Povežite se sa nama

MONITORING

Majice po mjeri mafije

Objavljeno prije

na

milo-djukanovic-ranko-krivo

Izbori se završiše. Firma Geneks može da se vrati osnovnoj djelatnosti. Pročišćena. Rastjerali su politički i konfekcijski nepodobne iz sopstvenih redova pa će sada mnogo jači i vođi miliji, u nove, građevinske poduhvate. Šteta što, uprkos žarkoj želji, nijesu uspjeli da pomognu šefu. Nije valjala ni teška mehanizacija Momčila Dedića i ekipe koja stoji iza njega da namakne apsolutnu vlast.

Radnici privatne građevinske firme iz Podgorice, njih sedam, izbačeni su sa posla nakon što su neposredno pred parlamentarne izbore odbili da, na radnom mjestu, obuku dresove DPS-a – crvene majice sa crnogorskim grbom, sa prednje, i brojem izborne liste koalicije Evropska Crna Gora – Milo Đukanović, 11, sa zadnje strane. Vlasnik firme Momčilo Dedić tom prilikom kazao je da je njegovo pravo da odluči koje će boje biti i što će pisati na radnoj uniformi. ,,Ako nekome smeta crnogorski grb – ne mora da živi ovdje.” Demokratski i patriotski.

Najnoviji biser iz Geneksa za Monitor prenosi otpušteni radnik: ,,Nakon svega tražili smo da nam kažu ono što po zakonu imamo pravo da znamo – zbog čega smo dobili otkaz. Rekli su nam: ‘Nijeste dobili otkaz, vi ste na slobodnim danima. Na naše pitanje: A poslije isteka ugovora, 31. oktobra’, dispečer nam je kazao da su mu rekli da nema produžetka ugovora sa nama”, priča vozač šlepera Zoran Bulatović.

Sve je počelo tri dana pred izbore kada su radnicima, sigurnim glasačima vlasti, u krug firme nadređeni donijeli desetak majica, koje su ovi, razumije se, odmah obukli. Bulatović je mislio da će na tome i ostati.

,,Sjutradan, kada sam pošao da uzmem putni nalog, kao da sam ušao u butik – posložene majice. Šef Miki Raičević kaže dispečeru Petru Vujačiću: ‘Daj mu majicu!” Vidio sam da je propagandni materijal, uzeo sam je iz učtivosti, ne namjeravajući da je obučem, ubacio u kamion. Sjutra ujutru, nas sedam-osam, išli smo za Bijelo Polje. Kada smo se vraćali, dok smo bili u Platijama, zvali su nas da dođemo i u firmu sipamo gorivo, iako su morali znati da goriva imamo dovoljno. Čim sam stigao šef me je pitao gdje mi je majica, na što sam odgovorio da je u kamionu. ‘Tu majicu moraš da obučeš’, kazao je. Ja sam uzvratio da ne moram. ‘Ako nećeš da obučeš, razdužićeš se’, rekao je istog trena. Odmah su me razdužili.”

Otkaz, od milošte – odmor, automatski su uručili i Zoranovom kolegi Čedomiru Miranoviću. Tog dana prišli su mu šef i dispečer i pitali ga gdje mu je majica koju je prethodnog dana, kao i ostali, dobio.

,,Moraš da je obučeš, nemoj da mi praviš problem’, rekao mi je šef. Odgovorio sam mu da samo sebi mogu da napravim problem, njemu sigurno ne. Insistirao je. To primoravanje možda nekome ne smeta, ali meni smeta. Kazao sam mu:’ Sjutra na izbore izlazi trinaest izbornih lista. Da mi svih trinaest majica tu ostaviš neću uzeti nijednu, jer nijesam član nijedne partije.’ Nakon toga mi je samo rekao:'Razduži se.’ Razdužili su nas istog sekunda. Čak nam nijesu dali ni kamion da povezemo do parkinga”. Nema čekanja dok traje obnova.

Nakon što su se razdužili, priča Miranović, prilikom izlaska iz firme sreo je prijatelja koji je došao, prvi put, da traži posao. Nije prošlo ni desetak minuta zove prijatelj i kaže:”Ja gore prođoh nego vi. Pitali su me prvo za koga sam glasao i da li imam člansku kartu DPS-a. Kada su čuli da nijesam njihov član, samo su rekli – napolje.”

Slično su poručili i mašinisti Božidaru Kneževiću. Prišao mu je šef Radonja Milić i rekao da mora obući majicu. ,,Odbio sam i kazao mu da svoj posao radim pošteno i da me to ne interesuje. Poslije petnaestak minuta šef me je pozvao i rekao da sam dobio otkaz. Kazao sam mu da su mi četvoro đece ostavili bez hljeba”. Stroga, ali poštena je Geneksova logika: on njih bez glasova, oni njega i porodicu bez hljeba!

Božidarovog kolegu Mika Draškovića nadređeni su zvali i ubjeđivali da na izborima glasa za DPS kako ne bi dobio otkaz. Nijesu ni na tome stali.

,,Tamo gdje glasam, u Bijelom Polju, njihov aktivista me je nagovarao da sve moje ubijedim da glasaju DPS i da na listiću, umjesto kružića, stavimo kvadrat oko broja 11 kako bi oni kasnije mogli da provjere jesam li ih poslušao.”

Narečeno u Geneksu i nije neka novost. Partijska kampanja u okviru firme ovoga puta je ,,samo” pooštrena, imajući u vidu nikada lošije stanje prtije na terenu. Momčilo Dedić i, prema pisanju medija – oni čiji je on istureni igrače, znaju znanje.

,,Slušao sam od kolega da su ih za ove, ali i za prethodne izbore, šefovi ubjeđivali da glasaju za DPS ili da ne izlaze na glasanje. Vršili su, pričaju mi, nevjerovatan pritisak. Čuo sam od ljudi koji tamo rade da niko u koga su posumnjali nije smio izaći na izbore”, svjedoči Zoran Bulatović.

Miranović kaže da mu sve ovo još teže pada jer nije imao ni jedan kiks za tri godine koliko je radio u firmi.

,,Ovo je uslovljavanje. Dresura! Čitavo vrijeme koliko radimo nijesmo imali godišnji odmor. Za Novu godinu i Božić firma ne radi pa ni mi, ali klasičan odmor, od 24 radna dana, nikada nijesmo imali, a radili smo i po 12 – 14 sati, neđeljama…Da mi daju majicu sa grbom Crne Gore ja ću da je nosim. Radim i živim ovdje. Nosio bih je i nosiću je. Ali ovo nijesam htio da prihvatim”, izričit je Miranović.

Zoran Bulatović, ponavlja: ,,Lijepo je odgovorio moj kolega Koprivica: ‘Nijesam ja bandera da oni lijepe što hoće.” Otpušteni radnici koji su odbili da budu propagandno oruđe silnika dali su neporeciv dokaz da su – ljudi.

Ubović redovan ,,gost” Geneksa

Duže vrijeme u poslovnim krugovima spekuliše se da je Momčilo Dedić samo formalni vlasnik Geneksa te da su pravi vlasnici isti kao i u slučaju druge građevinske firme, Bemaks (čiji je formalni vlasnik Veselin Kovačević ) – Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, koji su, nadalje, istureni igrači bivšeg ministra vanjskih poslova Milana Roćena.

Sva trojica negiraju veze sa pomenutim firmama. Ubović i Mijajlović, vlasnici firme Fendy koja je vlasnik poznatog podgoričkog kafea Grand, zvanično ne mogu biti dovedeni u vezu sa Bemaksom.

Roćen, Ubović, Mijajlović, Kovačević i Dedić, često zajedno sjede u Grandu, a neki su i kumovski povezani. Ne samo to: kako su u više navrata pisali mediji, Ubović i Mijajlović, prema tvrdnjama dobro obaviještenih izvori iz biznisa, često se pojavljuju kao pregovarači u ime Bemaksa.

Monitorovi sagovornici Zoran Bulatović i Čedomir Miranović tvrde da je Ranko Ubović redovan ,,gost” u Geneksu. ,,Ubović često dolazi u firmu, svrati, obiđe, pita se sa nama, porazgovara”.

Bulatović i Miranović kažu kako je javna tajna da je on pravi vlasnik firme.

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT
Skrivanje kriminalaca iza državnog grba

Prijetnja otkazom radnicima koji ne žele da nose oznake određene političke grupacije predstavlja neposrednu diskriminaciju s obzirom na političko opredjeljenje. Zakon o radu zabranjuje diskriminaciju, makar se ona nevješto i drsko sakrivala državnim grbom i naknadnim ,,objašnjenjem” da ovi radnici imaju ,,slobodne dane”. Isti zakon daje mogućnost sudske zaštite zaposlenima koji su izloženi diskriminaciji, tvrdi advokat Veselin Radulović.

,,Poseban je problem to što činjenice ukazuju na ozbiljnu sumnju da se radi o organizovanom djelovanju u korist određene političke partije. Ovim radnjama pribjegavaju privredna društva koja godinama dobijaju poslove koji se finansiraju državnim sredstvima, a sve to zahvaljujući onima čiji broj ili oznaku su željeli da nametnu radnicima.

Više puta sam ukazivao da djelovanje DPS-a počiva na principima koji se u krivičnopravnoj teoriji objašnjavaju kao principi rada kriminalnih organizacija. Slučaj radnika Genexa samo je jedan od mnogih koji dokazuje da Crna Gora nema državnog tužioca i policiju koji svoje obaveze izvršavaju zakonito. Kada to bude slučaj, ‘slobodne’ i neke manje slobodne dane dobiće mnogi, ali ne i radnici koji rade pošteno i čiji jedini grijeh je što neće da nose majicu sa oznakom kriminalne organizacije”.

LJUPKA KOVAČEVIĆ, NVO AKTIVISTKINJA
Moderno ropstvo

Zato što ne ,,ljube” DPS SDP, manje ili više grubo, mnogi su do sada izgubili posao. Odbiti da budete samo koristan šraf ili dekor u tom sistemu nosi etiketu ,,nekorisan”, ,,komplikovan”, ,,čudan” jer ,,šta vas košta da obučete majicu” ili sjutra ,,uniformu” za gazdu koji ne samo što raspolaže vašim vremenom, znanjem i sposobnostima, već želi da raspolaže vašim tijelom, vašim ubjeđenjima, vašim sjećanjem i vašim emocijama. Bezbroj je primjera ove matrice u Crnoj Gori, izbori su samo ,,periodična situacija” kada se utvrđuje matrica, kaže sa Monitor Ljupka Kovačević iz NVO Anima.

,,Izgleda da je sam centar moći ugroženiji i prag tolerancije prema dužnicima sistema je spušten na nizak nivo. Projektanti ovog zločinačkog i kriminalnog sistema i njihovi sljedbenici u praksi manje-više svih ideoloških usmjerenja u Crnoj Gori propagiraju sasvim uspješno moderno ropstvo gdje su ljudi potrošna roba na koje se lijepe etikete prema prilici i situaciji, ‘davanjem posla’ im se oduzima svaka privatnost i ličnost.

To je kontinuitet sistemskog nasilja. Pripada istom ‘paketu mjera’ koje se ogledaju i u ovom dopuštenom nasilju na sportskom događaju (ne treba biti naivan da nije moglo biti spriječeno da se htjelo spriječiti) to je jasan postizborni znak da je podignut veći stepen pripravnosti za proizvodnju nasilja.”

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

SLUČAJ PETRA IVANOVIĆA: Mak na konac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova vlast bi, ukoliko zaista ima namjeru da ispravi krive drine prethodnog režima, i izvede na čistac sve zloupotrebe državnih resursa od strane ranijih moćnika, morala najprije da oslobodi institucije, prvenstveno tužilaštvo. A ne da kopa, što bi reko′ bivši ministar Ivanović, po fiokama, i u televizijskim emisijama glumi civilni sektor

 

Petar Ivanović, bivši ministar poljoprivrede, istjerivao je „mak na konac“ na državnoj televiziji. S brdom fascikli i dokumenata, opušten kao kod kuće, objašnjavao je kako je „notorna laž“, da je za jedan dan, tokom kog je bio u Podgorici, uzeo dnevnice od pet hiljada eura za put u sedam zemalja, za šta ga je prethodno optužio aktuelni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, aludirajući da je Ivanović zloupotrijebio tadašnju poziciju.

I istjerao ga je, reklo bi se. Dokazao je silnim papirima i slajdovima u studiju, brižljivo pripremljenom da i tehnički odbrani bivšeg ministra i aktuelnog ekonomskog savjetnika predsjednika države, da je stvarno bio na tim putovanjima, da ih nije izmislio, a da su mu dnevnice koje su mu po tom osnovu pripale, isplaćene kasnije, u jednom danu. Stvar računovodstva valjda.

Zanimljivo je, svakako to, da prvi put gledamo bivšeg ministra s tolikom dokumentacijom kako maše papirima u sopstvenu odbranu. A prilika, da se brani javno, imao je mnogo. Ranije je, međutim, kad god bi postao akter neke od afera, radije pribjegavao performansima – bacao perje ili citirao Ajnštajna. Kao onda kada je pokušao da demantuje pisanje Vijesti da je u godini kojom je vladao poljoprivredom broj zaposlenih u toj oblasti smanjen na 2.490 hiljada. Istina, nije mu tada bilo lako da papirima dokaže svoje fantastične statistike o vrtoglavom rastu zaposlenih u poljoprivredi od 52 odsto za jednu ili 136,5 posto za dvije godine njegovog ministrovanja. Lakše mu je bilo da u studio dovede sve zaposlene u poljoprivredi. Stali bi.

Papire i fascikle, a ni gostovanje ministra na TV-u nijesmo vidjeli ni onda kada je OCCRP objavio istraživanje koje je Ivanovića dovelo u vezu sa klanom Darka Šarića, koji je u Srbiji nedavno zbog trgovine narkoticima osuđen na 15 godina zatvora.

To istraživanje dovelo je bivšeg ministra u vezu sa Šarićevim kompanijama i aferom vezanom za Fudbalski klub Mogren, kada je budvanski DPS funkcioner Boro Lazović poklonio  zemljište od 20.000 kvadratnih metara FK Mogrena, tik uz obalu, „investitorima iz Švajcarske i Francuske”.  Lazović je zemljište, u stvari, poklonio Šariću, otkrio je OCCRP u saradnji sa MANS-om, a čitava transakcija odrađena je preko dvije kompanije – Nova Star CG i Amsone Enterprises Montenegro. OCCRP je došao do dokaza da je Nova Star CG u vlasništvu firme Nikomat LLC iz Delavera, iza koje su bili Šarićeva sestra Danijela i Nebojša Jestrović, a da je direktor kompanije Nova Star CG Blagota Radulović, pomoćnik ministra Petra Ivanovića.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO SE SDT DOHVATILO STARIH AFERA: Priče za laku noć

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da su u SDT-u ozbiljni, novinari bi ovih dana pred tužilaštvom čekali da dođu (ili da ih dovedu) i u prisustvu advokata daju svoj iskaz makar dva bivša premijera, jedan gradonačelnik i predsjednik Privrednog suda. Ovako, sve liči na labudovu pjesmu odlazećih. Odnosno, neraspoređenih

 

Dvije, pomalo zaboravljene, privredne afere – raspodjela namjenskih kredita za poljoprivredu iz Abu Dabi Fonda i privatizacija HTP Boka – ponovo su se našle u fokusu javnosti, zahvaljujući Specijalnom državnom tužilaštvu.

Kao u dobra stara vremena (privođenje čelnika Budve, afera državni udar na izborni dan 2016) novinari su prošlog četvrtka u zoru, od svojih izvora iz policije i tužilaštva upozoreni da pripreme kamere i reportere pošto će tokom dana u Specijalno državno tužilaštvo policija privesti aktere afere Abu Dabi Fond. Prema najavama, njih je trebalo da  predvodi poslanik DPS-a Petar Ivanović, nekadašnji ministar poljoprivrede i ekonomski savjetnik predsjednika države Mila Đukanovića.

Njega privode čim mu, u toku dana ili najkasnije sjutra, Skupština skine imunitet. Tako je glasila dojava. Pokazaće se – netačna.

Službenici specijalnog policijskog tima priveli su na saslušanje u SDT Budimira Mugošu, nekadašnjeg ministra poljoprivrede u prelaznoj vladi iz 2016. godine, Zorana Vukčevića, doskorašnjeg direktora Investiciono-razvojnog fonda i procjenitelja Milana Adžića. Nešto kasnije, istim povodom do zgrade Tužilaštva došetao je i poslanik Ivanović. Pa potom i biznismen Dragan Brković. Svi su, nakon saslušanja otišli kući.

Naknadno smo, nezvanično, obaviješteni da niko od saslušanih u tom trenutku nije imao status osumnjičenog lica, iako SDT istragu o ovom slučaju vodi, navodno, od sredine 2019. A sporost tužilaštva može da iznenadi samo naivne ili neupućene.

Priča počinje u junu 2015. godine kada je u glavnom gradu UAE potpisan sporazum o kreditiranju crnogorske poljoprivrede sredstvima Abu Dabi Fonda za razvoj, u iznosu od 50 miliona dolara. Dokumentacija o tom poslu je nepotpuna, potvrdio je u utorak ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović. Tako je i pitanje državnih garancija kojima je pokriven dobijeni kredit i dalje otvoreno. U novoj Vladi, kažu, ne mogu da pronađu dokumenta koja bi morala da postoje. Zatražiće ih od zajmodavca iz UAE, kako bi se obavijestili o obavezama države u ovom poslu. Do tada, Vlada se drži onoga za šta i sama može utvrditi da je sporno.

Nakon što je objavljeno da će novcem iz Emirata kreditirati projekte iznosima od jednog do tri miliona, Ivanovićevo Ministarstvo poljoprivrede je uputilo javni poziv zainteresovanim poljoprivrednim prizvođačima. Čim su krajem 2015. potpisani prvi ugovori bilo je jasno da tu nijesu čista posla.

Među odabranim zajmoprimaocima našla se i pljevaljska Vaktra Jakić u stečaju, za koju je već  bilo upitno da li će vratiti dobijeni novac. Novinari su pitali ministra Ivanovića čime ta firma garantuje za kredit, pošto ima ogromne dugove prema radnicima, Opštini, državi i kreditorima, a sva imovina joj je založena. „Kompanija je dala kvalitetnu garanciju i ne postoji opasnost da Vlada bude u situaciji da vraća kredit”, odgovorio je Ivanović.

Potom je, 6. aprila naredne godine, Fabrika peleta u Pljevljima svečano otvorena. Da bi se, koji dan kasnije, rodila sumnja da su se gosti i domaćin  slikali sa peletom koji je Vektra kupila u drugoj fabrici, pa ga prepakovala u vreće sa oznakom Vektre Jakić. Kredit – nije vraćen. Zato je IRF, u oktobru 2018, stavio zalog na opremu fabrike.

SDT se, i dalje, pretvarala kako o spornom poslu ne zna ništa. Sporadični napisi u medijima objedinjeni su, prošireni i dokumentovani u serijalu Mehanizam – Državna tajna RTCG, početkom  2019. godine. Novinar Mirko Bošković i njegovi saradnici došli su do podataka da su višemilionske kredite dobile i tek osnovane firme rizičnog kredibiliteta, sa poreskim dugovima i teško ostvarivim biznis planovima. Većina njih nije ispunjavala postavljene kriterijume, a dobar dio obećanog nije realizovan.

Danas znamo da je od pozajmljenih 50 miliona dolara država podijelila svega 23 koje je dobilo devet ovdašnjih kompanija. Ostatak novca je, izgleda, vraćen vlasniku. Ono što je plasirano, išlo je mimo državnog Trezora, preko specijalnog računa u Prvoj banci.

Ministar Stijović je početkom nedjelje objašnjavao kako je prva tranša od 15 miliona na račun Prve banke legla 2015. godine i da u Ministarstvu „nemaju podataka“ ko je dao nalog da se taj novac deponuje na računu van državnog sistema, „dok je druga tranša od 14,6 miliona prebačena po nalogu Milutina Simovića“.

Ubrzo se oglasio i bivši ministar. ,,Radio sam u cilju zaštite državnih interesa, u koordinaciji sa nadležnim institucijama. Sve ove navode lako je utvrditi uvidom u dostupnu dokumentaciju”, poručio je Simović.

Iz SDT-a se ne oglašavaju, osim što su slučaj proglasili tajnim, pa u dogledno vrijeme ne moraju objašnjavati svoje postupanje. Recimo: šta je postupajući SDT Stojanka Radović radila dvije godine ako su dokumentaciju iz resornog ministarstva dobili tek sada, dok su inicijalna saslušanja učesnika afere obavljena prošle nedjelje. Ili: da li je na sporu istrage SDT-a uticala činjenica da je, prema navodima medija, jedan od službenika Ministarstva koji je „pratio cijeli slučaj“ blizak rođak glavnog SDT Milivoja Katnića? Da li je Glavni SDT obavijestio  saradnike o mogućem konfliktu interesa? Kada će, i zašto već nije, SDT saslušati nekadašnje premijere Mila Đukanovića i Duška Markovića, pošto je malo vjerovatno da se Vladin posao vrijedan 50 miliona mogao realizovati mimo njihovog znanja i odobrenja? Da li izborna kampanja u Nikšiću ima veze sa činjenicom da Milutin Simović još nije saslušan? Makar, javnost o tome nije obaviještena.

Konačno, sporan je i iznos novca za koji je država, eventualno, oštećena u ovom poslu. Riječ je o više od devet miliona eura, pišu Vijesti pozivajući se na dokumentaciju tužilaštva. Istovremeno, potpredsjednik Vlade Dritan Abazović tvituje: „Krenula hapšenja više lica u sklopu afere Abu Dabi Fond, u kojoj je budžet oštećen za više desetina miliona eura”. Devet ili više desetina – nije sve jedno.

Zato se, nakon ovog kruga priče, u centru pažnje našao biznismen Dragan Brković. „Država treba da pomogne da se proizvodnja vrati, da se povećavaju zapošljavanje i izvoz, a ne političke manipulacije i ćeranje duhova”, kazao je Brković nakon saslušanja u SDT-u da bi potom za poslovne nedaće okrivio Markovićevu Vladu. ,,Sve ovo što se meni dešava počelo je za vrijeme prethodne Vlade. Prethodna Vlada se nije bavila proizvodnjom, nju nije interesovala ni proizvodnja, ni izvoz ni zapošljavanje…“.

Prije nego se, eventualno, složimo sa gospodinom Brkovićem, da preciziramo. Ovo što se njemu dešava počelo je prije ravno tri decenije, u prvom premijerskom mandatu njegovog kuma Đukanovića. Tada je Brković, kao ovlašćeni prodavac opelovih automobila i autodjelova, ne zna se kako i zašto, postao gospodar svih uvozno-izvoznih poslova Kombinata aluminijuma. A nedugo zatim i povlašćeni zajmodavac sa statusom inostranog kreditora. KAP je propao, a Vektra je krenula da kupuje preduzeća. Pa ih dovodi do bankrota, radnike šalje na biro (uz neizmirene plate i doprinose) a imovinu – rasprodaje. Sve uz amin i zaštitu nadležnih.

Onda je, pošto je Brković krenuo da kritikuje bivše vlasti, iz SDT-a stigao glas: analizirajući privatizaciju HTP Boka i neispunjene obaveze njenog vlasnika, tužilaštvo je utvrdilo da je država u tom poslu oštećena za oko 50 miliona eura.  ,,Sagledane su sve činjenice i okolnosti bitne za donošenje odluke, koja će biti najvjerovatnije u narednih nekoliko dana”, kazao je sagovornik iz SDT-a Vijestima.

Sad, dakle, i tužilaštvo zna: HTP Boka privatizovana je 2007. godine. Rok za obećane investicije istekao je 2010. Iz Vektre su, tada, državu optužili za prevaru. ,,Naša analiza je pokazala da je HTP Boka morala ići u stečaj, a ne u privatizaciju”, tvrdio je predsjednik borda Vektra Boke Milić Popović.

Potom smo saznali, od nekadašnjeg ministra turizma Predraga Sekulića, kako se država obavezala da će – ako Boka ode u stečaj – Vektri vratiti 70 odsto kupoprodajne cijene, odnosno 15,5 miliona eura!? Uključio  se i predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. On je zahtjev CKB-a iz 2011, da se u Vektra Boku uvede stečaj zbog nevraćenih kredita, prihvatio tek 2015. „Kao posljedica odluke o uvođenju stečaja bez posla je ostalo 120 radnika Boke. Njima kompanija i njen vlasnik već duguju doprinose od 2010. godine do danas. Ujedno, Vektra Boka državi – na ime neplaćenih poreza i doprinosa – duguje oko tri miliona eura. To, ipak, nije bio razlog da se izvršna vlast na bilo koji način umiješa u ovaj postupak…“, pisao je tada Monitor.

Šest godina kasnije javlja se SDT. Osam dana prije nego se na sjednici Skupštine nađe zakon kojim taj dio tužilaštva prestaje da postoji. A njegovi tužioci postaju – neraspoređeni. Biće da to nema nikakve veze sa HTP Bokom ni sa aferom Abu Dabi Fond. Što bi rekao jedan, za to ne postoji ni udaljena sumnja.

Ili su u tužilaštvu, zaista, ozbiljni. Pa će uz Dragana Brkovića isti tretman imati i njegovi uticajni saradnici – od kuma do predsjednika Privrednog suda. Preko ministara iz desetak vlada i čelnika 2-3 Savjeta za privatizaciju.

 

Lažna obećanja i tuđi d(r)ug

Od 11 firmi koje su konkurisale za kredite iz Abu Dabi Fonda novac je dobilo njih devet, iako su samo dvije ispunjavale sve postavljene uslove (Franca iz Bijelog Polja i Goranović iz Nikšića su ispunjavale postavljene kriterijume i namjenski iskoristile dobijene kredite).

Prema javnom pozivu, iznos kredita koji može biti odobren nekoj kompaniji (između jednog i tri miliona) bio je direktno uslovljen njenim finansijskim stanjem. Naime, kredit je mogao biti najviše 30 odsto trajnog obrtnog kapitala kompanije (zalihe proizvoda, gotovina na računima i evidentirana potraživanja). Autori Mehanizma došli su do podataka koji svjedoče da je ovaj kriterijum drastično kršen.

Tako je kompanija Milkraft Leche iz Pavinog Polja dobila tri miliona iako je imala svega 100 hiljada eura obrtnih sredstava. Obećana mjekara još nije završena,  a Milkraft ne vraća uzeti kredit.

IM Gradina iz Rožaja dobila je tri miliona iako je imala obrtna sredstva u iznosu od 370 hiljada eura dok su njene sestre firme bile u blokadi zbog višemilionskih dugova. Od obećane farme za tov junadi i moderne klanice nije bilo ništa, a vraćanje uzetog kredita palo je na teret države.

Agro Carine iz Plužina dobila je 2,5 miliona iako, prema finansijskim izvještajima, nije imala obrtna sredstva. U obećanu farmu ovaca nije uloženo ništa, a kompanija je uzeti kredit vratila 2018. godine.

Vektra Jakić – dobila je tri miliona kredita prikazujući obrtna sredstva od 5,7 miliona (morali su imati najmanje devet miliona). Kompanija ne vraća uzeti kredit.

Tri kompanije su, prema dostupnim podacima, iskoristile kredite u skladu sa ugovorom, iako nijesu ispunjavale uslove za njegovo dobijanje.

HM Durmitor sa Žabljaka, dobila je dva miliona i pored obrtnih sredstava vrijednih samo 575 hiljada eura.

Kompanija Eko Per, vlasnik fabrike vode Diva iz Šavnika, dobila je 2,5 miliona iako su njena obrtna sredstva bila pet puta manja.

FML Nikšić, vlasnik mljekare Nika, dobila je 1,2 miliona mada firma nije imala obrtna sredstva.

Dobijeni novac namjenski su iskoristile i firme Franca i Goranović.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE PADA PRESUDE ZA DRŽAVNI UDAR: Kraj Katnićeve (karij)ere?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najveći slučaj Katnićeve tužilačke karijere pao na Apelacionom sudu, a ostaje nejasno ko će zastupati optužnicu u ponovnom suđenju, s obzirom na to da Vlada planira ukidanje Specijalnog državnog tužilaštva

 

Izborni je dan u Crnoj Gori – 16. oktobar 2016. godine. Izbornu šutnju i povremene izvještaje o izlaznosti birača prekida vijest o hapšenju srpskih državljanja zbog sumnji da su pripremali nasilje u izbornoj noći. Informaciju su, kao nezvaničnu, prvi prenijeli mediji (prednjačio Pink M) bliski tadašnjem režimu okupljenom oko Demokratske partije socijalista (DPS), a kasnije i ostali.

Glavni specijalni državni tužilac (GSDT) Milivoje Katnić tog popodneva zvanično je saopštio da je privedena grupa državljana Srbije zbog sumnji da su planirali teroristički napad, ali i da su određene političke strukture umiješane u stvaranje kriminalne organizacije. Opozicione partije tada su optužile Katnića da se direktno umiješao u izborni proces i uticao na volju birača insinuirajući da su opozicioni političari planirali „državni udar“ – naziv koji će cijeli ovaj slučaj nositi sve do danas. Katnić je kasnije pojasnio da je morao izaći sa takvim saopštenjem na dan izbora kako bi obeshrabrili sve organizatore, jer tada još nijesu znali brojnost kriminalne grupe i razmjere plana.

Od tada će Katnić lični i ugled SDT uložiti u postupak gonjenja optuženih za „državni udar“. Njegovo tužilaštvo podiglo je prvo optužnicu protiv 13 srbijanskih, crnogorskih i ruskih državljana, među kojima su bili lideri Demokratskog fronta (DF) Andrija Mandić i Milan Knežević. Devet državljana Srbije još 2017. godine potpisali su sa SDT-om sporazum kojim priznaju učešće u pokušaju terorizma. Organizatori su navodno bili članovi ruske tajne službe (GRU) Eduard Šišmakov i Vladimir Popov, dok je napad na građane i policiju trebao navodno da predvodi bivši šef srpske žandarmerije Bratislav Dikić.

Specijalno vijeće sudija podgoričkog Višeg suda – kojim je predsjedavala sutkinja Suzana Mugoša, a članovi vijeća bile Vesna Pean i Dragica Vuković, osudilo je sve optužene krajem 2019. godine na skoro 70 godina ukupno. Proces je nazvan „suđenjem vijeka“, a postupak su obilježile mnoge kontoverze – najveća je bila svjedok saradnik Aleksandar Saša Sinđelić koji je više puta javno mijenjao iskaz, od toga da su ruski GRU i poslanici DF-a pokušali nasilnu smjenu vlasti i ubistvo tadašnjeg predsjednika DPS-a Mila Đukanovića, do toga da je riječ o montiranom procesu Milvoja Katnića i crnogorske policije. Dok je svjedočio u postupku, Sinđelića je u Hravtskoj čekala pravosnažna presuda za ubistvo gdje je i izručen nakon izricanja presude.

Vijeće Apelacionog suda Crne Gore kojim je predsjedavao Zoran Smolović, članovi vijeća Milenka Žižić i Seka Piletić, donijelo je odluku prošle sedmice da se ukine prvostepena presuda Višeg suda i predmet vrati na ponovno suđenje pred novim vijećem. Odluka nije bila jednoglasna jer je Žižić bila protiv takve odluke. Najveći slučaj Katnićeve tužilačke karijere je pao na Apelacionom sudu, a ostaje nejasno ko će zastupati optužnicu u ponovnom suđenju, s obzirom na to da Vlada planira ukidanje Specijalnog državnog tužilaštva.

„Vijeće je ukinulo prvostepenu presudu jer su u postupku njenog donošenja, i u samoj presudi, počinjene povrede odredaba krivičnog postupka, a zbog kojih se nijesu mogli prihvatiti zaključci u prvostepenoj presudi, kako u odnosu na postojanje krivičnih djela, tako i u odnosu na postojanje krivice za ta djela” navodi se u saopštenju Apelacionog suda od 5. februara. Predmet „državni udar“ već je dodijeljen sudiji specijalnog odjeljenja Višeg suda Zoranu Radoviću.

U obrazloženju odluke vijeće sudija navodi da u obrazloženju prvostepene presude nijesu navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, dok je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno u pogledu postojanja krivičnih djela optuženih za koja su proglašeni krivim i njihove krivice za ta djela. Prvostepeni sud je, dalje navode, izmjenio činjenični dio optužnice za Mandića i Kneževića, unoseći u presudi datum drugačiji od onog koji je specijalni tužilac naveo, što je u suprotnosti sa zakonom. U obrazloženju navode i da prvostepeni sud nikada nije utvrdio postojanje oružja kojim je trebalo izvršiti krivično djelo, kao i da je, kako su ocijenili, pogrešno utvrdio da je došlo do pokušaja terorizma.

„Jer pokušaj, bio on podoban ili nepodoban, podrazumijeva da se radnja izvršenja krivičnog djela započne, ali ne i dovrši što podrazumijeva upotrebu određenog sredstva ili primjenu određenog načina izvršenja, što je u konkretnom slučaju izostalo“, navodi se u obrazloženju Apelacionog suda.

Specijalni državni tužilac Živko Savović podnio je krivičnu prijavu Vrhovnom državnom tužilaštvu (VDT) protiv GSDT Milivoja Katnića zbog nezakonitih radnji u predmetu „državni udar”, kao i i protiv specijalnog tužioca Saše Čađenovića i sutkinje Višeg suda Suzane Mugoše.  Katnić je potvrdio da je njegovo tužilaštvo formiralo predmet po toj krivičnoj prijavi.

„Iznenađen sam prijavom tužioca Savovića, ali neka se provjere svi navodi i donese odluka… Ohrabrujem da niko ne čeka, pozivam sve da to (podnesu prijave) učine ako imaju saznanja. Naravno, snosiće i odgovornost za lažno prijavljivanje ukoliko se utvrdi da navodi nijesu tačni”, ističe Katnić.

Presudi Apelacionog suda najviše su se zasigurno obradovali Andrija Mandić i Milan Knežević koji su od parlamentarnih izbora 2016. godine vodili ličnu i političku borbu kako bi dokazali nevinost u postupku „državni udar“. Oni su prvostepenom presudom bili osuđeni na po pet godina zatvora.

„Imamo odluku koja je na tragu pravde i istine. Imamo namjeru da se suočimo sa svima koji su montirali taj lažni sudski proces. Nemamo nikakve dileme da ti tragovi vode do predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. To sve mora da se istraži i utvrdi“, kazao je Mandić, komentarišući presudu.

Sada opozociona Demokratska partija socijalista (DPS) ocijenjuje da je odluka Apelacionog suda donijeta u atmosferi kontinuiranih pritisaka vladajuće većine na pravosudne institucije.

„Nakon nedavne, skandalozne naredbe ministra pravde Vladimira Leposavića da se poništi prvostepena presuda za pokušaj terorizma, današnji sudski epilog nije neočekivan. Bojimo se da će današnja presuda biti dokaz da se ‘preventivno’ djelovanje ministra pravde, u vidu nečuvenog pritiska na pravosuđe, isplati, i da će patentirano od novih vlasti kompromitovati i urušiti čitav pravosudni sistem“, navodi se u saopštenju DPS-a.

Na izborni dan 16. oktobra 2016. godine građani Crne Gore su podijeljeni. Na one koji su vjerovali da su lideri Demokratskog fronta pokušali nasilnu promjenu vlasti u Crnoj Gori i na one koji su vjerovali da je riječ o podmetačini DPS-a kako bi dobio još jedne izbore. Bez obzira na to kako se okonča novo suđenje za „državni udar“, ili na to da li će Katnić ostati bez funkcije nakon ukidanja SDT-a, ili na promjene u Tužilačkom savjetu i VDT-u, uvijek će ostati podjela u (ne)vjerovanju u „državni udar“.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo