Povežite se sa nama

MONITORING

Majice po mjeri mafije

Objavljeno prije

na

Izbori se završiše. Firma Geneks može da se vrati osnovnoj djelatnosti. Pročišćena. Rastjerali su politički i konfekcijski nepodobne iz sopstvenih redova pa će sada mnogo jači i vođi miliji, u nove, građevinske poduhvate. Šteta što, uprkos žarkoj želji, nijesu uspjeli da pomognu šefu. Nije valjala ni teška mehanizacija Momčila Dedića i ekipe koja stoji iza njega da namakne apsolutnu vlast.

Radnici privatne građevinske firme iz Podgorice, njih sedam, izbačeni su sa posla nakon što su neposredno pred parlamentarne izbore odbili da, na radnom mjestu, obuku dresove DPS-a – crvene majice sa crnogorskim grbom, sa prednje, i brojem izborne liste koalicije Evropska Crna Gora – Milo Đukanović, 11, sa zadnje strane. Vlasnik firme Momčilo Dedić tom prilikom kazao je da je njegovo pravo da odluči koje će boje biti i što će pisati na radnoj uniformi. ,,Ako nekome smeta crnogorski grb – ne mora da živi ovdje.” Demokratski i patriotski.

Najnoviji biser iz Geneksa za Monitor prenosi otpušteni radnik: ,,Nakon svega tražili smo da nam kažu ono što po zakonu imamo pravo da znamo – zbog čega smo dobili otkaz. Rekli su nam: ‘Nijeste dobili otkaz, vi ste na slobodnim danima. Na naše pitanje: A poslije isteka ugovora, 31. oktobra’, dispečer nam je kazao da su mu rekli da nema produžetka ugovora sa nama”, priča vozač šlepera Zoran Bulatović.

Sve je počelo tri dana pred izbore kada su radnicima, sigurnim glasačima vlasti, u krug firme nadređeni donijeli desetak majica, koje su ovi, razumije se, odmah obukli. Bulatović je mislio da će na tome i ostati.

,,Sjutradan, kada sam pošao da uzmem putni nalog, kao da sam ušao u butik – posložene majice. Šef Miki Raičević kaže dispečeru Petru Vujačiću: ‘Daj mu majicu!” Vidio sam da je propagandni materijal, uzeo sam je iz učtivosti, ne namjeravajući da je obučem, ubacio u kamion. Sjutra ujutru, nas sedam-osam, išli smo za Bijelo Polje. Kada smo se vraćali, dok smo bili u Platijama, zvali su nas da dođemo i u firmu sipamo gorivo, iako su morali znati da goriva imamo dovoljno. Čim sam stigao šef me je pitao gdje mi je majica, na što sam odgovorio da je u kamionu. ‘Tu majicu moraš da obučeš’, kazao je. Ja sam uzvratio da ne moram. ‘Ako nećeš da obučeš, razdužićeš se’, rekao je istog trena. Odmah su me razdužili.”

Otkaz, od milošte – odmor, automatski su uručili i Zoranovom kolegi Čedomiru Miranoviću. Tog dana prišli su mu šef i dispečer i pitali ga gdje mu je majica koju je prethodnog dana, kao i ostali, dobio.

,,Moraš da je obučeš, nemoj da mi praviš problem’, rekao mi je šef. Odgovorio sam mu da samo sebi mogu da napravim problem, njemu sigurno ne. Insistirao je. To primoravanje možda nekome ne smeta, ali meni smeta. Kazao sam mu:’ Sjutra na izbore izlazi trinaest izbornih lista. Da mi svih trinaest majica tu ostaviš neću uzeti nijednu, jer nijesam član nijedne partije.’ Nakon toga mi je samo rekao:'Razduži se.’ Razdužili su nas istog sekunda. Čak nam nijesu dali ni kamion da povezemo do parkinga”. Nema čekanja dok traje obnova.

Nakon što su se razdužili, priča Miranović, prilikom izlaska iz firme sreo je prijatelja koji je došao, prvi put, da traži posao. Nije prošlo ni desetak minuta zove prijatelj i kaže:”Ja gore prođoh nego vi. Pitali su me prvo za koga sam glasao i da li imam člansku kartu DPS-a. Kada su čuli da nijesam njihov član, samo su rekli – napolje.”

Slično su poručili i mašinisti Božidaru Kneževiću. Prišao mu je šef Radonja Milić i rekao da mora obući majicu. ,,Odbio sam i kazao mu da svoj posao radim pošteno i da me to ne interesuje. Poslije petnaestak minuta šef me je pozvao i rekao da sam dobio otkaz. Kazao sam mu da su mi četvoro đece ostavili bez hljeba”. Stroga, ali poštena je Geneksova logika: on njih bez glasova, oni njega i porodicu bez hljeba!

Božidarovog kolegu Mika Draškovića nadređeni su zvali i ubjeđivali da na izborima glasa za DPS kako ne bi dobio otkaz. Nijesu ni na tome stali.

,,Tamo gdje glasam, u Bijelom Polju, njihov aktivista me je nagovarao da sve moje ubijedim da glasaju DPS i da na listiću, umjesto kružića, stavimo kvadrat oko broja 11 kako bi oni kasnije mogli da provjere jesam li ih poslušao.”

Narečeno u Geneksu i nije neka novost. Partijska kampanja u okviru firme ovoga puta je ,,samo” pooštrena, imajući u vidu nikada lošije stanje prtije na terenu. Momčilo Dedić i, prema pisanju medija – oni čiji je on istureni igrače, znaju znanje.

,,Slušao sam od kolega da su ih za ove, ali i za prethodne izbore, šefovi ubjeđivali da glasaju za DPS ili da ne izlaze na glasanje. Vršili su, pričaju mi, nevjerovatan pritisak. Čuo sam od ljudi koji tamo rade da niko u koga su posumnjali nije smio izaći na izbore”, svjedoči Zoran Bulatović.

Miranović kaže da mu sve ovo još teže pada jer nije imao ni jedan kiks za tri godine koliko je radio u firmi.

,,Ovo je uslovljavanje. Dresura! Čitavo vrijeme koliko radimo nijesmo imali godišnji odmor. Za Novu godinu i Božić firma ne radi pa ni mi, ali klasičan odmor, od 24 radna dana, nikada nijesmo imali, a radili smo i po 12 – 14 sati, neđeljama…Da mi daju majicu sa grbom Crne Gore ja ću da je nosim. Radim i živim ovdje. Nosio bih je i nosiću je. Ali ovo nijesam htio da prihvatim”, izričit je Miranović.

Zoran Bulatović, ponavlja: ,,Lijepo je odgovorio moj kolega Koprivica: ‘Nijesam ja bandera da oni lijepe što hoće.” Otpušteni radnici koji su odbili da budu propagandno oruđe silnika dali su neporeciv dokaz da su – ljudi.

Ubović redovan ,,gost” Geneksa

Duže vrijeme u poslovnim krugovima spekuliše se da je Momčilo Dedić samo formalni vlasnik Geneksa te da su pravi vlasnici isti kao i u slučaju druge građevinske firme, Bemaks (čiji je formalni vlasnik Veselin Kovačević ) – Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, koji su, nadalje, istureni igrači bivšeg ministra vanjskih poslova Milana Roćena.

Sva trojica negiraju veze sa pomenutim firmama. Ubović i Mijajlović, vlasnici firme Fendy koja je vlasnik poznatog podgoričkog kafea Grand, zvanično ne mogu biti dovedeni u vezu sa Bemaksom.

Roćen, Ubović, Mijajlović, Kovačević i Dedić, često zajedno sjede u Grandu, a neki su i kumovski povezani. Ne samo to: kako su u više navrata pisali mediji, Ubović i Mijajlović, prema tvrdnjama dobro obaviještenih izvori iz biznisa, često se pojavljuju kao pregovarači u ime Bemaksa.

Monitorovi sagovornici Zoran Bulatović i Čedomir Miranović tvrde da je Ranko Ubović redovan ,,gost” u Geneksu. ,,Ubović često dolazi u firmu, svrati, obiđe, pita se sa nama, porazgovara”.

Bulatović i Miranović kažu kako je javna tajna da je on pravi vlasnik firme.

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT
Skrivanje kriminalaca iza državnog grba

Prijetnja otkazom radnicima koji ne žele da nose oznake određene političke grupacije predstavlja neposrednu diskriminaciju s obzirom na političko opredjeljenje. Zakon o radu zabranjuje diskriminaciju, makar se ona nevješto i drsko sakrivala državnim grbom i naknadnim ,,objašnjenjem” da ovi radnici imaju ,,slobodne dane”. Isti zakon daje mogućnost sudske zaštite zaposlenima koji su izloženi diskriminaciji, tvrdi advokat Veselin Radulović.

,,Poseban je problem to što činjenice ukazuju na ozbiljnu sumnju da se radi o organizovanom djelovanju u korist određene političke partije. Ovim radnjama pribjegavaju privredna društva koja godinama dobijaju poslove koji se finansiraju državnim sredstvima, a sve to zahvaljujući onima čiji broj ili oznaku su željeli da nametnu radnicima.

Više puta sam ukazivao da djelovanje DPS-a počiva na principima koji se u krivičnopravnoj teoriji objašnjavaju kao principi rada kriminalnih organizacija. Slučaj radnika Genexa samo je jedan od mnogih koji dokazuje da Crna Gora nema državnog tužioca i policiju koji svoje obaveze izvršavaju zakonito. Kada to bude slučaj, ‘slobodne’ i neke manje slobodne dane dobiće mnogi, ali ne i radnici koji rade pošteno i čiji jedini grijeh je što neće da nose majicu sa oznakom kriminalne organizacije”.

LJUPKA KOVAČEVIĆ, NVO AKTIVISTKINJA
Moderno ropstvo

Zato što ne ,,ljube” DPS SDP, manje ili više grubo, mnogi su do sada izgubili posao. Odbiti da budete samo koristan šraf ili dekor u tom sistemu nosi etiketu ,,nekorisan”, ,,komplikovan”, ,,čudan” jer ,,šta vas košta da obučete majicu” ili sjutra ,,uniformu” za gazdu koji ne samo što raspolaže vašim vremenom, znanjem i sposobnostima, već želi da raspolaže vašim tijelom, vašim ubjeđenjima, vašim sjećanjem i vašim emocijama. Bezbroj je primjera ove matrice u Crnoj Gori, izbori su samo ,,periodična situacija” kada se utvrđuje matrica, kaže sa Monitor Ljupka Kovačević iz NVO Anima.

,,Izgleda da je sam centar moći ugroženiji i prag tolerancije prema dužnicima sistema je spušten na nizak nivo. Projektanti ovog zločinačkog i kriminalnog sistema i njihovi sljedbenici u praksi manje-više svih ideoloških usmjerenja u Crnoj Gori propagiraju sasvim uspješno moderno ropstvo gdje su ljudi potrošna roba na koje se lijepe etikete prema prilici i situaciji, ‘davanjem posla’ im se oduzima svaka privatnost i ličnost.

To je kontinuitet sistemskog nasilja. Pripada istom ‘paketu mjera’ koje se ogledaju i u ovom dopuštenom nasilju na sportskom događaju (ne treba biti naivan da nije moglo biti spriječeno da se htjelo spriječiti) to je jasan postizborni znak da je podignut veći stepen pripravnosti za proizvodnju nasilja.”

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo