Povežite se sa nama

MONITORING

Majice po mjeri mafije

Objavljeno prije

na

Izbori se završiše. Firma Geneks može da se vrati osnovnoj djelatnosti. Pročišćena. Rastjerali su politički i konfekcijski nepodobne iz sopstvenih redova pa će sada mnogo jači i vođi miliji, u nove, građevinske poduhvate. Šteta što, uprkos žarkoj želji, nijesu uspjeli da pomognu šefu. Nije valjala ni teška mehanizacija Momčila Dedića i ekipe koja stoji iza njega da namakne apsolutnu vlast.

Radnici privatne građevinske firme iz Podgorice, njih sedam, izbačeni su sa posla nakon što su neposredno pred parlamentarne izbore odbili da, na radnom mjestu, obuku dresove DPS-a – crvene majice sa crnogorskim grbom, sa prednje, i brojem izborne liste koalicije Evropska Crna Gora – Milo Đukanović, 11, sa zadnje strane. Vlasnik firme Momčilo Dedić tom prilikom kazao je da je njegovo pravo da odluči koje će boje biti i što će pisati na radnoj uniformi. ,,Ako nekome smeta crnogorski grb – ne mora da živi ovdje.” Demokratski i patriotski.

Najnoviji biser iz Geneksa za Monitor prenosi otpušteni radnik: ,,Nakon svega tražili smo da nam kažu ono što po zakonu imamo pravo da znamo – zbog čega smo dobili otkaz. Rekli su nam: ‘Nijeste dobili otkaz, vi ste na slobodnim danima. Na naše pitanje: A poslije isteka ugovora, 31. oktobra’, dispečer nam je kazao da su mu rekli da nema produžetka ugovora sa nama”, priča vozač šlepera Zoran Bulatović.

Sve je počelo tri dana pred izbore kada su radnicima, sigurnim glasačima vlasti, u krug firme nadređeni donijeli desetak majica, koje su ovi, razumije se, odmah obukli. Bulatović je mislio da će na tome i ostati.

,,Sjutradan, kada sam pošao da uzmem putni nalog, kao da sam ušao u butik – posložene majice. Šef Miki Raičević kaže dispečeru Petru Vujačiću: ‘Daj mu majicu!” Vidio sam da je propagandni materijal, uzeo sam je iz učtivosti, ne namjeravajući da je obučem, ubacio u kamion. Sjutra ujutru, nas sedam-osam, išli smo za Bijelo Polje. Kada smo se vraćali, dok smo bili u Platijama, zvali su nas da dođemo i u firmu sipamo gorivo, iako su morali znati da goriva imamo dovoljno. Čim sam stigao šef me je pitao gdje mi je majica, na što sam odgovorio da je u kamionu. ‘Tu majicu moraš da obučeš’, kazao je. Ja sam uzvratio da ne moram. ‘Ako nećeš da obučeš, razdužićeš se’, rekao je istog trena. Odmah su me razdužili.”

Otkaz, od milošte – odmor, automatski su uručili i Zoranovom kolegi Čedomiru Miranoviću. Tog dana prišli su mu šef i dispečer i pitali ga gdje mu je majica koju je prethodnog dana, kao i ostali, dobio.

,,Moraš da je obučeš, nemoj da mi praviš problem’, rekao mi je šef. Odgovorio sam mu da samo sebi mogu da napravim problem, njemu sigurno ne. Insistirao je. To primoravanje možda nekome ne smeta, ali meni smeta. Kazao sam mu:’ Sjutra na izbore izlazi trinaest izbornih lista. Da mi svih trinaest majica tu ostaviš neću uzeti nijednu, jer nijesam član nijedne partije.’ Nakon toga mi je samo rekao:'Razduži se.’ Razdužili su nas istog sekunda. Čak nam nijesu dali ni kamion da povezemo do parkinga”. Nema čekanja dok traje obnova.

Nakon što su se razdužili, priča Miranović, prilikom izlaska iz firme sreo je prijatelja koji je došao, prvi put, da traži posao. Nije prošlo ni desetak minuta zove prijatelj i kaže:”Ja gore prođoh nego vi. Pitali su me prvo za koga sam glasao i da li imam člansku kartu DPS-a. Kada su čuli da nijesam njihov član, samo su rekli – napolje.”

Slično su poručili i mašinisti Božidaru Kneževiću. Prišao mu je šef Radonja Milić i rekao da mora obući majicu. ,,Odbio sam i kazao mu da svoj posao radim pošteno i da me to ne interesuje. Poslije petnaestak minuta šef me je pozvao i rekao da sam dobio otkaz. Kazao sam mu da su mi četvoro đece ostavili bez hljeba”. Stroga, ali poštena je Geneksova logika: on njih bez glasova, oni njega i porodicu bez hljeba!

Božidarovog kolegu Mika Draškovića nadređeni su zvali i ubjeđivali da na izborima glasa za DPS kako ne bi dobio otkaz. Nijesu ni na tome stali.

,,Tamo gdje glasam, u Bijelom Polju, njihov aktivista me je nagovarao da sve moje ubijedim da glasaju DPS i da na listiću, umjesto kružića, stavimo kvadrat oko broja 11 kako bi oni kasnije mogli da provjere jesam li ih poslušao.”

Narečeno u Geneksu i nije neka novost. Partijska kampanja u okviru firme ovoga puta je ,,samo” pooštrena, imajući u vidu nikada lošije stanje prtije na terenu. Momčilo Dedić i, prema pisanju medija – oni čiji je on istureni igrače, znaju znanje.

,,Slušao sam od kolega da su ih za ove, ali i za prethodne izbore, šefovi ubjeđivali da glasaju za DPS ili da ne izlaze na glasanje. Vršili su, pričaju mi, nevjerovatan pritisak. Čuo sam od ljudi koji tamo rade da niko u koga su posumnjali nije smio izaći na izbore”, svjedoči Zoran Bulatović.

Miranović kaže da mu sve ovo još teže pada jer nije imao ni jedan kiks za tri godine koliko je radio u firmi.

,,Ovo je uslovljavanje. Dresura! Čitavo vrijeme koliko radimo nijesmo imali godišnji odmor. Za Novu godinu i Božić firma ne radi pa ni mi, ali klasičan odmor, od 24 radna dana, nikada nijesmo imali, a radili smo i po 12 – 14 sati, neđeljama…Da mi daju majicu sa grbom Crne Gore ja ću da je nosim. Radim i živim ovdje. Nosio bih je i nosiću je. Ali ovo nijesam htio da prihvatim”, izričit je Miranović.

Zoran Bulatović, ponavlja: ,,Lijepo je odgovorio moj kolega Koprivica: ‘Nijesam ja bandera da oni lijepe što hoće.” Otpušteni radnici koji su odbili da budu propagandno oruđe silnika dali su neporeciv dokaz da su – ljudi.

Ubović redovan ,,gost” Geneksa

Duže vrijeme u poslovnim krugovima spekuliše se da je Momčilo Dedić samo formalni vlasnik Geneksa te da su pravi vlasnici isti kao i u slučaju druge građevinske firme, Bemaks (čiji je formalni vlasnik Veselin Kovačević ) – Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, koji su, nadalje, istureni igrači bivšeg ministra vanjskih poslova Milana Roćena.

Sva trojica negiraju veze sa pomenutim firmama. Ubović i Mijajlović, vlasnici firme Fendy koja je vlasnik poznatog podgoričkog kafea Grand, zvanično ne mogu biti dovedeni u vezu sa Bemaksom.

Roćen, Ubović, Mijajlović, Kovačević i Dedić, često zajedno sjede u Grandu, a neki su i kumovski povezani. Ne samo to: kako su u više navrata pisali mediji, Ubović i Mijajlović, prema tvrdnjama dobro obaviještenih izvori iz biznisa, često se pojavljuju kao pregovarači u ime Bemaksa.

Monitorovi sagovornici Zoran Bulatović i Čedomir Miranović tvrde da je Ranko Ubović redovan ,,gost” u Geneksu. ,,Ubović često dolazi u firmu, svrati, obiđe, pita se sa nama, porazgovara”.

Bulatović i Miranović kažu kako je javna tajna da je on pravi vlasnik firme.

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT
Skrivanje kriminalaca iza državnog grba

Prijetnja otkazom radnicima koji ne žele da nose oznake određene političke grupacije predstavlja neposrednu diskriminaciju s obzirom na političko opredjeljenje. Zakon o radu zabranjuje diskriminaciju, makar se ona nevješto i drsko sakrivala državnim grbom i naknadnim ,,objašnjenjem” da ovi radnici imaju ,,slobodne dane”. Isti zakon daje mogućnost sudske zaštite zaposlenima koji su izloženi diskriminaciji, tvrdi advokat Veselin Radulović.

,,Poseban je problem to što činjenice ukazuju na ozbiljnu sumnju da se radi o organizovanom djelovanju u korist određene političke partije. Ovim radnjama pribjegavaju privredna društva koja godinama dobijaju poslove koji se finansiraju državnim sredstvima, a sve to zahvaljujući onima čiji broj ili oznaku su željeli da nametnu radnicima.

Više puta sam ukazivao da djelovanje DPS-a počiva na principima koji se u krivičnopravnoj teoriji objašnjavaju kao principi rada kriminalnih organizacija. Slučaj radnika Genexa samo je jedan od mnogih koji dokazuje da Crna Gora nema državnog tužioca i policiju koji svoje obaveze izvršavaju zakonito. Kada to bude slučaj, ‘slobodne’ i neke manje slobodne dane dobiće mnogi, ali ne i radnici koji rade pošteno i čiji jedini grijeh je što neće da nose majicu sa oznakom kriminalne organizacije”.

LJUPKA KOVAČEVIĆ, NVO AKTIVISTKINJA
Moderno ropstvo

Zato što ne ,,ljube” DPS SDP, manje ili više grubo, mnogi su do sada izgubili posao. Odbiti da budete samo koristan šraf ili dekor u tom sistemu nosi etiketu ,,nekorisan”, ,,komplikovan”, ,,čudan” jer ,,šta vas košta da obučete majicu” ili sjutra ,,uniformu” za gazdu koji ne samo što raspolaže vašim vremenom, znanjem i sposobnostima, već želi da raspolaže vašim tijelom, vašim ubjeđenjima, vašim sjećanjem i vašim emocijama. Bezbroj je primjera ove matrice u Crnoj Gori, izbori su samo ,,periodična situacija” kada se utvrđuje matrica, kaže sa Monitor Ljupka Kovačević iz NVO Anima.

,,Izgleda da je sam centar moći ugroženiji i prag tolerancije prema dužnicima sistema je spušten na nizak nivo. Projektanti ovog zločinačkog i kriminalnog sistema i njihovi sljedbenici u praksi manje-više svih ideoloških usmjerenja u Crnoj Gori propagiraju sasvim uspješno moderno ropstvo gdje su ljudi potrošna roba na koje se lijepe etikete prema prilici i situaciji, ‘davanjem posla’ im se oduzima svaka privatnost i ličnost.

To je kontinuitet sistemskog nasilja. Pripada istom ‘paketu mjera’ koje se ogledaju i u ovom dopuštenom nasilju na sportskom događaju (ne treba biti naivan da nije moglo biti spriječeno da se htjelo spriječiti) to je jasan postizborni znak da je podignut veći stepen pripravnosti za proizvodnju nasilja.”

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

Još ne postoji zvaničan podatak o broju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO VRIJEME, STARI NAČIN: Posao sa malim HE cvjeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici  33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja koju plaćaju građani ubiraju milionske profite. Oni kojima je spriječena gradnja traže od države milionski odštetu. Nacrtom zakona o obnovljivim izvorima predviđaju se brojne olakšice, pa se prekaljeni biznismeni već  organizuju da prigrabe nove subvencije

 

 

Deset firmi koje gazduju sa 22 male hidroelektrane (mHE), od biznisa prodaje struje u prethodnim godinama, pa do kraja prošle godine, prikazalo je dobit od preko 21,5 miliona eura, saopštili su iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Iz ove organizacije podsjećaju da su biznis mHE razvile vlade Demokratske partije socijalista. Do poslova su došli uglavnom bliski vrhu te partije po političkom, rodbinskom, kumovskom-prijateljskom ključu.

Podsticaj za mHe, kao obnovljive izvore energije, plaćaju građani. Prema zvaničnim podacima na terenu imamo 33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja. Biznis šema je obuhvatala dodjelu koncesija za proizvodnju struje iz mHE na period od 27 do 30 godina, a koncesionar dobija pravo na subvencije u prvih 12 godina, koje plaćaju potrošači kroz račune na struju, a dio se izdvaja iz državne kase, naveli su iz ASP.

Male HE uglavnom se nalaze na nerazvijenom sjeveru, gdje mještani godinama ukazuju da su im uništile rijeke. Ilustrativan je primjer Andijevice na čijoj teritoriji se nalazi deset malih HE, devet privatnih i samo jedna opštinska. Godišnje vlasnici mHE sa područja ove opštine od njih zarade oko četiri miliona eura, a budžet Andijevice je 2,5 miliona. No u ovoj opštini su donekle zadovoljni jer su se izborili za procenat od šest odsto koje naplaćuju malim HE za koncesuju na vode. U drugim opštinama taj je procenat svega 0,5 odsto. Koncesije se naplaćuju preko Ministarstva finansija, a 70 odsto pripada lokalnim samoupravama, dok 30 odsto ide u državni budžet. Prema projekcijama mHE će u tri decenije, koliko će biti u privatnom vlasništvu, zaraditi oko 120 miliona eura. Opštini Andijevica će u tom periodu pripasti samo devet miliona eura.

U susjednim Beranama Hidroenergija Montenegro je razgranala posao sa  malim hidroelektranama. ,,Hidroenergija Montenegro, koja gazduje sa osam mHE, a do kraja prošle godine je nagomilala dobiti oko devet miliona eura“, navode iz ASP-a.

Ova kompanija je u vlasništvu Olega Obradovića i Ranka Radovića, kome su vlasništvo ustupili Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, nezvanični vlasnici kompanije Bemaks.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST, ZAKON I LOGIKA: Čudesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije tuži Vladu zbog nezakonitih odluka. Sud poništava Vladina  rješenja koja, kažu, nijesu obrazložena. Predsjednik smatra da Vlada donosi odluke koje mogu dovesti do “narušavanja pravnog poretka i prave sigurnosti u zemlji”. Za sada sve ide po planu, kaže premijer

 

 

Ministar tužio Vladu.

Brojni domaći i strani mediji pod sličnim naslovima prenijeli su vijest da je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović Upravnom sudu podnio tužbu protiv Vlade čiji je član. Razlog je nedavno imenovanje Aleksandra Radovića za vršioca dužnosti direktora Uprave policije.

U tužbi ministar MUP-a ponavlja tvrdnje da je Vlada nezakonito ovlastila premijera Milojka Spajića da predloži v. d. direktora UP, nakon što su odbili njegov prijedlog da na to mjesto dođe Lazar Šćepanović. I od Upravnog suda traži da poništi, po njemu, nezakonito rješenje.

Mnogima se po glavi motala misao koju je Amer Smailović, poslanik Bošnjačke stranke, sažeo u jednu prostoproširenu rečenicu: „To je jedinstven slučaj u svijetu gdje ministar tuži Vladu, čiji je dio”. Onda je premijer nadogradio tu tezu. “Nekako je malo čudno da neko sam sebe tuži”, komentarisao je Spajić tužbu za koju je, navodno, saznao iz medija. Pošto, tvrdio je početkom nedjelje, nema informaciju da je njegova Vlada primila tužbeni zahtjev njegovog ministra unutrašnjih poslova.

Ne znamo da li je Spajić bio u prilici da na tu temu razgovara sa, recimo, potpredsjednikom Vlade za bezbjednost, unutrašnju politiku, evropske i vanjske poslove Aleksom Bečićem. Kako je Bećić, uz sve pomenuto, i predsjednik stranke iz koje dolazi ministar Šaranović (Demokrate), nije isključeno da je on o podnijetoj tužbi znao nešto više od premijera.

Danilo Šaranović je osjetio potrebu da pojasni : “Niti mogu, niti sam utužio samog sebe, već Rješenje o postavljenju v.d. direktora UP, protiv kog sam glasao zajedno sa još šest članova Vlade (među njima je bio i ministar pravde – prim. Monitora), a na čiju nezakonitost sam ukazao prije samog donošenja. U zemlji koja se zalaže za evropske vrijednosti, demokratiju i vladavinu prava, svaki član Vlade bi trebalo da afirmiše rješavanje sporova pred sudom.”

U takvoj zemlji bi, vjerovatno, imali jasniju ideju o tome treba li ministar da sjedi u vladi koju tuži zbog nezakonitog rada u njegovom resoru, ili se očekuje da u nekom takvom slučaju podnese ostavku. Odnosno, da li se od vlade koju je utužio njen ministar očekuje da pokaže političku toleranciju i ljudsku širinu, ili da pokrene postupak njegovog razrješenja. Dileme ne bi bilo po pitanju trenutne političke sudbine onoga kome sud ne bi dao za pravo. Taj bi spakovao stvari i krenuo kući. Prije nego ga spakuju oni kojima u uređenim demokratijama pripada pravo da imenuju i razrješavaju članove vlade.

Kako govorimo o današnjoj Crnoj Gori, možda je ipak najvjerovatnije da se ništa od pomenutog neće dogoditi. Moguće je, čak, da nikada ni ne saznamo šta sudije u Upravnom sudu misle o postupku imenovanja Aleksandra Radovića. Ova priča, naime, ima još jednu malu začkoljicu,   jer  je prethodno smijenjeni direktor Uprave policje Zoran Brđanin od suda zatražio ocjenu zakonitosti te odluke. Po treći put Brđanin tuži, sada drugu, Vladu. Sud mu je u dva ranija postupka dao za pravo, a pravnici kažu da ima elemenata da se isto ponovi i treći put. Ukoliko se Brđanin još jednom vrati na čelo UP, o (ne)zakonitosti imenovanja njegovog v.d. nasljednika bilo bi bepsredmetno raspravljati.

Upravni sud već je poništio rješenje Spajićeve Vlade kojim je Artan Kurti razriješen sa mjesta Generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). U obrazloženju predsjednice sudskog vijeća Ljiljane Šoškić piše da Vlada nije navela ni jedan razlog za Kuritijevu smjenu. Samo je citarala član zakona kojim joj se daje za pravo za postavlja i razrješava Generalnog inspektora ANB-a. Premijer Spajić još od 2021. muku muči da nauči kako su pravni osnov i razlozi/valjano obrazloženje za nečiju smjenu dvije različite stvari. Ne ide mu da utuvi kako  poslu kojim se sada bavi, bez poštovanja forme nema ni suštine.

Kada se, citirajući ministra Šaranovića, dotakosmo evropskih vrijednosti, da zaokružimo priču: Od kako je Vlada odbila njegov prijedlog o imenovanju Lazara Šćepanovića za v.d. direktora Uprave policije, ministar Šaranović ne prisustvuje njenim sjednicama. Prisustvo je inače obavezno za sve ministre, izuzev kada su opravdano spriječeni da budu na sjednici. “Član Vlade dužan je da prisustvuje sjednici Vlade i učestvuje u njenom radu. Samo izuzetno, kad je član Vlade opravdano spriječen da prisustvuje sjednici Vlade, sjednici prisustvuje njegov pomoćnik ili sekretar ministarstva, uz prethodnu saglasnost predsjednika Vlade”, piše u jedinom postojećem propisu (Poslovnik) koji reguliše rad i ponašanje članova Vlade. Crna Gora nema zakon o vladi i, kako stvari stoje, neće ga ni dobiti u dogledno vrijeme.

Da slika bude kompletna – još jedna nezvanična informacija. Bolje rečeno javna tajna: od imenovanja Radovića ministar Šaranović ne komunicira sa prvim čovjekom Uprave policije. Kao što od svog imenovanja i povratka zakonitog direktora na čelo UP, nije komunicirao ni sa Zoranom Brđaninom.

Kao posljedicu takvog odnosa izvršne vlasti i Uprave policije imamo krajnje neobičnu, vanrednu situaciju. Prošlog ponedjeljka obaviješteni smo da su šumokradice kod Berana pucale na policajce koji su im oduzeli kamion sa bespravno posječenom oblovinom. Jedan policajac je, navodno, ranjen u tom obračunu. Premijer Spajić javno je zatražio kompletnu informaciju o tom događaju.

“Država će zaštititi svakog policajca, carinika, inspektora i bilo kojeg državnog službenika…”, napisao je Spajić na društvenoj mreži X, svom omiljenom kanalu komunikacije sa javnošću. I ministar Šaranović je, javno (opet preko X-a), naložio hitnu i temeljnu istragu “kako bismo razjasnili činjenično stanje i utvrdili istinu.”

Istog dana oglasio se i advokat Aleksandar Šćekić, iznoseći bitno drugačiju verziju spornog događaja. “Potpuna je neistina da je neko od građana pucao na policiju. Istina je obrnuta – policajac koji je čekao švercere, naišao je na grupu mladića koji su automobilom pretekli kamion. Za upravljačem je bio policajac koji je u tom momentu izvadio pištolj i ispalio ka njima pet ili šest metaka. Nakon toga svi su privedeni, a moj punomoćnik i momak koji je bio sa njim u automobilu pušteni su čim su dali izjave. Policajac je prvobitno zadržan u Odjeljenju bezbjednosti Berane, ali je i on pušten. Dakle, ne stoji premijerova opaska da moramo štiti policiju od građana, već obratno – u ovom slučaju treba da čuvamo građane od policije. Nadam se da će premijer, jer je obmanut, nakon sprovedene istrage donijeti zakonite odluke”, kazao je Šćekić.

Deset dana od tada, i još se ne zna ko je pucao na koga, da li je neko zaista ranjen u tom okršaju, sa koje strane obarača se nalazio eventualno povrijeđeni… Da li je crnogorski sistem bezbjednosti toliko nesposoban da ne može da dođe do osnovnih informacija o tom slučaju? Ili su neki od aktera obračuna toliko moćni da im ni Vlada ni UP ne smiju ići uz dlaku? Od koga tražiti neophodne odgovore?

Vlada ima preča posla. Kako saveznicima dokazati proklamovanu evroatlansku opredijeljenost vladajućih, kada Maja Vukićević (DNP) poslanica u Skupštini Crne Gore i Parlamentu Savjeta Evrope,  u ime Crne Gore glasa protiv prijema Kosova u tu organizaciju. A onda, dok ministarka evropskih integracija Maida Gorčević objašnjava kako to nije stav Vlade, potpredsjednik Vlade Vladimir Joković se glasne da kaže kako bi on isto glasao da je bio na mjesti poslanice Vukićević. Za kompletan utisak valja imati i, za sada nezvaničnu, informaciju da će, kada i ukoliko ukoliko dođe do najavljene rekonstrukcije vlade, upravo poslanica Maja Vukićević biti kandidatkinja partije Milana Kneževića za mjesto potpredsjednice Vlade zadužene za infrastrukturu. U čijem razvoju očekujemo ozbiljnu finansijsku  pomoć EU.

Još malo o domaćim nevoljama. Nekako u isto vrijeme svi su se dosjetili da lokalni izbori u Šavniku, započeti u jesen 2022. (dakle  prije 18 mjeseci) još nijesu završeni. Pošto bi taj posao valjalo privesti kraju, lokalne vlasti u tehničkom mandatu su, na elektronskoj sjednici, izmijenile sastav opštinske izborne komisije i donijeli odluku o skraćenju davno isteklog mandata odbornicima u lokalnom parlamentu. Očekujući da predsjednik Jakov Milatović utvrdi datum novih izbora, na koje bi oni izašli sa pozicija vlasti. Paralelno, Vlada je uvela privremene mjere u Šavniku i, takođe, donijela odluku o skraćenju mandata Skupštini SO Šavnik. Jednako očekujući da Milatović, kao što je to ovih dana uradio u slučaju SO Budva i Andrijevica, raspiše lokalne izbore i utvrdi datum njihovog održavanja. A da Šavnikom do izbora upravlja tim povjerenika naklonjen aktuelnoj većini u državnom parlamentu.

Potom je iz Vlade stiglo obavještenje da je donijeta odluka povučena, pošto je ona iz Šavnika prva stupila na snagu. Milatović je onda odbio da raspiše izbore ustvrdivši da mu odluka lokalne većine u Šavniku, predvođene DPS-om, “ne pruža pravno valjan osnov” za traženu odluku. Zatim je “povučena” odluka Vlade ipak izašla u Službenom listu i stupila na snagu. Predsjednik je ponovo odbio da postupi po njoj, analizirajući kako Vlada ne može lokalnom parlamentu skratiti mandat koji je već istekao. A i da on ne može raspisati nove izbore kad ni prethodni nijesu završeni.

Stručnjaci vijećaju kako izaći iz tog pravno-političkog galimatijasa. Laička javnost čeka ishod: da li će u Šavniku biti nijedan, jedan ili čak dva izborna procesa. Možda i oba istovremeno, pošto ne mogu donijeti veće nevolje od postojećih.

Milojko Spajić ostaje optimista. Čeka da sredinom juna dobijemo Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila (IBAR).”Za sada sve ide po planu. Postoje neke teškoće, ali ih u hodu rješavamo”, poručuje premijer, “Nadam se da će nas držati duh zajedništva i fokusa na evropske integracije.“

Ako je ovo “sve po planu”, možemo samo da zamislimo kakva bi nam se tek čuda dešavala da nešto skrene s puta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo