Povežite se sa nama

MONITORING

Majice po mjeri mafije

Objavljeno prije

na

Izbori se završiše. Firma Geneks može da se vrati osnovnoj djelatnosti. Pročišćena. Rastjerali su politički i konfekcijski nepodobne iz sopstvenih redova pa će sada mnogo jači i vođi miliji, u nove, građevinske poduhvate. Šteta što, uprkos žarkoj želji, nijesu uspjeli da pomognu šefu. Nije valjala ni teška mehanizacija Momčila Dedića i ekipe koja stoji iza njega da namakne apsolutnu vlast.

Radnici privatne građevinske firme iz Podgorice, njih sedam, izbačeni su sa posla nakon što su neposredno pred parlamentarne izbore odbili da, na radnom mjestu, obuku dresove DPS-a – crvene majice sa crnogorskim grbom, sa prednje, i brojem izborne liste koalicije Evropska Crna Gora – Milo Đukanović, 11, sa zadnje strane. Vlasnik firme Momčilo Dedić tom prilikom kazao je da je njegovo pravo da odluči koje će boje biti i što će pisati na radnoj uniformi. ,,Ako nekome smeta crnogorski grb – ne mora da živi ovdje.” Demokratski i patriotski.

Najnoviji biser iz Geneksa za Monitor prenosi otpušteni radnik: ,,Nakon svega tražili smo da nam kažu ono što po zakonu imamo pravo da znamo – zbog čega smo dobili otkaz. Rekli su nam: ‘Nijeste dobili otkaz, vi ste na slobodnim danima. Na naše pitanje: A poslije isteka ugovora, 31. oktobra’, dispečer nam je kazao da su mu rekli da nema produžetka ugovora sa nama”, priča vozač šlepera Zoran Bulatović.

Sve je počelo tri dana pred izbore kada su radnicima, sigurnim glasačima vlasti, u krug firme nadređeni donijeli desetak majica, koje su ovi, razumije se, odmah obukli. Bulatović je mislio da će na tome i ostati.

,,Sjutradan, kada sam pošao da uzmem putni nalog, kao da sam ušao u butik – posložene majice. Šef Miki Raičević kaže dispečeru Petru Vujačiću: ‘Daj mu majicu!” Vidio sam da je propagandni materijal, uzeo sam je iz učtivosti, ne namjeravajući da je obučem, ubacio u kamion. Sjutra ujutru, nas sedam-osam, išli smo za Bijelo Polje. Kada smo se vraćali, dok smo bili u Platijama, zvali su nas da dođemo i u firmu sipamo gorivo, iako su morali znati da goriva imamo dovoljno. Čim sam stigao šef me je pitao gdje mi je majica, na što sam odgovorio da je u kamionu. ‘Tu majicu moraš da obučeš’, kazao je. Ja sam uzvratio da ne moram. ‘Ako nećeš da obučeš, razdužićeš se’, rekao je istog trena. Odmah su me razdužili.”

Otkaz, od milošte – odmor, automatski su uručili i Zoranovom kolegi Čedomiru Miranoviću. Tog dana prišli su mu šef i dispečer i pitali ga gdje mu je majica koju je prethodnog dana, kao i ostali, dobio.

,,Moraš da je obučeš, nemoj da mi praviš problem’, rekao mi je šef. Odgovorio sam mu da samo sebi mogu da napravim problem, njemu sigurno ne. Insistirao je. To primoravanje možda nekome ne smeta, ali meni smeta. Kazao sam mu:’ Sjutra na izbore izlazi trinaest izbornih lista. Da mi svih trinaest majica tu ostaviš neću uzeti nijednu, jer nijesam član nijedne partije.’ Nakon toga mi je samo rekao:'Razduži se.’ Razdužili su nas istog sekunda. Čak nam nijesu dali ni kamion da povezemo do parkinga”. Nema čekanja dok traje obnova.

Nakon što su se razdužili, priča Miranović, prilikom izlaska iz firme sreo je prijatelja koji je došao, prvi put, da traži posao. Nije prošlo ni desetak minuta zove prijatelj i kaže:”Ja gore prođoh nego vi. Pitali su me prvo za koga sam glasao i da li imam člansku kartu DPS-a. Kada su čuli da nijesam njihov član, samo su rekli – napolje.”

Slično su poručili i mašinisti Božidaru Kneževiću. Prišao mu je šef Radonja Milić i rekao da mora obući majicu. ,,Odbio sam i kazao mu da svoj posao radim pošteno i da me to ne interesuje. Poslije petnaestak minuta šef me je pozvao i rekao da sam dobio otkaz. Kazao sam mu da su mi četvoro đece ostavili bez hljeba”. Stroga, ali poštena je Geneksova logika: on njih bez glasova, oni njega i porodicu bez hljeba!

Božidarovog kolegu Mika Draškovića nadređeni su zvali i ubjeđivali da na izborima glasa za DPS kako ne bi dobio otkaz. Nijesu ni na tome stali.

,,Tamo gdje glasam, u Bijelom Polju, njihov aktivista me je nagovarao da sve moje ubijedim da glasaju DPS i da na listiću, umjesto kružića, stavimo kvadrat oko broja 11 kako bi oni kasnije mogli da provjere jesam li ih poslušao.”

Narečeno u Geneksu i nije neka novost. Partijska kampanja u okviru firme ovoga puta je ,,samo” pooštrena, imajući u vidu nikada lošije stanje prtije na terenu. Momčilo Dedić i, prema pisanju medija – oni čiji je on istureni igrače, znaju znanje.

,,Slušao sam od kolega da su ih za ove, ali i za prethodne izbore, šefovi ubjeđivali da glasaju za DPS ili da ne izlaze na glasanje. Vršili su, pričaju mi, nevjerovatan pritisak. Čuo sam od ljudi koji tamo rade da niko u koga su posumnjali nije smio izaći na izbore”, svjedoči Zoran Bulatović.

Miranović kaže da mu sve ovo još teže pada jer nije imao ni jedan kiks za tri godine koliko je radio u firmi.

,,Ovo je uslovljavanje. Dresura! Čitavo vrijeme koliko radimo nijesmo imali godišnji odmor. Za Novu godinu i Božić firma ne radi pa ni mi, ali klasičan odmor, od 24 radna dana, nikada nijesmo imali, a radili smo i po 12 – 14 sati, neđeljama…Da mi daju majicu sa grbom Crne Gore ja ću da je nosim. Radim i živim ovdje. Nosio bih je i nosiću je. Ali ovo nijesam htio da prihvatim”, izričit je Miranović.

Zoran Bulatović, ponavlja: ,,Lijepo je odgovorio moj kolega Koprivica: ‘Nijesam ja bandera da oni lijepe što hoće.” Otpušteni radnici koji su odbili da budu propagandno oruđe silnika dali su neporeciv dokaz da su – ljudi.

Ubović redovan ,,gost” Geneksa

Duže vrijeme u poslovnim krugovima spekuliše se da je Momčilo Dedić samo formalni vlasnik Geneksa te da su pravi vlasnici isti kao i u slučaju druge građevinske firme, Bemaks (čiji je formalni vlasnik Veselin Kovačević ) – Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, koji su, nadalje, istureni igrači bivšeg ministra vanjskih poslova Milana Roćena.

Sva trojica negiraju veze sa pomenutim firmama. Ubović i Mijajlović, vlasnici firme Fendy koja je vlasnik poznatog podgoričkog kafea Grand, zvanično ne mogu biti dovedeni u vezu sa Bemaksom.

Roćen, Ubović, Mijajlović, Kovačević i Dedić, često zajedno sjede u Grandu, a neki su i kumovski povezani. Ne samo to: kako su u više navrata pisali mediji, Ubović i Mijajlović, prema tvrdnjama dobro obaviještenih izvori iz biznisa, često se pojavljuju kao pregovarači u ime Bemaksa.

Monitorovi sagovornici Zoran Bulatović i Čedomir Miranović tvrde da je Ranko Ubović redovan ,,gost” u Geneksu. ,,Ubović često dolazi u firmu, svrati, obiđe, pita se sa nama, porazgovara”.

Bulatović i Miranović kažu kako je javna tajna da je on pravi vlasnik firme.

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT
Skrivanje kriminalaca iza državnog grba

Prijetnja otkazom radnicima koji ne žele da nose oznake određene političke grupacije predstavlja neposrednu diskriminaciju s obzirom na političko opredjeljenje. Zakon o radu zabranjuje diskriminaciju, makar se ona nevješto i drsko sakrivala državnim grbom i naknadnim ,,objašnjenjem” da ovi radnici imaju ,,slobodne dane”. Isti zakon daje mogućnost sudske zaštite zaposlenima koji su izloženi diskriminaciji, tvrdi advokat Veselin Radulović.

,,Poseban je problem to što činjenice ukazuju na ozbiljnu sumnju da se radi o organizovanom djelovanju u korist određene političke partije. Ovim radnjama pribjegavaju privredna društva koja godinama dobijaju poslove koji se finansiraju državnim sredstvima, a sve to zahvaljujući onima čiji broj ili oznaku su željeli da nametnu radnicima.

Više puta sam ukazivao da djelovanje DPS-a počiva na principima koji se u krivičnopravnoj teoriji objašnjavaju kao principi rada kriminalnih organizacija. Slučaj radnika Genexa samo je jedan od mnogih koji dokazuje da Crna Gora nema državnog tužioca i policiju koji svoje obaveze izvršavaju zakonito. Kada to bude slučaj, ‘slobodne’ i neke manje slobodne dane dobiće mnogi, ali ne i radnici koji rade pošteno i čiji jedini grijeh je što neće da nose majicu sa oznakom kriminalne organizacije”.

LJUPKA KOVAČEVIĆ, NVO AKTIVISTKINJA
Moderno ropstvo

Zato što ne ,,ljube” DPS SDP, manje ili više grubo, mnogi su do sada izgubili posao. Odbiti da budete samo koristan šraf ili dekor u tom sistemu nosi etiketu ,,nekorisan”, ,,komplikovan”, ,,čudan” jer ,,šta vas košta da obučete majicu” ili sjutra ,,uniformu” za gazdu koji ne samo što raspolaže vašim vremenom, znanjem i sposobnostima, već želi da raspolaže vašim tijelom, vašim ubjeđenjima, vašim sjećanjem i vašim emocijama. Bezbroj je primjera ove matrice u Crnoj Gori, izbori su samo ,,periodična situacija” kada se utvrđuje matrica, kaže sa Monitor Ljupka Kovačević iz NVO Anima.

,,Izgleda da je sam centar moći ugroženiji i prag tolerancije prema dužnicima sistema je spušten na nizak nivo. Projektanti ovog zločinačkog i kriminalnog sistema i njihovi sljedbenici u praksi manje-više svih ideoloških usmjerenja u Crnoj Gori propagiraju sasvim uspješno moderno ropstvo gdje su ljudi potrošna roba na koje se lijepe etikete prema prilici i situaciji, ‘davanjem posla’ im se oduzima svaka privatnost i ličnost.

To je kontinuitet sistemskog nasilja. Pripada istom ‘paketu mjera’ koje se ogledaju i u ovom dopuštenom nasilju na sportskom događaju (ne treba biti naivan da nije moglo biti spriječeno da se htjelo spriječiti) to je jasan postizborni znak da je podignut veći stepen pripravnosti za proizvodnju nasilja.”

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo