Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Zvižduk nade

Objavljeno prije

na

Nije važno kakve je boje mačka već da li lovi miševe, kaže kineska mudrost. Bojkot, zajednički izlazak na izbore ili izlazak u više izbornih kolona nijesu ni dobra ni loša sredstva za smjenu korumpirane vlasti. Stvar je realne i odgovorne procjene šta donosi – rezultat. Promjene nema gdje njihove inicijatore ne povezuju niti solidarnosti, pravde, slobode i povjerenja. Iako, prema istraživanju urađenom za Evropsku komisiju, 67 odsto građana ne vjeruje partijama, bitka za 81 mjesto u parlamentu je otpočela.

Opoziciji je znatno teže doći do mandata jer naspram sebe imaju uigranu ekipu koja posjeduje silu, novac, resurse. Prekaljenu u ratu, prefarbanu u miru. Vode je lideri čije su ruke krvave i korumpirane. Veza države, mafije i kapitala, njihova je uzdanica.

Državna uprava je riznica pognutih glava. Četrdeset hiljada zaposlenih. Od onih malobrojnih koji su se obogatili na javnim funkcijama, do onih koji kao viškovi iščekuju otkaz. Porodice pripravnika i zaposlenih na određeno pred izbore su tu da uvećaju broj. Ni u privrednom sektoru nije bolje. Zbog monopola i koncesija koje im je dodijelila ova vlast, gazde driješe kesu a i pritiskaju radnike za potrebe vladajućih.

Moć da nekome možete poslati bager na kuću, ukinuti struju i vodu je ubjedljiv argument za siguran glas. Crna Gora broji 100.000 nelegalno sagrađenih objekta. Svaki od njih je u milosti vlasti. Po istom tragu glasaju i oni koji su dobili socijalna davanja ili asfalt u patriotsku ulicu.

Trideset dvije hiljade ljudi ima pravo da glasa a da nijesu evidentirani na posljednjem popisu. Oni koji barataju sa spiskovima znaju kako te listiće transformisati u sigurne mandate. Fantomi glasaju ali ne i oni koji su prodali lične karte. Baza podataka DPS-a Siguran glas zna kod koga treba poći u kupovinu. Oduzeti mandat je dobijeni mandat.

Cijeli državni aparat poput korumpiranih sudija, tužilaca i policajaca su moćan resurs u davanju savjeta za glasanje. Poigravanje sa presudama, tužbama i prijavama, aktiviraju se oko izbora.

Uprkos svemu, ubiranje mandata vladajućoj koaliciji nije baš lako. Znaju oni dobro da je tačno istraživanje EU koje kaže da 86 odsto građana nije zadovoljno ekonomskim stanjem u državi.

Ako opozicija bude imala snage i volje da ispostavi precizne uslove za izbore, i ako ih DPSDP koalicija ne ispuni, bojkot je najprirodniji odgovor na permanentno nasilje vlasti. Dogovor o uslovima i eventualnom bojkotu vodio bi ka uspostavljanju povjerenja unutar opozicije.

Ipak, u opozicionom sektoru puno toga škripi. SNP drma kriza. Čovjek koga vole njegovi birači, lider je Demokratskog fronta. Koketiranjem dijela rukovodstva sa DPS-om i sukobi u opštinskim odborima Nikšića i Herceg Novog nikako im pred izbore ne idu naruku.

Pozitivna Crna Gora djeluje previše pozitivno. Na političkoj sceni se identifikuju kao neko ko nije ni uz vlast, niti sa opozicijom. Još nema snažne poruke ko su oni ustvari. Od nekog ko očekuje da bude faktor bez kojeg se ne može, očekuje se više. Valjda su njihovi potencijalni birači oni koji žele promjene.

I Demokratski front je u zakašnjenu. Njega treba da čine najraznovrsnije i najkreativnije snage čiji je cilj trajna demokratska promjena društva. Nije dobro što se u najužem rukovodstvu Fronta još isključivo nalaze pripadnici ,,pravoslavne većine” i muškarci. Tako DPSDP-u ostaje široko polje za manipulisanje državom i multikulturom. To je njihova omiljena disciplina.

U odnosu na prethodne izbore mladost je uvećala birački spisak za 31 hiljadu. Njima treba ponuditi realnu nadu da u opozicionim redovima iskažu potrebu za promjenama. U protivnom, izabraće prilagođavanje i postati vojska DPSDP.

Promjenom izbornog zakona, manjinske liste se bore za mandate sa niskim pragom prelaznosti. Partijama manjinskih naroda koje su dosad koalirale sa vladajućima otvoren je lak prostor da se domognu mandata koji uviru u zbir DPSDP-a. Opozicija kao da nije pripremljena za nova pravila igre.

Voz za promjene je onaj čiji zvižduk udahnjuje nadu da postoje opozicioni lideri koji zajedno mogu voditi državu. Ključna riječ je zajedno. Dobar put ka zajedno je predizborno potpisivanje sporazuma o nenapadanju, insistiranju na uslovima za fer izbore i utvrđivanja principa za postizborne pregovore. U suprotnom, uzalud sve.

Miodrag RAŠOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Sto dana, trista jada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer ovih dana previđa da njegov kabinet više nema podršku parlamentarne većine. Takva situacija ne predstavlja novost. Prethodna, 42. Vlada, formirana po „ekspertskom modelu”, koji je nametnuo Abazović, veći dio mandata trajala je uprkos nedostatku podrške u Skupštini. Abazović je tu vladu srušio.  Prihvatio se formiranja nove, odričući odgovornost za neuspjeh prethodne

 

Svi politički prioriteti 43. Vlade Crne Gore završeni su u 100 dana ili su pred samim krajem, pohvalio se krajem prošle nedjelje premijer Dritan Abazović „previđajući” da njegov kabinet više nema podršku parlamentarne većine. A ni minimum međusobnog povjerenja i poštovanja neophodnog za obavljanje povjerenog posla.

Iz perspektive premijera Abazovića, takva situacija ne predstavlja novost.  Prethodna, 42. Vlada, formirana po „ekspertskom modelu”, koji je on nametnuo kao uslov podrške svoje partije za formiranje tanke parlamentarne većine, da bi ga ulaskom u istu tu vladu pogazio, veći dio mandata trajala je uprkos nedostatku podrške u Skupštini. Abazović je tu vladu srušio.  Prihvatio se formiranja nove, odričući odgovornost za neuspijeh prethodnog modela.

Sada predsjednik Vlade, koja bi mogla pasti nepuna četiri mjeseca nakon što je dobila povjerenje parlamenta (duže su trajali pregovori o njenom formiranju), priča o uspjesima. Sa sve superlativima. Onda se, najčešće do kraja dana, ispostavi da takve tvrdnje nijesu sasvim tačne.

Umjesto deblokade pravosuđa koja je, mislili smo, osnovni razlog za formiranje manjinske vlade, dobili smo novi (četvrti) konkurs za sudije Ustavnog suda. Obećano ubrzanje procesa EU integracija dovelo nas je do – Patrijaršije SPC i Temeljnog ugovora. Sada, namjesto litijaških trobojki po potpornim zidovima, mostovima i fasadama, zidove i ograde manastira i crkava po Crnoj Gori krase crvene i zelene zastave. Promijenili su se „čuvari”, ali je bijes ostao isti.

Premijer ne prepoznaje akumuliranu prijetnju. Pripovijeda o svojim zaslugama:  „Nastavak borbe protiv korupcije i kriminala – u 100 dana imate tektonske poremećaje u pozitivnom smislu”.

Na toj bi „pozitivi” pozavidio i DPS iz najjačih dana.

Skroz smo zaboravili da je prije tri nedjelje Abazović na mjesto drugog čovjeka ANB-a imenovao svog, dva puta osuđivanog prijatelja (pokušaj ubistva i nanošenje teške tjelesne povrede). Da smo prije dvije nedjelje svjedočili „aferi televizor”.  Dok ta istraga traje, stiže nova afera o nabavci telefona sa kripto zaštitom za premijera (tadašnjeg potpredsjednika vlade) i njegove najbliže saradnike…

Nesporno, iza objave većine tih afera stoji DPS i njima bliske „bezbjednosno interesantne” osobe. To samo po sebi ne znači da makar dio ispričanog (i dokumentovanog ilegalno pribavljenim snimcima) nije tačan. Dok Abazović odmahuje rukom i brani se tezama koje zvuče kao prepisane iz nekadašnjih Đukanovićevih referata (samo što su njega napadali neprijatelji Crne Gore i NATO a Abazovića protivnici reformi i EU integracija).

Sto dana – trista jada. Gledamo već viđeno. „Vlada čini napore da ukloni sve biznis barijere, među kojima je koprupcija jedna od najopasnijih”, besjedi ministar kome je javno spočitavana korupcija. Sagovornik mu je direktor banke u kojoj su krali novac svojih klijenata. On tvrdi da su ga vratili, a advokat makar jednog od oštećenih štediša – da nijesu.

Prije toga ministar finansija Alaksandar Damjanović bivšoj vladi, a posebno svom prethodniku Milojku Spajiću, zamjera da su „očigledno namjernim nečinjenjem i neplaćanjem duže od godinu dana dospjele obaveze prema Abu Dabi fondu, doveli do toga da Crnu Goru dijele dani od pada garancija i gubitka 25 miliona iz budžeta”. I da su u budžetu napravili „rupu” od 300 miliona. Onda stiže fotografija Abazovića i Spajića kako, uz piće, „evociraju uspomene” na prethodnu vladu.

O sudbini Željezare, umjesto vlade, javnost informiše Miodrag Daka Davidović. Na kašičicu. Dok on najavljuje i čeka da Vlada „ispuni obećano”, mi ne znamo o čemu govori. Za to vrijeme premijer slavi turističkoj sezoni: „Crna Gora je u ovom trenutku puna i ne postoji saobraćajnica u kojoj se lako odvija saobraćaj”. Problemima sa manjkom struje: „Kad je riječ o energetici, tu ćemo vjerovatno na jesen da se suočimo s krizom”. Ali, ostaje optimista: „Nove investicije su stigle. Iznenađen sam.”

A, kako namiriti novac u državnoj kasi koji nedostaje? Ko će usvojiti neophodni rebalans budžeta za ovu godinu, a ko pripremiti budžet za 2023? O tome premijer ne govori. Sluti da će to biti tuđa briga?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Puna usta Evrope

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok je stabilnost Vlade do pucanja uzdrmao Temeljni ugovor sa SPC-om, vladajući članovi  Odbora za politički sistem, složno su usvojili predlog  članova Sudskog savjeta iz redova uglednih pravnika. Među  njima nema profesora Milana Popovića, koji je simbol vrijednosti,  koje navodno svi žure da nam uvedu. Baš zato ga nema

 

Premijer je  potpisao Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom, krišom, lažući javnost o datumu potpisivanja, i  uprkos brojnim glasovima neslaganja, jer je htio da „krenemo dalje“. Potpisao je Temeljni ugovor na potpuno neevropski način, jer je, kaže, htio da konačno krenemo u Evropu.

I na stranu premijerova teza da se tako ide u Evropu, lažima, podizanjem nacionalnih tenzija, i otvaranjem prostora Đukanoviću da opet jaše na braniteljstvu crnogorskih interesa. Jedan drugi slučaj pokazuje da niti stare, niti nove političke klase ne mare za Evropu i njene vrijednosti. Dok je stabilnost Vlade do pucanja uzdrmao Temeljni ugovor sa SPC-om, vladajući članovi Odbora za politički sistem, složno su  predložili kandidate za  članove Sudskog savjeta iz redova uglednih pravnika. Normalno,  podršku nije dobio Milan Popović,  profesor Pravnog fakulteta, koji  je simbol evropskih vrijednosti  koje svi navodno žele da nam uvedu.  Osim što je ugledni profesor, koji je predavao  na više evropskih i svjetskih univerziteta, Popović je istaknuti antiratni, građanski i demokratski aktivista. U najtežim trenucima dokazao je da se na njega ne može uticati da odustane od principa.  Kompententan i autonoman u odlučivanju, bio bi prestižan  član Sudskog savjeta svake zemlje koja drži do nezavisnog pravosuđa. I proklamovanih evropskih vrijednosti. U Crnoj Gori za njega nema mjesta. Baš zbog toga.

Mnogi detalji  pokazuju da su ovdašnje političke klase, sa punim ustima evropske retorike, suštinski neevropske. Dok se javno „ratuje“ zbog identitetskih pitanja, dogovori o podjeli partijskog plijena uvijek nađu zajednički jezik i teku kao po loju. U trenutku dok prijeti rušenjem Abazovićeve Vlade, kadrovi DPS-a uredno pronalaze mjesto u dubinama. I niko nema ništa protiv.  A ima li ičeg tako neevropskog od negacije znanja i nezavisnosti.

Ovih dana smijenjen je, i pored dobrih rezultata,  izvršni direktor Aerodroma Goran Jandreoski koji je na tu poziciju doveden kao „regionalno poznati vazduhoplovni stručnjak“. Zamijeniće ga stručnjak iz Bošnjačke stranke. Nedavno je smijenjeno i rukovodstvo Crnogorske plovidbe. Opet, uprkos dobrim rezultatima  u poslovanju. Imenovan je novi Odbor Plovidbe u koji su ušli –  kadrovima DPS-a, SDP-a i Albanske koalicije, koji nemaju iskustva u pomorstvu. SNP je zadržao mjesta. Dogovori o smjenama, za razliku od crkvenih, teku glatko. I bez jedne riječi Abazovića, namjerenog da nas što prije odvede u Evropu. Dok se uhljebljuje, niko se ne buni.  Ni DPS, ni SDP, ni manjinske partije. A bogami mahom ni dio opozicije. Osobito DF.

U raspravama članova Vlade o Temeljnom ugovoru, saznali smo, iako je dokument bio pod oznakom interno,  da nas očekuje još jedan negativan izvještaj o napretku Crne Gore u EU.  Jer se bavimo identitetskim pitanjima, dok reforme čekaju.  Moguće da i u Evropi to znaju, ali ovdje je savršeno jasno da će se  „životne teme“, rešavati kao i do sada. Kroz političke kalkulacije i interese, i bez suštinskih reformi. Oni  poput Milana Popovića, koji žele drugačiju Crnu Goru,nemaju šansu da prođu njihove izborne barikade.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Na rubu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnoga dobra rješenja su, od 30. avgusta do danas, obesmišljena. Uveliko trošimo mogućnost da se ostvare i ona manje loša. A onda, nekako, ispadne kao da najgora rješenja dolaze sama. I postaju prihvatljiv izbor većini. Na tom smo rubu

 

Crna Gora tako nešto nikad nije vidjela, čudi se premijer, pošto je primijetio da su cijene na našem Primorju kao na Azurnoj obali. Pa nam, zato, manjka gostiju – u odnosu na prošlogodišnju posjetu i ovogodišnja očekivanja. I ovu informaciju treba posmatrati kroz prizmu naših „podijeljenih svjetova“: jedni se žale na lošu posjetu (Primorje), drugi se hvale (sjever), a treći djeluju kako da ih se sve to ne dotiče. Barem dok u državnom budžetu ima para za redovne isplate.

Nepoznanica je zašto se Abazović odlučio da ovdašnje cijene poredi sa Azurnom obalom. Neki smatraju da je na tu ideju došao dan ranije, dok je s predsjednikom države razgovarao o sudbini Temeljnog ugovora sa SPC. Đukanović, možda iz „prve ruke“ zna koliko su Duška Kneževića koštali zajedničke posjete San Tropeu, uz uživanje u kulinarskom umijeću popularnog TV kuvara Gordona Ramzija. Pa su se mogla praviti adekvatna poređenja sa Budvom i Ulcinjom.

Dosta šale. Nego, problem je što bi i ta priča imala smisla makar koliko i zvanična verzija razgovora, prema kojoj su se dvojica naših državnika, vođeni brigom o demokratskim procedurama, i dobrim običajima, dogovorila da se ugovor sa SPC dostavi na ekspertsku analizu, dvije nedjelje nakon što ga je usvojila Vlada. Ili su,  ipak, Đukanović i Abazović u suštini pričali o budućnosti vladajuće koalicije, po nagovoru onih stranaca, koji određuju odluke naših prvaka. Radi tog cilja,  potpisivanje Temeljnog ugovora može da sačeka zgodnu priliku.

Paralelno, kao prizor alternativnosti, Milan Knežević, citirajući Maratonce, Abazovića poziva da potpiše ugovor sa SPC i obnovi politički brak sa DF-om.  („Dođite sve vam je oprošteno“.)

Dešava se ovih dana još poprilično toga što Crna Gora nikd nije vidjela.

 Prama računici Monstata, zaključno sa podacima iz juna, imamo godišnju inflaciju od 13,5 odsto, što je za oko 50 odsto više od one registrovane u euro zoni (8,6 odsto), iako koristimo istu valutu. Energenti su glavni generator inflacije u zemljama EU (struja je tamo poskupjela, u prosjeku, za više od 40 odsto, a gas još više), dok kod nas cijena električne energije miruje. A do kada će, ne znamo.

Na tek otvorenom auto-putu čudesa: jedan je vozač odlučio da ispred tunela odspava na dvosjedu koji je vozio na krovu automobila, drugi je stao u zaustavnoj traci da doručkuje i popije pivo, grupa motociklista napravila je u tunelu cigaret pauzu. Imamo i onoga što je šest kilometara vozio trakom namijenjenoj vožnji u suprotnom smjeru…

Problemi s kojima je suočena ovdašnja policija tu se ne završavaju. Oni, ovih dana brinu za zadravlje kolega povrijeđenih tokom kafanskog obračuna u Sutomoru, dok javnost nagađa da li su se policajci tamo našli kao gosti ili (ilegalno) obezbjeđenje lokala u kome je tuča okončana upotrebom hladnog oružja; objašnjavaju „miroljubivu koegzistenciju“ sa nacionalističkim jurišnicima tokom prazničkih proslava u Nikšiću; hapse, odnosno, potražuju policajce (pripadnike ANB-a) – nekoliko njih zato što ih tužilaštvo sumnjiči da su pripadnici kotorskih kriminalnih klanova, a jednoga zbog sumnji da je pucao na sugrađanina u Nikšiću, ranio ga, pa pobjegao.

U Grblju je održan parastos osuđenom ratnom zločincu Draži Mihailoviću, „komandantu Kraljevske vojske u otadžbini“. Paroh crkve Svetog Đorđa Gojko Perović kaže kako nema razloga da se ljutimo na SPC, pošto su „Mihailovićevi četnici, u najvećoj mjeri – antifašistički borci za slobodu“. Krvavi tragovi četničkog  antifašizma traju do današnjeg dana, i što je najstrašnije, pokušavaju, kao model, da se nametnu kao izvjesna budućnost. E to je Crna Gora već vidjela.

I neće biti nikakovo čudo neviđeno, ako po istom obraascu neki otac gojko, jednog skorog dana, krene da tumači kako su Đukanović i njegovi poslovni partneri iz DPS-a i okruženja bili „u najvećoj mjeri“ – borci protiv korupcije i kriminala, a za građanski i evropsku Crnu Goru. I šta je spram toga 5, 10, 30 ili 50… kriminalnih afera?

Crna Gora mora biti zdrava, citira premijer Abazović Anu Đuričić Konstraktu, u odgovoru na poslaničko pitanje Milana Kneževića: A šta ćemo sad?

To niko ne zna. Mnoga dobra rješenja su, od 30. avgusta do danas, obesmišljena. Uveliko trošimo mogućnost da se ostvare i ona manje loša. A, onda se najgora nemeću sama. I postaju prihvatljiv izbor većini. Na tom smo rubu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo