Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ZORAN STOILJKOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Promjene, makar i rizične

Objavljeno prije

12 godina

na

zoran

Izbor Tomislava Nikolića za predsjednika Srbije, mnoge je iznenadio a neke i uznemirio. Šta se to u stvari dogodilo i ima li razloga za brigu, razgovarali smo sa dr Zoranom Stoiljkovićem, profesorom politikologije u Beogradu i Podgorici, aktivnim opozicionarem 90-ih u Srbiji i potpredsjednikom granskog sindikata Nezavisnost. MONITOR: Zašto je pobjeda Tomislava Nikolića u drugom krugu predsjedničkih izbora bila toliko iznenađenje?
STOILJKOVIĆ: Pobeda Tomislava Nikolića jeste u političkoj javnosti zadobila dimenzije političkog potresa. Na osnovu izbornih sondaža očekivalo se da će , čak i ubedljivije nego u njihova dva ranija izborna duela, izbore dobiti Tadić. Prostim zbrajanjem podrške glasača kandidata koji su ispali u prvom krugu izbora i pretpostavkom o disciplinovanosti biračkog tela, verovalo se da je , Tadićev koalicioni manevarski prostor daleko širi nego Nikolićev. No, kao da su se i Tadićevi politički partneri, ali i mašinerija njegove stranke uspavali o čemu rečito govori činjenica da je Tadić izgubio od Nikolića i u Beogradu i mestima u centralnoj Srbiji gde su na parlamentarnim izborima stranke prethodne vlasti izvojevale relativno glatku pobedu. Niska izlaznost i činjenica da ni Nikolić nije dobio podršku četvrtine svih birača govori da su građanke i građani Srbije izbore videli kao dilemu opredeljenja između, po svim ključnim parametrima, neuspešne vlasti i neubedljive opozicione alternative.

Najveći gubitnik postao je (nezasluženo ) Boris Tadić. Raspisivanjem prevremenih predsedničkih izbora i učešćem u kampanji spasao je svoju stranku kao ključnu stranku dosadašnje vlasti, od izbornog fijaska kao gotovo izvesnog kriznog evropskog scenarija. Na kraju, nezadovoljstvo građana i njihova želja da kazni vlast za svoj sve gori položaj, kao i rašireno uverenje da nikome ne treba da pripadne sva vlast lišilo ga je položaja predsednika Srbije.

MONITOR: Zašto je Tadićeva kampanja toliko insistirala, više nego u ranijim kampanjama za predsjednika, da je Nikolić na mjestu predsjednika opasnost za sve?

STOILJKOVIĆ: Iz Tadićevog izbornog štaba zaista su upućivane poruke da je Nikolić neubedljiv, nesiguran i sa stanovišta svoje programske profiliranosti i lične stabilnosti krajne neizvestan i za Srbiju rizičan izbor. Sugerisano je da je Tadić daleko kvalifikovaniji i za okruženje i svet prihvatljiviji sagovornik. Time je sleđen raniji obrazac da je svaki drugačiji izbor veoma opasan korak unazad za građanke i građane Srbije. Reakcija na to je bila neka vrsta ciničnog komentara da Tadić postaje Alfa i Omega svake odluke donesene u Srbiji i neka vrsta nekrunisanog vladara Srbije koji će pokrivati svaku nepodopštinu „ mangupa iz svojih redova „ i pored više puta najavljivanih obračuna sa korupcijom i u redovima svojih partijskih drugova. U međuvremenu, Nikolić i SNS su postali priznati deo proevropskog političkog mainstream-a i prihvatljiv izbor za EU i SAD. Stvorio se čak utisak da bi oni radije videli na čelnoj poziciji „savitljivijeg , novopečenog evropejca i zapadnjaka Nikolića, koji tu svoju poziciju tek treba da dokazuje.

MONITOR: Za sada, prije polaganja predsjedničke zakletve, znamo jedino to da Nikolić ostaje za EU integracije Srbije i da će otići na kongres Putinove Jedinstvene Rusije, dogovoren ranije?

STOILJKOVIĆ: Nikolićev interes je pre svega da stvori imidž pouzdanog i uticajnog lidera i prihvaćenog pregovarača i na istoku i na zapadu koji ume da više puta torpedovani brod Srbija privede u mirnu luku., odnosno da mu poveruju i oni koji ne veruju „nevernom Tomi”. Drugi njegov prioritet je da u Srbiji stvori utisak o većoj kooperativnosti i spremnosti na dijalog i dogovor sa neistomišljenicima, odnosno da, za razliku od svog prethodnika bude predsednik svih građana a ne tek predominantno šef svoje stranke. Kvalitetan, profesionalno nesporan tim saradnika bi u tom smislu bio jedan od ključnih dokaza da on u tom nastojanju može imati uspeha.

MONITOR: Stranke su izgleda spremne na sve kada se radi o sastavljanju nove vlade, a građani su prilično pasivni. Da li bi ih trebalo „probuditi” prije nego što to uradi neka biološka nužda?

STOILJKOVIĆ: Istraživanja javnog mnenja u Srbiji već nekoliko godina pokazuju gotovo potpuni raskid između onih koji se formalno po pozicijama koje zauzimaju smatraju elitom, i građana Srbije. Po istraživanju sa kraja prošle godine gotovo tri četvrtine anketiranih bi, kada bi postojao neki volšeban način, posmenjivalo i pozicione i opozicione političare, što se u znatnoj meri manifestovalo i u njihovom izbornom opredeljivanju i ponašanju.

Izborna i postizborna cenkanja i uslovljavanja samo ih utvrđuju u utisku o postojanju otuđene i za nevolje običnih ljudi suštinski nezainteresovane, svojim interesima zabavljene političke vrhuške.

No, izborna apstinencija i cinizam „ belih listića” samo su početni, ne naročito efikasni korak. Njemu treba da sledi čitava osmišljena strategija ograničavanja voluntarizma političkih struktura. Nju, pored ostalog, čine i građanske i zakonodavne inicijative, zahtevi za najširim složenim i mukotrpnim socijalnim dijalogom i dogovorom oko načina i cene izlaska iz krize, kao i širenje svesti o javnom interesu, odnosno štetnosti i razornim posledicama visokonaponske, sistemske korupcije. Krajnji efekat bi trebalo da bude građanski permanentni monitoring, odnosno ograničena i nadzirana vlast.

MONITOR: Mediji su, i po ocjenama OEBS-a, bili neanalitični tokom predizborne kampanje. To je, smatra OEBS, odmoglo građanima u vezi sa njihovim izbornim opredjeljenjima. Ako je prilično jasno koji su mediji bliski naprednjacima, znači li da je velika većina ostalih pod kontrolom DS i ljudi njoj bliskih?

STOILJKOVIĆ: Nezavidna pozicija medija i bespoštedna borba za očuvanje gledanosti i tiraža, odnosno njihova visoka zavisnost od političkih struktura i velikih oglašivača multiplikuje mogućnost svake dugotrajuće vlasti da dominantno utiče na njihovu uređivačku politiku. Primera radi, preko indirektnih davanja poput sredstava za vođenje medijskih promotivnih kampanja ministarstva i državnih agencija obezbeđen je nekritički i bezbojan stav mnogih medija prema strankama i liderima vlasti. O indirektnom vlasništvu nad njima i da ne govorimo. Ako su retki mediji bili otvoreno i vidljivo na strani opozicionih naprednjaka, onda su gotovo svi ostali bili pod dominantnim uticajem „spinovanja” iz izbornih štabova demokrata i njihovih isturenih odeljenja. Ostaje da verujemo da će ovakav izborni ishod uticati na povratak onome što zovemo kritičko, istraživačko novinarstvo i kompetentnost i odgovornost sopstvenoj savesti i kodeksu profesije.

MONITOR: Kakvu će vladu dobiti Srbija? Naprednjaci to ne komentarišu, a šuška se da Dačić pregovara i sa Nikolićem, dok DS ne može da se odluči za mandatara, a ima i onih koji su za odlazak DS-a u opoziciju?

STOILJKOVIĆ: Mislim da će Srbija do leta dobiti novu vladu. Surova postizborna realnost onemogućuje dugo cenkanje i uzajamno ucenjivanje. Ima sigurno onih među demokratama koji smatraju da bi odlazak sa vlasti (na nacionalnoj ravni ) bio blagotvoran po stranku i doneo demokratsko provetravanje. Uz očuvanu vlast, recimo u Vojvodini i Beogradu to i ne bi bio nepodnošljivi rizik. No, pragmatična većina vodećih kadrova sviknutih na vlast nije spremna da uđe u taj rizik.

Dačić bi izgleda dok god to može ostao veran dosadašnjim partnerima, ne zatvarajući do kraja druga vrata. Sve to u velikoj meri zavisi od toga da li će demokrate ponuditi za mandatara vlade predomišljenog Tadića ili nekog bar približno jakog kandidata. Naprednjaci mogu da čekaju dok im „njihov Toma” ne ponudi šansu da oni pokušaju da formiraju parlamentarnu većinu i vladu. Maske će relativno brzo pasti.

MONITOR: Tadić je posjetio patrijarha Irineja. Možda je, po običaju srpskih političara, išao po premijerski blagoslov?

STOILJKOVIĆ: Postala je neka vrsta manira, ili bolje rečeno, mantre da političari u dominantno verskoj, pravoslavnoj Srbiji idu po neku vrstu blagoslova od patrijarha. Ishod izbora, međutim, najbolje potvrđuje istraživački nalaz da građani, pre svih Srbi, istina, imaju poverenje u crkvu, ali je istovremeno vide daleko od dnevne politike.

Region – test

MONITOR: U večeri pobjede, Nikolić se osvrnuo i na susjedne zemlje, prije svih na Hrvatsku, BIH i Crnu Goru. Kako ocjenjujete te njegove poruke, posebno onu koja se ticala Crne Gore?

STOILJKOVIĆ:Odnosi u regionu, posebno budući odnosi sa Hrvatskom i BIH, gde se i sa najviše zebnje gledalo na njegov izbor, svakako će biti neka vrsta testa Nikolićeve sposobnosti da napusti dosadašnju prošlosti okrenutu polemičku, čak svađalačku retoriku i zameni je konstruktivnim pogledom u zajedničku, evropsku budućnost regiona. Kad je o Crnoj Gori reč, manfestovana spremnost da se razgovara sa svim relevantnim političkim sagovornicima kao da potvrđuje spremnost bar oficijelne Srbije da relaksira zategnute odnose sa Crnom Gorom i na taj način što se neće (direktno) mešati u njene unutrašnje političke prilike.

Kohabitacija

MONITOR: Kada se radi o eventualnoj kohabitaciji Nikolića sa DS-SPS vladom, hoće li on pristati na nastavak dosadašnje politike u vezi sa pitanjem Kosova?

STOILJKOVIĆ: U Srbiji se još najizvesnijom postizbornom kombinacijom smatra kohabitacija između Nikolića i prema njemu kritički nastrojene vlade i vlasti njegovih političkih oponenata predvođenih DS. Istovremeno se iz različitih izvora širi uverenje da bi ključni međunarodni partneri najradije u Srbiji želeli da na vlasti vide „veliku koaliciju” naprednjaka i demokrata, ojačanu „malom” koalicijom oko Dačićevih socijalista.

U tom okviru za očekivati je da će, posle početnih oklevanja i zahteva za preispitivanjem donetih odluka, Nikolić biti prinuđen da podrži nastavak međunarodno nadziranih i usmeravanih pregovora oko Kosova, jer Srbija praktično nema drugog izbora. Načelno posmatrano, obim njegovog uticaja prvenstveno zavisi od toga da li će se u budućoj vladi naći njegovi naprednjaci, što mu kao i prethodno u Tadićevom slučaju, širi manevarski prostor za intervencije, ili će njemu nenaklonjena vlada svesti njegov uticaj na ograničena ustavna ovlašćenja.

U slučaju da ne bude mnogo pitan, a treba se podsetiti da je bar normativno vlast u Srbiji u rukama (jakog i samostalnog ) premijera i vlade, moguće je da će se on i njegova stranka vratiti na (ublaženu ) raniju retoriku i pokušati da to politički kapitalizuju.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Zapadni Balkan je ključan u odbrani Evrope

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Aprila, 2024

Objavio:

Geopolitički procesi u svijetu determinišu mnoga pitanja.  Tako je evropska integracija Crne Gore postala geostrateški važno pitanje. To treba pametno iskoristiti

 

 

„Crnogorsko društvo i država su na putu ozdravljenja. Treba imati u vidu da su  bili u dubokoj bolesti decenijama, kako onoj političkoj tako i onoj društvenoj, duhovnoj i moralnoj. Sada se sve to mijenja u pozitivnom pravcu“ kaže Blagoje Grahovac u razgovoru za Monitor, podsjećajući kako se „i država i društvo bili opterećeni korupcijom i organizovanim kriminalom do neslućenih razmjera, dok su narasvijetljena ubistva bila dostigla zastrašujuće razmjere“.

MONITOR: Političari, ipak, tvrde kako je rizik i dalje sveprisutan, da su u opasnosti i društvo i država?

GRAHOVAC: Prirodna je stvar da opozicija udara na vlast. A nema sigurnijeg pokazatelja da je društvo na putu ozdravljenja nego kada postaje očigledno da djelovi vlasti udaraju na druge djelove te iste vlasti ili kada nova vlast udara na onu prethodnu. To je garancija da će se većina političkih i društvenih prljavština istjerati na čistac.

Treba imati u vidu da su svakojake prljavštine bile prikrivane decenijama. U vašem listu prije devet godina našu sam državu nazvao država-kriminalac. Sada je potpuno vidljivo da su država i društvo bili potpuno oboljeli od korupcije, kriminala i podmukle fašizacije.

MONITOR: Na šta tačno mislite kada kažete fašizacija? 

GRAHOVAC: Govorim o djelovanju, sa jedne strane srpskog klerofašizma u čijoj osnovi je srpski nacionalizam i šovinizam, kome je pokrovitelj SPC. A sve u funkciji srbijanske hegemonije i ruskog panslavenizma.

Sa druge strane, taj srpski klerofašizam godinama je hranjen crnogorskim neofašizmom čija je generika u organizovanom kriminalu i korupciji. Politički pokrovotelj mu je bila DPS vlast, a sve tobože u odbrani crnogorskog identiteta.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I PUBLICISTA IZ HRVATSKE: Najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Aprila, 2024

Objavio:

U Hrvatskoj se dogodila očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu

 

 

MONITOR: Prošli su izbori za Sabor. Ima li za Vas, do sada, iznenađenja? Ili ih očekujete kada počnu razgovori o mandataru? Valja li se nešto, već sada, „iza brijega“?

MARKOVINA: Nažalost, iznenađenja nema. S jedne strane dogodila se očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu. Problem je što je izborni sistem takav da ga je HDZ skrojio po svojim potrebama, a potom su onda još i dvije ključne stranke ljevice SDP i Možemo odlučile ići odvojeno, zahvaljujući čemu su, unatoč tome što su u zbroju glasova dobili više od HDZ-a, zajedno dobili manje mandata od dosad vladajuće partije. Općenito najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo, koji je u čak dvije jedinice, od deset njih, prešao prag od pet posto  ali u njima nije dobio mandat zbog D’Hondta. I sad imamo to što imamo. Jednu pat-poziciju koja omogućuje krajnjoj desnici, koja je čak prošla lošije nego zadnji put, da ucjenjuje HDZ, koji je isto prošao lošije-ili da se eventualno napravi koalicija svih ostalih plus manjine, protiv ove dvije partije. No, sve je to sada na dugu štapu. Najviše šansi za novu Vladu ipak imaju HDZ i Domovinski pokret, ali to mogu spriječiti manjine, ostanu li zajedno i ne dopuste izbacivanje SDSS-a iz većine. U ovom času je dakle sve moguće, pa čak i ponovljeni izbori, pa čak i povlačenje Plenkovića u Bruxelles.

MONITOR: Izlaznost je značajna, tvrdi se da su i HDZ ali i lijeva i desna opozicija dosta radili da motivišu svoje birače. Ko su onih oko 38 posto  koji su ostali kod kuće?

MARKOVINA: Prvo, izlaznost je realno i veća od tih 62 posto  jer čak ni posljednji popis stanovništa nije realan, budući da se po svim ozbiljnim procjenama demografa, iako je pad stanovništva vidljiv, još uvijek nije popisalo barem 300-400 hiljada ljudi koji su odselili iz zemlje, što je skoro deset posto populacije. Da ne govorimo onda koliko je popis birača nesređen. Jako mali broj tih ljudi je pristupio glasanju u inostranstvu. Uglavnom, mislim da je realna izlaznost oko 70 posto a ostali se dijele u tri grupe. U prvoj su oni koji su realno zadovoljni vlastitim životom i ne vide neku dramu na izborima, tj. mahom su apolitični. Drugi su oni koji su izrazito politizirani, ali su zgroženi ponudom na izborima-a oni su najgori, jer je zaista bilo opcija i ljudi da je svatko mogao glasati slobodno po savjesti. I treći su mladi od kojih mnogi s pravom imaju dojam da ih nitko zapravo ne zastupa. Novost koju su ovi izbori donijeli po ovim pitanjima je u tome što se pokazalo da veća izlaznost ne garantira poraz HDZ-a, tako da ovi rezultati realno prikazuju presjek društva.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

1 sedmica

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Prethodni režim je sa jedne strane donosio određene strateške odluke koje su bile dobre, pravilno usmjeravajući budući pravac državne politike, dok je sa druge strane, zadržao duh i prakse  jednopartizma  i za razliku od ranije proklamovane izgradnje socijalističkog morala, promovisao egoizam do krajnjih granica. U suštini nikakvo načelo/vrijednost koje nas usmjerava i izdiže se iznad nas nije postojalo. Razorne posljedice svi vidimo. Međutim, pogrešno bi bilo misliti da promjena režima rješava ovaj problem. Došlo je do epidemije koja je zahvatila društvo. Tu je rad na promjenama složeniji i dugotrajniji.

MONITOR: Da li su ti ljudi mogli raditi ono za šta ih tereti tužilaštvo mimo bivšeg vrha vlasti?

SEKULOVIĆ: Svjesno je građen sistem koji su karakterisali puna kontrola i odbacivanje svega (i svih) koji se nisu htjeli potčiniti. Ipak, ostavimo institucijama koje grade povjerenje vremena da u miru rade svoj posao. Lično vjerujem da nijedan predmet od značaja neće završiti u fioci kao proizvod političke procjene trenutnog interesa.

MONITOR: Dijelite li neka optimistična predviđanja da je ovo „finale pravde”, te da će svi koji trebaju i odgovarati?

SEKULOVIĆ: U ovom svijetu nema apsolutne pravde. Ta ideja ima svoje korijene vjerovatno još od strasnog očekivanja jevrejskog naroda da će do vječne zemaljske pravde doći, koja je vremenom mutirala do raznih revolucija u modernom dobu.

Pravda nije statičan pojam. Ako me pitate da li vjerujem da će tužilastvo raditi neselektivno, da kada procijene da ima dovoljno dokaza neće biti pošteđenih, moje povjerenje imaju. Naravno, mnogo zavisi od političkog konteksta. On treba da bude ohrabrujući za nadležne organe. Lično sam optimista da može doći do toga da nedodirljivi ne postoje. Dobro je krenulo, samo da politika ne pokvari.

Svi treba da uložimo napor da jačaju  institucije. Moramo graditi društvenu koheziju. Stvarajmo dobro i osjećaj da živimo u pristojnom društvu će se vratiti.

MONITOR: Posebno pitanje su sudski postupci. Brojna prethodna hapšenja završavaju se suđenjem u nedogled, odnosno ne završavaju. To bi mogla biti sudbina i ovog slučaja. Šta to govori o pravosuđu generalno nakon pada DPS-a?

SEKULOVIĆ: Sigurno ako sve ne dobije pravosnažni sudski epilog pobrojano pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja, ali mi prostor ne dozvoljava da do kraja razvijem argumentaciju za ovakvo stanje. U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu, gdje je potrebno naći balans između potrebe da se kvalitetno upravlja ljudskim resursima, drugim riječima da ima ko da sudi,  i vetinga –  da sude oni koji nisu korumpirani i u sprezi sa organizovanim kriminalom.

MONITOR: Gdje je ljek?

SEKULOVIĆ: Jake institucije, jake institucije, jake institucije. Naravno, preduslov je da  postoji politička volja za to, a ne novo zarobljavanje.

U posljednjem izvještaju Freedom house-a se kaže da se pod „cikličkim hibridom” smatra kombinacija političkog pluralizma i površne institucionalne promjene i da se ovakvi režimi nalaze između demokratskog i autokratskog bez izgleda da će postići puni konsolidaciju u bilo kom pravcu.

Drugim riječima, česte promjene koje se kod nas dešavaju onemogućavaju zarobljavanje države, ali isto tako i snaženje institucija. Lijek- politička stabilnost, ali sa političkom elitom koja zna što hoće, ili makar za početak što neće.

Umjesto partitokratije – meritokratija; političke kontrole institucija njihova autonomija ali uz efikasne mehanizme odgovornosti da ne bi dobili birokratsko zatvaranje, jasno razdvajanje javnog i privatnog interesa.

MONITOR: Izostaju li sistemski reformski zahvati kada je pravosuđe u pitanju?

SEKULOVIĆ: Dokumenti koji su javnoj raspravi nisu obećavajući i više mi liče na biranje linije manjeg otpora sa ciljem da se posao što brže završi. Postoji i dovoljno vremena da se poboljšaju i vjerujem da će se imati za to sluha. Pored jačanja antikoruptivnih mehanizama, reforma pravosuđa se nalazi u fokusu. Sigurno se do zadovoljavajućih rezultata ne može doći brzo, ali se mora postaviti jasan temelj. Tu bi trebalo izaći iz utabane staze. Veting ima svojih izazova, mada držim da bi trebao biti afirmiran i od strane samih sudija i tuzilaca, Sudski i Tuzilacki savjet bi morao biti ojačan, moguće uz podršku stranih eksperata i nosioca trajućeg vetinga. Ovo bi bile konture reforme pravosuđa kao vjerovatno i najvećeg  izazova.

MONITOR: Imajući sve to u vidu, koliko Crna Gora suštinski zaslužuje IBAR ?

SEKULOVIĆ: EU treba Crna Gora, nama treba EU. IBAR je samo početak. Završna mjerila su nam potrebna bez obzira da li ih objektivno zaslužujemo ili ne. Bez njih gubimo fokus. Drugim riječima, idemo unazad, čemu bi se mnogi obradovali.

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo