Povežite se sa nama

MONITORING

MANJINSKE PARTIJE I VLADAJUĆA KOALICIJA: Sve na prodaju

Objavljeno prije

na

zoran-becirovic-oleg-deripa

Dr Šerbo Rastoder, istoričar
Reprezentativni predstavnici ili ,,najamnici”

– Rezultati parlamentarnih izbora su povećali ,,cijenu” stranaka manjina na političkoj pijaci. Otvoreno je pitanje ,,pazara” za najam u budućoj vladi. Kako nema idealnog ,,gazde” manjine će biti primorane da odu kod onoga kojeg će lakše “svariti ” njihovi birači. Kako je postojeća koalicija nešto što je već isprobano, to sam siguran da se jelovnik neće mijenjati, pa ni raspored na trpezi. Suštinski će se malo toga promijeniti, ali refleks održanja će nužno ubrzati, pa i zahtijevati promjene. Bez obzira na to koliko izgledale politički kompatibilne, stranke koalicije će se boriti unutar istog biračkog tijela. Uticaj manjinskih stranaka je porastao gubljenjem upliva DPS-SDP unutar manjinskih zajednica. ,,Glasanjem za svoje” jasno je poručeno da oni u ovoj koaliciji nijesu ,,naši” i tu se raspala demagogija o građanskom društvu vladajuće koalicije.

Mnogo puta sam upozoravao da građansko društvo nije zajednica bezličnih i bez identiteta, već skup ravnopravnih različitosti. Ko to nije razumio sada je izgubio. Otuda očekujem proces ,,nacionaliziranja” tzv. građanskih stranaka i proces ,,denacionaliziranja” stranaka manjinskih zajednica. I nažalost one će se udaljavati, što će dovesti do novog pregrupisavanja. U tom procesu će opstati samo onaj ko razmišlja dugoročno, dok će gubitnici biti svi oni koji politiku vide kao ,,zaklon” i otaljavanje do druge prilike. Velike su šanse da nje neće više biti ili da bar o tome neće odlučivati oni kojima ,,sva pamet stoji omeđena statutom stranke”. Manjinske stranke su pred istorijskim izazovom. Ili će postati reprezentativni predstavnici ili po potrebi ,,najamnici”.

Velija Murić, advokat
Koalicija znači potiranje zla

– Mada se sve nacionalne stranke u političkom životu Crne Gore legitimišu kao zastupnici interesa svih građana – manjinskih zajednica, u suštini one takav mandat nemaju. Nemaju ga prije svega jer se broj glasača određene zajednice znatno razlikuje od broja dobijenih glasova, a time i osvojenih mandata. Mada te stranke na ovim izborima nijesu ostvarile tako velike rezultate, dobile su mogućnost da daju posljednju riječ o budućnosti crnogorskog društva.

Pod teretom podaničkog mentaliteta, nečega što je univerzalni problem u Crnoj Gori, slična situacija dešava se i sa Bošnjačkom strankom. Sasvim izvjesna koalicija sa DPS-SDP-LP znači potiranje zla koje je svih ovih godina u raznim vidovima trpio bošnjački narod. Lažna obećanja su dio ustaljene retorike, a hapšenja nedužnih i odvođenje u smrt zbog imena, oprobani sistem zastrašivanja do mjere otuđenja kolektivne svijesti. Bez dileme, pristupanje toj koaliciji znači odlaganje svega onoga čemu godinama teže brojne demokratski nastrojene stranke, organizacije, angažovani nevladin sektor i značajni pojedinci. Ulazak u tu koaliciju znači gubljenje šanse da se istorijski postane dio snaga koje rade u cilju obnove digniteta države Crne Gore. To znači prevaru naroda koji nacionalne stranke žele da personifikuju, usporavanje istorijskog procesa koji se neminovno kreće u smjeru društvenih promjena, a uz to i izdaju demokratski orijentisane opozicije.

Sead Sadiković, novinar
Propuštena prilika

Rezultat izbora omogućavao je manjinskim nacionalnim partijama, a prije svih Bošnjačkoj stranci, da demokratski proces u Crnoj Gori usmjere u pravcu odlučne borbe protiv organizovanog kriminala koji je orobio Crnu Goru. Zašto tu priliku nijesu iskoristili čelnici stranke koja je participirala i u prethodnoj vlasti i koji odlično razumiju razmjere krakova koji su pritisli Crnu Goru?

Moguće:

Bilo je potrebno izdići se na nivo dostojanstva bošnjačkog naroda koji je kroz vjekove znao i umio da čuva svoj obraz i obraz svog potomstva. Posljednji primjer desio se u periodu od raspada SFRJ do referenduma o samostalnosti Crne Gore, kada je spasonosna klica državnosti (jedina zaštita od velikosrpskog hegemonizma, čija su personifikacija u Crnoj Gori bili Momir Bulatović i Milo Đukanović) dominantno očuvana u kućama Bošnjaka i LSCG. Taj patriotizam kulminirao je na velikom referendumskom mitingu u Bijelom Polju, gdje je Rafet Husović poručio: „Pružimo ruku najvisočijem civilizacijskom idealu, slobodnoj i nezavisnoj državi. Recimo – Da – multietničnosti, državi ravnopravnih naroda, multikulturalnosti, državi prožimajućih kultura, tom cvjetnom buketu različitosti. Recimo – Da – domu svome evropskome. Bošnjaci su, konačno, raspakovali kofere u svojoj kući Crnoj Gori.” Toga maja 2006. ja sam se ponadao da će doći trenutak, koji je i došao 14. oktobra 2012. Husović je trebao da se sjeti tih svojih riječi i kaže – Bošnjaci koji su dali glas Bošnjačkoj stranci, jasno su poručili da je to ne Đukanoviću!

Stvarno:

Razradiću dva elementa u mnoštvu uticaja na lidere Bošnjačke stranke. Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović je bio u posjeti Milu Đukanoviću i Crnoj Gori, a bivši ministar u Karadžićevoj Vladi Momčilo Mandić poklanja pare Crnoj Gori, nakon dobijene tužbe u Strazburu, i to obrazlaže zahvalnošću Đukanoviću za ratno kovanje RS.

Kad god se pojavi neki novi podatak o nepočinstvima crnogorske vlade iz tog perioda, crnogorska javnost se nanovo iznenadi. Stepen čuđenja i iznenađenja raste proporcionalno sa protokom vremena i angažmanom političkih i nevladinih perjanica (iz zemlje i inostranstva) na pranju biografija vladajuće Crne Gore, na čelu sa čovjekom koji je na brojne načine „spasavao” Karadžićeve ratnike od Srebrenice do Goražda i Bihaća. Mandićev kredibilitet ne zaslužuje da se njegovim komentarima posvećuje značajnija pažnja. Ali, zbog činjenica koje su mu sigurno bile poznate, Bakir Izetbegović je morao da odustane od političkog trgovanja i davanja alibija vođstvu Bošnjačke stranke da uđe u koaliciju sa DPS-om (protivno volji svog članstva i glasača), i da time i lično potpomogne proces ispiranja krvi iz nedavne prošlosti i pranja biografija. Ovako, taj proces ulazi u fazu dodavanja omekšivača i aroma, koje ovaj put nose etiketu – Bošnjačka stranka.

Hazbija Kalač, predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice u Crnoj Gori
Bošnjački narod je žrtva i ratnog i postratnog vremena

– Tačno je da su nakon ovih izbora, tzv.manjinske partije stekle potencijal za konačne političke promjene što im je dalo specifičnu društvenu odgovornost demokratizacije Crne Gore. Koliko god se u tome vidjela historijska pravda i šansa da manjine očitaju lekciju demokratije tzv. većini, nerealno je čak i nepravedno očekivati da oni koji su najviše porobljeni nose i najveću društvenu odgovornost i teret.

Bošnjački narod u Crnoj Gori je žrtva i ratnog i postratnog vremena i od procesa demokratizacije društva očekuje prije svega institucionalno podizanje i vrednovanje njegove pozicije naroda koji je u novu Crnu Goru uložio puni politički kapacitet, kulturne i vjerske institucije, ali i svoju teritoriju što ga čini konstitutivnim narodom a nikako nacionalnom manjinom.

Pred Bošnjačkom strankom, kakva god da je, stoji i teret odgovornosti preuzetog amaneta ugovorene regionalizacije, posebno u tom kontekstu, realiziranja Sandžaka kao prekogranične regije, što bi za ovu stranku trebalo da predstavlja jedan od najskupljih političkih zaloga, koji je dodatno veže za DPS kao drugu ugovornu stranu.

Moram, nažalost, reći da uprkos zavidnom rezultatu postignutom na ovim izborima, politički put ove stranke ne daje veliki optimizam da će ona biti u stanju da iznese preuzete obaveze regionalizacije Crne Gore kao uslova svih uslova njene demokratizacije.

Ne treba zaboraviti činjenicu da je DPS, kao jedan od kreatora ratova na Balkanu, pod plaštom gospodara rata i mira, politički porobio manjinske narode, i ako je ključ promjena u njihovim rukama, jasno je da DPS neće lako ispustiti stečenu poziciju kontrole nad njima.

 

Nikolla Camaj, profesor
Istorijska prilika

– Manjine imaju istorijsku priliku, ali i politički izazov, da ovu vladajuću strukturu pošalju u opozicione klupe, što bi zasigurno ozdravilo crnogorsko društvo, a i sam DPS. Možda to izgleda prevelik zalogaj za manjine, ali ako stvaranje nezavisne Crne Gore nije predstavljao veliki zalogaj, onda ni ovo nije. Manjine su dokazale da imaju petlju i 1997. kada su podržale reformsko krilo DPS-a i 2005. na referendumu, mada su oba puta izigrane od jedne te iste strukture (Sporazum iz 1997, Zakon o manjinskim pravima, Zakon o Glavnom gradu…).

Stoga je neobjašnjivo izjašnjavanje pojedinih čelnika da im je DPS prirodniji, a nekima i jedini partner. Kako to da hrvatska manjina prednost daje onima koji su razorili Dubrovnik? Kako Bošnjaci vide prirodnijeg partnera u stranci čija je vlast deportovala bosanske izbjeglice i sprovela policijsku torturu nad čelnicima SDA? Da li Albanci moraju opravdati DUA, svrstavanjem uz političku opciju koja je sprovela policijsku akciju Orlov let, te opljačkala Ulcinj (Solana, Morsko Dobro, Valdanos) i Malesiju, otimanjem zemljišta na Tuškom/Ćemovskom Polju i uskraćivanjem prava na lokalnu samoupravu. I da li bi svi oni zajedno smjeli „utapati se” u strukture sa kojima je vezano toliko toga, a tiče se osiromašenja građana i obogaćenja pojedinaca iz vrha vlasti i njima bliskih. Istorijsko NE manjina dosadašnjoj vlasti označio bi kraj jednog tipa vladavine, koji ne može predstavljati budućnost ovog društva i ove države.

Međutim, i druga strana nudi nešto neizvjesno, nedefinisano. Neuvažavanje osjećajnosti manjina u Crnoj Gori prema ključnim nacionalnim pitanjima, kao što je odnos prema genocidu u Srebrenici i prema nezavisnosti Kosova, otežava predstavnicima manjina da podrže takvu strukturu, uprkos mogućim očekivanjima. Ali, zar DOS nije bio sličan konglomerat koji je ipak donio promjene Srbiji?!

Šta će biti ako manjine odu u koaliciju sa DPS-om? Doživjeće sudbinu DUA-e. Biće plodni koliko i kukuruz pod smokvom. DPS ih neće štedjeti, a birači će ih kazniti. Ako znamo da se u Crnoj Gori svemu zna cijena ali ne i vrijednost, bojim se da se upravo to i dešava. Jedino nezavisni blok manjina, koji ne bi bio 100 odsto lojalan nijednoj strani, već samo podrška oko konkretnih pitanja, mogao je da uravnoteži političku scenu Crne Gore i poboljša status manjina u cjelosti.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo