Izbori se završiše. Firma Geneks može da se vrati osnovnoj djelatnosti. Pročišćena. Rastjerali su politički i konfekcijski nepodobne iz sopstvenih redova pa će sada mnogo jači i vođi miliji, u nove, građevinske poduhvate. Šteta što, uprkos žarkoj želji, nijesu uspjeli da pomognu šefu. Nije valjala ni teška mehanizacija Momčila Dedića i ekipe koja stoji iza njega da namakne apsolutnu vlast.
Radnici privatne građevinske firme iz Podgorice, njih sedam, izbačeni su sa posla nakon što su neposredno pred parlamentarne izbore odbili da, na radnom mjestu, obuku dresove DPS-a – crvene majice sa crnogorskim grbom, sa prednje, i brojem izborne liste koalicije Evropska Crna Gora – Milo Đukanović, 11, sa zadnje strane. Vlasnik firme Momčilo Dedić tom prilikom kazao je da je njegovo pravo da odluči koje će boje biti i što će pisati na radnoj uniformi. ,,Ako nekome smeta crnogorski grb – ne mora da živi ovdje.” Demokratski i patriotski.
Najnoviji biser iz Geneksa za Monitor prenosi otpušteni radnik: ,,Nakon svega tražili smo da nam kažu ono što po zakonu imamo pravo da znamo – zbog čega smo dobili otkaz. Rekli su nam: ‘Nijeste dobili otkaz, vi ste na slobodnim danima. Na naše pitanje: A poslije isteka ugovora, 31. oktobra’, dispečer nam je kazao da su mu rekli da nema produžetka ugovora sa nama”, priča vozač šlepera Zoran Bulatović.
Sve je počelo tri dana pred izbore kada su radnicima, sigurnim glasačima vlasti, u krug firme nadređeni donijeli desetak majica, koje su ovi, razumije se, odmah obukli. Bulatović je mislio da će na tome i ostati.
,,Sjutradan, kada sam pošao da uzmem putni nalog, kao da sam ušao u butik – posložene majice. Šef Miki Raičević kaže dispečeru Petru Vujačiću: ‘Daj mu majicu!” Vidio sam da je propagandni materijal, uzeo sam je iz učtivosti, ne namjeravajući da je obučem, ubacio u kamion. Sjutra ujutru, nas sedam-osam, išli smo za Bijelo Polje. Kada smo se vraćali, dok smo bili u Platijama, zvali su nas da dođemo i u firmu sipamo gorivo, iako su morali znati da goriva imamo dovoljno. Čim sam stigao šef me je pitao gdje mi je majica, na što sam odgovorio da je u kamionu. ‘Tu majicu moraš da obučeš’, kazao je. Ja sam uzvratio da ne moram. ‘Ako nećeš da obučeš, razdužićeš se’, rekao je istog trena. Odmah su me razdužili.”
Otkaz, od milošte – odmor, automatski su uručili i Zoranovom kolegi Čedomiru Miranoviću. Tog dana prišli su mu šef i dispečer i pitali ga gdje mu je majica koju je prethodnog dana, kao i ostali, dobio.
,,Moraš da je obučeš, nemoj da mi praviš problem’, rekao mi je šef. Odgovorio sam mu da samo sebi mogu da napravim problem, njemu sigurno ne. Insistirao je. To primoravanje možda nekome ne smeta, ali meni smeta. Kazao sam mu:’ Sjutra na izbore izlazi trinaest izbornih lista. Da mi svih trinaest majica tu ostaviš neću uzeti nijednu, jer nijesam član nijedne partije.’ Nakon toga mi je samo rekao:’Razduži se.’ Razdužili su nas istog sekunda. Čak nam nijesu dali ni kamion da povezemo do parkinga”. Nema čekanja dok traje obnova.
Nakon što su se razdužili, priča Miranović, prilikom izlaska iz firme sreo je prijatelja koji je došao, prvi put, da traži posao. Nije prošlo ni desetak minuta zove prijatelj i kaže:”Ja gore prođoh nego vi. Pitali su me prvo za koga sam glasao i da li imam člansku kartu DPS-a. Kada su čuli da nijesam njihov član, samo su rekli – napolje.”
Slično su poručili i mašinisti Božidaru Kneževiću. Prišao mu je šef Radonja Milić i rekao da mora obući majicu. ,,Odbio sam i kazao mu da svoj posao radim pošteno i da me to ne interesuje. Poslije petnaestak minuta šef me je pozvao i rekao da sam dobio otkaz. Kazao sam mu da su mi četvoro đece ostavili bez hljeba”. Stroga, ali poštena je Geneksova logika: on njih bez glasova, oni njega i porodicu bez hljeba!
Božidarovog kolegu Mika Draškovića nadređeni su zvali i ubjeđivali da na izborima glasa za DPS kako ne bi dobio otkaz. Nijesu ni na tome stali.
,,Tamo gdje glasam, u Bijelom Polju, njihov aktivista me je nagovarao da sve moje ubijedim da glasaju DPS i da na listiću, umjesto kružića, stavimo kvadrat oko broja 11 kako bi oni kasnije mogli da provjere jesam li ih poslušao.”
Narečeno u Geneksu i nije neka novost. Partijska kampanja u okviru firme ovoga puta je ,,samo” pooštrena, imajući u vidu nikada lošije stanje prtije na terenu. Momčilo Dedić i, prema pisanju medija – oni čiji je on istureni igrače, znaju znanje.
,,Slušao sam od kolega da su ih za ove, ali i za prethodne izbore, šefovi ubjeđivali da glasaju za DPS ili da ne izlaze na glasanje. Vršili su, pričaju mi, nevjerovatan pritisak. Čuo sam od ljudi koji tamo rade da niko u koga su posumnjali nije smio izaći na izbore”, svjedoči Zoran Bulatović.
Miranović kaže da mu sve ovo još teže pada jer nije imao ni jedan kiks za tri godine koliko je radio u firmi.
,,Ovo je uslovljavanje. Dresura! Čitavo vrijeme koliko radimo nijesmo imali godišnji odmor. Za Novu godinu i Božić firma ne radi pa ni mi, ali klasičan odmor, od 24 radna dana, nikada nijesmo imali, a radili smo i po 12 – 14 sati, neđeljama…Da mi daju majicu sa grbom Crne Gore ja ću da je nosim. Radim i živim ovdje. Nosio bih je i nosiću je. Ali ovo nijesam htio da prihvatim”, izričit je Miranović.
Zoran Bulatović, ponavlja: ,,Lijepo je odgovorio moj kolega Koprivica: ‘Nijesam ja bandera da oni lijepe što hoće.” Otpušteni radnici koji su odbili da budu propagandno oruđe silnika dali su neporeciv dokaz da su – ljudi.
Ubović redovan ,,gost” Geneksa
Duže vrijeme u poslovnim krugovima spekuliše se da je Momčilo Dedić samo formalni vlasnik Geneksa te da su pravi vlasnici isti kao i u slučaju druge građevinske firme, Bemaks (čiji je formalni vlasnik Veselin Kovačević ) – Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, koji su, nadalje, istureni igrači bivšeg ministra vanjskih poslova Milana Roćena.
Sva trojica negiraju veze sa pomenutim firmama. Ubović i Mijajlović, vlasnici firme Fendy koja je vlasnik poznatog podgoričkog kafea Grand, zvanično ne mogu biti dovedeni u vezu sa Bemaksom.
Roćen, Ubović, Mijajlović, Kovačević i Dedić, često zajedno sjede u Grandu, a neki su i kumovski povezani. Ne samo to: kako su u više navrata pisali mediji, Ubović i Mijajlović, prema tvrdnjama dobro obaviještenih izvori iz biznisa, često se pojavljuju kao pregovarači u ime Bemaksa.
Monitorovi sagovornici Zoran Bulatović i Čedomir Miranović tvrde da je Ranko Ubović redovan ,,gost” u Geneksu. ,,Ubović često dolazi u firmu, svrati, obiđe, pita se sa nama, porazgovara”.
Bulatović i Miranović kažu kako je javna tajna da je on pravi vlasnik firme.
VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT
Skrivanje kriminalaca iza državnog grba
Prijetnja otkazom radnicima koji ne žele da nose oznake određene političke grupacije predstavlja neposrednu diskriminaciju s obzirom na političko opredjeljenje. Zakon o radu zabranjuje diskriminaciju, makar se ona nevješto i drsko sakrivala državnim grbom i naknadnim ,,objašnjenjem” da ovi radnici imaju ,,slobodne dane”. Isti zakon daje mogućnost sudske zaštite zaposlenima koji su izloženi diskriminaciji, tvrdi advokat Veselin Radulović.
,,Poseban je problem to što činjenice ukazuju na ozbiljnu sumnju da se radi o organizovanom djelovanju u korist određene političke partije. Ovim radnjama pribjegavaju privredna društva koja godinama dobijaju poslove koji se finansiraju državnim sredstvima, a sve to zahvaljujući onima čiji broj ili oznaku su željeli da nametnu radnicima.
Više puta sam ukazivao da djelovanje DPS-a počiva na principima koji se u krivičnopravnoj teoriji objašnjavaju kao principi rada kriminalnih organizacija. Slučaj radnika Genexa samo je jedan od mnogih koji dokazuje da Crna Gora nema državnog tužioca i policiju koji svoje obaveze izvršavaju zakonito. Kada to bude slučaj, ‘slobodne’ i neke manje slobodne dane dobiće mnogi, ali ne i radnici koji rade pošteno i čiji jedini grijeh je što neće da nose majicu sa oznakom kriminalne organizacije”.
LJUPKA KOVAČEVIĆ, NVO AKTIVISTKINJA
Moderno ropstvo
Zato što ne ,,ljube” DPS SDP, manje ili više grubo, mnogi su do sada izgubili posao. Odbiti da budete samo koristan šraf ili dekor u tom sistemu nosi etiketu ,,nekorisan”, ,,komplikovan”, ,,čudan” jer ,,šta vas košta da obučete majicu” ili sjutra ,,uniformu” za gazdu koji ne samo što raspolaže vašim vremenom, znanjem i sposobnostima, već želi da raspolaže vašim tijelom, vašim ubjeđenjima, vašim sjećanjem i vašim emocijama. Bezbroj je primjera ove matrice u Crnoj Gori, izbori su samo ,,periodična situacija” kada se utvrđuje matrica, kaže sa Monitor Ljupka Kovačević iz NVO Anima.
,,Izgleda da je sam centar moći ugroženiji i prag tolerancije prema dužnicima sistema je spušten na nizak nivo. Projektanti ovog zločinačkog i kriminalnog sistema i njihovi sljedbenici u praksi manje-više svih ideoloških usmjerenja u Crnoj Gori propagiraju sasvim uspješno moderno ropstvo gdje su ljudi potrošna roba na koje se lijepe etikete prema prilici i situaciji, ‘davanjem posla’ im se oduzima svaka privatnost i ličnost.
To je kontinuitet sistemskog nasilja. Pripada istom ‘paketu mjera’ koje se ogledaju i u ovom dopuštenom nasilju na sportskom događaju (ne treba biti naivan da nije moglo biti spriječeno da se htjelo spriječiti) to je jasan postizborni znak da je podignut veći stepen pripravnosti za proizvodnju nasilja.”
Marko MILAČIĆ
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DUHANKESA3 sedmice
FOKUS4 sedmice