Povežite se sa nama

MONITORING

MANJINSKE PARTIJE I VLADAJUĆA KOALICIJA: Sve na prodaju

Objavljeno prije

na

Dr Šerbo Rastoder, istoričar
Reprezentativni predstavnici ili ,,najamnici”

– Rezultati parlamentarnih izbora su povećali ,,cijenu” stranaka manjina na političkoj pijaci. Otvoreno je pitanje ,,pazara” za najam u budućoj vladi. Kako nema idealnog ,,gazde” manjine će biti primorane da odu kod onoga kojeg će lakše “svariti ” njihovi birači. Kako je postojeća koalicija nešto što je već isprobano, to sam siguran da se jelovnik neće mijenjati, pa ni raspored na trpezi. Suštinski će se malo toga promijeniti, ali refleks održanja će nužno ubrzati, pa i zahtijevati promjene. Bez obzira na to koliko izgledale politički kompatibilne, stranke koalicije će se boriti unutar istog biračkog tijela. Uticaj manjinskih stranaka je porastao gubljenjem upliva DPS-SDP unutar manjinskih zajednica. ,,Glasanjem za svoje” jasno je poručeno da oni u ovoj koaliciji nijesu ,,naši” i tu se raspala demagogija o građanskom društvu vladajuće koalicije.

Mnogo puta sam upozoravao da građansko društvo nije zajednica bezličnih i bez identiteta, već skup ravnopravnih različitosti. Ko to nije razumio sada je izgubio. Otuda očekujem proces ,,nacionaliziranja” tzv. građanskih stranaka i proces ,,denacionaliziranja” stranaka manjinskih zajednica. I nažalost one će se udaljavati, što će dovesti do novog pregrupisavanja. U tom procesu će opstati samo onaj ko razmišlja dugoročno, dok će gubitnici biti svi oni koji politiku vide kao ,,zaklon” i otaljavanje do druge prilike. Velike su šanse da nje neće više biti ili da bar o tome neće odlučivati oni kojima ,,sva pamet stoji omeđena statutom stranke”. Manjinske stranke su pred istorijskim izazovom. Ili će postati reprezentativni predstavnici ili po potrebi ,,najamnici”.

Velija Murić, advokat
Koalicija znači potiranje zla

– Mada se sve nacionalne stranke u političkom životu Crne Gore legitimišu kao zastupnici interesa svih građana – manjinskih zajednica, u suštini one takav mandat nemaju. Nemaju ga prije svega jer se broj glasača određene zajednice znatno razlikuje od broja dobijenih glasova, a time i osvojenih mandata. Mada te stranke na ovim izborima nijesu ostvarile tako velike rezultate, dobile su mogućnost da daju posljednju riječ o budućnosti crnogorskog društva.

Pod teretom podaničkog mentaliteta, nečega što je univerzalni problem u Crnoj Gori, slična situacija dešava se i sa Bošnjačkom strankom. Sasvim izvjesna koalicija sa DPS-SDP-LP znači potiranje zla koje je svih ovih godina u raznim vidovima trpio bošnjački narod. Lažna obećanja su dio ustaljene retorike, a hapšenja nedužnih i odvođenje u smrt zbog imena, oprobani sistem zastrašivanja do mjere otuđenja kolektivne svijesti. Bez dileme, pristupanje toj koaliciji znači odlaganje svega onoga čemu godinama teže brojne demokratski nastrojene stranke, organizacije, angažovani nevladin sektor i značajni pojedinci. Ulazak u tu koaliciju znači gubljenje šanse da se istorijski postane dio snaga koje rade u cilju obnove digniteta države Crne Gore. To znači prevaru naroda koji nacionalne stranke žele da personifikuju, usporavanje istorijskog procesa koji se neminovno kreće u smjeru društvenih promjena, a uz to i izdaju demokratski orijentisane opozicije.

Sead Sadiković, novinar
Propuštena prilika

Rezultat izbora omogućavao je manjinskim nacionalnim partijama, a prije svih Bošnjačkoj stranci, da demokratski proces u Crnoj Gori usmjere u pravcu odlučne borbe protiv organizovanog kriminala koji je orobio Crnu Goru. Zašto tu priliku nijesu iskoristili čelnici stranke koja je participirala i u prethodnoj vlasti i koji odlično razumiju razmjere krakova koji su pritisli Crnu Goru?

Moguće:

Bilo je potrebno izdići se na nivo dostojanstva bošnjačkog naroda koji je kroz vjekove znao i umio da čuva svoj obraz i obraz svog potomstva. Posljednji primjer desio se u periodu od raspada SFRJ do referenduma o samostalnosti Crne Gore, kada je spasonosna klica državnosti (jedina zaštita od velikosrpskog hegemonizma, čija su personifikacija u Crnoj Gori bili Momir Bulatović i Milo Đukanović) dominantno očuvana u kućama Bošnjaka i LSCG. Taj patriotizam kulminirao je na velikom referendumskom mitingu u Bijelom Polju, gdje je Rafet Husović poručio: „Pružimo ruku najvisočijem civilizacijskom idealu, slobodnoj i nezavisnoj državi. Recimo – Da – multietničnosti, državi ravnopravnih naroda, multikulturalnosti, državi prožimajućih kultura, tom cvjetnom buketu različitosti. Recimo – Da – domu svome evropskome. Bošnjaci su, konačno, raspakovali kofere u svojoj kući Crnoj Gori.” Toga maja 2006. ja sam se ponadao da će doći trenutak, koji je i došao 14. oktobra 2012. Husović je trebao da se sjeti tih svojih riječi i kaže – Bošnjaci koji su dali glas Bošnjačkoj stranci, jasno su poručili da je to ne Đukanoviću!

Stvarno:

Razradiću dva elementa u mnoštvu uticaja na lidere Bošnjačke stranke. Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović je bio u posjeti Milu Đukanoviću i Crnoj Gori, a bivši ministar u Karadžićevoj Vladi Momčilo Mandić poklanja pare Crnoj Gori, nakon dobijene tužbe u Strazburu, i to obrazlaže zahvalnošću Đukanoviću za ratno kovanje RS.

Kad god se pojavi neki novi podatak o nepočinstvima crnogorske vlade iz tog perioda, crnogorska javnost se nanovo iznenadi. Stepen čuđenja i iznenađenja raste proporcionalno sa protokom vremena i angažmanom političkih i nevladinih perjanica (iz zemlje i inostranstva) na pranju biografija vladajuće Crne Gore, na čelu sa čovjekom koji je na brojne načine „spasavao” Karadžićeve ratnike od Srebrenice do Goražda i Bihaća. Mandićev kredibilitet ne zaslužuje da se njegovim komentarima posvećuje značajnija pažnja. Ali, zbog činjenica koje su mu sigurno bile poznate, Bakir Izetbegović je morao da odustane od političkog trgovanja i davanja alibija vođstvu Bošnjačke stranke da uđe u koaliciju sa DPS-om (protivno volji svog članstva i glasača), i da time i lično potpomogne proces ispiranja krvi iz nedavne prošlosti i pranja biografija. Ovako, taj proces ulazi u fazu dodavanja omekšivača i aroma, koje ovaj put nose etiketu – Bošnjačka stranka.

Hazbija Kalač, predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice u Crnoj Gori
Bošnjački narod je žrtva i ratnog i postratnog vremena

– Tačno je da su nakon ovih izbora, tzv.manjinske partije stekle potencijal za konačne političke promjene što im je dalo specifičnu društvenu odgovornost demokratizacije Crne Gore. Koliko god se u tome vidjela historijska pravda i šansa da manjine očitaju lekciju demokratije tzv. većini, nerealno je čak i nepravedno očekivati da oni koji su najviše porobljeni nose i najveću društvenu odgovornost i teret.

Bošnjački narod u Crnoj Gori je žrtva i ratnog i postratnog vremena i od procesa demokratizacije društva očekuje prije svega institucionalno podizanje i vrednovanje njegove pozicije naroda koji je u novu Crnu Goru uložio puni politički kapacitet, kulturne i vjerske institucije, ali i svoju teritoriju što ga čini konstitutivnim narodom a nikako nacionalnom manjinom.

Pred Bošnjačkom strankom, kakva god da je, stoji i teret odgovornosti preuzetog amaneta ugovorene regionalizacije, posebno u tom kontekstu, realiziranja Sandžaka kao prekogranične regije, što bi za ovu stranku trebalo da predstavlja jedan od najskupljih političkih zaloga, koji je dodatno veže za DPS kao drugu ugovornu stranu.

Moram, nažalost, reći da uprkos zavidnom rezultatu postignutom na ovim izborima, politički put ove stranke ne daje veliki optimizam da će ona biti u stanju da iznese preuzete obaveze regionalizacije Crne Gore kao uslova svih uslova njene demokratizacije.

Ne treba zaboraviti činjenicu da je DPS, kao jedan od kreatora ratova na Balkanu, pod plaštom gospodara rata i mira, politički porobio manjinske narode, i ako je ključ promjena u njihovim rukama, jasno je da DPS neće lako ispustiti stečenu poziciju kontrole nad njima.

 

Nikolla Camaj, profesor
Istorijska prilika

– Manjine imaju istorijsku priliku, ali i politički izazov, da ovu vladajuću strukturu pošalju u opozicione klupe, što bi zasigurno ozdravilo crnogorsko društvo, a i sam DPS. Možda to izgleda prevelik zalogaj za manjine, ali ako stvaranje nezavisne Crne Gore nije predstavljao veliki zalogaj, onda ni ovo nije. Manjine su dokazale da imaju petlju i 1997. kada su podržale reformsko krilo DPS-a i 2005. na referendumu, mada su oba puta izigrane od jedne te iste strukture (Sporazum iz 1997, Zakon o manjinskim pravima, Zakon o Glavnom gradu…).

Stoga je neobjašnjivo izjašnjavanje pojedinih čelnika da im je DPS prirodniji, a nekima i jedini partner. Kako to da hrvatska manjina prednost daje onima koji su razorili Dubrovnik? Kako Bošnjaci vide prirodnijeg partnera u stranci čija je vlast deportovala bosanske izbjeglice i sprovela policijsku torturu nad čelnicima SDA? Da li Albanci moraju opravdati DUA, svrstavanjem uz političku opciju koja je sprovela policijsku akciju Orlov let, te opljačkala Ulcinj (Solana, Morsko Dobro, Valdanos) i Malesiju, otimanjem zemljišta na Tuškom/Ćemovskom Polju i uskraćivanjem prava na lokalnu samoupravu. I da li bi svi oni zajedno smjeli „utapati se” u strukture sa kojima je vezano toliko toga, a tiče se osiromašenja građana i obogaćenja pojedinaca iz vrha vlasti i njima bliskih. Istorijsko NE manjina dosadašnjoj vlasti označio bi kraj jednog tipa vladavine, koji ne može predstavljati budućnost ovog društva i ove države.

Međutim, i druga strana nudi nešto neizvjesno, nedefinisano. Neuvažavanje osjećajnosti manjina u Crnoj Gori prema ključnim nacionalnim pitanjima, kao što je odnos prema genocidu u Srebrenici i prema nezavisnosti Kosova, otežava predstavnicima manjina da podrže takvu strukturu, uprkos mogućim očekivanjima. Ali, zar DOS nije bio sličan konglomerat koji je ipak donio promjene Srbiji?!

Šta će biti ako manjine odu u koaliciju sa DPS-om? Doživjeće sudbinu DUA-e. Biće plodni koliko i kukuruz pod smokvom. DPS ih neće štedjeti, a birači će ih kazniti. Ako znamo da se u Crnoj Gori svemu zna cijena ali ne i vrijednost, bojim se da se upravo to i dešava. Jedino nezavisni blok manjina, koji ne bi bio 100 odsto lojalan nijednoj strani, već samo podrška oko konkretnih pitanja, mogao je da uravnoteži političku scenu Crne Gore i poboljša status manjina u cjelosti.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

Još ne postoji zvaničan podatak o broju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO VRIJEME, STARI NAČIN: Posao sa malim HE cvjeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici  33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja koju plaćaju građani ubiraju milionske profite. Oni kojima je spriječena gradnja traže od države milionski odštetu. Nacrtom zakona o obnovljivim izvorima predviđaju se brojne olakšice, pa se prekaljeni biznismeni već  organizuju da prigrabe nove subvencije

 

 

Deset firmi koje gazduju sa 22 male hidroelektrane (mHE), od biznisa prodaje struje u prethodnim godinama, pa do kraja prošle godine, prikazalo je dobit od preko 21,5 miliona eura, saopštili su iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Iz ove organizacije podsjećaju da su biznis mHE razvile vlade Demokratske partije socijalista. Do poslova su došli uglavnom bliski vrhu te partije po političkom, rodbinskom, kumovskom-prijateljskom ključu.

Podsticaj za mHe, kao obnovljive izvore energije, plaćaju građani. Prema zvaničnim podacima na terenu imamo 33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja. Biznis šema je obuhvatala dodjelu koncesija za proizvodnju struje iz mHE na period od 27 do 30 godina, a koncesionar dobija pravo na subvencije u prvih 12 godina, koje plaćaju potrošači kroz račune na struju, a dio se izdvaja iz državne kase, naveli su iz ASP.

Male HE uglavnom se nalaze na nerazvijenom sjeveru, gdje mještani godinama ukazuju da su im uništile rijeke. Ilustrativan je primjer Andijevice na čijoj teritoriji se nalazi deset malih HE, devet privatnih i samo jedna opštinska. Godišnje vlasnici mHE sa područja ove opštine od njih zarade oko četiri miliona eura, a budžet Andijevice je 2,5 miliona. No u ovoj opštini su donekle zadovoljni jer su se izborili za procenat od šest odsto koje naplaćuju malim HE za koncesuju na vode. U drugim opštinama taj je procenat svega 0,5 odsto. Koncesije se naplaćuju preko Ministarstva finansija, a 70 odsto pripada lokalnim samoupravama, dok 30 odsto ide u državni budžet. Prema projekcijama mHE će u tri decenije, koliko će biti u privatnom vlasništvu, zaraditi oko 120 miliona eura. Opštini Andijevica će u tom periodu pripasti samo devet miliona eura.

U susjednim Beranama Hidroenergija Montenegro je razgranala posao sa  malim hidroelektranama. ,,Hidroenergija Montenegro, koja gazduje sa osam mHE, a do kraja prošle godine je nagomilala dobiti oko devet miliona eura“, navode iz ASP-a.

Ova kompanija je u vlasništvu Olega Obradovića i Ranka Radovića, kome su vlasništvo ustupili Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, nezvanični vlasnici kompanije Bemaks.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST, ZAKON I LOGIKA: Čudesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije tuži Vladu zbog nezakonitih odluka. Sud poništava Vladina  rješenja koja, kažu, nijesu obrazložena. Predsjednik smatra da Vlada donosi odluke koje mogu dovesti do “narušavanja pravnog poretka i prave sigurnosti u zemlji”. Za sada sve ide po planu, kaže premijer

 

 

Ministar tužio Vladu.

Brojni domaći i strani mediji pod sličnim naslovima prenijeli su vijest da je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović Upravnom sudu podnio tužbu protiv Vlade čiji je član. Razlog je nedavno imenovanje Aleksandra Radovića za vršioca dužnosti direktora Uprave policije.

U tužbi ministar MUP-a ponavlja tvrdnje da je Vlada nezakonito ovlastila premijera Milojka Spajića da predloži v. d. direktora UP, nakon što su odbili njegov prijedlog da na to mjesto dođe Lazar Šćepanović. I od Upravnog suda traži da poništi, po njemu, nezakonito rješenje.

Mnogima se po glavi motala misao koju je Amer Smailović, poslanik Bošnjačke stranke, sažeo u jednu prostoproširenu rečenicu: „To je jedinstven slučaj u svijetu gdje ministar tuži Vladu, čiji je dio”. Onda je premijer nadogradio tu tezu. “Nekako je malo čudno da neko sam sebe tuži”, komentarisao je Spajić tužbu za koju je, navodno, saznao iz medija. Pošto, tvrdio je početkom nedjelje, nema informaciju da je njegova Vlada primila tužbeni zahtjev njegovog ministra unutrašnjih poslova.

Ne znamo da li je Spajić bio u prilici da na tu temu razgovara sa, recimo, potpredsjednikom Vlade za bezbjednost, unutrašnju politiku, evropske i vanjske poslove Aleksom Bečićem. Kako je Bećić, uz sve pomenuto, i predsjednik stranke iz koje dolazi ministar Šaranović (Demokrate), nije isključeno da je on o podnijetoj tužbi znao nešto više od premijera.

Danilo Šaranović je osjetio potrebu da pojasni : “Niti mogu, niti sam utužio samog sebe, već Rješenje o postavljenju v.d. direktora UP, protiv kog sam glasao zajedno sa još šest članova Vlade (među njima je bio i ministar pravde – prim. Monitora), a na čiju nezakonitost sam ukazao prije samog donošenja. U zemlji koja se zalaže za evropske vrijednosti, demokratiju i vladavinu prava, svaki član Vlade bi trebalo da afirmiše rješavanje sporova pred sudom.”

U takvoj zemlji bi, vjerovatno, imali jasniju ideju o tome treba li ministar da sjedi u vladi koju tuži zbog nezakonitog rada u njegovom resoru, ili se očekuje da u nekom takvom slučaju podnese ostavku. Odnosno, da li se od vlade koju je utužio njen ministar očekuje da pokaže političku toleranciju i ljudsku širinu, ili da pokrene postupak njegovog razrješenja. Dileme ne bi bilo po pitanju trenutne političke sudbine onoga kome sud ne bi dao za pravo. Taj bi spakovao stvari i krenuo kući. Prije nego ga spakuju oni kojima u uređenim demokratijama pripada pravo da imenuju i razrješavaju članove vlade.

Kako govorimo o današnjoj Crnoj Gori, možda je ipak najvjerovatnije da se ništa od pomenutog neće dogoditi. Moguće je, čak, da nikada ni ne saznamo šta sudije u Upravnom sudu misle o postupku imenovanja Aleksandra Radovića. Ova priča, naime, ima još jednu malu začkoljicu,   jer  je prethodno smijenjeni direktor Uprave policje Zoran Brđanin od suda zatražio ocjenu zakonitosti te odluke. Po treći put Brđanin tuži, sada drugu, Vladu. Sud mu je u dva ranija postupka dao za pravo, a pravnici kažu da ima elemenata da se isto ponovi i treći put. Ukoliko se Brđanin još jednom vrati na čelo UP, o (ne)zakonitosti imenovanja njegovog v.d. nasljednika bilo bi bepsredmetno raspravljati.

Upravni sud već je poništio rješenje Spajićeve Vlade kojim je Artan Kurti razriješen sa mjesta Generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). U obrazloženju predsjednice sudskog vijeća Ljiljane Šoškić piše da Vlada nije navela ni jedan razlog za Kuritijevu smjenu. Samo je citarala član zakona kojim joj se daje za pravo za postavlja i razrješava Generalnog inspektora ANB-a. Premijer Spajić još od 2021. muku muči da nauči kako su pravni osnov i razlozi/valjano obrazloženje za nečiju smjenu dvije različite stvari. Ne ide mu da utuvi kako  poslu kojim se sada bavi, bez poštovanja forme nema ni suštine.

Kada se, citirajući ministra Šaranovića, dotakosmo evropskih vrijednosti, da zaokružimo priču: Od kako je Vlada odbila njegov prijedlog o imenovanju Lazara Šćepanovića za v.d. direktora Uprave policije, ministar Šaranović ne prisustvuje njenim sjednicama. Prisustvo je inače obavezno za sve ministre, izuzev kada su opravdano spriječeni da budu na sjednici. “Član Vlade dužan je da prisustvuje sjednici Vlade i učestvuje u njenom radu. Samo izuzetno, kad je član Vlade opravdano spriječen da prisustvuje sjednici Vlade, sjednici prisustvuje njegov pomoćnik ili sekretar ministarstva, uz prethodnu saglasnost predsjednika Vlade”, piše u jedinom postojećem propisu (Poslovnik) koji reguliše rad i ponašanje članova Vlade. Crna Gora nema zakon o vladi i, kako stvari stoje, neće ga ni dobiti u dogledno vrijeme.

Da slika bude kompletna – još jedna nezvanična informacija. Bolje rečeno javna tajna: od imenovanja Radovića ministar Šaranović ne komunicira sa prvim čovjekom Uprave policije. Kao što od svog imenovanja i povratka zakonitog direktora na čelo UP, nije komunicirao ni sa Zoranom Brđaninom.

Kao posljedicu takvog odnosa izvršne vlasti i Uprave policije imamo krajnje neobičnu, vanrednu situaciju. Prošlog ponedjeljka obaviješteni smo da su šumokradice kod Berana pucale na policajce koji su im oduzeli kamion sa bespravno posječenom oblovinom. Jedan policajac je, navodno, ranjen u tom obračunu. Premijer Spajić javno je zatražio kompletnu informaciju o tom događaju.

“Država će zaštititi svakog policajca, carinika, inspektora i bilo kojeg državnog službenika…”, napisao je Spajić na društvenoj mreži X, svom omiljenom kanalu komunikacije sa javnošću. I ministar Šaranović je, javno (opet preko X-a), naložio hitnu i temeljnu istragu “kako bismo razjasnili činjenično stanje i utvrdili istinu.”

Istog dana oglasio se i advokat Aleksandar Šćekić, iznoseći bitno drugačiju verziju spornog događaja. “Potpuna je neistina da je neko od građana pucao na policiju. Istina je obrnuta – policajac koji je čekao švercere, naišao je na grupu mladića koji su automobilom pretekli kamion. Za upravljačem je bio policajac koji je u tom momentu izvadio pištolj i ispalio ka njima pet ili šest metaka. Nakon toga svi su privedeni, a moj punomoćnik i momak koji je bio sa njim u automobilu pušteni su čim su dali izjave. Policajac je prvobitno zadržan u Odjeljenju bezbjednosti Berane, ali je i on pušten. Dakle, ne stoji premijerova opaska da moramo štiti policiju od građana, već obratno – u ovom slučaju treba da čuvamo građane od policije. Nadam se da će premijer, jer je obmanut, nakon sprovedene istrage donijeti zakonite odluke”, kazao je Šćekić.

Deset dana od tada, i još se ne zna ko je pucao na koga, da li je neko zaista ranjen u tom okršaju, sa koje strane obarača se nalazio eventualno povrijeđeni… Da li je crnogorski sistem bezbjednosti toliko nesposoban da ne može da dođe do osnovnih informacija o tom slučaju? Ili su neki od aktera obračuna toliko moćni da im ni Vlada ni UP ne smiju ići uz dlaku? Od koga tražiti neophodne odgovore?

Vlada ima preča posla. Kako saveznicima dokazati proklamovanu evroatlansku opredijeljenost vladajućih, kada Maja Vukićević (DNP) poslanica u Skupštini Crne Gore i Parlamentu Savjeta Evrope,  u ime Crne Gore glasa protiv prijema Kosova u tu organizaciju. A onda, dok ministarka evropskih integracija Maida Gorčević objašnjava kako to nije stav Vlade, potpredsjednik Vlade Vladimir Joković se glasne da kaže kako bi on isto glasao da je bio na mjesti poslanice Vukićević. Za kompletan utisak valja imati i, za sada nezvaničnu, informaciju da će, kada i ukoliko ukoliko dođe do najavljene rekonstrukcije vlade, upravo poslanica Maja Vukićević biti kandidatkinja partije Milana Kneževića za mjesto potpredsjednice Vlade zadužene za infrastrukturu. U čijem razvoju očekujemo ozbiljnu finansijsku  pomoć EU.

Još malo o domaćim nevoljama. Nekako u isto vrijeme svi su se dosjetili da lokalni izbori u Šavniku, započeti u jesen 2022. (dakle  prije 18 mjeseci) još nijesu završeni. Pošto bi taj posao valjalo privesti kraju, lokalne vlasti u tehničkom mandatu su, na elektronskoj sjednici, izmijenile sastav opštinske izborne komisije i donijeli odluku o skraćenju davno isteklog mandata odbornicima u lokalnom parlamentu. Očekujući da predsjednik Jakov Milatović utvrdi datum novih izbora, na koje bi oni izašli sa pozicija vlasti. Paralelno, Vlada je uvela privremene mjere u Šavniku i, takođe, donijela odluku o skraćenju mandata Skupštini SO Šavnik. Jednako očekujući da Milatović, kao što je to ovih dana uradio u slučaju SO Budva i Andrijevica, raspiše lokalne izbore i utvrdi datum njihovog održavanja. A da Šavnikom do izbora upravlja tim povjerenika naklonjen aktuelnoj većini u državnom parlamentu.

Potom je iz Vlade stiglo obavještenje da je donijeta odluka povučena, pošto je ona iz Šavnika prva stupila na snagu. Milatović je onda odbio da raspiše izbore ustvrdivši da mu odluka lokalne većine u Šavniku, predvođene DPS-om, “ne pruža pravno valjan osnov” za traženu odluku. Zatim je “povučena” odluka Vlade ipak izašla u Službenom listu i stupila na snagu. Predsjednik je ponovo odbio da postupi po njoj, analizirajući kako Vlada ne može lokalnom parlamentu skratiti mandat koji je već istekao. A i da on ne može raspisati nove izbore kad ni prethodni nijesu završeni.

Stručnjaci vijećaju kako izaći iz tog pravno-političkog galimatijasa. Laička javnost čeka ishod: da li će u Šavniku biti nijedan, jedan ili čak dva izborna procesa. Možda i oba istovremeno, pošto ne mogu donijeti veće nevolje od postojećih.

Milojko Spajić ostaje optimista. Čeka da sredinom juna dobijemo Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila (IBAR).”Za sada sve ide po planu. Postoje neke teškoće, ali ih u hodu rješavamo”, poručuje premijer, “Nadam se da će nas držati duh zajedništva i fokusa na evropske integracije.“

Ako je ovo “sve po planu”, možemo samo da zamislimo kakva bi nam se tek čuda dešavala da nešto skrene s puta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo