istragu SDT. Ne zbog toga što tamo piše da je Peđa, kako mu tepa, u vrijeme dok je bio ministar odbrane, prikupljao lične i podatke o političkoj opredijeljenosti zaposlenih u Bemaxu i Genexu i dostavljao ih Aleksandru Mijajloviću, kako bi vršili pritisak da glasaju za DPS na izborima 2020. Miloš, doduše, Mijajlovića, osumnjičenog i za šverc cigareta, možda zna kao Aca. Onog koji je Danijelu, njegovom partijskom šefu, htio da pokloni telefon. Koji je Danijel dogovarao gdje da preuzme, ali ga, tvrdi, ipak nije uzeo. Mučnina.

Pritisak na birače za Miloša je moguće normalnost, prva politička lekcija, podmlatku DPS-a. Sjetimo se samo davno zaboravljene afere Snimak, kad smo slušali kako se viđeni  DPS-ovci utrkuju u predlaganju manipulacija kojima se može doći do glasova. Afera je umrla na rukama Đukanovićevog pravosuđa. Na naše i evropske oči.

“Čitajući šta se Peđi Boškoviću stavlja na teret ne mogu, a da se ne prisjetim razgovora sa Vladom Novovićem, u kojem mi je tada, kao sudija Višeg suda, govorio ko iz sistema sudstva glasa za DPS, a ko je protiv. Mučni su bili njegovi snishodljivi hvalospjevi tada na račun vlasti i uvrede na račun pojedinih funkcionera DF-a. Nego mi sada nije jasno koga zbog denunciranja kolega, treba uhapsiti – mene ili njega”, napisao je portparol DPS-a na društvenim mrežama, a mediji prenijeli njegov pokušaj diskreditcije specijalnog tužioca.

Možda i mučnije od čitanja sms poruka Mijajlovića iz najnovije istrage specijalnog tužilaštva sa političarima, urednicima medija, policajcima i tužiocima je gledati kako podmladak DPS, dok se lažno predstavlja kao reformisan, koristi oprobane mehanizme svojih političkih otaca, pa i onih za diskreditaciju svih koji im stanu na put. Odnosno onih koji bi mogli da ugroze njihovog počasnog predsjednika. Posebna je fenomenologija to što kad nekog hoće javno da oblate –  oni tu osobu povežu  sa DPS-om. Isti model Miloš je primijenio i kada je nedavno pokušao diskreditovati gradonačelnika Podgorice Sašu Mujovića.

Mučno je podjednako gledati i kako je nova vlast, sa istim apetitom prethodnika, nakon avgusta 2020, krenula u političko porobljavanje pravosuđa. Onemogućavajući mu da se oslobodi prethodnog političkog uticaja, plus mu natovarivši novi sloj pritisaka. Držeći ga tako bez osnovnih mehanizama da bude slobodno i profesionalno.

Afere su, baš kao i Snimak, zato nastavile na naše oči da umiru pred pravosuđem i nakon pada DPS-a. Telekom, Koverta, Tunel…Dok nova vlast i dalje priča o ruci pravde, a optužnice SDT koristi za samopromociju i poboljšanje političkog rejtinga.

Prepiske koje čitamo, skaj ili sms, svejedno, ostaće kao važno svjedočanstvo o vremenu i zarobljenom društvu u kom smo živjeli. Stare teme su pred nama. Na dnevnom redu je borba za ozdravljenje institucija i pravosuđa. Optužnice koje zbog apetita vlasti, ili odlaganja reforme pravosuđa,  neće padati pred sudovima, nužne su za ozdravljenje ovog društva. One neće donijeti samo štrikove Briselu, nego i zemlju u kojoj će neko poželjeti da ostane.  Neće mu alternativa samo biti da se svrsta:  u naše ili njihove.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo