Među vještinama koje su oslobodioci preuzeli od DPS prethodnika našla se i ova: pritaji se poslije svakog nepočinstva u kom si zatečen, dok naredno, po pravilu veće, ne zaokupi pažnju javnosti
Evo desetak dana čekamo da se bilo ko iz izvršne, zakonodavne ili sudske vlasti glasne povodom niza očiglednih neregularnosti koje su pratile izbor dobitnika ovogodišnje Trinaestojulske nagrade. Od žirija neupućenog u propisana pravila, preko kontroverzi oko (ne)postojeće knjige i njenog autora – srećnog dobitnika, do policijske brutalnosti pred Vilom Gorica tokom uručenja nagrada. Uzalud.
I nije slučajan taj muk. Među vještinama koje su oslobodioci preuzeli od DPS prethodnika našla se i ova: pritaji se poslije svakog nepočinstva u kom si zatečen, dok naredno, po pravilu veće, ne zaokupi pažnju javnosti.
Skoro da se više i ne pominje kako je Prostorni plan Crne Gore do 2040. godine usvojen uz grubo kršenje procedura i zakonskih normi. Na javnu raspravu ponuđen je dokument suštinski drugačije sadržine, poslanici su se izjašnjavali o prijedlogu koji im je prezentovan bez neophodne prateće dokumentacije i sve je prošlo. Sve može –većina su.
Neustavno smjenjivanje sutkinje Ustavnog suda? Pa to je bilo još prošle godine. Nakon dimnih bombi u parlamentu, dva mjeseca su dogovarali pitanje za Venecijansku komisiju. Četiri mjeseca čekao se odgovor. Sad se čeka da odluče šta da rade s njim. To će, sva prilika, potrajati. Kao izbori u Šavniku. A ni oni u Kotoru, ne treba zaboraviti, nijesu završeni.
Sedam mjeseci nakon drugog masovnog ubistva na Cetinju, članice NVO ANIMA obratile su se premijeru i ministru zdravlja. Direktno: „Namjera vam je da mentalno zdravlje Crne Gore ostane u mraku, doslovno u mraku: netaknuto reformama, netaknuto programima, netaknuto stvarnim ljudima“. Uz osvrt na nedavno predstavljeni Program za zaštitu i unapređenje mentalnog zdravlja. „U tom papiru nema žrtava, nema Medovine, nema 1.januara, nema trauma, nema ni minumum političke volje da se problem traumatskih doživljaja sanira, a nema ni pacijenata, ni savremene psihijatrije, ni psihoterapije u Crnoj Gori“. U pitanju je, konstatuju autorke pisma, „marketinški proizvod bez reformskih sadržaja, bez integriteta i najvažnije, bez stvarnosti“. Muk.
A stvarnost vladajućih?
Ona kaže da će tužilaštvo moći da nastavi istragu protiv predsjednika opštine Nikšić Marka Kovačevića, pošto ga više ne štiti poslanički imunitet. Odnosno, volja predsjednika parlamenta i njegovih koalicionih partnera da poslanike vladajuće većine sačuvaju od pravosuđa tako što se neće izjašnjavati o zahtjevima za skidanje imuniteta.
Zato bi se Milan Lekić, Kovačevićev nasljednik u poslaničkim klupama, takođe funkcioner NSD mogao zaštititi imunitetom. Protiv njega je pred Osnovnim sudom u Pljevljima pokrenut postupak zbog udesa koji je izazvao vozeći pijan. Pet mjeseci nakon što je novčano kažnjen, takođe zbog upravljanja (službenim ) vozilom sa viškom promila. Lekić tvrdi da se tokom postupka neće pozvati na poslanički imunitet ali, kaže, neće ni od novih kolega u parlamentu tražiti da mu ukinu zaštitu. Pošto se ne osjeća krivim, očekuje oslobađajuću presudu.
Istom se nada i Danilo Mandić. Nema tragova koji ukazuju na to da je njegov klijent pucao ili koristio luksuzni automobil iz voznog parka Skupštine Crne Gore, tvrdi Mandićev advokat. Striko Andrija zna šta radi, pa opozicija može samo da gunđa . Tipa: gori ste od nas dok smo bili na vlasti.
Milan Knežević postao ekonomista. Izračunao da se NATO ne isplati. “Država koja nema završene auto-puteve, savremene bolnice, funkcionalne domove zdravlja, škole i vrtiće, sada proslavlja novih 460 miliona eura izdatka za NATO, i to uz zahvalnost jer nam je učinjena čast da sve to platimo – iz novih kredita”, sveo je zbir. I predložio referendum.
“Nismo nikome smetali da provodi NATO standarde, ali sada tražimo da se građani direktno izjasne da li žele da 460 miliona eura ide u vojnu alijansu, ili postoje pametniji načini da se taj novac uloži”, poručio je Knežević. Zanemarujući da taj novac, ne danas/sjutra nego u budućnosti, ne ide u vojnu alijansu nego će predstavljati ulaganja u Vojsku Crne Gore. Ili je baš u tome problem?
Obilježena je 30. godišnjica genocida u Srebrenici. Što se tiče crnogorskih vlasti: bila i prošla. Dovoljno je pogledati sastav vladine delegacije u Potočarima da bi se razumjelo: tradicionalno crnogorsko društvo uspješno se transformiše. U besprizorno.
Zoran RADULOVIĆ