Četa pripadnika Sedmog bataljona nosi uniforme Vojske Crne Gore. Trenutno komada 77. Ranije ih je bilo 120. Raportira ministar vojni Boro Vučinić. Ozloglašeni Sedmi bataljon bio je paravojna formacija čije je osnivanje svojevremeno naložio Slobodan Milošević da uliva Crnoj Gori strah u kosti. Klikće ministar kao soko sivi: ,,Bivšim pripadnicima Sedmog bataljona mjerićemo lojalnost crnogorskoj državi odnosom prema zastavi i grbu”. Drž’te se sedmobataljonci.

Srećna je država čije granice brane pripadnici Sedmog bataljona i policija koja može neovlašćeno da prisluškuje svakog građanina, a ne umije da sačuva listing gospodina Darka Šarića.

I još se poneko čudi zašto preko granice, kao kroz švajcarski sir, promiču tone droge, oružje, balvani… Pa da komandu nad policijom u takvoj državi ne preuzme kadar koji je znalački upravljao spuškim zatvorom i carinom, drug Božidar Vuksanović? Ma, da preuzme.

Vuksanović kao prvi pendrek biće još jedan dokaz da je u zemlji nesmjenjive vlasti kadrovska vrteška mlaćenje slame. Zamjenjivanje poslušnog poslušnijim. (Ova najnovija protiče u znaku slova V. Vojvodić umjesto Vojičića, Vuksanović umjesto Veljovića). Navodnim smjenama, vlast obnavlja privilegovanu kastu depeesovaca i esdepeovaca preodređenih za ministre, direktore, članove upravnih odbora. Ostali su kao meteci u Atini – stranci koji su se mogli baviti poslovima, ali nijesu mogli učestvovati u političkom životu.

Sve to na stranu. Narod ubi briga šta će se desiti sa Bihter?

Od Nove godine skočiće cijene struje, mlijeka, hljeba, mesnih prerađevina i sijaset drugih proizvoda, naročito prehrambenih.

Muk potrošača remeti pitanje – šta će biti sa Bihter?

Svi crnogorski sindikati pogodiše se sa Vladom – nema štrajkova u državnoj upravi 2015. godine! A ko i zašto da se buni? Većina je presrećna. Dokazao lično Miloš metodolog Bešić. Raste, kaže, broj onih koji su ,,veoma zadovoljni” Lukšićevom vladom. Takvih je prepuna kapa – više od 60 odsto. I podrška Demokratskoj partiji socijalista nakvasala, mašala, na 46 odsto.

E, još da nam je metodolog otkrio – šta će biti sa Bihter?

Raste, veli, povjerenje u gotovo sve crnogorske institucije, a najviše u zdravstveni i obrazovni sistem i predsjednika Crne Gore. Filip Vujanović je najpopularniji crnogorski političar. To je onaj Vujanović kojeg novokomponovane crnogorske patriote u medijima čereče što hoće da prepolovi himnu i šuruje sa Amfilohijem.

Uostalom, kao da je to i bitno pri sjekiraciji – šta će biti sa Bihter?

Nasjekirao se, doduše, i Ranko Krivokapić što Boris Tadić okupljanjem Srba iz regiona pokušava da naše Srbe ,,iščupa” iz Crne Gore. Pa, kao uzoran primjer onih koji su po ličnom opredjeljenju Srbi ,,ali znaju da je njihova domovina Crna Gora i znaju šta je lojalnost svojoj državi”, hvali ministra zdravlja Miodraga Radunovića. Mora da mu je ministar, bar u sebi, uzvratio – aman Ranko, ne hvali me tako.

Sad, eto, znamo šta će umjesto ulcinjske Solane na moru da posije Veselin Barović. Poslije mnogo nastavaka evo završava se i serija o nikšićkoj željezari. A, naša Bihter?

Madof, svjetski kralj prevare (gradeći piramidu fiktivnog novca zaradio 65 milijardi dolara) ovih dana ironiše o kontrolama na Vol stritu : „Troše vrijeme i novac na male, beznačajne firme, dok velike prevare, poput ove moje, mirno cvjetaju”. Madof možda nije čuo za Crnu Goru, ali kao da ga je inspirisala crnogorska pljačkaška privatizacija. Slučaj Solana je primjer stare istine: kada se ,,demokratska vlast” uortači sa kriminalom nikad se ne desi da se kriminalci demokratizuju, nego se kriminalizuje cijelo društvo.

Noam Čomski među deset strategija manipulisanja javnošću putem medija navodi i preusmjeravanje pažnje. Javnost se prezaposli poplavom nebitnih informacija kako ljudi ne bi razmišljali o životnim nedaćama. Turske TV serije na našim televizijama mogu se u tom smislu mjeriti s otkrićem nafte.

O, da, šta će stvarno biti sa Bihter, junakinjom turske serije Zabranjeno voće?

Dako se neki predstavnik naroda sjeti da tu narodnu brigu pretoči u poslaničko pitanje.

Veseljko KOPRIVICA