MONITOR: Osniva li se u Crnoj Gori nova partija i hoćete li joj biti na čelu?
KOVAČEVIĆ: Kada su me neki mediji stavili u kontekst osnivanja nove političke partije, jasno sam odgovorio da sam posvećen pripremama za formiranje širokog nadstranačkog demokratskog fronta. Dakle, nisam zainteresovan za formiranje nove političke partije. Moguće je da se radi na tome, ali ja nisam dio toga niti sam član Foruma 2010. MONITOR: Kako smijeniti vlast u Crnoj Gori?
KOVAČEVIĆ: Po mom mišljenju, recept za smjenu crnogorskog okoštalog autoritarnog režima je slijedeći. Prvo, formiranje širokog nadstranačkog demokratskog fronta u čijem su koordinacionom tijelu predstavljeni svi segmenti društva suprotstavljeni postojećem režimu – civilni sektor, nezavisni mediji, studenti i sindikati. Poslije bojkota Skupštine u ovo koordinaciono tijelo ulaze i predstavnici parlamentarnih opozicionih partija. Drugo, ovo koordinaciono tijelo poziva svoje simpatizere na ulične proteste sa ciljem traženja ostavke vlade Igora Lukšića i formiranja prelazne vlade koja će raditi na ,,oslobađanju” zarobljenih institucija i organizovanju autentično slobodnih izbora u periodu od godinu dana. Suočeni sa nelegitimnošću Lukšićeve vlade i ogromnim građanskim nezadovoljstvom izraženim kroz proteste, međunarodni faktori staju na stranu koordinacionog tijela, formira se nova vlada, i prva bitka za demokratizaciju Crne Gore biva dobijena.
MONITOR: Rekli ste nedavno da tajnu dugovječnosti vlasti u Crnoj Gori čine korupcija, kriminal i UDBA. Na koji način se izboriti sa tom trojkom?
KOVAČEVIĆ: Temeljnom rekonstrukcijom svih postojećih institucija. Do početka tog dugotrajnog procesa može se doći samo kroz organizovane građanske proteste, kroz radikalno odbijanje da nam ,,sutereni” određuju životne prioritete. U Crnoj Gori nisu zaživjele osnovne demokratske norme i zbog toga je bilo kakva priča o reformama postojećeg sistema znak političkog cinizma i korumpiranosti.
MONITOR: Zašto mislite da se Lider DPS-s Milo Đukanović boji Evrope – njegova partija i on se diče pohvalama koje im stižu sa tih strana.
KOVAČEVIĆ: Cinično-pragmatična politika evropskih i američkih zvaničnika je bazirana na traženju oslonaca političke stabilnosti na Balkanu. Sa jedne strane, Evropljani, a posebno Amerikanci, još uvijek vjeruju da je faktor stabilnosti u Crnoj Gori Milo Đukanović. Na nama je da ih razuvjerimo. Nadstranački demokratski front to može da uradi.
Sa druge strane, Đukanović zna da neće moći sačuvati svoje koruptivne monopole ako Crna Gora ozbiljno, a ne retorički kao do sada, pristupi izgradnji državnih institucija po evropskim standardima. Ratno i kriminalno porijeklo imovine njegovih i ostalih tajkunskih klanova u Crnoj Gori će biti razotkriveno. Slična stvar se desila u Hrvatskoj, i sada je jedan njegov prijatelj, takođe poznati ljubitelj skupocjenih satova, u zatvoru, a njegova imovina je zaplijenjena.
MONITOR: Od opozicionih parlamentarnih stranaka očekujete da od 9. decembra, bojkotuju rad crnogorske Skupštine? Zašto?
KOVAČEVIĆ: Sve je izvjesnije da toga dana Crna Gora neće dobiti datum za početak pregovara o pristupanju Evropskoj uniji. To je dokaz neiskrenosti i, u suštini, besmislenosti svih poteza koje je preduzela vlada Igora Lukšića da Crnu Goru približi Evropi. Iz opozicije se zbog toga mora čuti snažan revolt koji ne smije ostati samo na riječima kao do sada. Opozicioni lideri, zajedno sa predstavnicima antirežimske alternative u novoformiranom nadstranačkom koordinacionom tijelu, treba da pozovu na građanske proteste zbog poraznog državnog bilansa u svim oblastima, uključujući i oblast evropskih integracija. Uostalom, opozicija mora napraviti izbor: da li želi da igra epizodnu ulogu Lukšićevog hvalospjevnog hora (kako ih, da bi ih do kraja kompromitovali, savjetuju određeni međunarodni igrači) ili želi da se emancipuje kroz zajedničko djelovanje i postane autonomni politički subjekt. Ostankom u farsičnim institucijama čiji je smisao postojanja zaštita đukanovićevskog statusa quo, opozicija i sama postaje prepreka u procesu demokratizacije Crne Gore. Iz ličnih materijalnih interesa, dakle, ostaje ,,vječna” opozicija ,,vječnom” režimu, dok standard građana i kvalitet života postaju sve gori i gori, a mladi u velikom broju gledaju kako će napustiti zemlju.
MONITOR: Izgleda li Vam da je pritisak režima na djelove društva koji mu ne pripadaju sve jači. Šta mislite o tome? Pokazuju li sve teža retorika i sve grublje prijetnje snagu ili slabost režima?
KOVAČEVIĆ: Prema do sada ,,neintegrisanima”, režim trenutno primjenjuje dobro isplaniranu dvostruku strategiju. Prema jednoj grupi koju čine prvenstveno nezavisni mediji, novinari, sindikalni aktivisti, pravdoljubivi profesori i pojedini opozicioni političari, režim se odnosi agresivno-trovačkom retorikom (odatle ona opasna prijetnja ,,deratizacijom”) iz koje proizilazi čitav niz diskriminatorskih mjera i šikana koje direktno ugrožavaju imovinu i ličnu slobodu navedenih. Za drugu grupu, međutim, ima ,,šargarepu” – učešća u radnim grupama, komisijama, raznim saradnjama sa režimskim ministarstvima, itd. Jednom riječu, stvara od njih nove poslušnike po uzoru na vođstvo SDP-a koje se već stopilo i identifikovalo sa đukanovićevskim privilegijama. Terminalno stanje režima kontinuirano traje već neko vrijeme, ali se konačan kraj može desiti samo kroz odlučnu akciju demokratskog fronta.
MONITOR: DPS je na kongresu sebi dao u zadatak da riješi nedoumice oko crnogorskog nacionalnog identiteta. Brinu li oni stvarno o identitetu i kako Vam izgleda način na koji to rade?
KOVAČEVIĆ: Nema ništa ,,prirodno” u odrednicama nacionalnog identiteta. One su uvijek proizvod datog političkog odnosa snaga. Himna, grb, zastava, naziv i gramatika jezika, itd. su političke kategorije, nametnute masama, i reflektuju ono što odgovara elitama na vlasti. Dakle, crnogorski identitet može uključivati mnogo toga, on može imati mnogo verzija, ali se lider DPS-a, uz pomoć lidera SDP-a i grupe privilegijama korumpiranih i moralno osiromašenih novinara, književnika i profesora opredijelio za onu za građane najgoru iz mogućih verzija. Ta DPS-SDP nacionalistička verzija će stvoriti trajne podjele u Crnoj Gori, ali to je upravo njena suština – ona treba da omogući, kroz održavanje tenzija i atmosfere etničkog, primarno crnogorsko-srpskog nepovjerenja, što duži opstanak na vlasti jedne te iste kleptomanske garniture. DPS-SDP imaju i svoje pomagače tj. trojanske konje i sa ,,druge” strane, i te strukture sasvim fino profitiraju od crnogorsko-srpskih tenzija.
MONITOR: Ovih dana je u posjeti lideru DPS-a bio Tomislav Nikolić, lider Srpske napredne stranke – mijenja li to ponovo Đukanović prijatelje u Srbiji?
KOVAČEVIĆ: Njihov susret vidim kao posljedicu savjeta njihovih međunarodnih lobista i zajedničkih prijatelja, možda upravo bivšeg američkog ambasadora Montgomerija. Inače, Nikolić je posjetom Đukanoviću išao direktno na štetu njegovih dosadašnjih crnogorskih partnera iz NOVE. Čak je mirno odslušao teške uvrede i opasne prijetnje koje je Đukanović uputio svojim političkim neistomišljenicima. Očigledno je na sve spreman samo da se dokopa premijerske funkcije u Srbiji. Mislim da je Đukanoviću sasvim svejedno ko je na vlasti u Srbiji, on misli da uživa podršku mnogo jačih krugova.
MONITOR: Može li se Crna Gora porediti sa zemljama u okruženju -dugo se na neki način očekivao domaći Peti oktobar, sad je aktuelna ,,sanaderizacija”
KOVAČEVIĆ: Mislim da je crnogorski petooktobarski scenario još uvijek aktuelan, čak možda i više nego prošlih godina. Sindikalni lider Janko Vučinić je dobro definisao probleme sa kojima se suočavaju crnogorski građani, bilo da rade ili, što je sve češće, da su nezaposleni. Slažem se i sa njegovim stavom o neophodnosti široke akcije odbijanja da se prihvati iživljavanje privilegovane manjine – domaćih i stranih tajkuna i propalica – nad velikom većinom crnogorskih građana. Kao i u SAD-u i širom Evrope, ugnjeteni, eksploatisani i prevareni moraju uzeti stvari u svoje ruke. Po mom mišljenju, bez bunta, ,,sanaderizacija” ostaje želja pusta.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ